Tantrumi s 10mj?

Dakle moja Jana će uskoro 10 mj i od rođenja je zahtjevnije dijete, puno je plakala kao beba i stalno je bila na rukama.
Već mjesec dana imamo nešto kao tantrume. Npr. prva je stvar presvlačenje pelena to je bacanje i urlanje. Zatim ako ju se polegne u ležeči položaj kad se npr trebamo obuči. Zatim ako dohvati neki predmet koji je opasan pa joj uzmem ili joj nedam nešto što ne smije urla, plače i baca se. Urla kao da ju je netko lupio. Već se pitam što će nam susjedi misliti.
Zar nije malo prerano za to ili je jednostavno takvo dijete? Imate li sličnih iskustava?

takvo dete!
:hug:

suosjecam.

prva rijec moje k. je bila "ne".

Hvala cure na suosjećanju.
Ima dana kad sam na izmaku snaga. Presvlačenje pelena nekada traje po 20 min. Ona se okreće i bježi ja ju vraćam, onda ona urla i baca se i tako po nekoliko puta. Pokušavam joj svim i svačim skrenuti pažnju ali to upali na 15 sekundi. Ono što ona zamisli tako mora biti i to još od kada je bila beba. Ako se igra na podu ( a to nikada ne traje dugo) i ako je ne dignem iste sekunde kad me ona traži počne urlati.
Uključila sam je u sve aktivnosti od usisavanja do kuhanja ali kad je njoj dosta moram sve ostaviti i nositi je.
I moje zlato se naravno i budi svaka 2 sata po noći i cica tako da se nekada pitam kako funkcioniram.
Posvećena sam njoj 24 sata dnevno, nošena je od prvog dana, mažena, pažena, igram se s njom ali nikada nije dovoljno.

naravno da nije. to su male krvopije. preporucam ti da se naucis odignorirati koji tantrum ako je zbog neceg bezveze, neceg sto nije od zivotne vaznosti. ja sam to pocela trenirati s k. jer sam skuzila da nemam vise ni volje ni zivaca da ju pokusam smiriti ili udovoljiti joj. ako se misli bacati 20 minuta po podu jer joj se ne svida boja moje kape, nek se baca.

Poznato mi je. Čak nas je tukao (tj, i sad pokušava), i temu sam bila otvorila.
Koma.
Sad smo već navikli, nekad mu uspijem skrenut pažnju, nekad ignoriram, ma svakako se snalazimo.
Proći će. Baš danas pričam s MM kako je već drugačiji, pogotovo kad je lijepo vrijeme pa smo puno vani, nekad se čak zaboravi bacati po podu.

To ti je karakter :) Pokazuje što joj se ne sviđa, a nije još "odgojena" da kulturno kaže ne hvala, pa urla :) Odgojit ćeš ti nju, ali ćeš putem osijediti, i postati ona dosadna stara koja samo brine i gnjavi.
Nego, za oblačenje. Imala sam to. I jednom mi pukao film. I rekoh ja sinu - okej, ti se nećeš obući, idemo mi u na snijeg goli. A vani minus ve stupnjeva. Dijete krenulo, zagazilo na hladni snijeg gole guze, pogledao me i rekao - mama, buci! Imao je nešto preko jedne godine.
Tako da i ti svoju suoči sa situacijom, ili joj odvuci pažnju. Ako ne voli presvlačenje - pripremi neku sušenu bananu, igračkicu, zabavi je nekom igrom (znaš ono - crv - ruka iz rukava kao pojest ću ti ručicu, pa vidim te ne vidim te...). Pametnija si od nje - iako je ona glasnija. Preveslaj je, nemaš druge.
Ako joj nešto uzimaš, imaj pripremljeno nešto drugo, ili joj uzmi kroz igru ili već nekako. Određeni dio sukoba i deračine ide uz odgoj i odrastanje, al nešto si imaš pravo i prištedjeti, dok je još tako mala.
I čestitam, imate burno i intenzivno dijete :) Welcome to the club!

Ifigenija sve ovo što navodiš radim i pokušavam i odvuči pažnju i dajem joj nešto drugo u ruku ako joj moram nešto oduzeti i škakljam je kod presvlačenja pa se smije ali iste sekunde kako ja prestanem opet dreka, urlanje i bacanje.
To da imam burno i intenzivno dijete sam postala svijesna još u rodilištu i evo već nam je skoro 10 mjeseci poprilično burno. Ona je strašno znatiželjno dijete (znam da su sva djeca znatiželjna) ali čini mi se da je ona hiper znatiželjna.
Još od kada je imala pa manje od 4mj kad bi išli u trgovinu i MM bi je nosio naginjala mu se preko ramena i u redu odmjeravala ljude ali onako od cipela pa do glave i tako više puta ( ljudi su se čudili). Ako je MM nosi a ja npr kuham i stane meni iza leđa odguruje me rukom i naginje se da bi vidjela što ja kuham. Proučava i one najsitnije detalje kao npr šarafe na kolicima za kupovinu u trgovini.
Spavanje joj je najgora muka, tek s nekih 7mj je počela spavati po danu - do tada nikada duže od 5min. Kao beba je stalno držala oči širom otvorene i nekako sam znala što nam slijedi, jednostavno sam znala da će biti zahtijevnije dijete.
Da me netko krivo ne shvati ja je upravo obožavam zato što je takva ali me to ponekad fizički slomi jer urla na apsolutno sve što nije onako kako je ona zamislila. Uh što će biti kad bude starija.
Prakticiram povezujuće roditeljstvo, dojimo, nosimo se u mei tai-u, prije u marami, spava s nama, odgovaram na svaki plač i užasno me živciraju ljudi jer mi komentiraju da sam si sama kriva i da je upravo zbog toga takva ( kakao oni kažu razmažena). Ne vjerujem u to i dalje ću to prakticirati jer tako osjećam da trebam.

Nije da baš vjerujem u horoskope, ali vidim da je mali bik( ili ovan), a i ja imam takvog koji od prvog dana zna što hoće i zna to provesti, i dok je bio mali i sad veliki. Strpljenje, kod takvih ne pali sila, više na pregovore i dogovore, jer ih ne želimo "slomiti" nego odgojiti.

Je Beti3 ovan je. Ma sila je meni u odnosu s djetetom stran pojam i ne vjerujem u nju. A ništa naoružati ću se beskrajnim strpljenjem iako ga nekada zna ponestati ali i to je normalno, ljudi smo. Eto samo sam vam se htjela malo pojadati. Znam da vas ima kojima je isto kao i meni :mrgreen:.

ima, ima x 2 :mrgreen:

Mitovski vidim da su naše curice istog datuma :). Isto tako vidim da nam veelika znatiželja nije stran pojam, a kako smo nas dve skoro cijeli dan same sve samnom radi ,i kuha i čisti :). Želim ti puno strpljenja jer je i meni žao ko psu kad ponekad izgubim živce, iako se najčešće radi o tome da nije kako sam ja htjela a zašto bi i bilo. Važno je da dijete osijeti ljubav i pažnju, a sve ostalo će doći samo.

Otprilike po 50. put na ovom forumu pisem ovo; faza je, proci ce! :mrgreen:
Koliko citam tu a i slusam od mama u svojoj okolini, vecina klinaca prolazi tu necu-se-presvuci fazu. I mi smo je imali i isto je bilo bas naporno. Iskreno, nemam pojma kako je prosla i kako sam to hendlala, znam samo da je nakon nje dosla sasvim druga faza.
Tesko je desetomjesecnom djetetu objasniti zasto se pelena mora presvuci tako da, kao sto je Ifi napisala, budi pametnija, nemoj se nervirati jer ce ona vidjet da ti je uspjela pogodit zivac i jos ce vise to prakticirat.
Ako neide sa zabavljanjem i odvracanjem paznje pokusaj to sto brze obaviti, bez puno price, jednostavno skini, stavi novu i gotovo.
I ja imam deckica koji je od rodenja "svoj".

mi ovo s pelenema uspješno prevladavamo: zabavljamu ju, dajemo nešto što inače ne, lijepo objašnjavamo, buni se i dalje, ali manje
ali odbijanje hrane je ono što mene doslovce iscrpi do zadnjeg atoma snage

znam kako ti je....i moja je takva. od prvog dana urla ko sumanuta na sve sto joj nije po volji. mene sve strah kako ce izgledati pravi tantrumi.

samo kaj se tice faza. neka djeca imaju takvu fazu pa prode. a neka djeca budu svako malo u toj "fazi". moja ima tjedana kad niti ne kmekne tjekom presvlacenja, nakon cega slijede mjeseci vristanja, pa opet pokoji tjedan mira, pa opet vristanje....i tak je i s jelom i s voznjom u kolicima i s nosenjem u mei tai i sa apsolutno svime. bude faza kad je stvarno miroljubiva i sve nekako ide glatko, a bude faza kad mislim da ce mi se mozak raspuknuti od njenog urlanja.

i ovo sto mikka kaze, pomiriti se s tim da ju se ponekad jednostavno ne moze zadovoljiti. neki dan se nesto tijekom rucka nanervirala. nemam pojma kaj je bilo, meni je sve izgledalo kao i obicno, ali ona krenula vristati i nista ne pomaze. ni nosanje, ni odvlacenje paznje, ni pjevusenje. urla li ga urla. i nista, lijepo sam sjela s njom na kauc, upalila si nekakvu seriju na tv-u i cekala da ju prode.

Mitovski,kao da čitam post koji sam ja napisala,moja cura i ja prolazimo istu pustolvinu kao vas dvije i moja je rođena 05.04.2010,ipak ima nešto u tom horoskopu.u jednu stranu sam presretna što imam takvo dijete,al nekad stvarno pucam.Naravno i ja dobivam takve savjete i kritike da sam si sama kriva,al samo nek oni govore,ja ću i dalje po svom.Nek te vodi ljubav i samo slušaj sebe! Meni je ovo prvo dijete,nemam iskustva,često ne vjerujem sebi pa pitam mame oko sebe,onda na kraju zaključim da one nemaju pojma,već samo pametuju,slušaj poruke svog djeteta i ono što osijećaš napravi.Ti kao mama najbolje znaš! I hvala Bogu da imamo forum,pusa Rodi!

bome niti moja nije ništa bolja
mada ja sa MM komentiram da od 2 tvrdoglava ona može jedino biti tvrdoglava na kvadrat

zadnja "fora" joj je popeti se preko kutne (samo snagom svojih ručica, a ima SAMO 7 kg) na prematalicu
i onda se gore ili sjedne i cereka ili počne igrati s maramicama i kremama i sl.

Prema Searsima imaš "dijete sa visokom razinom potreba".To su djeca koja na sve burno regiraju,teško im je udovoljiti,jako su aktivna i znatiželjna. Sve što si napisala. I nama je bilo tako. Ja sam ispočetka mislila faze su,proći će ali to je takav karakter. I moj je urlao još od rodilišta,a spavao s nama,dojen,odgovaralo mu se na sve potrebe,ja s njim kod kuće. Mislila sam dok sam bila trudna -moje dijete će imati tako super uvjete odrastanja kakve ja nisam imala,sigurno će biti najsmirenije dijete na svijetu-.He,he nije baš tako. Zaboravih uzeti u obzir taj neki biološki faktor,temperament s kojim se svako rađa.Nama je nagori period bio kada je prohodao pa do neke dvije godine. Kasnije postane lakše ali opet ne toliko. S ovakvim djetetom definitivno i kasnije se trošiš 3 puta više nego s nekim malo "smirenijeg i prilagodljivijeg"karaktera. Možda ružno zvuči ali je istina.

Citiraj:

---

spring prvotno napisa

I moj je urlao još od rodilišta,a spavao s nama,dojen...

---

Tako i kod nas... doslovce od rođenja pa do danas

Nekad sam izbezumljeno lutala po forumima, člancima u potrazi za odgovorima a sad mi je sve ful smiješno jer sam shvatila da sam imala sliku o mirnoj i umiljatoj dječici, koja nikad ne vrište bez nekog važnog razloga (znam da ih ima ali odbijam vjerovati :mrgreen:) ali zapravo mi je sad čudno kad mi dijete mirno sjedi i čita knjigicu.

Zasad se moj drugorođenac pokazao kao mirnije dijete iako samo čekam da me zaskoči :-P

Uvijek se tješim... ako je to najveći problem koji imam onda sam velika sretnica :heart:

Bebe koje od rođenja previše plaču nisu jednostavno takve bebe. To su bebe čiji mozak nije dovoljno sazrio da uspješno obrađuje osjete koji ga preplavljuju kad beba izađe iz mamine buše. Često u paketu s prekomjernim plakanjem idu i teškoće sa spavanjem i hranjenjem. Pedijatri često tome ne pridaju previše važnosti, a to je problem koji jako opterećuje mame, i koje zbog toga bezrazložno imaju osjećaj krivnje i neuspjeha. Onda mame, u želji da umire dijete, još više ljuljaju, pjevaju, zabavljaju igračkicama, i time samo pogoršavaju stanje jer dodatno preplavljuju dijete osjetima. Dovoljno je samo poučiti mame kako da svedu podražaje na minimum (ne potpuno ukinuti podražaje) da bi se dijete umirilo.
Ovo sa pelenama i oduzimanjem igračke je normalno ponašanje. Dijete sada izgrađuje svoj identitet i normalno je da ne prihvaća poslušno sve što nama padne na pamet. Meni je pri mijenjanju pelena pomagalo da se totalno isključim (ako ne bi pomogle igračke i sl) tih 5 min koliko traje presvlačenje i da ignoriram ispade bijesa. Ako bih pokušala pjevati ili umirivati dijete, često bi bilo samo gore, tako da sam to obavljala mehanički. Kad bih oduzimala opasan predmet, brzo bih ponudila nešto novo, zanimljivo i ljutnja bi odmah prestala. Uglavnom, niš se ne brini, samo isključi mozak i sjeti se da će sve to proći :)

Auuuuuu.....sjećam se kako je svako presvlačenje pelena kod nas bila takva scena i deranje kao da mu gulim kožu....Samo sam čekala dan kada će mi na vrata pozvoniti socijalna služba ;-)..... Kupila sam stotine stručnih knjiga (123 uspjeh, knjige o indigo i kristalnoj djeci, raznorazne dječje psihologije, pa čak i astrologije - ma užas).....ali eto kako je porastao doživljavam ga kao meni ravnopravnog frenda :-) ...i nakako nam bolje ide.....polako ali bolje učimo se putem, jest da sam totalno posijedila, na dobrom sam putu da postanem mama dijabetičar koja puuuno pametuje..ali za utjehu ipak se napredak vidi...

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Bebe koje od rođenja previše plaču nisu jednostavno takve bebe. To su bebe čiji mozak nije dovoljno sazrio da uspješno obrađuje osjete koji ga preplavljuju kad beba izađe iz mamine buše. Često u paketu s prekomjernim plakanjem idu i teškoće sa spavanjem i hranjenjem. Pedijatri često tome ne pridaju previše važnosti, a to je problem koji jako opterećuje mame, i koje zbog toga bezrazložno imaju osjećaj krivnje i neuspjeha. Onda mame, u želji da umire dijete, još više ljuljaju, pjevaju, zabavljaju igračkicama, i time samo pogoršavaju stanje jer dodatno preplavljuju dijete osjetima. Dovoljno je samo poučiti mame kako da svedu podražaje na minimum (ne potpuno ukinuti podražaje) da bi se dijete umirilo.
Ovo sa pelenama i oduzimanjem igračke je normalno ponašanje. Dijete sada izgrađuje svoj identitet i normalno je da ne prihvaća poslušno sve što nama padne na pamet. Meni je pri mijenjanju pelena pomagalo da se totalno isključim (ako ne bi pomogle igračke i sl) tih 5 min koliko traje presvlačenje i da ignoriram ispade bijesa. Ako bih pokušala pjevati ili umirivati dijete, često bi bilo samo gore, tako da sam to obavljala mehanički. Kad bih oduzimala opasan predmet, brzo bih ponudila nešto novo, zanimljivo i ljutnja bi odmah prestala. Uglavnom, niš se ne brini, samo isključi mozak i sjeti se da će sve to proći :)

---

X

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Dakle moja Jana će uskoro 10 mj i od rođenja je zahtjevnije dijete, puno je plakala kao beba i stalno je bila na rukama.
Već mjesec dana imamo nešto kao tantrume. Npr. prva je stvar presvlačenje pelena to je bacanje i urlanje. Zatim ako ju se polegne u ležeči položaj kad se npr trebamo obuči. Zatim ako dohvati neki predmet koji je opasan pa joj uzmem ili joj nedam nešto što ne smije urla, plače i baca se. Urla kao da ju je netko lupio. Već se pitam što će nam susjedi misliti.
Zar nije malo prerano za to ili je jednostavno takvo dijete? Imate li sličnih iskustava?

---

ko da pričaš o mojem :)

moj se mora presvuć u roku keks, ili ga već nema , a mlađi od tvoje 2.5 mjeseca

Citiraj:

---

kokolina prvotno napisa

i moja je rođena 05.04.2010,ipak ima nešto u tom horoskopu.

---

i ja sam isto rođena 5.4. i jaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaako sam zahtjevna... mama mi je pričala kako je riješila problem s pelenama: kad sam obavila veliku nuždu, lipo mi je pokazala pelenu, a ja sam sama stavila ruku u to. fuuuuuuuuuuuuuuuuuuj, ali od tada nisam vrištala...

Evo mjesec dana nakon mog posta stanje je naravno još i gore. Dobro nisam niti očekivala da će se nešto jako promijeniti ali sada urla još jače kod presvlačenja pelena tj. pri spuštanju u vodoravan položaj. Znatiželja je na vrhuncu i apsolutno sve što vidi želi i to odmah i sad i ako joj ne dam kao npr nož kojim sada režem kruh urla. Užasno je nestrpljiva pa čim vidi da joj kuham papicu plače i pokazuje prstom na nju sve dok je ne ohladim i dam joj. Ujutro smo same kući i ja ne mogu niti na wc otići jer urla i plače i viče maaaaamaaaa. Nekada dočekam muža s posla u pidžami. Ne mogu apsolutno ništa napraviti jer ako nisam 100% popsvećena njoj urla.
Inače nismo imali velikih problema s noćnim uspavljivanjem ali zadnjih 10 dana počne joj se spavati oko 20 i idemo u krevet i onda se počne boriti protiv sna i uz urlanje to traje do 22, 22,30. Glava joj pada od umora ali diže se bježi po krevetu, skače diže se na noge pa padne zatvori oči pa se opet diže pa ju ja pokušam uspavati a ona urla. ne znam šta da radim dali da je pustim da skače do 23 ili da je pokušam uspavati.
I onda noćna buđenja, inače se budi cca svaka 2-3 sata i onda je nekih 4-5 dana odspavala s 1 buđenjem, a ja se preporodila i poveselila i sad zadnjih 7 dana budi se 100 puta i svaki put plače i to jako i jedino zaspe na meni.
Ponestaje mi snage, goriva, baš mi je ovih dana teško a i južina me ubila, teško mi je pratiti njezin ritam.

draga, sve ce to jednom biti jucer. vidjet ces...
ovakva je i moja. ista stvar s hranom, isto sa wc-om (al ja nju vodim sa sobom, sto ces), isto sve hoce sad i odmah, isto se bori protiv sna na sve moguce nacine. naporno je za poluditi. prvo sto sam prelomila je bilo nocno nosanje. s nekih njenih 9 mjeseci. jednostavno sam rekla nema vise nosanja u 2 u noci. je, urlala par noci, ali ju je proslo. pa nocno cicanje. isto urlanje od dve noci (sad stvarno puno bolje spava). zapravo, puno mi je lakse od kad sam se pomirila s tim da ce ona jednostavno oko nekih stvari urlati ma sto ja radila. kad ju uhvati siza, fino ju primim, objasnim je zasto je nesto tako kako je, sjednem s njom na kauc i cekam da prode. jer ne moze dobiti neskuhano ili vruce jelo, ne moze dobiti bas sve odmah i sad, niti moze bas sve dobiti generalno. i onda ona urla. a jbg. takav je zivot.

Mali trikovi koji su meni pomogli :
- ručak mu uvijek kuham ujutro dok je dobre volje ili dok spava, i kasnije mu samo podgrijem (ok, znam da s podgrijavanjem to nije to, ali uspjela sam sebi osvijestiti činjenicu da je nemoguće biti SAVRŠENA mama). Pazim da mu podgrijem prije nego pregladni. Kod usitnjavanja već počinju scene, ali sreća usitnjavanje traje ni minutu.
- vodim ga na wc sa sobom, ili ga ostavim zavezanog u hranilici i upalim crtić, trudim se biti gotova za 5 min
- kasno popodne smanjujem podražaje, uklanjam sve nepotrebne igračke, prestajem sa živim igrama i skakanjem, puno ga mazim, nosam i tiho mu pričam. To stvarno djeluje, ako ga stavim zaigranog spavati koliko god je umoran puno mu je teže zaspati.
Inače, i moj je nedavno prošao tu fazu zalijepljenosti za mene, poklopila se s mojim povratkom na posao. To je stvarno bilo teško za izdržati, ali ta dva tjedna koliko je trajala faza stvarno sam sve zanemarila i u potpunosti se posvećivala njemu kad bi došla s posla. Zadnjih dana primjećujem da ga je prošlo.

Moj je 9,5 mjeseci, i isto se tako ponaša.Kod presvlačenja pelene, dreka nenormalna, kad ga polegnem negdje samo da bi nešto uzela/otišla na wc i sl. opet nenormalna dreka.Ako slučajno izlazim iz prostorije i on me vidi, dere se.Ako ga ne podignem iste sekunde kad se njemu hoće, urla.Ako ne dobije cicu tad kad želi, baca se i urla.Po noći se ne budi, on je cijelu noć, do jutra dok se ne dignemo prikopčan za cicu, i ja spavam stalno u istom položaju već 9,5 mjeseci.Ako mu slučajno izvadim cicu (a on čvrsto spava) probudi se i urla.Puno ga nosim, igram se s njim stalno, stalno je samnom, kad kuham, spremam, spavam, jedem...... Al ako nije u centru pažnje, urla.Navikla sam već, i čekam da prođe. :roll:

Tončica sve isto kao i kod mene. Pretpostavljam da se radi o drugom djetetu a vidim da imaš dvoje pa me baš zanima kakvo ti je bilo prvo?
Ja sam isto navikla ali ne mislim da će to samo tako proći koliko vidim jednom zahtijevno uvijek zahtijevno.

Hm, malo zbunjujuće.
Ne znam, i ja imam malenu " krvopiju ", dr. je kad sam se ja brinula kometirala da je ona mala mudrica koja će nam krv popit...
Nemojte me napast ( i sama sam kao vi ), al mislim da su u pravu oni koji nam kažu da smo si same " krive ".
Nedaj Bože da bi ona glasić nezadovoljstva ispustila, a ja ignorirala, čak sam ju doslovno na silu sa 3 mj navukla na ruke jer se nije dala nosit i užasno mi je falila.
Iskreno meni nije žao, jadna sam samo kad sam premorena ili imam osjećaj da sam manje s drugim djetetom.
Ona me ne pušta iz vidokruga,na rukama je dnevno valjda satima, na cici isto bi se dalo zbrojat, a koja dreka kad me ne vidi - urlanje -, kad sam na wc u ona je na vešmašini i čeka... A kad odem radit drugo dijete, kad je s tatom cijeli dan glas ne ispusti, a kamoli da bi vrištala. Nemam pojma zašto to, al valjda će proći, evo je zove.........

mihim u mojem slučaju nije tako moja urla od rodilišta i nije mi bilo druge nego je nositi. Ona kao beba po danu nije spavala duže od 10min a čim bi otvorila oči plakala bi. I da naravno da mi svi govore kako sam si ja to sve sama kriva ali ja na to odgovaram vi niste imali Janu nego xy a da ste imali janu nosali bi itekako, nisam valjda trebala dijete staro 5 dana ostaviti da urla satima da bih ga naučila što da ne može biti po njegovom. Mislim da se tako malo dijete ne može navući na ruke nego da je to takvo dijete isto kao i ono dijete koje samo jede i spava a isto ga nitko nije tome naučio.

Evo 35 min bila na cici, ne pušta me..

Hej, ne znam opet. Moje prvo dijete je bilo budno od prvog dana, nije uopće spavao, al nije ni plakao, jako jako malo i to samo kad ga je trbuscic mucio ili zubići. Zato sam i napisala zbunjujuće jer je i on nošen, mažen,pažen a nije bio cendravac i presvlačenje je volio... Jedina razlika između njih je to što je ona od prvog dana na zahtjev dojena -još uvijek, a on je uglavnom jeo izdojeno, a cica mu bila tješilica do 6 mj ( vratila se poslu - pušenju pa mu više nisam davala ) i on je imao 2 mame - tatu i mene, a ona je većinom samnom ( cica )...
I ja sam mislila da se nemre naucit na ruke, dok se nisam uvjerila da može.
Sve ono čemu sam se isčuđava dok sam imala jedno, desilo mi se sad... Npr. kak je bebu teško presvuć?? Sad jako dobro znam kak... Kak dijete neće jest??? Sad znam... Ne hoda sa 12, 15 mj???? 18???? Maleni s malte ne 9, a ona napravila samostalnih 10 tak koraka sa 15, sad tu i tamo 4 koraka, malo radi čučnjeve i vrati se puzanju il se pridržava za nešto... Kak se budi svakih 2 sata??? Sad znam kak i svakih 20 minuta.... A nemamkaj reć, nadam se da će nas sve skupaživci poslužit jer nekad je zbilja psihiči teško..

Sorry, ne mislim na novorođenče da se može " naučit " na ruke, ma ni na drugu djecu, al ja sam svoju navukla.
Ma u pravu su vjerojatno samo oni koji kažu da ih se ne smije uspoređivat, to samo radi frustracije.

evo pridruzujemo se klubu... uskoro 10 mjeseci i poceo je sa scenama...
danas - urlanje, bacanje po podu jer mu ne dam da se vere po stalku za veš... pa opet jer mu ne dam da grize ogrlicu od psa koja je psu na vratu... :roll:
to je samo danas...
inace stvarno dobra beba, nikad plakao, poceo je plakat kad se poceo udarat i padat (puzanje/hodanje)
ocito faza, nadam se da ce uskoro proc jer me vec zivcira :mrgreen:

Evo i mene
M je tek napunio 8 mjeseci
Nije bio problematičan, dojen na zahtjev i dan danas, pažen, mažen
Jedino što nikako nije funkcioniralo je njegovo spavanje
Otkad je bio jednomjesečna beba, spavao bi po 10-14 sati dnevno sveukupno
Sada spava oko 12-14 sati, ali su to noćne more s njim
Al doslovno sam na rubu i mm i ja

Svaku večer mu se krene spavati, al nikada prije 21,30, ali se bori protiv sna
I neće pa neće
Vodimo ga u šetnje, nadiše se friškog zraka svakodnevno, baš se bavimo njime
Al spavanje nas je izludilo
Krene vrištati u 22,00 i ne prestaje do cca 1,00
Ujutro, ako ostanem s njim u krevetu, ostane spavati do 8,30
A ako se ustanem prije da kavu u miru popijem, eto i njega u 7,00
Trebam li reći da se budi dojiti svakih 1,5-2h

Svaki dan se mislim otići možda kod pedijatrice i pitati treba li mu stručna pomoć ili što
On vrišti i vrišti i evo dok ovo pišem mm ga je preuzeo jer ću puknuti po šavovima više
A ni njemu nije lakše

Evo moja sad zaspala s time da je nervozna i spava joj se od 20 i isto je bilo vrištanja i bacanja po krevetu i tako već 2 tjedna po 2-3 sata. Mene oko 20 počne hvatati nervoza jer već znam što nam slijedi.
Držite se, teško je ali nadam se da je faza koja će proći.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Hvala cure na suosjećanju.
Ima dana kad sam na izmaku snaga. Presvlačenje pelena nekada traje po 20 min. Ona se okreće i bježi ja ju vraćam, onda ona urla i baca se i tako po nekoliko puta. Pokušavam joj svim i svačim skrenuti pažnju ali to upali na 15 sekundi. Ono što ona zamisli tako mora biti i to još od kada je bila beba. Ako se igra na podu ( a to nikada ne traje dugo) i ako je ne dignem iste sekunde kad me ona traži počne urlati.
Uključila sam je u sve aktivnosti od usisavanja do kuhanja ali kad je njoj dosta moram sve ostaviti i nositi je.
I moje zlato se naravno i budi svaka 2 sata po noći i cica tako da se nekada pitam kako funkcioniram.
Posvećena sam njoj 24 sata dnevno, nošena je od prvog dana, mažena, pažena, igram se s njom ali nikada nije dovoljno.

---

Ovo ti je greška. Ja sam to naučila na način koji nikad ne bih sama odabrala.... Naime, moj stariji je bio takav, a onda mu se rodio brat. Ne radi se o tome da ja nisam htjela biti starijem sinu 100% fizički posvećena, ja to nisam mogla. I gle čuda - sve je došlo na svoje mjesto. Ponekad bi jedan plakao dok bih drugog dojila, ali to je trajalo možda 3 tjedna. Sve se sredilo.... Karakter je, doduše, ostao. Stariji je imao period kad je doslovce lupao glavom o kameni pod u kuhinji. Prestao je kad je NJEMU bilo dosta, a ne kad bih ga ja spriječila (jer je MENI bilo dosta). Prošlo ga je jer ja nisam imala 10 ruku i nisam stizala na sve strane.

Nikada nije dovoljno maženja, igranja i pažnje. ALI djeci treba ostaviti prostora da se zabave sami sa sobom. Neka će djeca to učiti na ovaj način. Moj veliki dečkii u 10. i 11. godini moraju figurativno ponekad udariti glavom o pod da shvate kako su neke stvari bedaste, opasne i slično. To su takva djeca. Prestalo je kad sam se ja prestala uzrujavati i pustila sve da ide svojim tokom. Da se razumijemo - nije to bila svjesna ni voljna odluka, sila me na to natjerala jer jednostavno nisam stigla skakati na svaki njihov plač. Pa su prestali.

Bit će još takvih faza (u dobi od 2 godine ja nisam svom starijem smjela probati nikakvu novu odjeću u dućanu - bacao bi se na pod...) I tako dalje.... To ide kao sinusoida. Čuvaj živce. Meni je bilo pravo olakšanje kad bih se rasplakala od muke - dječje divljanje bi istog trena prestalo i došli bi me tješiti...

Dakako, nije sve tako jednostavno. DJeca imaju i svoje muke i boljke - kolike, rast zubića, moj mlađi alergijsku astmu, moj stariji katastrofalnu motoriku (taj je opalio u svaki ugao u koji je mogao u periodu prohodavanja) i tako. Moraš čuvati snagu, fizičku i psihičku. I nemoj si predbacivati ako dijete bude plakalo ili čak urlalo 2 minute dok si ti na wc-u. Tako to mora biti. Oni moraju shvatiti da mame ponekad nema u vidnom polju, ali da će doći... A u međuvremenu često se smire, zaborave na razlog urlanja ako se ne radi ostvarnoj boli i nelagodi, i problem riješen. Želim ti strpljenja.... i sretno!

svaka čast Peterlin, odličan post, u sridu
imam blizance i tek sam nedavno shvatila stvari koje si napisala