... dolazak KARLE...

Evo kako je od poroda prošlo već 2,5 mjeseca nekako uhvatih vremena i za našu priču...
Počelo je sve tog dana 30.9.2005. kada smo krenili u bolnicu po našu bebicu!
Bio je to dogovoreni datum,inducirani porod.Bili smo taj dan 39/2 i voda se lagano zamutila.Ja nisam bila za inducirani porod,mislila sam treba čekati da sve prirodno krene,ode voda,trudovi i tako no uvjeravali su me"ovako ti je bolje"itd.Ok,idemo tako!
Došli smo u bolnicu u 8.00,čekali ctg,ali naravno na ctg ni T od trudova,pa zatim pregled-2 prsta otvorena.Samo?!
Smjestili su me na odjel u sobu s još par žena koje čekaju svoje bebice.Dr mi je objasnila kako ću sada dobiti nekakav gel koji je(valjda)za otvaranje i da to sve krene i da moram ležati 2 sata dok ne počne djelovati.Za to vrijeme sa mnom su MM i mama,razgovaramo malo o svemu da mi brže prođe vrijeme ležanja i čekanja no tada osjetim neke lagane bolove tipa trudova i mislim si" super to će sad brzo"!? Sva sretna nakon ta dva sata krenem na pregled no razočarano čujem" ništa se nije otvorila-ponovno gel !?"užas, ponovno 2 sata nepomičnog ležanja a baš moram na wc!!
I tako sad me već lagano hvata nervoza jer kao"rekla sam ja vama da to ne ide tek tako ako je umjetno izazvano" no MM i mama me uporno hrabre"ma ne boj se,bit će sve ok".Počinjem osjećati lagane trudove te nakon ta dva sata me spajaju na ctg gdje se bilježe i trudovi! napokon!
Malo kasnije slijedi i brijanje i klizma koju sam vrlo dobro podnijela a bojala sam je se više valjda i od trudova!Nakon čišćenja slijedi tuširanje i šalju me u rađaonu.MM ide sa mnom,ostaje u garderobi te oblači ono "zeleno odjelo" koje je usput da bi se što prije obukao-poderao!?
Dok me sestra vodi prema mom boxu govori mi"gledaj samo ravno" jer oko nas u svakom boxu je rodilja koja ili se baš sprema roditi ili upravo rađa a iz jednog se čuje bebin prvi plač! Smjestila me sestra u moj box spojila na ctg i kaže da legnem na lijevi bok.U to ja počnem nešto gunđati"pa kako ću ja ležati skroz na istoj strani!".Dolazi MM te dobija stolicu da sjedne pored mene i drži me za ruku.Puštaju drip i tada počinje "veselje".Užas,strašno bolni trudovi svake 2 min odprilike koje ja uspješno pravilnim dahtanjem(zahvaljujući tečaju!)preprodim a u pauzi utonem u san.Tu se MM pokazao vrlo hrabrim i brižnim te me cijelo vrijeme držao za ruku,mazio,hrabrio i pomagao mi..Jedno veliko hvala njemu!
Bolnije od samih trudova valjda su mi bili ti pregledi u boxu od kojih sam ja uporno ali refleksivno skupljala noge pa me Dr ispravljala a ja od tog skupljanja nogu napravim si još gore.
Kako je vrijeme odmicalo a ništa se specijalno nije događalo po pitanju da će bebica skoro van,mjenjali smo položaje,pa skakutali na lopti...ništa!
Ne znam koliko je bilo tada sati no jako sam se uplašila kada je dr rekla da ćemo sada prokinuti vodenjak! Uz one sve bolove ovo nisam ni osjetila osim kako toplo curi niz noge.I tako se to sve odužilo,vrijeme prolazi a ništa... dok jednom evo sestre te gleda u ctg i ne baš zadovoljna odlazi po dr i nešto tiho njih dvije pričaju! MM već naslučuje,ali ja onako komirana ništa ne kužim.Naravno,priopčili su mi da radi toga što sam tek 7 cm otvorena a trebalo bi mi još par sati do kraja,a bebici padaju otkucaji i pupčana vrpca je oko vrata-hitni CARSKI !! Nakon ovoliko muke sad i da carski prođem!?! No što je-tu je,bitno je bebino zdravlje i potpisujem papire.Ja i MM se samo gledamo,žao nam je što nismo mogli do kraja,žao nam je jer nećemo odmah vidjeti svoju bebicu,čuti njezin prvi plač...Pozdravljamo se,ljubimo i oni me odvoze u salu.Još čega se sjećam u sali je to da sam se previjala od trudova na tom stolu i da su me mazali s onim žutimte kako me anesteziolog zeza"jesam li gladna?".Nakon toga-ništa,mrak!
Prvo što sam ugledala nakon operacije su MM i roditelji koje su pustili u "šok sobu" da me vide i sami se uvjere da sam se probudila! Ja ništa ne kužim što se oko mene događa,njih vidimo onako"kroz maglu",jedino kada sam malo došla k sebi ugledala sam narukvicu na ruci i pitala sestru"kako moja bebica,jel curica ili dečko?" a kaže sestra" bebica je super,rodili ste lijepu curicu u 02.25 (1.10.2005.) 3130g,50 cm".Pomislila sam"Jao,pa ne mogu vjerovati pa to je moja KARLA!!" Nažalost nisam ju odmah mogla vidjeti,no MM ju je vidio odmah par minuta nakon poroda i još mi kaže" sva prekrivena s bijelim!" Karlu su sredili,zamotali i lijepo smjestili na odjel,no ja sam dugo,dugo ostala u toj sobi jer je odje bio pun!Sve carski te se čekalo da nekoga puste kući.Našli su slobodno mjesto te me smjestili s još 4 žene koje su bile vrlo prijateljski raspoložene te mi dosta pomagale tih dana!
Predivan trenutak je bio kada je napokon stigla u sobu moja princeza Karla te se više nismo razdvajale...
Oporavak od carskog je savršeno dobro prošao,nije me ništa posije posebno boljelo,Karla nije čak ni žuticu dobila te smo nakon pregleda mene i nje 7 dan puštene kući.Nije bilo kraja našoj sreći kada smo bili zajedno sa svojim tatom...

Žao mi je što se se tako namučila, ali sad imaš svog malog :angel: !
Čestitke, uživajte! :heart:

čestitke :heart: :heart: :heart:

Iskrene cestitke :heart:

Čestitam od srca! :heart:

cestitamo! pusa maloj Karli. :*

hvala na čestitkama,sada je sve ok -mi i naša princeza uživamo svaki dan sve više i više....

jaaaao sad će 7 godina kako je Karla došla :heart::heart:

...idu daaniii...i vrijeme je za novu bebu...:mama:

mama je trudna :-) i ako Bog da u 3 mj evo nove priče :heart: