Crveni ruksak :)

Sve je počelo jedne lijepe večeri kad moja Marta nikako nije htjela zaspati (naglasak na htjela, jer je mogla, obzirom da po danu ne spava).
Sto puta izlazi iz kreveta, te piti vode, te hoće keks, te dođe vidjeti što radimo. Meni smiješno, ali reda mora biti. Tim više što ne da ostalima spavati ili zaspati.

I dosjetim se ja te velim: imam jedan crveni ruksak, strpat ću u njega sve crtiće iz police, sve koliko stane u njega, i tamo će crtići ostati dok god ti ne ideš spavati u miru Božjem. Naravno, nije me odmah uzela ozbiljno, tako da sam 'prijetnju' provela u djelo. I skoro svi crtići su zbilja završili u ruksaku i tamo ostali nekoliko dana.
Nakon nekog vremena (nisam čekala da baš sve bude po ps-u) vratili smo crtiće na policu.

Ali sada večer izgleda malo drugačije: legne ona (da budemo jasni: K (6,5) legne i zaspi odmah takoreći; J (1,5) dudla svoje mlijeko i treba malo mira da bi zaspao, a moja Martica se vrpolji, doziva, hoće vode, otkriva se...
I tu nastupa famozni Crveni ruksak. Ovako:
'Marta, velim, ako se ne smiriš, odmah vadim Crveni ruksak iz špajze i trpam crtiće unutra'.
Ponekad treba ponoviti 2-3 puta, ali se smiri ipak puno brže nego prije.
Nedavno sam ga i izvadila i stavila blizu sobe, tako da ga vidi. Mir i tišina! :)

Imate li vi nešto kao što je naš Crveni ruksak?
Kakva su vaša iskustva s takvim 'taboo' predmetima?
(Moje je vrlo pozitivno - nema grubih riječi, nema galame, samo potiho velim 'Cveni ruksak' i da vidiš kako se spava!)

teško...moja ne prihvača takve stvari tipa maknit ću ti crtiće ,igračke i ostalo jer joj je svejedno:-) tako da ne znam neki način kako to spriječiti ali sam čula još jednu metodu što je moja prijateljica primjenjivala i mi smo probali ali naravno ubrzo odustali...ide ovako..na papir je napisala neke probleme vezane direktno uz njenog sina..tada je to bilo recimo hranjenje,oblačenje,spavanje,ponašanje...tablica i po danima..kada je sve ok oko pojedine stvari dobije + a kada nije minus..e sada ako je u tom tjednu bilo više plusića dobije nešto sitno kao nagradu a ako je bilo više minusa miče mu se jedna igračka..kod njih je to palilo jer je vezan uz te igračke tipa bakugani i sl a kod nas nije previše palilo jer kad smo joj maknuli npr jednu barbie ima drugu i treću...:-) malo je više razmišljala na ponašanje tipa da ne želi novi minus ali ništa pretjerano..možda je bila mala pa da probamo ponovno ali kažem kod prijateljice je ova metoda savršeno funkcionirala....

kod mog sina također pali "crveni ruksak", od najranije dobi za neposluh i ružno ponašanje mu uzmem igračku na određeno vrijeme i on je vrlo rano počeo pazit da nedođe do toga! sad kad je veliki (3,5) to se odnosi na crtić, priču prije spavanja, vlakiće (koje obožava), i ostale igračke i to kod nas funkcionira odlično, on pazi na ponašanje a ja pazim na dosljednost.

I mi imamo takvu metodu. I. je osjetljiva na Pony-a s kojim spava a L. na bebu s kojom spava.
Dva puta se desilo da je I. pretjerala sa histerijom pa je Pony prespavao na stolcu za kaznu a ne s njom.
I točno jedanput kada nisu htjele pospremiti igračke nakon 10 zamolbi, sve nepospremljene igračke s poda uključujući pony-a i bebu sam stavila u vreče za smeće i ko fol bacila. Drugo jutro nakon goleme tuge sam ih vratila i rekla da sljedeći put idu sigurno u smeće zajedno sa pony-em i bebom. Od onda igračke su prije spavanja sve pospremljene. Trenutno uživam dok traje.

Nemam takve metode.
Jedino spremanje na spavanje nam je ponekad dramatično. Već sam prije odredila da se crtići gledaju nakon što se spremimo na spavanje - dakle moraju biti oprani zubi i obučena pidžama. Ovisno koliko je to trajalo imamo manje ili više vremena za crtiće, i onda možemo pogledati 1 do 3 kratka crtana po njenom izboru. Ako bude histerije za još crtanih zaprijetim da neće biti sutra ili slijedećih par dana gledanja crtića. To sam zapravo provela u djelo dva puta i kasnije nije bilo potrebno.

Sve igračke ne znače dovoljno da bi bio neki efekt postignut time da se spreme. Osim najdraže bebe, a o tome sam već pisala - nemam srca da je sklonim :mrgreen: osjećala bih se kao pravi zločinac.
Ali prilično se dobro dogovorimo oko svega, samo ponekad treba malo više vremena.

ja imam veliku dvojbu oko toga. znam da bi bilo učinkovito, ali mi malo vuče na ucjenu, a nekako mislim da to nije pravi način. Dogovori nam baš ne idu uvijek iako se ja trudim oko toga, ali ona je još mala (2,4)
Desilo mi se par puta da kažem kako ću pobacati sve u smeće, ali nju to baš ne dira. Ali zato kad sam joj rekla da neće smjeti obući haljinu (trenutno je opsjednuta haljinama i cilo vrime je po kući u haljini) odmah me je poslušala. Znam da bi to palilo i ubuduće, ali mi nekako nije legla ta metoda (koliko god učinkovita). Ja se još uvijek trudim dogovoriti s njom. Istina postoje izuzeci kad sam bez srca, tipa - neće mi dati ruku dok hodamo uz cestu. Samo je zgrabim i idemo dalje, može vrištati koliko god želi.

Meni se ne sviđa takva metoda. Kakve veze u stvari ima uzimanje crtića sa spavanjem?
Uostalom, svojem djetetu ne dopuštam manipulacije tipa ucjene, pa ne bi bilo u redu ni da se ja prema njemu tako odnosim. Jedina situacija kad sam mu znala oduzeti neku igračku bila je kad ju je pokušavao demolirati, ali to je bilo vrlo, vrlo rijetko u ovih 6 godina. Trenutno se mogu sjetiti samo jedne takve situacije, kad sam zapravo sprečavala materijalnu štetu.

Mi prakticiramo ovo što i Pomikaki s crtićem i spavanjem jer imamo istu shemu, prvo spremanje za krevetić i kad je sve gotovo, onda može pogledati crtani... pa ako se za vrijeme večere 18 puta digne ili se skida pola sata, za crtani jednostavno više nema vremena i to mu natuknem dok oteže.

Igračku oduzimamo kad njome udara ili radi štetu... onda igračka "ide u kaznu".

Na više mjesta sam pročitala da se dijete ne smije kažnjavati oduzimanjem igrački tješilica, to mi je i nekako i samo po sebi razumljivo.

MM ima praksu kažnjavati T. zabranom jedenja slatkog poslije ručka, što se meni uopće ne sviđa jer mislim da nema smisla, ali nikako da postignemo dogovor po tome pitanju (tj. da on prizna da sam ja u pravu :mrgreen:) Uglavnom se trudim ne kažnjavati, već vjerujem u princip postupaka i posljedica. Iako mi tu i tamo pukne film kad bih mu uzela sve i zavezala ga za radijator.

I sve ovo pišem još uvijek iz perspektive mame jednog djeteta.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Igračku oduzimamo kad njome udara ili radi štetu... onda igračka "ide u kaznu".

Na više mjesta sam pročitala da se dijete ne smije kažnjavati oduzimanjem igrački tješilica, to mi je i nekako i samo po sebi razumljivo.

MM ima praksu kažnjavati T. zabranom jedenja slatkog poslije ručka, što se meni uopće ne sviđa jer mislim da nema smisla, ali nikako da postignemo dogovor po tome pitanju (tj. da on prizna da sam ja u pravu :mrgreen:) Uglavnom se trudim ne kažnjavati, već vjerujem u princip postupaka i posljedica. Iako mi tu i tamo pukne film kad bih mu uzela sve i zavezala ga za radijator.

I sve ovo pišem još uvijek iz perspektive mame jednog djeteta.

---

Isto majka jednog djeteta, možda se promijenim kad nabavimo drugo
Kod nas se ne kažnjavaju igračke, nego Mo. Kazna se provodi tim što mora sjesti na kauč, ne smije se dizati i onda joj ja pokušavam reći u čemu je problem. Nekad prođe dobro, a nekad ja govorim što što je moguće mirnijim glasom "Mo... to šta si napravila...", a ona vrišti, skače i pokušava otići s kauča.
Isto mi nekad dođe da sve pobacam kroz prozor, a nju opi.dim po guzici, ali onda samo vrisnem i kažem da sam jako, jako ljuta i jako, jako žalosna. Zasad pali.

Ne uzimam njezine stvari i ne ucjenjujem je. To mi nikako nije prihvatljiva metoda. Dijete treba naučiti da treba ići spavati da se odmori, a ne da "spasi" svoje crtiće.

Za spavanje nemamo nista, kupanje, sto priča, pokoja tiha pjesmica, pa se nadalje patimo ..
Al ako ime se ne posprema uopce, onda dolazi plava vreča ( obična vreča za smeće koja jede igračke ako ih se ne pospremi). Učinkovito. Jer ja na kraju dana ne mogu hodat po stanu od siline svega po podu a moja srednja na moj poziv da eto idem joj sad pomoc pospremit samo mirno kaze : dobro mama, samo ti daj , ja te bum samo gledala..:roll:

I što onda bude sa tom plavom vrećom?

čuva ih u kutu neko vrijeme, dan dva ili više...a njima obično trebaju baš one koje su u vreči. Pa preslikavam macu papučaricu na igračke, jer ako ih navečer bar malo ne pospreme, ujutro su bez njih.. ili nekoliko dana...
Da, ucjenjujem, kad je stan koma, kad ne pokazu ama baš nikakav interes za pospremit ili dogovorit se.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Meni se ne sviđa takva metoda. Kakve veze u stvari ima uzimanje crtića sa spavanjem?
Uostalom, svojem djetetu ne dopuštam manipulacije tipa ucjene, pa ne bi bilo u redu ni da se ja prema njemu tako odnosim. Jedina situacija kad sam mu znala oduzeti neku igračku bila je kad ju je pokušavao demolirati, ali to je bilo vrlo, vrlo rijetko u ovih 6 godina. Trenutno se mogu sjetiti samo jedne takve situacije, kad sam zapravo sprečavala materijalnu štetu.

---

A kojom metodom, ako nije tajna, vi postignete to da vam dijete bude fino , pristojno i poslušno, da pokupi igračke za sobom, sjedne za stol ručati i nediže se, ide spavat bez da se sto puta digne idem: piškit, pit, kakat...
Moj sin je predobar u svim aspektima i nije nimalo grub, nije ga bilo teško usmjerit ali ima dana kad mi treba ucjena da postignem da napravi ono što želim i kad ja to želim i nemam se živaca cijeli dan natezat sa nijm da pospremi igračke jednostavno mu kažem "spremi igračke jer ako ih ja budem spremala do sutra će biti u sobi i nećeš ih moć dirati", i sad ako se želi igrat i poslije spremit će ih iako se izvlačio kad sam ga samo bila zamolila, bez "ucjene".

Citiraj:

---

pepito prvotno napisa

A kojom metodom, ako nije tajna, vi postignete to da vam dijete bude fino , pristojno i poslušno, da pokupi igračke za sobom, sjedne za stol ručati i nediže se, ide spavat bez da se sto puta digne idem: piškit, pit, kakat...

---

Pa nisam rekla da je uvijek fin, pristojan i poslušan :mrgreen:
Što je stariji, to je s njim lakše, ali ucjene mi nisu bile prihvatljive ni prije, a pogotovo ne sad.
Ponavljam, ponavljam, po 10× ako treba, samoj sebi idem na živce, mrzim biti policajac, ali na kraju, dugoročno, on ipak zna što se od njega očekuje i uglavnom ta očekivanja i ispunjava. Ne uvijek, ali recimo da smo na dobrom putu. Također, i iz moje reakcije, on jako dobro vidi koliko me još može "vozati", a kad je došao do kraja.
Od ovog što si nabrojala, najlošije stojimo s jedenjem za stolom, još uvijek se povremeno diže i šeće, ali to mi je prije znak da se najeo i da više nije gladan, a ne da mu treba oduzeti igračku koja s tim ručkom nema nikakve veze.

Sa spremanjem igračaka nemamo većih problema, to priznajem, po prirodi je uredan. A ponekad, kad oklijeva pospremiti, to je više zato jer je umoran i jer ga plaši težina zadatka :mrgreen: u tim slučajevima zaslužuje pomoć i dobije ju, da ne bi pomislio da je spremanje neka kazna ;-)

moja se pocela sama kaznjavat :) ja nisam bila dobra nema mi crtanog prije spavanja :) zna kad ne ruca ne pospremi ,kad je treba silit da obuce pidamu da moze zaboravit na crtic

a za ne pospremljene igracke koje su po podu razbacane imamo pravilo sta nam je na podu ne treba nam i moze u smece , moram je koji put samo malo podsjetit i odmah se baci na spremanje

s ruckom mucimo muku ali nasla sam rjesenje i za to
ako nece jest pustim je ali je to i dalje ceka
kad ogladne i pita jest dam joj to sta nije pojela
neda mi se natjeravat silit vikat itd...posebno zato sta sam skuzila sta ja vise forsiram ona vise odbija

Ja isto ne vidim vezu spavanja i oduzimanja crtica? S igrackama nemamo vecih problema - starija jamra, ali pospremi, mladja ima faze tvrdoglavosti :roll:. Jednom je vidjela kako joj je usisavac slucajno progutao neku sitnez od igracaka, pa kad je frka kazem da cu sad usisavati pa tko se nije skrio...vrlo je ucinkovito. Poslije rucka cesto dobiju kockicu-dvije cokolade pa ako se predugo natezemo oko jela, nema kockice. Prilicno je neucinkovita metoda jer se natezemo svaki drugi-treci dan.

Mi stvarno imamo dosta problema sa pospremanjem igračaka, i već mi je više ljudi reklo da su trpali igračke u vreću kao da će ih baciti, zato sam i pitala gore što bude sa plavom vrećom - ali ja ne namjeravam baciti igračke pa mi je onda i glupo time prijetiti.

E sad, oduzeti na neko vrijeme bih mogla, ali opet mi je i žao i sve se pitam zar se tu djecu stvarno mora dresirati prijetnjama i ucjenama, zašto su tako nerazumni da objašnjavanje ne djeluje? ah.

pa nisu bas tako nerazumni, samo nemaju iskustva da znaju da neka ponasanja povlace posljedice koje im se mozda nece svidati. ako vide da posljedica nema, uzalud svo objasnjavanje.

Meni je ok kad je disciplinska mjera u vezi s prekršajem.
Recimo kasiopejin primjer s igračkama koje su razbacane pa ih pojde vreća mi može proći.
Ili kad ja mojoj ne dam crtić jer mi je jučer izvela dramski program kad ih je htjela gledati 10 za redom.

Nije mi ok primjer sa spremanjem crtića ili igračaka za nešto što s time nema veze. Tipa ako sad ne odeš na spavanje odoše crtići.
I još mi nije ok metoda da se prijeti s bacanjem igračaka u smeće a onda da se igračke ipak vrate nakon potoka suza.

Kako postižem da imam razumno dijete? :mrgreen: Ne znam recept. Ili se takva rodila, ili je ja takvom vidim jer sam neobjektivna. Ili su moje metode super :mrgreen:
Imamo sukoba mišljenja koje se ne riješe uvijek od prve, nego kroz pet tantruma, ali meni je zadovoljavajuć rezultat i kad se neko pravilo ustali i na taj način.

Koliko je stara? Moja je bila skroz razumna skoro do 4 godine :-P :mrgreen:


No, lijepo je ovo meda napisala i slažem se, i sa posljedicama, i uopće nemam problema sa situacijama koje donose jasne posljedice - npr. ako se nećeš spremati za spavanje nećemo stići čitati jer gasimo svjetlo u 9; to je jasna i logična posljedica, i istina je - ali što je logična posljedica nepospremanja igračaka !? khm - nepospremljena soba? Pa to moja baš i želi, već me i pitala zašto se ta soba zove NJENA soba ako u njoj ne može biti kako ona želi.

Mima, meni je ovo sa sobom jedan od većih trenutačnih izazova. Čitavu svoju mladost sam provela u ratu s mamom oko moje sobe jer "što nju briga kakva je moja soba kad je moja". A bila je svakakva. I stvarno, što ju briga, moja soba, moje stvari, moj problem ako nešto ne mogu naći. Sad iste riječi slušam od T. i pokušavam shvatiti zašto me briga kakva mu je soba pa ne mogu. A briga me i nervira me. Imam argument da soba nije isključivo njegova jer je tamo i veliki ormar sa zajedničkim stvarima do kojih ne mogu doći ako je sve na podu, ali slab mi je. Pokušavam i s:"Baš mi je žao da ne možemo pozvati S. (prijatelj) u goste, ali takav ti je nered da se ne možete igrati tu" i to malo pali, ali na kratko, zaboravi. Imam ga namjeru pustiti skroz na miru jedno dva tjedna, ne spominjati uopće nered pa ću vidjeti hoće li sam krenuti na pospremanje kad ne bude imao mjesta za crtanje i ne bude mogao ništa naći, samo se moram psihički pripremiti na to.

Citiraj:

---

pepito prvotno napisa

A kojom metodom, ako nije tajna, vi postignete to da vam dijete bude fino , pristojno i poslušno, da pokupi igračke za sobom, sjedne za stol ručati i nediže se, ide spavat bez da se sto puta digne idem: piškit, pit, kakat...

---

Pepito, često se na forumu poteže pitanje sredstava odgoja... pa onda jedna strana piše kako ne vjeruje u kazne nego u posljedice, druga kako je kazna nužna. Meni se čini da je to više pitanje semantike nego odgojnih metoda. Konkretno, dizanje kod spavanja preduhitrim tako da ga podsjetim na odlazak na wc prije spavanja i donesem mu čašu vode kraj uzglavlja, to je uglavnom dovoljno. Ne mogu spriječiti na taj način beskonačno brbljanje sa samim sobom, ali onda ga upozorim (kaznim?) da ću mu zatvoriti vrata jer mi smeta, a to ne voli. S ustajanjem za vrijeme ručka povremeno imamo problema i onda mu kažem da kad se idući put ustane to znači da je gotov s ručkom i da ne može ponovo sjesti nazad. Ne vičem, ne prijetim, kažem to vrlo ljubazno i ne vidim to kao ucjenu nego je jednostavno tako, ako si ustao si gotov... no mogu si to priuštiti jer on uredno jede, ne vodimo borbe oko toga koliko je pojeo i svejedno mi je ako ostavi pola hrane na tanjuru. Nekad se MM i ja šalimo da smo jedini roditelji koji diijete kažnjavaju uskraćivanjem hrane :mrgreen: Najviše vjerujem u učenje primjerom i zato se, kad se poteže pitanje pospremanja, nemam zapravo pravo ljutiti (što ne znači da se ne ljutim) jer MM i ja nismo naročiti uzori.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Koliko je stara? Moja je bila skroz razumna skoro do 4 godine :-P :mrgreen:

---

Aha, sad znam u čemu je kvaka :lol:

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Mima, meni je ovo sa sobom jedan od većih trenutačnih izazova. Čitavu svoju mladost sam provela u ratu s mamom oko moje sobe jer "što nju briga kakva je moja soba kad je moja". A bila je svakakva. I stvarno, što ju briga, moja soba, moje stvari, moj problem ako nešto ne mogu naći. Sad iste riječi slušam od T. i pokušavam shvatiti zašto me briga kakva mu je soba pa ne mogu. A briga me i nervira me. Imam argument da soba nije isključivo njegova jer je tamo i veliki ormar sa zajedničkim stvarima do kojih ne mogu doći ako je sve na podu, ali slab mi je. Pokušavam i s:"Baš mi je žao da ne možemo pozvati S. (prijatelj) u goste, ali takav ti je nered da se ne možete igrati tu" i to malo pali, ali na kratko, zaboravi. Imam ga namjeru pustiti skroz na miru jedno dva tjedna, ne spominjati uopće nered pa ću vidjeti hoće li sam krenuti na pospremanje kad ne bude imao mjesta za crtanje i ne bude mogao ništa naći, samo se moram psihički pripremiti na to.

---

Oftopic. Ja sam neuredna i dan danas, ali iskreno voljela bih naučiti svoje dijete da bude urednije jer primjećujem da to donosi nered i u psihi. Za mene je kasno :mrgreen: a na dijete ne znam kako da to prenesem ako sam gora od nje.
Jasan mi je razlog samo ne znam kako da to objasnim maloljetnoj osobi. Valjda po JJ: ja želim da tvoja soba bude uredna :aparatic:

Citiraj:

---

donna prvotno napisa

teško...moja ne prihvača takve stvari tipa maknit ću ti crtiće ,igračke i ostalo jer joj je svejedno:-) tako da ne znam neki način kako to spriječiti ali sam čula još jednu metodu što je moja prijateljica primjenjivala i mi smo probali ali naravno ubrzo odustali...ide ovako..na papir je napisala neke probleme vezane direktno uz njenog sina..tada je to bilo recimo hranjenje,oblačenje,spavanje,ponašanje...tablica i po danima..kada je sve ok oko pojedine stvari dobije + a kada nije minus..e sada ako je u tom tjednu bilo više plusića dobije nešto sitno kao nagradu a ako je bilo više minusa miče mu se jedna igračka..kod njih je to palilo jer je vezan uz te igračke tipa bakugani i sl a kod nas nije previše palilo jer kad smo joj maknuli npr jednu barbie ima drugu i treću...:-) malo je više razmišljala na ponašanje tipa da ne želi novi minus ali ništa pretjerano..možda je bila mala pa da probamo ponovno ali kažem kod prijateljice je ova metoda savršeno funkcionirala....

---

jaooo ovo mi je strašno staviti na papir i pisati djetetu plus i minus užassss
Nemam iskustva s vlastitim djetetom ali imam s nećakinjom i tada sam primjenjivala metodu maca papučarica ali sam imala 19g i nisam znala drugačije i nije palilo tj upalilo bi 2/10 puta i ona bi plakala i urlala kad bi igračke nestale i ubiti sad vidimda nisam time ništa postizala
Sto puta sam razmišljala o tome kako ću sa svojom J jednoga dana i nemam odgovor i uvijek se pitam zašto očekujemo da nas dijete uvijek posluša, dobro ne uvijek ali većinu vremena očekujemo.
Ja sam bila neuredno dijete i dan danas sam malo šlampava i nikakva metoda nije pomogla niti odmogla tome, nikakve vreče niti crveni ruksaci jer kakvog to ima smisla ako se igračke vrate.
Baš si sada mislim što da mi muž kaže ako se sada ne makneš s rode i ne ideš spavati a trebala bih jer ću sutra biti umorna - pospremiti ću ti kompjuter u crveni ruksak :lol:. Mislim da bih ja njega pospremila u ruksak :lol:.
Ne znam stvarno nisam pametna. Ima li tko pametniji da s nekim pametnim savjetom.

Ni ja ne volim ucene i kazne.
Ali ne volim ni sto me dete uopste ne slusa.
Imamo toliko frontova na kojima vodimo bitku da je to prestrasno, pa nekad posegnem za ucenom, kaznom....
Najgore nam je oblacenje (bezi i smeje se) pa onda ja kazem da necemo ici napolje, pa ne odemo, a ona kaze bas super, gledace crtace. Onda ja kazem da ne moze crtaci, pa izgleda kao da je dodatno kaznjavam, a ni inace je ne bih pustila da gleda crtace popodne. Onda se zaigramo, i njoj bude super, super se provede. I bas je briga sto nije isla napolje. Pa ni sutradan ne zeli da izadje, ali avaj moramo u prodavnicu (ceo dan smo same i moramo po namirnice), pa onda ja dreknem, ona place, oblacim je na silu.... A ima skoro 4 godine. I to se ponavlja svaki dan. Onda pocnem da pretim i ucenjujem a ni to ne volim....

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Mima, meni je ovo sa sobom jedan od većih trenutačnih izazova. Čitavu svoju mladost sam provela u ratu s mamom oko moje sobe jer "što nju briga kakva je moja soba kad je moja". A bila je svakakva. I stvarno, što ju briga, moja soba, moje stvari, moj problem ako nešto ne mogu naći. Sad iste riječi slušam od T. i pokušavam shvatiti zašto me briga kakva mu je soba pa ne mogu. A briga me i nervira me. Imam argument da soba nije isključivo njegova jer je tamo i veliki ormar sa zajedničkim stvarima do kojih ne mogu doći ako je sve na podu, ali slab mi je.

---

Kad čitam ovo, i Mimin post prije, ispade da je dobro što mi dijete još uvijek nema svoju sobu :mrgreen: ovako mora pospremiti hoćeš-nećeš, nema diskusije :-P

@mamaShe meni je to grozno sto radis

da li je dijete pred spavanje imalo 2 sata da izreciklira dogadjaje koji su se dogodili taj dan?

da li je tv, kompjuter i svi potencijalni izvori uznemirenosti pogaseni bar 2 sata prije spavanja?

koliko je prije spavanja jela?

to ponasanje ce ona kasnije primjenjivati sa drugima, ako ne radis sto ja hocu (bez obzira na uzrok tvojeg ponasanja) ja cu te lupiti tamo gdje najcise boli

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

da li je dijete pred spavanje imalo 2 sata da izreciklira dogadjaje koji su se dogodili taj dan?

da li je tv, kompjuter i svi potencijalni izvori uznemirenosti pogaseni bar 2 sata prije spavanja?

---

Stray, nije sve crno bijelo :-/
Ja se isto s uvodnim postom ne slažem, niti s tehnikom crvenog ruksaka
a s druge strane ne znam ni koje dijete to ima 2 sata pred spavanje da izreciklira dan
Mi gledamo crtić prije spavanja, može biti da je greška, ali ne vjerujem da je dramatično, niti želim do te mjere tjerati savršenstvo.
Također neke opisane metode koje mi se ne sviđaju, ipak ne vidim kao kardinalne pogreške u odgoju oko kojih bih se uzbuđivala i potezala dramatične zaključke.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Baš si sada mislim što da mi muž kaže ako se sada ne makneš s rode i ne ideš spavati a trebala bih jer ću sutra biti umorna - pospremiti ću ti kompjuter u crveni ruksak :lol:. Mislim da bih ja njega pospremila u ruksak :lol:.

---

ovo pak je uzrok i posljedica, i ja kad zbilja pretjeram, da mi mm to učini možda bih se iživcirala, ali bih znala s druge strane da od toga ima i koristi. [size75]i zapravo ja sam njemu to jednom učinila[/size]i zapravo ja sam to njemu jednom učinila :mrgreen:

Evo baš jučer smo prekasno išli na spavanje, i kad je ona htjela crtani rekla sam, zbilja blago: sad je stvarno prekasno, ne možemo još gledati crtani. Sutra ćemo se spremiti brže pa ćemo onda gledati crtiće.
Sve što sam rekla zbilja je bila istina, i nikakve ucjene tu ne vidim. Ona tu brzo kopča zašto je ostala bez crtića i ima motivaciju da drugi put više surađuje. I jako je dobro prihvatila.

Oho. Vidim da je tema zanimljiva. Nema me par dana, a ono: nanizali se postovi...

Da, zbilja to mi sliči ucjeni, mogli bi to tako nazvati. I da zbilja, možda nema veze crveni ruksak, odn. crtići, sa spavanjem.
Ali to je metoda koja je isplivala sama od sebe, i meni nužna jer želim da odu spavati na vrijeme, njih je troje u istoj sobi, i svima je san potreban (Martici pogotovo, ali se opire ženska).
Uz to da joj kroz dan, kad smo skupa, pružim maksimalno koliko mogu, druženja, igre, razgovora... mislim da ova metoda nije tako katastrofalna.
I, na kraju krajeva, ja sam jedan totalno nesavršena mama, pa su mi i metode isto tako nesavršene.

S druge strane, hvala svima na komentarima. Da, zbilja, mogle bi više razgovarati o toj temi (moja malena i ja).

Da se razumijemo: nije taj CR aktuelan svaku večer. Dapače, spomenut je svega 2-3 puta. Kad sam skužila da ona jednostavno ima potrebu biti malo sama s mamom i tatom (bez veće sestre i manjeg brata), počeli smo joj puštati tih još 10-15 min da s nama posjedi, pojede keks, bude s nama, jednostavno samo tako. I ne jednom se desilo da je nakon toga sama otišla u krevet, bez ikakave intervencije.

mamaShe, ako pričamo teoretski prije bih se složila sa stray,
ali u praksi mislim da je zdravija varijanta nesavršen roditelj, koji ako i pogriješi u trenutku krize, ipak preispituje svoje postupke, nego roditelj koji sve radi po knjizi i siguran je da sve radi savršeno...
ako ništa drugo, s prvom skupinom lakše je raspravljati :)

Sve OK. Zato smo tu da raspravimo, komentiramo, kritiziramo, učimo jedni od drugih. U ovom slučaju ja od vas. Hvala lijepa.
U biti se slažem s zadnjom rečenicom od stray, probat ću korigirati svoju metodu.

I moj sin voli biti budan s nama bez seke. Pa seka ide spavati oko 8 h, a on oko 8.30-9 h. I tad dobije max pažnje koliko mogu dati - on bira da li hoće da slažemo kockice ili da crtamo ili što već.
Primjetili smo da puno lakše ide spavati ako mu najavimo da je vrijeme pa ga pustimo još par minuta, nego kad inzistiramo da mora baš u određenom trenutku.
I voli imati neki izbor pa mu uvijek ponudimo da bira hoće li on otvoriti vrata od sobe ili mi.

Mi nemamo problema sa odlaskom na spavanje jer smo joj nametnuli isti obrazac gotovo od rođenja. Večera, kupanje, maženje u boravku i priča, odlazak u krevet. Nikad (vrlo, vrlo, vrlo rijetko) je nisam uspavljivala, ponekad ako bi joj bilo teško zaspati, mazila bih je i pričala piču još i u njenom krevetu. Igračke ne posprema sama od sebe ali mora. Npr. nešto traži ili negdje idemo tek kad pospremi sobu. MM joj kaže brzo pospremi pa me zovi da vidim kad si gotova i onda ga Mia koja jako voli pohvalu začas zove. Nekad moli mene da joj pomognem, ja započnem i ona dovrši. Naravno nije uvijek (čitaj vrlo rijetko) sve idealno. Kazne dobiva kad je nakon 100 upozorenja i dalje neposlušna, kad urla bez razloga, baca i uništava stvari, ako je tukla nekoga. Kazna je obično negledanje crtića koji se gleda samo ujutro kad se digne. Isprobali smo razne kazne ali moju zmajicu jednostavno ništa ne dira. Najviše pomaže kad kažem da sam žalosna i ne želim pričati s njom. Onda me grli, ljubi, viče oprosti i pričamo o onome što je krivo ili ružno napravila. Problem je što je vrlo tvrdoglava škorpionka, već se svađa, odgovara, kad je kaznimo kaže baš me briga. Inače prepametna, sve razumije, povezuje, zna ali ne može pobjeći od naravi. Tu je moja mama zaslužna. Njima jednostavno bez kontrole poleti rukaa, neki predmet. Strašno kad u tim trenutcima vidim mamu :) . Miji će super biti u životu jer se sama bori za sve i učimo je da bude vrlo samostalna (da u kafiću i restoranu sama pita za pjenicu, da sama pita djecu da joj nešto posude..). Mi smo tu kao potpora u svemu.

Mi smo našoj curici isto tako maknuli igračke, odnosno kao spremili ih za smeće ukoliko ne promijeni svoje navike. Trajalo je to jedan čitav tjedan, nije se previše bunila, zapravo u tih tjedan dana i ona je pokušavala istjerati svoje, pokušala nas slomiti ali na onako fini ženski način, potiho. Bili smo uporni, shvatila i ona da je to to i od tada(za sada) a prošlo je otprilike 3 mjeseca lijepo se svi držimo dogovora.

Evo mene opet.
Moram pohvaliti svoju malenu. Ide spavati bez problema. Kad je vidjela da joj pustimo da bude s nama kad već velika i maleni zaspu, sada joj je to nekad gušt, a nekad je tako gecrkt da zaspi čim legne.
Više smo problema imali sa odlaskom na spavanje sa jednim djetetom nego sa troje. Bogu hvala!

Glede smeća: nešto malo drugačije, ali ne predaleko. Naša je velika do 3,5 godine furala dudu. NIkako je se riješiti. Za jednog posjeta pedijatrici, dr nam je rekla, (gledajući K u zube i vidi da joj se malo krive prednji zbog dude) nikako spominjati smeće, jer je to njoj nešto vrijedno, i povrijedilo bi ju da velimo da smo dudu bacili u smeće. To je nama potiho rekla. A Kiki je rekla ovako: ti si sad već velika, a ima beba kojima treba duda, pa ti lijepo stavi dudu u kuvertu i tata će ju poslati poštom bebama kojima treba. I zbilja, taj dan stavili smo dudu u kuvertu, tata ju je kao odnio sutradan. A naša Kika od tada nema dudu! (zamislite, što smo sve probali, govodili... nije pomoglo. Nego stara pedijatrica, koja je zatim otišla u mirovinu).

Citiraj:

---

mamaShe prvotno napisa

Evo mene opet.
Moram pohvaliti svoju malenu. Ide spavati bez problema. Kad je vidjela da joj pustimo da bude s nama kad već velika i maleni zaspu, sada joj je to nekad gušt, a nekad je tako gecrkt da zaspi čim legne.
).

---

po meni je poanta u ovome. vi ste ipak ostavili prostora da probate vidjeti u cemu je uzrok takvog ponasanja. po meni je u tome problem tih metoda a la ruksak,
da zanemarimo pravi uzrok problema, i onda se to ponekad na neki krivi nacin rijesi. da dijete shvati da se njegove potrebe zanemaruju, da nius prepoznate, da se rjesavaju utjerivanjem straha u kosti, kaznama, prijetnjama...

A čuj,ja mislim da svatko od nas ima svoje metode. I tu se slažem s Pomikaki kad kaže da je najgore gurati neko knjiško svršenstvo odgoja, jer će već sutra biti napisana nova knjiga potkrepljena rezultatima istraživanja koja opovrgavaju onu prije...

Mi crtiće preko tjedna ne gledamo. Jedino ako ulovi koji rani crtić na tv-u prije vrtića. Inače, ako smo doma svi, imamo pravilo da se na dan smije gledati ili jedan cd s dugim crtićem ili tri epizode kraćih.
Igračke skuplja , ne oduševljeno, ali ih skupi. I jesam jdnom sam zaprijetila da ako ne budu sve igračke unutar kutije, one koje su ostale nepospremljene lete van. Uspavljujemo se uz čitanje , dijete odabere priču, knjigu, bajku i to se čita.
Isto imamo mjesto na kojem se sjedi kad se ne sluša i razmišlja o postupcima. Protiv udaranja sam, ali i protiv stroge kazne koja uključuje izolaciju tipa idi u sobu. Ovako se dijete malo duri, onda redovito počinje kooperirati , pa pričamo i nA kraju se uvijek grlimo..

Nismo savršeni, ali se trudimo slušati jedni druge, držati se zadanih granica...