Iskusne mame,pomozite!

Imam curicu od 11 mj.jako je živa i već je prohodala.Od rođenja navikla je da ju puno nosim,nikad se nije baš volila voziti u kolicima,tako da je marama bila u điru i naravno ruke.Veći dio dana smo same doma,i moram priznati dosta mi je naporno.Jedva obavim wc,pranje zubiju.O kuhanju ručka,pospremanju stana i sl.da i ne govorim,obijesi mi se za nogu i kriči,bez suza,dok ju ne primim u ruke.Naravno da se većim dijelom dana igram s njom,ali trebam i skuhati.Nikakve hranilice,ogradice i sl.ne dolazi u obzir,ništa gdje ona nema slobodu kretanja. Jasne su mi njene potrebe;moja blizina,toplina itd,al na žalost nemam kućnu pomoćnicu da sve obavi umijesto mene,pa da se moje zlato i ja valjamo po podu i mazimo po cijele dane. Šta da radim,hoće li to proći samo od sebe ili moram nekako urgirati?:roll:

znam da ti je naporno, konkretnog recepta nema, sve je valjda od djeteta do djeteta. I moji su oboje sa mnom bili u wc-u , motali mi se oko noga, htjeli sudjelovat u kuhanju, miješanju, a sve to noseći ih u jednoj ruci, a drugom sjeckaš, kuhaš, usisavaž, ma užas jedan. Trajalo je tako do otprilike druge godine života, možda nešto i ranije ne sjećam se točno, poslije su našli druge interese, crtiće, igračke ili nešto zanimljivije. Staviš li se u nožice svoje curice shvatit ćeš da doživljava svijet sad s drugoh aspekta (prohodala je). Znam da je užasno teško, iscrpljujuće i naporno, ali prašine na regalu će biti svaki dan, a djeca će nam brzo odrasti i izmaći iz ruke.

Ja imam dječaka od 11 mjeseci i slična mi je situacija, jako je živ i znatiželjan, stalno bi se nosio, ako ja slučajno odem na sekundu u drugu prostoriju, odmah dolazi za mnom, ništa uz njega ne mogu napraviti. Dok spava obavim kućanske poslove, jedino što voli usisavač pa zajedno često usisavamo. Dok sam u kuhinji, znam mu dati neke plastične posude da se igra- pa on to sprema, ili spužvicu- pa briše pod kao mama,pa mi vadi krpe iz ladice- zatim ih sprema, pokušavam ga uključiti u sve što radim. Sam se ne zna zaigrati baš dugo- što je i normalno za tu dob. Jednostavno- sada je takva faza- koliko će trajati ne znam, naviknula sam se da je tako. Kad hoću npr. ispeći kolač- netko ga mora čuvati- inače nema kolača.
S vremenom će biti lakše, dijete se ipak može dulje zaigrati samo, i više razumije, pa dok ti radiš možete pričati.

Nema druge nego čekat da prođe, potrajat će, ali će proći, samo strpljenja!

:-) Puuuunoooo strpljenja :-)
Ja sam svojeg znala posjesti na kuhinju da gleda šta se događa i da "pomaže" mami! A s vremenom se istreniraš, i iznenadiš šta se sve može napraviti s jednom rukom :lol:

Sve dok imaš suosjećanja za nju, i dok joj govoriš nježno da ćeš kuhati, pa čak i ako nježno pokažeš negodovanje - neee to... neće joj ništa biti da malo plače i valja se po podu :)
Sad je već dovoljno velika da joj kraj sebe staviš dekicu, daš zdjelice, možeš malo suhe pašte ili graha i naučiš je da se igra da kuha....
Ali neće bit lako, da ga ubiješ. Cure su dobro rekle - strpljenja, proći će... do onda nek ona malo plače, malo je podmiti, malo nek se zaigra... tako je svima.
Drži se!

Moja sad ima 19 mjeseci i lagano prestaje zanimacija "sve moram s mamom" , a počinju crtići, slagalice , hranjenje lutki ....
Sve sam zajedno s njom radila i bilo je teško nekad, nema baka-servisa, sama doma s njom dok je mm na poslu, sling za po kući , mt po vani, spavanje na meni satima i ni slučajno sama. Usisavanje po dva sata jer ona drži drugi kraj, brisanje poda jer mi pomaže prati suđe,....
Sad zna proći i pol sata da me ni ne pogleda i zabavlja se sama.
Uživaj radeći sve s njom jer to sve tako brzo prolazi.

Moj stariji sin je bio takav. Sve sam obavljala s njim u jednoj ruci. I to s trbuhom do zuba. Prošlo je samo od sebe. Znam da ti je teško i naporno, sjećam se tog razdoblja. Nek te utješi da nisi jedina

:yes:hvala drage mame! Puno znači par rijeći podrške. Imam problem što cure s kojima pijem kavu(koje su isto mame,al malo starije djece)kao da nisu imale sličnih problema,kod njih je sve bajno,ne znam zbog čega takva neiskrenost,kada slušate te priče kao da se natječu čije je dijete bolje,užas!!!Tipa:moj nikad nije plakao,nije popio antibiotik itd.Naravno nisu sve takve,al velika većina je.Kad u priči kažem kako bi rado moju slatkicu dojila 2 god.kažu da sam luda,napadaju ko kokoši.Čak se bavim mišlju da je to možda zbog ljubomore,jer one to nisu postigle(naravno mislim na one koje nisu zbog svog komoda,pa ih sad peće savjest).Joj sve mi je to tako primitivno.:-( Šta vi mislite o tome?

Kokolina, neke mame i nisu imale takvih problema. Neka djeca su takva nekakva, neke mame imaju taj neki grif i stil da zabavljaju djecu kao cirkus, neke imaju podršku.
A neke i znaju i imaju podršku,ali imaju glasno i burno dijete.
Ne brigaj. Sve pod kontrolom :)

A cuj kokolina, neke su od rodjenja pustile djucu da placu u svojim kreveticima i djeca oguglaju...ja sam svoju stalno nosila i ama bas sve radila s njom i radim i danas kad ima 15 mjeseci... nekako mi je bas to razdoblje kad je prohodala bilo najnapornije, ali sad je vec lakse...sigurna sam da ce biti i tebi, samo treba vremena i zivaca ;)
a sto se dojenja tice, to je tvoja odluka dokle ces dojiti...smatram da je primitivan onaj kojem je luda ona koja zeli dojiti do 2 godine ili vise a tako smatram primitivnim nametanjem svog misljenja i napadanjem onog koji ima drugacije misljenje.
ljubomorne i primitivne, tako ih ja vidim ;)

kokolina, ja se isto čudim kad žene ne pričaju o problemima, pa sam se svaki put iznova iznenadila s ponašanjem moje curice. ona ima 14 mjeseci i svi za nju kažu da ja dobra, a i ja tako mislim. svejedno ništa ne može bez mene. većinom je sa mnom na zahodu, a kuhanje je najčešće uz njeno držanje za moje noge :)) vjeruj, svaki dan će ti biti sve lakše tj. sve će se manje nositi, a i sve više zaigravati :)

Isti je bio moj malac...Na svim slikama iz rodilišta bio je na rukama (u suprotnom se danonoćno derao)...kolica nije volio, prezirao je nosiljke, vipere, hranilice, baby gimove, - prohodao je s 10,5 mjeseci i samo je mene posvuda slijedio i bio posvuda samnom. Naravno, ništa nisam stizala - dakle nisi jedina ;-). Sad više nije tako naporno, jer ga nimiram da radi sve samnom, a to obožava. Ja mijesim o bode tijesto prstićima, ja stavljam svari u perilicu a on mi asistira..... Eto i ta mamoovisnost polako se modelira u aktivno zajedničko vrijeme druženja :mrgreen:.

Eh da...u vrijeme porodiljskog imala sam kolegicu čija je mala samo ležala i nije se uopće javljala iz krevetića dok je mama kraj nje sjedila i čitala knjigu, i isto dijete sate je provodilo u viperu dok je mama spremala i kuhala- došlo mi je da kosu počupam...a moj D na rukama (koliko sam ja ručkova skuhala jednom rukom, glačala jednom rukom, ma sve).

Joj ja bi bila oprezna s davanjem graha (osim ak nije dobro skuhan ) i slicnih malih stvarcica tak malom djetetu da se igra, oni sve oce stavit u usta pa da se ne ugusi dijete.

Citiraj:

---

kokolina prvotno napisa

:yes:hvala drage mame! Puno znači par rijeći podrške. Imam problem što cure s kojima pijem kavu(koje su isto mame,al malo starije djece)kao da nisu imale sličnih problema,kod njih je sve bajno,ne znam zbog čega takva neiskrenost,kada slušate te priče kao da se natječu čije je dijete bolje,užas!!!Tipa:moj nikad nije plakao,nije popio antibiotik itd.Naravno nisu sve takve,al velika većina je.Kad u priči kažem kako bi rado moju slatkicu dojila 2 god.kažu da sam luda,napadaju ko kokoši.Čak se bavim mišlju da je to možda zbog ljubomore,jer one to nisu postigle(naravno mislim na one koje nisu zbog svog komoda,pa ih sad peće savjest).Joj sve mi je to tako primitivno.:-( Šta vi mislite o tome?

---

Kćer je bila takva. Ruke, mama, sisa.
Sin se i prije prvog rođendana znao zaigrati na podu pokraj mene dok ja kuham, ali je s njim bilo 100 drugih problema.
Djeca su različita i ne valja uspoređivati.

Naravno da nečiji komentari neće utjecati na moje odluke o dojenju,ali moram priznati da me ipak momentalno uzruja kad ćujem šta sve izađe iz usta tih majki (znam glupo,al takva sam)..... bila sam sudionik svakakvih priča o dojenju(više slušatelj);od mame koja se mjesecima izdajala jer(citiram):ne podnosim da mi se razvlaće bradavice,..i nije mi palo na pamet da to komentiram,nemam to pravo,to je njen izbor...S druge strane ja izložim svoje mišljenje,i želje za što dužim dojenjem,e tu se nađu mnoge kritike,vrlo,vrlo primitivne...Fala Bogu na Rodi!!!