stara škola-nova škola

molim vas pomoć jer ću poluditi od dobronamjernih savjeta. moja curica ima skoro 7 miseci i sjedi, ali bez mog forsiranja. sama se počela leđima odvajati i zauzimati sjedeći položaj. mama od mm uporno forsira da ju se treba lagano oslanjati na nogice,a ja smatram da ditetu sve dođe spontano i da ne treba s njom vježbati niti forsirati stajanje, jer nije niti malo pasivno dite... dapače da joj to može samo škoditi za daljnji razvoj jer je ipak kičma nosilac cijelog tijela. jesan li ja u pravu ili griješim? kako da muževoj mami na lipo objasnim da to nije dobro za dite ako zaista to i nije?

Mislim da forsiranje stajanja može biti samo štetno ( MM je počeo stajati sa 6 mj i ima tako krive noge da se vidi iz aviona), općenito- dijete koje nije pasivno samo će dobiti poriv i osjetiti kad može napriijed. Nemoj ju oslanjati na noge, sama će se početi dizati kad dobije impuls. A svekrvici lijepo objasni da su se danas stavovi promijenili. Ako ne pomogne lijepo, onda budi odrješita - mora shvatiti da o nekim stvarima odlučuješ ti i TM.

forsiranjem sjedenja, ustajanja i hodanja samo činite medvjeđu uslugu svojoj djeci
koliko god željeli da što prije sjede i propužu, prohodaju, pustite ih da sami odrede kada će to biti
najviše popi*dim kad vidim da mame natežu dječicu za ruke i forsiraju ih hodati....

ivana_4 slušaj svoje instinkte a "milu svekrvu" povedi sa sobom i mrvicom na pregled kod pedijatrice pa nek joj ona kao "stručna osoba" to potvrdi.... kad već,jel' ne sluša tvoje savjete...
sretno, .... i bravo za mrvicu

ivana, pokusaj na lip nacin objasnit dotičnoj da to tako ne ide. mislim da forsiranjem može doći samo do problema, a tvoja curica će se početi oslanjati na nogice kad ona na to bude spremna.
i baš kako je Lucas rekla, povedi je jednom sa sobom, mozda ono na fintu, idi s menom da ne idem sama, pa nek joj neko sa stručne strane objasni da to tako ne ide. i ti ces ispast ok, a nadam se da ce ona na taj način shvatit da nije u pravu, i jednostavno da se ne miša.

ja sam svojoj svekrvi i mami odmah u startu dala rodinu knjizicu i sve price oko hranjenja, sjedenja, hodanja, i bilo cega drugog - sasjekla u korijenu... ako im se koji put i omakne nesto uputim ih da si ponovno prolistaju literaturu :)

ja sam imala isti problem, ali sa svim ukućanima, a ima nas dosta
šizila sam
onda me spasilo što smo se uputili na Goljak s obzirom da imam ranije rođene blizance, svekrva išla s nama
MM se fino pohvalio kada smo prvi put došli ( sa cca 8 mjeseci ) da nam jedan bembo stoji na nogama ( on ga fino postavi na noge :roll: )
ja u sebi slavila što je to tako lijepo rekao, a žena očekivano šiznula, skoro sam vrisnula od sreće
onda im je fino objasnila i sad me slušaju
tko god krene krivim putem ja odmah pec po prstima :mrgreen:

i naravno isprintala sam im ovo i podijelila:

http://forum.roda.hr/threads/34128-M...godini-života

samo sam im rekla da imam nešto zanimljivo za pročitat

e da, još sam im isprintala nešto slično u vezi televizije, pušenja i dohrane tako da me nitko ništa ne pita, čisto da budu upućeni, a naravno da ja i MM odlučujemo

ja samo ignoriram sve savjete za koje smatram da nisu u redu i to je to

Kazi ti njoj lijepo ovako; "vi ste sa svojim radili kako ste najbolje znali a sad pustite mene da radim isto sa svojim"
Ili se izvlaci na pedijatra, reci da su doktori rekli da se dijete ne smije forsirat, to uvijek upali!

Ma ignoriram i ja savjete koji mi ne pašu, ali je teško ignorirati kad mi netko uzme dijete, uhvati je ispod ruku i počne ''hopsati'' s njom, jer ona ''ima već 6 miseci i može'' (sad ima 7).
Smatram da je svemu krivo društvo koje nameće neki tip natjecanja... moje sidi s 5 miseci, moje je prohodalo sa 8 miseci... ma što ne puste dicu na mriu... dite može siditi i s 2 tjedna ako je neko dovoljno čaknut pa ga postavi u taj položaj... neka ostave to dite od 5 miseci u sideći položaj, ali bez jastuka iza leđa, pa da vidimo koliko sidi... na kraju krajeva, svako dite je individua, i svako dite se razvija na svoj način... ja se uopće ne zamaram s tim s koliko će moja bebica prohodati ili propričati. ima dice koja propričaju s 2 godine, pa ih ne bi čovik napriča kad počnu... to je tako nevažno, ali ti didovi i babe su toliko ''luckasti'' da je to strašno... moja je svekrva kad je mala imala 2 miseca govorila da će brzo njoj zubi, a zubi probili malo prije napunjenog 7 miseca... pa svako malo ona je baš aktvina, brzo će prohodati i progovoriti. pa na kraju kad mi je dosadilo rekla san da me uopće nije briga kada će bitno je samo da prohoda i progovori. pa me gledala sva u čudu...

onda kad mi uvati sa pričama, danas se sve prominilo, prije su se ditetu u temperaturi stavljali oblozi od rakije, danas kažu da to ne valja, ja san svojima od prvog dana davala kravlje mliko i jaje, a danas se to ne smi... ja bi to na tvom radila sve po staroj školi i bilo bi ti bolje da je staneš dojiti, jer te to isrpljuje, da se malo oporaviš...

a koliko puta san joj lipo rekla, da je majčino mliko najbolje i najhranjivije za bebu i zašto bi to ditetu uskraćivala...

Moj svekar je mog mališu prije neki dan iz ležećeg podigao u sjedeći, a potom u stajaći položaj-odjednom-jer je veliki! Nema još 6mjeseci. Počeo jadničak plakat; punom težinom ( od 8 i po kg) stao na nožice, ALI ja sam zločesta :(

Ma najbolje je ispričat neku lažnu tešku priču. Recimo, išli mi na pregled kod pedijatra neki dan, kad tamo u čekaonici curica s ramenčićima. I počnem ja pričat s mamom, a ona da je mala bila u redu do 6 mjeseci, a tad ju svi počeli dizat i na pregledu s osam krive noge i sad nosi remenčiće do 12 mjeseci, možda i duže. Možda vam se ovo čini okrutno, ali sa bakama po meni to najbolje pali iz više razloga: oni se boje remenčića kao kuge, oni nisu za ove novotarije, tipa sad se kaže da odalice nisu dobre jer djetetu stimuliraju završetke živaca prije nego su spremni, i oni ne žele da vi ne mislite kao oni. Ovom pričom strah da će unuče imat remenčiće će pobijedit sva njihova prethodna saznanja. I ja svoju sveki stvarno volim, ali volim i svoju djecu i svoj skladan odnos sa sveki. I tako mi to riješimo ovako. I usput, na žalost tu curicu nismo više sreli kod pedijatrice tako da ne znamo šta je s malom. A strah time veći...

ma bravo casa :klap:
dobar sistem

Istina ćim spomeneš remenčiće slede se.
Doduše ja sam postala đon obraz, od kad sam se usudila izgovorit: Dajte dite materi, od tad mi više ne kenjaju sa nebuloznim prijedlozima. Doduše još uvijek ulete sa nekakvim autom na baterije na kojem OGROMNIM slovima piše 3+ Choking hazard :roll:

kod mene je bilo obrnuto, moje dijete je prohodalo s osam mjeseci, dakle sa 7 me vuko za ruku okolo, a ekipa pa gospođo pa nemojte iskrivit ćete mu noge , grrr, a on s 8 mj i 20 dana šutirao loptu

nebi moju svekrvu niti jedan doktor moga uvjerit u nesto...jer ona je UVIK upravu_uzas!
ja uporno govorim neke stvari....al isto mi ka da zidu govorim i molim za razumjevanje i pridrzavanje mojih i muzevih odluka.

e i kad svekrvi i svekru uporno govorimo da nam misu ne stavljaju sol i secer u hranu oni ce na to da nam triba dite uzeti....ma zamislite vi tog bezobrazluka...strasno!
dok se moja mama i moj ocuh bez pitanja i prigovaranja pridrzavaju svega sto mi kazemo_razumni ljudi, iako su mozda oni svoju dicu na drugi naci odgajali...al svak radi po svome...

hoću reći, ima ljudi koji će vam uvijek prigovarati, što god radili

ja bi isto kao i casa, a ako ne ide onda bi joj lijepo uzela dijete iz ruke i rekla - nema hopsanja! jer ja to tako kažem, a to je moje dijete. ako vam ne paše, rodite si svoje. i da, to je bezobrazno, ali bitnije mi je da mi dijete bude okej nego da me svekrva voli. ja sam svojoj majci tako napravila kad je djetetu uporno s 4 mjeseca gurala pohanu piletinu u usta jer je gladan i šta će mu bit. i još ga ljubila po glavi (po onoj rupi) tako energično da sam mislila da će mu se raširit...fino sam joj uzela malog iz ruku, pokupila svoje stvari i rekla da nećemo dolaziti u posjete dok se ne sredi i ne prestane me daviti za dojenje, sjedenje, nošenje, hranjenje...i nakon što mi je rekla da sam u postporođajnoj depresiji i nazvala mog muža da ga pita treba li me odvesti psihijatru se sredila. i sada me lijepo svaki put pita što da skuham malenom i smije li on jesti kruh jer znaš u njemu ima malo soli :)

vidim da nikome nije lako
ubit ću se ako ja jednog dana budem takva majka/svekrva/netko, nadam se da će mi ostati barem malo pameti da se ovog sjetim

Citiraj:

---

ZO prvotno napisa

vidim da nikome nije lako
ubit ću se ako ja jednog dana budem takva majka/svekrva/netko, nadam se da će mi ostati barem malo pameti da se ovog sjetim

---

potpis.

mi se mucimo sa svekrvom, ali fala bogu daleko je od nas, pa pili samo preko telefona.
ne jedemo meso, tako da je to glavna preokupacija. i naravno da bi malac od 9 mjeseci vec trebao hodati, jer i tata mu je u to vrijeme :roll:
iskreno, bojim se kako ce sve to izgledati kad se vrati (a to ce biti brzo) u penziju, jer jedva ceka "nahraniti" klince.

Meni je jasno da svi oni vole našu dicu, (moji svekiji kažu da vole više unuke,nego što su vlastitu dicu), ali u toj svoj svojoj ljubavi i dobroj namjeri znaju iživcirati...

meni toliko ne smeta to ''bla, bla'' da to tako nazovem, sve dok mi dite ne ugrožavaju, ili rade bilo što, a što ja ne bi... jer dok oni pričaju možeš ovo, a mogla si ono, to me uopće nije briga, jer ja kažen neću, ili ma čitala san da to nije dobro, i opet po svom, ali to hopsanje i to da malo bakterija neće štetiti mi ide na živce, jer san sama od sebe pretjerano opsjednuta čistoćom, tako da si ne mogu pomoći...

živcira me kad uzmu čokoladu pa joj daju, kad uzmu ono šećerno iz napolitanke žlicom i daju joj i masa takvih stvari, to me živcira...

ali kad me pita zašto maloj dajen griz žlicon, a ne na bočicu: ''bilo bi bolje da joj prokidaš vrh bočice i daš joj griz na bočicu, više bi ti poila'', to me ne živcira, tome se samo malo začudin i kažen tako da je posli ne bi morala opet učiti kako da pravilno papa, bolje 2 muhe 1 udarcem... :-)

Ma najbolje bi bilo to ljubazno reći u glavu, pa kome pravo, kome krivo, ali meni to ne ide tako glatko sa svekijima ko što ide sa mojima, pa onda tlačin jadnog muža, reci ovo, reci ono... užas! :-P

Tražim sličnu temu i konačno.

Baka gura svoju politiku. Savjete koji su bili dobri smo usvojili, ali kod zastarjelih uputa jasno kažem ne i pokušavam objasniti razlog da ne ispada da se radi o mom hiru ili nekakvom rivalstvu baka-majka.

Slučaj od danas. Otišla sam van na 40 minuta, ostavila baku i dečka da pričavaju malu. Kada sam se vratila njih dvoje u drugoj prostoriji, mala u sobi spava, on meni da je u sobi surprise. Ulazim i vidim mala (dva mjeseca, još se ne okreće sama) na trbuhu. Okrenula sam je opet na leđa, ulazi baka i odmah, kroz smiješak, "ajoj zašto si je okrenula, evo se probudila". Pokušam objasniti, ali moje riječi ostanu visiti u zraku. Tako je bilo i za davanje vode, pa za davanje dude, i sada ovo. Ne volim taj stav: "Ja ću po svom, ne zanima me što mi imaš za reći". Nemam povjerenja da ću moći ostaviti dijete, a da mu ne da na svoju ruku čaja/vode iako sam rekla ne već deset puta.

Kako uspostaviti kompromis?

pa za to spavanje na trbuhu ih možeš isprepadati SIDSom, isprintaj neki članak s neta i nađi treću osobu koja će to potvrdit, dodaš na kraju "zar želite da dijete UMRE" i nikome neće past na pamet spavanje na trbuhu

a za druge stvari, a vidjet ćeš i sama, nekad ćeš se ti priklonit, nekad ćeš inzistirat na svom, nekad ćete se posvađat...

teško ćeš možda s starijima postići kompromis, ali probaj kad već dečka ostavljaš s malom da ostaviš odgovornost na njemu, pa njemu kaži kak bi trebalo

Mala spava, ona dođe i probudi je.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Mala spava, ona dođe i probudi je.

---

Izgleda da ćeš morati obaviti dva razgovora - prvi važniji i dulji s dečkom - poslušaj što kaže Jelena.O, odgovornost je njegova. Ako je baka njegova mama, nek ON to s njom raspravi, ali prvo treba tebe poslušati i razumjeti tvoje razloge.

Spavanje (dnevno) na trbuhu i nije preveliko zlo ako paziš na dijete. Ja sam svog starijeg bila prisiljena tako stavljati zbog deformacije glave (imao je tako zaležanu lubanju da mu se to i danas vidi, ali puuuno manje; noću je spavao na leđima, odnosno suprotnom boku poduprt smotanom dekicom, a danju kojekako - nismo striktno izbjegavali trbuh i čim se mogao okrenuti, sam je često birao taj položaj). Imalo je to i korisne nuspojave koje smo otkrili slučajno: kod djece koja imaju dojenačke grčeve to je ponekad jedini način spavanja bez bolova. Isplati se probati, ali samo po danu kad je netko od odraslih u blizini i stražari, barem smo tako mi radili. Na madracu s plahtom, bez jastučića.

Ja bi joj dala nekoliko letaka s informacijama na citanje, dobronamjerno da zna sto se sve od tada promjenilo, do kojih se saznanja doslo itd.

A bome bi i iskreno rekla sto smije, sto ne smije.

Evo joj hoće dati krastavac i naranču za žvakanje radi zubića.

Peterlin, ne znaju oni komunicirati.

Naranča i krastavac s dva mjeseca - ne moze bolje! :|
Ja bih krenula s razgovorom s dečkom, kako i Peterlin kaze. Prvo vas dvoje da usuglasite stavove, podijelite informacije sto i kako.., a onda bake.

Tri i pol. :)

On mi kaže da se sve slaže sa mnom, ali da ne trebam skočiti svaki put kada ona nešto bubne. Ja si mislim ako ću kimati glavom onda će baka misliti da je sve u redu i zaista će joj dati naranču kad je slj. put uzme kod sebe.

Uporno odbijam takve idiotske prijedloge, od nje, a bome i od dečka (tvrdi da sve bebe imaju neku alergiju na hranu i kako nj frend s posla kaže da bebe jednom kada probaju nešto drugo više neće cicati), a ipak poslije svakog pregleda kod dr. govore "bogu hvala nema problema". :roll:

A mozda da prvo decku, a onda i svekrvi poklonis neku dobru knjigu o bebama, dojenju, dohrani?
Mislim da se tu moze pomoci samo educiranjem.

Mislim da u takvim slucajevima literatura ne pali. Da su htjeli citati, citali bi, ili bi barem slusali sto im kaze netko tko jest citao.

Pokusaj se izvuci na pedijatra. To obicno pali kod ovih sto sve znaju i prepuni su dobrih ideja.