Printable View
Namjerno rijec terapija stavljam pod navodnike, jer se ne radi nuzno o nekoj specificnoj terapiji, vec na neki nacin priblizavanju sebi kroz likovno izrazavanje.
Cula sam da ima dosta workshop-ova na tu temu, pa me zanima jel netko bio, jeste zadovoljni, sto se uopce tamo radi i na koji nacin.
I kako se premosti cinjenica da netko jednostavno nije talent za slikanje :mrgreen:
Tako što nitko nije primoran duže gledati tvoje radove :)
Jednostavno se zada neka tema, tehnika ili kompozicija i udri se izražavat, ako baš i nije nešto ne moraš staviti na zid prvih x pokušaja.
Ma, kuzim taj princip...
Medjutim, vise sam razmisljala o onom "razbijanju kocnice" - one u glavi ;-)
Primjerice, kad sam s malim slikala nesto vodenim bojama, nesto bez zadane teme, kako god ispadne, ja sam (za razliku od njega) i dalje razmisljala koja boja s kojom pase i kako ce to ispasti, a ne da sam opusteno stavljala boje na papir.
pa slikaj k'o iz Burde, zašto ne? Ako te zabavlja usklađivanje boja to je jednako dobro kao i da si talent za apstraktno slikarstvo. To što je trenutno definicija umjetnosti što luđe to bolje, nek te ne zamara. Japanci slikaju vrlo stroge forme pa ih ipak dovedu do umjetnosti i "obične" mrtve prirode, vaze i pejzaži, akvareli mogu biti odlične opservacije ili obično kopiranje i ukrasni kič, sve ovisi koliko si iskren prema sebi i podloozi.
a št ose tiče kočnice, slikaj što češće i što više pa će kočnice popustiti neprimjetno i postupno. Osim toga možeš si pustiti omiljenu glazbu kao poticaj ili brbljati na telefon dok kao neobavezno šaraš, obje taktike pale.
Moje likovno izražavanje je crtkaranje po papiru na pisaćem stolu... Jednom bih to morala pokazati nekom psihologu, he he he... taj bi svašta vidio...
Dobro, jesi na kraju bila na takvoj radionici ili nisi?
Ko sto rekoh - u nacelu razumijem princip, pa tako mislim da slikanje u ovom kontekstu kojeg sam spomenula ne trazi razmisljanje, vec ono sto izadje iz tebe, a ne moze izaci spontano, ako previse razmisljas.
dosta ti ovisi tko to drži...ajd stavi neki link, baš me zanima ..
u svakom slučaju trebala bi ti profitirati... umjetnost je sama po sebi treba imati terapeutsko djelovanje, gledanje dobre slike, slušanje dobre muzike, čitanje dobrog romana... Ono, Aristotel i katarza :-)
ne brini se oko toga kako će izgledati tvoje remek djelo... u tvom slučaju je bitan sam proces slikanja...
samo jedna digresija, ne bih rekla da je sva suvremena umetnost nužno rušilačka i da teži ludosti...
čuj, ako želiš odmor duše (terapiju) kroz likovno izražavanje, možeš komodno, ko cura koju sam gledala u jednom direktu, kupiti dječje bojalice i kutiju tempera ili vodenih boja i bojuckati, ako te to smiruje.
ali čini mi se da ti ne želiš baš terapiju, već učenje nekakvih likovnih zakonitosti, ako obraćaš pažnju na slaganje boja? ili sam krivo skužila?
vjerujem da ćeš, ako si u zagrebu, relativno brzo i lako naći kakvu radionicu. a ako se ne opustiš ni nakon nje, nema veze. možda nisi tip za opuštanje kroz likovni izraz.
možda bi ti bilo zanimljivije ići na neke radionice decoupagea? salvetna tehnika mene opušta.
chemaco imaju radionice, vidim da su jako zanimljive bile ove u siječnju, a bome ove u veljači još zanimljivije!
http://www.hobbyart-chemaco.hr/default.asp?idcat=3
Misliš na art-terapiju?
http://artterapija.blogspot.com/
U mene je to stalno. Ne idem na nikakve radionice jer sam završila slikarsku školu, al crtam, slikam, nekad čak uzmem bojanku pa je bojam :mrgreen:
Super za opustit se...
bravo roza!!
Mony, prava art terapija je ipak korak iznad ovoga što tebi treba... TEbi treba prava laička art terapija.. ak hoćeš mogu te ja dopisno podučavati ;-)
idem ja na kojekakve radionice, pozvrašavala razne škole, tečajeve, pa i slikarski tanay studio, oni su mi recimo super, ali mislim da je za početaks asvim dovoljno ostati s klinicma na nekoj radionici u MSU ili MUO ili otići tamo u radićevu na sat dva, ima gomila radionicai po centrima za kulturu (Pešča, Susedgrad, trešnjevka) i slikati, crtati, valjati glinu i naći svoj osobni izraz kroz praksu, hoću reći ako nemaš neke profi ambicije dovoljno je otići na par rekreativnih radionica i odabrat igdje se sojećaš najbolje. A moje skromno mišeljenje je da to možeš i sama, pusti omiljeni cd, razvuci najlon prek stola i daj si sat i pol da uživaš u kombiniranju boja i nešto će nastati, pa ćeš drugi put krenuti od toga i tako dalje, laganini
nije suvremena umjetnost uvijek rušilačka, dapače, samo ono što se isfurava pod moderne i suvremeno i rušilačko nije uvijek umjetnost, to sam mislila, a hoće laika zavarat
Litografija, mozaik, kolaž montiraj recim oslike iz novina, fotografije s crtežima, "plagiranje" uzmeš neku monografiju pa skidaš tehniku ili neki detalj ili čak bojanku umjetničkih djela (u algoritmu ih ima) i bojaj- to su tehnike u kojima možda ne stojiš pred praznim papirom i imaš od čega krenuti. To recimo ja radim s klincima doma.
Kolko znam, poanta u art terapiji nije perfekcionizam i uspješnost, napraviti djelo u nekoj zadanoj formi, već izražavanje samo. Svaki potez govori o ljutnji, tugi, požudi, strasti, sreći...a na autoru je da se s tim suoči i prepozna, te na kraju shvati i prihvati. Baš ono što terapija jest. :D