vanbračno dijete-zakoni i prava

Poštovani,
Već mjesecima pokušavam dobiti odgovore na neka moja pitanja, al gdje god dođem zalupe mi vrata, šalju dalje, nemaju odgovor na moje pitanje ili slično.

Naime, 2009. godine ostala sam u drugom stanju sa vanbračnim partnerom, koji je kad je to čuo počeo vikati da sam kurva, drolja, da to nije njegovo dijete, da neka izvolim pobaciti jer on ne želi priznati to dijete...nisam htjela to napraviti i rekla sam mu da nema nikakovih obaveza prema tome djetetu danas-sutra, da ću dijete donijeti na svijet jer mi ga je Bog podario, a imam i dijete iz prvog braka.
U trećem mjesecu trudnoće počeo me daviti i jedva sam uspjela pobjeći kući. Od tada ga nisam ni vidjela ni čula. Čitavu moju trudnoću sam proplakala, dok se on provodio, nalazio sa bivšom ženom i ljubavnicom, dovodio ih kući...nije bitno...

Pred kraj moje trudnoće odjednom se pojavio i počeo tražiti svoja prava. Pošto sam rodila u periodu 300 dana od prestanka braka, dijete je dobilo prezime moga bivšeg supruga.

Od dana kada sam rodila nisam imala mira od strane njega...svakodnevno je dolazio, zvao i tražio da mu spremim dijete da će spavati kod njega, da će sutradan otići kod socijalne radnice i reći kako nisam htjela doći po dijete, te ću ostati bez njega. Naravno, sve to nije istina, jer sam sa djetetom 24 sata dnevno. Između ostalog, dijete je rođeno sa dijagnozom torticollis (nerazvijenost vratnog mišića).
Nije mi dozvolio niti to da pozovem patronažnu sestru, svaki dan mi je govorio da sam kurva i drolja i da ću ostati bez djeteta. barem jednom tjedno išao je u Centar za socijalni rad i govorio kako mu ne dam da viđa dijete, što opet nije istina jer postoje svjedoci koji su ga svakodnevno viđali s njim.
Jednom prilikom mi je došao u kuću pijan i počeo me naguravati, vrijeđati, a zatim razbijati po kući, čak je i telefone razbio jer sam rekla da ću zvati policiju.
Rekao je da ako nazovem policiju da će mi to biti zadnje što u napraviti.
Par dana poslije rekla sam mu da je najbolje da se u miru raziđemo, te da od njega ne tražim ništa, neka kupuje djetetu što misli da je potrebno, jer više psihički nisam mogla to sve podnjeti.
Rekao mi je da ako budem tražila alimentaciju, da će onda on podnjeti tužbu za skrbništvo nad djetetom i da će ga on sigurno dobiti, te da nakon toga više neću viđati dijete.
U međuvremenu je njegov prijatelj odvjetnik podnio tužbu Građanskom Sudu za dokazivanje/osporavanje očinstva...kad se približio datum ročišta, ja sam navela da ću zamoliti na Sudu da se djetetu doda i moje djevojačko prezime, na što mi je on rekao da od djeteta neću raditi p...
Sutradan mi je rekao da ja ne moram dolaziti na raspravu jer će me zastupati odvjetnik...ostala sam šokirana jer nisam nikoga angažirala. Kada sam njegovom prijatelju poslala mail u kojem mu navodim da ne želim da me on zastupa i da ga ja nemam namjeru platiti, čovjek me je nazvao sav prestravljen i priznao kako je dotični potpisao punomoć u moje ime. zatražila sam da povuče tužbu jer me neće raditi magarcem.
Učinio je to, no, međutim Sud to nije usvojio nego je čekao njegovu tužbu i spojio sve u jedno. U međuvremenu smo imali okršaj zbog kojeg sam ga prijavila policiji, te smo 01.12.2010. bili pozvani na razgovor u centar za socijalni rad gdje sam ponovno proživljavala šokove nakon njegovih izjava da ja sve lažem, da mu se ne želim javljati na telefon, da mu ne dam viđati dijete, da neka dijete ima moje prezime, al neka ga se odreknem i nikada ga više neću vidjeti. Socijalna radnica iz Sigeta nije ni uhom štrignula na sve njegove izjave, nego se obratila meni i rekla mi pošto dijete ne dojim da moram davati svaki drugi vikend ocu dijete po dva dana, na što sam je tražila da mi da Zakonik u kojem to piše...kad je vidjela da se baš ne dam onda se obratila njemu i rekla mu da imam zakonsko pravo ne davati mu dijete sve dok Sud ne završi.
Poslao je prijavu Centru da maloljetno dijete živi u neljudskim uvjetima, da je zapušten i zanemaren...iznenadila me je dolaskom socijalna radnica i uočila sve pravilnosti i vidjela gdje i u čemu živi dijete....
Jednom prilikom...ove godine u prvom mjesecu, pričekao me je na dvorištu i počeo naguravati, govoriti mi da sam kurva i drolja i da ću krv liti. Nakon toga me je počeo zdarati i kad sam uspjela pobjeći u kuću pozvala sam policiju nakon čega je gospodin prenoćio noć kod njih.
Niti to mu nije bilo dosta pa je opet počeo obilaziti Centar i govoriti kako igram poker na facebooku do ujutro pa spavam do podne, a o djeci brine moja majka, kako imam vezu na policiji i da sam ga namjerno neosnovano prijavila kako bih mu napakostila (a susjeda je sve gledala i dala na zapisnik policiji). Isto tako je socijalna radnica izašla na izvanredni teren i opet uočila pravilnosti glede dobrobiti djeteta, te me počela ispitivati glede moga bivšeg muža, sve, ali ništa vezano za trenutni problem. Teško je to objasniti...dobila sam dojam, nakon dopisa kojeg sam joj poslala da mi pruže pomoć jer mi je stariji sin počeo padati u depresiju, počeo mokriti u krevet od silnih prijetnji i maltretiranja, a ona je njega nazvala i to mu sve pročitala..da je Centar protiv mene.

Naravno, morala sam naći odvjetnicu...ista ta je nazvala njegovog odvjetnika i tražila da se nagodimo pa ga neće prijavljivati za lažiranje potpisa na punomoći. Čovjek je njemu dao broj telefona moje odvjetnice, ovaj ju je nazvao i ne znam što su razgovarali, uglavnom, danas je bila rasprava na kojoj sam ispala crna ovca, gdje je sutkinja vikala da tko je meni dao pravo da povlačim tužbu (ja nisam bila prisutna jer imam gripu)...uglavnom, nije ništa napravila, a nakon ročišta je otišla sa njim i njegovom odvjetnicom na kavu gdje joj je on rekao da sam psihički bolesnik i da mi treba oduzeti dijete.
Da se možemo dogovoriti to da on dobije skrbništvo, a dijete prebivalište na mojoj adresi i da će on odseliti u Crnu goru sa djetetom jer dolje ima kuću i da dijete više neću vidjeti. Odvjetnica mi je to ispričala i rekla da se moram bojati Centra za socijalni rad jer misli da ih je on kupioi da ne zna kako ću se izboriti za dijete glede njih.

Što da radim, ne spavam noćima jer se bojim, ne vjerujem više niti odvjetnici jer mislim da je on nije zvao bezveze da je čuje...kako da se izborim u ovom svijetu zlobe za svoje dijete, a nisam napomenula to da je njegov mlađi sin u zatvoru zbog nereda na utakmicama...da li mi tko može pomoći nekakvim savjetom što učiniti...:cry:

Unaprijed zahvaljujem