Razlika od 10+ godina među djecom

Evo još dva tjedna do poroda (ako izdrži mali toliko unutra) i sve više razmišljam o tome kako će proći prilagodba starijeg mališana na novonastalu situaciju. On će za mjesec i pol proslaviti 11 godina i veseli se bebi (dobro, trenutno ima svoj prvi kompjuter, pa se manje opterećuje s bebom), a inače je senzibilan i sklon brizi za manju djecu i stajanju u obranu nezaštićenima, pa si nekako mislim da prilagodba neće proći teško.

Inače, on i ja smo bili sami s mojima do njegove devete godine, a super je prihvatio mm-a, te na bebu ne gleda nikako drugačije nego kao na svojeg brata (mislim, ne smatra da različiti očevi išta određuju), no opet si vrtim scenarije da kako će sve to izgledati kad nam uskoro dođe mališa, pa me zanima kakva su iskustva vas majki s djecom među kojom postoji isto tako veća razlika u godinama? A pogotovo ako je koja bila u situaciji nalik mojoj.

Moju situaciju znas - nikome nista ne fali. :P Razlika je 16 u mojem i 12 u sestrinom slucaju.

Mislim da je postojala negdje poduza tema o vecoj razlici u godinama i/ili razlicitim roditeljima. A mozda i nije. (Danas sam jako pametna.)

Temu nisam našla. Ali vas ste već bile dvije od prije, a i niste živjeli svi skupa (ili jeste neposredno nakon bratovog rođenja :unsure: hmm sad sam i ja jako pametna (no ja imam opravdanje - glupa&trudna :mrgreen: ))

Moja sestra i ja smo razlika 11 godina i super se slažemo. Doduše nije uvijek bilo tako miroljubivo.
Najveći ratovi su bili kada je ona bila u pubertetu, ali evo svi smo preživili.
Moji pilići su 9,5 godina razlike (ona 13 mjeseci, a on skoro 10 godina) i za sada sve 5.
Mislim da ta razlika u godinama i nije tako presudna, da su važniji karakteri.
Sigurno i u svojoj blizini imaš nekoga bliskog po dobi i po ničem drugom.
Sretno!

moje devojčice su 11,5 i 8, a malac će još malo pa godinu. ranije sam čula da posle sedme-osme godine nema više klasične ljubomore, već se prinova doživljava više kao svoje dete, uz zaštitničku ulogu. i kod mojih je zaista i bilo tako. starija cura je odmah prigrlila malca poput majke, nosala ga, presvlačila...i dan-danas, kad npr. on plače, a ona zbog toga ne može da zaspi, ne ljuti se već sa razumevanjem konstatuje kako je mali ili brine šta mu je...
kod male nije bilo vidne ljubomore, ali je pomalo promenila ponašanje - ponekad sam primetila da je napetija, traži više pažnje nego inače ili se joguni bez razloga. u odnosu sa njom sam spustila očekivanja za stepenicu niže - tretirala sam je kao malo mladju, ponekad je i hranila i oblačila, mazila kadgod sam mogla i stigla. sada, skoro godinu dana od dolaska brata, i kod nje vidim tu potrebu da se prema njemu postavi kao sasvim odrasla. slatke su mi kad sa ponosom prepričavaju njegove dogodovštine ili trče po fotoaparat da ga slikaju u nekoj smešnoj situaciji...
kako on raste, čini mi se da je po karakteru sličan srednjoj devojčici i da će se zbog toga njih dvoje odlično slagati.
"kvarenje" ovako idiličnih odnosa očekujem uskoro, kad momak krene da uzima i cepa njihove stvari:yes:.
mislim, smešno je svima kad se on dokopa moje fascikle sa radovima, ali biće manje zanimljivo kad nastradaju njihove knjige i omiljene lutke...:-)

Među mojima je 11 godina, situacija ista ko tvoja. Sve funkcionira puno bolje nego što sam očekivala dok se M. još nije rodila.
Čak se ponekad i igraju zajedno :)

I da, oni su brat i sestra, to se podrazumjeva i nitko nikad nije spomenuo ništa drugačije.

Moj brat i ja nismo 10+, ali je razlika ipak velika: 8 godina. Kao djeca smo se dobro slagali, imali smo cak i neke zajednicke igre, ali i klasicne bratske svadje. Kao odrasli smo si bliski kao da te razlike u godinama niti nema.

kod mojih je razlika isto 11 godina
mislim da nema mjesta brizi, prihvatit će on to sjajno!
posebno što je sam po sebi brižan kako kažeš, a takav je i moj stariji sin
čudila sam se prije par godina kad je amalthea napisala da se njeni svađaju i mlate unatoč tolikoj razlici
bome, dočekali i mi svojih 5 minuta
ćuške ne padaju često, ali nađu se! zaore bar jednom dnevno! :roll:
(jer ona namjerno preživa recimo doručak otvorenih usta, a njemu se gadi. a on je nju, prije toga, izbacio sa kompa)
što sam htjela reći...
kolika god razlika među djecom bila, uvijek će se ponašati praaaaavo bratski :mrgreen: , bez brige!

Mislim da je kod mojih za sad najveća dobna razlika; sin će u 3. mj. napuniti 16 g., curka starija za par dana puni 2 g., a mlađa ima 6 mj. MM i ja smo bez važnijih razloga napravili pomalo bedastu veliku razliku između njega i "drugog djeteta", život nam je ranije bio napetiji i puno smo radili i putovali, sin je bolovao od astme i na drugo (i treće) dijete se čekalo i čekalo i čekalo... Dok se nismo sjetili uloviti zadnji vlak... ;-)
Stariji brat obožava seke, a one obje to koriste (vještice male). Sve oko njih radi osim prematanja, nosi ih, hrani stariju, šeću, ma sve - za 10 je!

Izmedu mene i sestre je razlika 13 god i nazalost ne mogu reci da se super slazemo. Usla je u moj zivot kad i ja u pubertet, vjecno mi je bila smetnja u tim godinama jer masu puta nisam smjela van jer sam ju morala cuvat. Ali isto tako sam se refleksno dizala po noci kad je zaplakala iako je bila u sobi s roditeljima. I dan danas nemamo onaj pravi sestrinski odnos, ja sam odselila kad sam se udala, ne vidamo se bas, opcenito smo razlicitog karaktera tako da...nazalost... Mislim, nije da se mi svadamo il tako nesto al ja bi voljela da sam joj prije pokazala da u meni moze nac prijateljicu. Ovako smo samo sestre koje se vide nedjeljom na rucku... A ona je sad u pubertetu i bas bi voljela s njom pricat o deckima, obleki i sminki. Al izgleda da nista od toga... :-(

Kod nas je slicno kao kod Vishnje:)
Momci su 8 tj 9.5 stariji od curke.
Najstariji je od pocetka sjajno prihvatio i tako je i danas.
Brizan je,odgovoran,sve oko nje zna i nikada joj nista ne zamera(a bome,sara mu po sveskama i knjigama i krade stvari iz njegove sobe:P).
Cak ode po nju i u vrtic.Svestan je da se s njom ni po cemu ne moze meriti,da ga nicim ne ugrozava,cisto uzivanje.
Mladji je malo promenio ponasanje,voli on seku sve sve,ali...primecujem ljubomoru.
Do skora je on bio najmladje dete,najmladje unuce,miljenik,a sada se tu nasla Ona,a on je u "sendvicu" izmedju starijeg brata i mladje seke.
Te reakcije idu u talasima,nekad je sve idilicno,a nekada...Cini mi se da ni vreme 1 na 1,ni dodatna paznja i mazenje ne pomazu.
S druge strane,on se s njom najbolje igra,udovoljava joj,pazi je i mazi,ali kad to njemu odgovara.
A ona bas njega najvise voli i trazi!Zanimljivo...
S vremenom(mala ima 26m)sve dolazi na svoje mesto,ali taj njegov osecaj ugrozenosti ,prkos i jogunjenje i dalje povremeno izbija na povrsinu,no srecom sve krace traje.

kod mene je razlika 6 godina i sve je bilo idilično dok M nije prohodala, a naročito dok nije progovorila. nikakve ljubomore, buljio je u tu malu bebu kao u nekakvo čudo, stalno ju je grlio, nosao.
a sad...
non stop urlaju jedan na drugog, non stop ona njega mlati, a on nju živcira, dere se na nju (prevelik je pa ga je strah vratit joj :mrgreen:, iako i to zna), ona mu neda sekund mira, a on nema sekund strpljenja za nju.
jedino u nekakvoj po zdravlje opasnoj situaciji ipak imam neki osjećaj da se vole. :mrgreen: ono, kad se netko udari, padne i tako. a J inače stalno misli da će M negdje past i nervira ga i sam pogled na nju na nekakvom toboganu il sl. da je po njemu, ne bi ta tobogana vidjela.

eto tako nam je. :mrgreen:

koksy, između mene i brata je ista razlika
ostavila sam ga kao klinca i viđala koliko je moguće pri udaljenosti od dvjestotinjak kilometara
kao pubertetlija je dolazio k nama ljeti na praznike po mjesec dana i više... uostalom, kad god je bio slobodan od škole
bilo mi je strašno simpa "upoznavati" brata na jedan takav način
jer u biti, mi smo zakinuti za veliki dio zajedničkog odrastanja i uopće prilike za zbližavanje
kad je završio srednju i krenuo na faks, njegovi dolasci su se razrijedili i skratili, posebno jer je i radio paralelno
ne mogu reći kada se dogodio trenutak u kojem sam ga prestala gledati kao malog brata, dijete (jer sin mi je samo 6 godina mlađi), već kao odraslu osobu
danas mogu reći da imam malo pravih prijatelja, ali brat je definitivno jedan od njih...
šta jedan od? prvi od!

radi li se tu o našim kompatibilnim karakterima, naravima, sličnim pogledima na svijet i bi li bio drugačiji naš odnos da nije tako - ne znam
moje iskustvo govori da je pun pogodak bilo vrijeme koje smo provodili zajedno unatoč razdaljini i sva sreća da se nismo ograničili samo na povremena vikend druženja!
vjerujem da će se tvoj i odnos tvoje sestre promijeniti kad ona postane malo zrelija, kad uđe u neke dvadesete
ali i sada vam je potrebno zajedničko vrijeme, to definitivno

Hehe, baš mi je veselo čitati vaše komentare, vidim da su većinom pozitivne strane istaknute i to me baš veseli :) Mislim da stariji neće biti ljubomoran, jer ni inače nije sklon tome, nego da će više furat Big Brother spiku.

Samo mi je smiješno kako mi redovito čita priče iz knjige Bum Tomica! (obožava tu knjigu) i najradije sad čita one priče gdje stariji brat priča o klinji (mlađem bratu), onako s visoka, ali s pažnjom - mislim da si je već stvorio neku sliku u glavu da će i on tako s malim bratom imat 'problema' i morat ga hendlat :mrgreen:

tri smo sestre, ja sam srednja. razlika izmedju mene i starije je 6 godina, a mladje i mene 10 godina.

kad je mladja sestra dosla medju nas meni je bila smetalo, koje me sputavalo u igranju i sl. ja sam bila zaduzena za peglanje pelena. valjda zato i nisam pobornik platnenih, ostala mi trauma tih hrpetina pelena :lol:
pocetkom rata, sestra je bila samnom u ZGB, ja prva godina faksa, ona 3 osnovne. bilo je veselo. tad sam vec bila odgovornija i tad mi nije bila smetnja, ali smo znali ici u kino u 5 film za nju, a od 7 film za mene :mrgreen:. bilo je urnebesno kad smo cimerica i ja skuzile da ima usi. koje je to bilo ciscenje :tele:

sad smo OK, bliske smo.

starija sestra je imala 16 godina kad se rodila mladja. pomagala je mami. vodila je u setnju, sto je meni bilo fakat mucenje :roll:. no otisla je faks kad je ova imala 3 godine. danas su OK, ali mislim da im fali blizina i ja sam na neki nacin spona izmedju njih dvije.

MM ima brata starijeg 5 i sestru 11 godina.
Najstarija je ljubomorisala na mladjeg(to rivalstvo traje do danas,kad su svi zreli ljudi)
,a mladji na najmladjeg(mm-a)sve do tih dvadesetih,sad su super.
Sestra je mm-a obozavala,svuda ga sa sobom vodala i razvlacila,brinula se kao da je njeno dete,i sad su strasno vezani:)
Tako da,ta veca razlika izgleda uopste nije losa:P

Između mojih je cura 16 godina razlike. Mala ima 10 mjeseci, a kod velike je reakcija od početne "to smrdi" došla do "ma kako si ti slatka".
Malena obožava veliku. Kako će biti dalje, ne znam, ali velika je najavila da misli živjeti s nama do svoje tridesete pa ćemo imati prilike vidjeti.

@Koksy - to što si napisala o čuvanju i izlascima stalno imam na pameti i trudim se ne opterećivati stariju! Jer, ona nije mogla utjecati na našu želju za još jednim djetetom pa mi nekako i nije fer da zbog toga snosi posljedice.

Citiraj:

---

Mater Studiorum prvotno napisa

Između mojih je cura 16 godina razlike. Mala ima 10 mjeseci, a kod velike je reakcija od početne "to smrdi" došla do "ma kako si ti slatka".
Malena obožava veliku. Kako će biti dalje, ne znam, ali velika je najavila da misli živjeti s nama do svoje tridesete pa ćemo imati prilike vidjeti.

@Koksy - to što si napisala o čuvanju i izlascima stalno imam na pameti i trudim se ne opterećivati stariju! Jer, ona nije mogla utjecati na našu želju za još jednim djetetom pa mi nekako i nije fer da zbog toga snosi posljedice.

---

Ovo moram potpisati.

Ne volim kad vidim da neki roditelji dobar dio obaveza oko mlađeg prebacuju na starije.

Mislim, jedno je ako starije samo izrazi želju da sudjeluje u brizi za manjeg, ali sve dok to ne prelazi u nešto što se mora.

Baš sam jučer gledala na tv-u emisiju o brojnim obiteljima i u nekim reportažama se baš vidjelo da ovi stariji itekako sudjeluju u brizi za ove mlađe. Ne bih htjela zalaziti u privatne živote drugih i kritizirati nečiji način odgoja, ali osobno nisam pristalica da starije dijete na neki način "ispašta" zbog nekih odluka roditelja.

Djelomično govorim iz vlastitog iskustva jer su moji roditelji (pogotovo otac) veliki teret stavljali na moju 8 godina stariju sestru, što se u konačnici pokazalo lošim po mene, ali na sreću nije utjecalo na odnos između nas dvije koji je danas jako dobar.

Ma mene je to ustvari tad ljutilo najvise zato jer mi je bilo pod "moras" posto su oboje radili.
Ali naaaajvise zalim, pogotovo otkad sam i sama mama, sto sam seku za svaku sitnicu nalupala po guzi. Uvijek sam joj bila autoritet veci nego roditelji i uvijek me se bojala, Zato sad i je tako kako je... :-(

He he he.... Moram pitati brata što ON misli o ovome. Meni (starija sam od njega 8 godina) je bilo dobro, ali on jadan je imao 2 mame...

A sad ozbiljno - mislim da smo imali privilegiju: oboje smo odgajani kao jedinci (roditelji su nam se mogli potpuno posvetiti), a opet imamo brata/sestru!

Mi smo upravo zbog velike razlike, a prije nego što smo krenuli po još djece pitali sina što on misli o tome. Da se on usprotivio ja nikad nebih imala više djece, ipak je već bio velik. Odgovorio je da bi volio imati brata/seku i da bi to ispunilo prazninu u njegovom životu. Na to sam zinula jer nam dijete nikad nije reklo da osjeća neku prazninu u životu! Evo, Bog mu je dao dvije seke i nema praznina ;-)) . U vezi s pomaganjem oko njih - nikad ga ne prisiljavamo, sve obožava i voli raditi s njima, najsmješnije mi je kad ga vidim kako se zapravo i on igra s njima bez obzira na dobnu razliku, baš me nasmiju! Od samog starta je rekao da on bebu neće jedno prematati, sve drugo da! :-)) I već je izačunao da budu cure teensi kad on bude jednog dana imao obitelj i djecu, pa da će biti mlade tetke koje će pomagati oko njegove djece. Znam ga neki puta baš i "potjerati" od njih koliko su mu zanimljive, a on mi kaže da mu ništa oko njih nije teško i da ih voli, da se svi u velikoj obitelji trebaju pomagati... Što reći, dođe im kao treći roditelj (za sada), a meni kao mami je srce ispunjeno i veliko kao autobus...

Citiraj:

---

BODULICA prvotno napisa

Ne volim kad vidim da neki roditelji dobar dio obaveza oko mlađeg prebacuju na starije....

...osobno nisam pristalica da starije dijete na neki način "ispašta" zbog nekih odluka roditelja.

.

---

ovo potpisujem. trudim se da ne izrabljujem devojčice brigom o malcu. jedno je ako same žele da pomognu, a sasvim drugo kad bi na to bile primorane. najviše što moraju je to da ga pripaze da ne napravi neku glupost dok ja odem u wc ili otvaram rernu ili mašinu za sudove...

Mom najstarijem je otac obecao auto za 18ti rodjendan.
Da moze voziti seku na aktivnosti:P
Ovaj sav sretan;)
A nas Dusko Radovic je rekao:"Mame,radjajte deci sestre,jer one postaju tetke,a tetke su najlepsi,nezamenjivi dar svakom detinjstvu"...:)

hehe, kajo, a sad sam se setila one duškove: "više volim maminu sestru nego svoju - mamina sestra mi je tetka, a moja mi nije ništa!-)))

:lol:

Citiraj:

---

winnerica prvotno napisa

Mi smo upravo zbog velike razlike, a prije nego što smo krenuli po još djece pitali sina što on misli o tome.

---

Da sam ja pitala znam da bi odgovor bio ne. Kada je saznala da sam trudna, reakcija je bila "vi ste ludi! sada ćete sam novac trošiti samo na to dijete!", a o tome da se bojala da mi se nešto ne desi i da ne umrem na porodu sam već pisala.

Citiraj:

---

Ripcord prvotno napisa

Temu nisam našla. Ali vas ste već bile dvije od prije, a i niste živjeli svi skupa (ili jeste neposredno nakon bratovog rođenja :unsure: hmm sad sam i ja jako pametna (no ja imam opravdanje - glupa&trudna :mrgreen: ))

---

Uglavnom smo svi zivjeli skupa, pogotovo brat i 12 godina starija sestra. Ocevi su im, jel, razliciti. (U mojim buntovnim tinejdzerskim godinama, mene je bilo svagdje, najvise kod bake.)

moj brat je sariji od mene 10 god, s tim da je on mami iz prvog braka,uvijek se prema meni i sestrama ponašao zaštitnički.
on je moj brat i mi smo njegove sestre i uopće nikad nisam ni razmišljala na taj naćin da on nije biološki sin mog tate.
super smo se oduvjek slagali i znam da mi mama uvijek govori kako joj je on bio od velike pomoći, i radovao se svakoj od nas kada smo dolazile na svijet.

ja sam mlađa sestra, 9 godina. u djetinjstvu je to bio horor, nepodudarnost karaktera, velika ljubomora. danas je sve lijepo. i iako nemamo istog oca, mi smo prave sestre, to nikad nije bilo drugačije niti shvaćeno.:yes:

Mislim da je najvažnije kako će se roditelji postaviti. U mom slučaju je to jako loše funkcioniralo jer su i moji roditelji upali u zamku da su veliki dio brige oko djeteta svalili na moja leđa i zauvijek sam ostala "druga mama" svojoj seki.

Kod mm-a je razlika od 13 i 20 godina i to je super funkcioniralo. Da, i on je njima "drugi tata" iz raznih razloga, ali opet je to kod njega puno bolje i "bratskije" funkcioniralo.

Tako da mislim da može biti jako super, ali na to najviše utječu roditelji.

Prošlo je ponešto vremena otkad sam otvorila ovu temu. U međuvremenu nam je stigao najmlađi član (već 9,5 mjeseci, gdje leti to vrijeme) i braća su se super snašla.

To je ljubav prevelika i s jedne i s druge strane, manji je u teškoj ekstazi čim dođe starijii, a potonji nekad i prerevno pazi na manjeg (pogotovo otkad mu je ljetos pao s kreveta, dok ga je kao pazio (čitao Harryja Pottera)). Sve pet, nikakve ljubomore niti čangrizavosti (bar zasad, samo čekam fazu kad će starijem manji malo ić na živce - čari pubertetlije i toddlera).

No ja sam cijeli ovaj tjedan u fazi - a taman sam mogla uživati! S velikim ima rada normalno oko škole, filozofiranja, građanskog neposluha i inog spektra predpubertetskih bisera, ali s druge strane, samostalan je u 101 stvari. A manji zahtijeva konstantnu brigu. A meni se nakupilo u posljednje vrijeme toliko toga da imam osjećaj da pucam lagano po šavovima, i iako kad mi se srećica nasmije, u sedmom sam nebu, kad svi legnu, a ja se bacim na posao na kompu ili dok pokušavam tijekom dana obavljati pet stvari istodobno, ne mogu a da se ne pitam: šta mi je ovo sve trebalo?!