Porod kod kuće kako ste se odlučile?

Dakle, ponosno sam majka tri sina. Prvi porod - Petrova, 19 god, došla otvorena 9 cm i rodila u 5 minuta, epiziotomija. Drugi porod- Makarska, 27 god, došla otvrena 6 cm, rodila nakon sat vremena bez dripa, malčice pukla. Treći porod - Split, 28 god, 42. tjedan otvorena 6 cm ali bez ikakvih trudova, ali oni ikakvih pa mi inducirali porod i ostavili me na stolu. To je bio prvi put da su me klistirali jer u prvom porodu nije bilo vremena a u Ma to ne rade. Bila sam totalno zbunjena kako ću ja to sad roditi jer smo se dr i ja dogovorile, pa pitala ja nju za koliko bi to moglo i ona meni za jedno sat vremena. I odmah mi krenuli jaki trudovi, ali nisam osoba koja viče ni inače a pogotovo u porodu kad mi stvarno treba snage, a i nekako sam u svim porodima imala povjerenja u svoje tijelo i nisam pretjerano strašljiva. I tako oni, dr i babica izašle iz boksa a ja sam samo nakon desetak minuta osjetila da moram tiskati i tiskala i glavica je izašla van bez ikakvog uzdisanja i zapomaganja. Nakon truda ja se podigla na laktove i podigla plahtu kojom sam još uvijek bila pokrivena da vidim tu malu glavicu pa pozvala babicu. Ona sva u strahu da šta ju nisam zvala, a ja još jednom tiskala i rodila zdravu bebu. I to sam mogla i doma, samo što bi doma to obavila bez klistira i dripa. Mogla sam i prva dva puta roditi doma, ali nisam. Nisam samo jer se svi kojima sam rekla da bih ja rodila doma snebivaju. Nisam trudna ali mislim imati još djece i stvarno, ako sve bude kao prva tri puta mislim da mogu roditi kod kuće ako budem dovoljno hrabra da tako odlučim. Zanima me kako ste se vi odlučile? Kako se organizirale? Ima li netko iksustvo samoporoda? Meni je sva tri puta najviše odgovaralo biti sama s bebom.I stvarno, kad sam sama istisnula glavicu bez ikoga tko bi mi govorioda dišem i držao me za ruku osjećala sam se odlično, snažno i moćno, iako naravno da je boljelo.

ajme kako se ovo čini jednostavno kad te čitam! kad bi bar ja tako!!!
ja sam 2006. imala prvi porod u Ri, išla na prirodni a ispao inducirani jer im se nije dalo čekati, težak i BOLAN.

sada sam trudna 7 mj. i evo, jučer odlučili ja i muž da rodimo doma,
ja sam to željela ali kad sam prije 4g. bila trudna, tek su se kućni porodi počeli tiho rađati.
Odlučila sam jer su mi bitne sitnice i cijeli proces, nisam od onih
koje kažu, ma samo da na kraju bude ok. ja želim imati PRIRODAN porod, podršku muža, mame, doule i primalje,
ne želim reflektore, ctg, drip, pozurivanje i borbu s vjetrenjačama.
želim da naš stariji sin odmah bude sa nama, da smo doma, komotni, zajedno,
a ne da bebu odvajaju od mene, nadohranjuju...
u rodilište ću samo ako primalja vidi da iz nekog razloga bi morali na carski.

ne želim ići u rodilište i nadati se da ću imati sreće ubosti dobro osoblje.

na ovom forumu imaš NEOPISIVO lijepih priča sa kućnih poroda, i naći ćeš
žene koje mogu odgovoriti na sva tvoja pitanja i strahove!

ja sam se odlučila upravo tako kao ti, nezadovoljna svojim porodom i informiranjem,
što me dovelo do divnih žena.
odluka je moja, odgovornost također, i što više učiš o tome manje te strah i više si sigurna!

što se tiče okoline, i kod mene je isto, mi imamo plan šutiti, kao idemo u Ri, a onda ups, gle nismo stigli,
beba je bila jako brza ;) i tek na kraju svima reći da smo isplanirali sve do detalja.

znam da će biti šaćica onih koji razumiju i dive se, a gooomila onih koji će nas smatrati luđacima kojima treba
oduzeti dijete... i to me veseli, jer onda padaju maske, pa će se vidjeti pravi prijatelji,
a oni razumiju, i u biti jedino nam je njihovo mišljenje i važno.

ma gle prije dva dana sam mislila roditi u rodilištu, našla sam doulu, sjela s njom jućer na kavu
i odgovorila mi je na sva pitanja,
kao kad rukom skineš paučinu, tako su otišli moji strahovi, SRCE je znalo da želi roditi kući.
od jućer do danas još sam više sigurna, pogotovo kad je muž uz mene,
a samo smo nas dvoje i bitni za odluku!

za sada imam super zdravu trudnoću, sve ok i ako tako ostane ne vidim što bi me spriječilo da rodim kući.

kako točno ide ona lijepa -kad nešto stvarno želiš, cijelo se nebo pobrine da to i dobiješ?!
vjerujem da je tako ;)

Citiraj:

---

gopi prvotno napisa

mi imamo plan šutiti, kao idemo u Ri, a onda ups, gle nismo stigli,
beba je bila jako brza ;) i tek na kraju svima reći da smo isplanirali sve do detalja.

---

ovo mi se sviđa!!!

sretno!

Citiraj:

---

gopi prvotno napisa

... i to me veseli, jer onda padaju maske, pa će se vidjeti pravi prijatelji,
a oni razumiju, i u biti jedino nam je njihovo mišljenje i važno.

---

Imaš pravo učiniti sve što želiš, ali nemoj misliti da ti onaj tko bi te želio spriječiti, nije pravi prijatelj. Možda on gleda sa svoje pozicije, sa svoga doživljaja, jer postoje situacije na porodu s kojima nije lako.

Kad sve prođe dobro, moći ćeš reći da nisu bili u pravu što su protiv vaše odluke. No, najbolje ti je šutiti kako ste i odlučili,jer tada nećeš dobivati komentare poput ovog mojeg. Ali, ja sam ti morala reći baš zbog onoga što se meni dogodilo nakon normalne trudnoće, zdrave i mlade mame drugorotke.

U svakom slučaju želim tebi i bebi sve najnajbolje i najljepše i da sve bude kako oboje želite!:zaljubljen:

Ako sam ja dobro skuzila ovaj dio o prijateljima, govorila je za nakon, tj kada kazu prijateljima da su rodili doma i tako odlucili ocekuje da neki od njih to nikako nece moci "prozvakati" i da ce prestati biti prijatelji...

U svakom slucaju, informirati se dobro, naci super informiranu i iskusnu Doulu, istu takvu primalju i opustiti se i pustiti svojem tijelu da odradi sto zna

[QUOTE=Beti3;1808254]Imaš pravo učiniti sve što želiš, ali nemoj misliti da ti onaj tko bi te želio spriječiti, nije pravi prijatelj. Možda on gleda sa svoje pozicije, sa svoga doživljaja, jer postoje situacije na porodu s kojima nije lako.

razumijem, nisam se ni izjasnila kako treba,
naravno da oni koji kažu svoje mišljenje, u suprotnosti s mojim, ne zanći da nisu dobronamjerni, nego mislila sam one PAMETNE koji bi se svađali, osuđivali, pametovali, sablažnjavali, ima ih puno...
lako za one koji kažu mišljenje (kakvo god) ali se ne petljaju.

i ja imam puno bliskih prijateljica koje preventivno djeci daju antibiotike, jer eto, da suzbiju u početku.
ako me pitaju kažem nježno što mislim, ali ne pada mi na pamet
petljati se, raspravljati, dokazivati i svađati. to je njihova stvar kako će sa svojom djecom, koliko god to meni bilo neprihvatljivo.

smedja, svejedno nakon poroda ili prije, nitko nama neće prestati zbog toga biti "prijatelj",
tipa. e s tobom se ne družim više.
mišljenja će biti svakavih, ima puno prijatelja koji su super dok ne skuže npr. da ja i muž imamo poznanike homoseksualce,
koje poštujemo,jer su divni ljudi i da je to nama totalno normalno.

e ti "prijatelji" tolikom silom pokušavaju nama objasniti kako je to bolesno, nenormalno, odvratno bla bla bla...
i ne odustaju s namjerom da nas pokušaju urazumiti.
a za iste te smo nekoliko god. mislili da su super, dok se nije dotakla ta tema.
nije nam toliko važno što oni imaju problem sa tuđom homosek. nego što očekuju da imamo isto mišljenje poput njih,
i užnasno su naporni u cilju da to postignu.

u svojoj glavi napravim promjenu odnosa prema njima, pažljivija sam.
i to će se sigurno dogoditi sada (nakon poroda) kad sa masom njih dotaknemo temu kućnih poroda,
koju nikad nismo dotaknuli.