Kako se "tretira" jednogodišnje dijete u jaslicama

Sori ako ponavljam, no nisam uočila da već ima tema. Proučila sam sve o upisima, privikavanju i sl., no mene zanima nešto drugo.
Miško Mišić će u svibnju napuniti godinu dana, ja se vraćam na posao. Početkom svibnja, s 11 i pol mjeseci krećemo na privikavanje u privatne jaslice (već se predbilježili, uplatili kaparu...). Kako su to male jaslice / vrtić (jedine nama blizu gdje smo ga mogli upisati), ima oko 10-oro djece u dobi do 4 ili 5 godina čak. On će biti najmlađi, i najmanji. Teta je 1 ujutro, 1 popodne, i neko vrijeme su skupa obje. Muž i ja radimo do 17.00, dakle bit će dugo tamo :(

E sad. Što će on raditi tamo i kako će se baviti njime tih 8 sati? :) Što ako ne prohoda do tada? Kako će jesti? I što će jesti? (Sada je s devet i pol mjeseci na dojenju, i 2 obroka dohrane, zmiksana štapnim mikserom :) I jedan krumpir ili tikvica zdrobljeni na podu :) U iduća dva mjeseca bih mu trebala uvesti sve ono što očekujem da će tamo jesti?? Mogu li očekivati da će mu htjeti mijenjati platnene pelene? Kako će se uspavljivati? (Mi ga naravno ili nosimo i nunamo, ili sisanjem)... Ajme, užas. Jadno moje dijete :( Na što još moram misliti?

Sori ako postavljam glupa pitanja. I da, pitat ću sve to tete kad budem uskoro išla na još jedan razgovor (kad smo se predbilježili za te jaslice bio je još jako mali pa mi uopće nisu padala na pamet ova pitanja da pitam). Ali pliz, ako ima neko iskustava s bilo čim na ovu temu, pliz bar nešto, da dobijem neku ideju kako to izgleda i što mogu očekivati (osim plakanja, privikanja, "nesuglasica" s drugom djecom i sl.)

Pretpostavljam da se naravno vaša iskustva razlikuju ovisno o tome je li dijete išlo u privatne ili državne jaslice, koliko je bila velika grupa, koliko su bila stara druga djeca, i slično, no svaki primjer će bi biti super da dobijem neki dojam jer nemam koga pitat. Svi koje znam s jednogodišnjacima, ili imaju bake ili tete čuvalice, ili nemaju posao. Hvala!

Nema to puno veze privatni/gradski vrtić. Neobična je ta grupa s tolikim rasponom godina, ali dobro, valjda znaju što rade.

U početku, kad bude ostajao cijelo vrijeme, spavat će vrlo vjerojatno 2 puta. Jer će što od plača, što od siline novih lica, biti vrlo rano prilično iscrpljen pa već oko 9-10 zaspi. Pa bude ručak oko 11-11,30, i onda opet krpanac. Popodne dio klinaca ode kući, pa tete imaju više vremena posvetiti se najmanjima, koji su još uvijek na privikavanju. Često sam to viđala u Marinoj grupi, ona je bila ok, a teta je držala manju djecu i mazila ih.

Klincoberi se vrlo brzo zbliže s tetama, one su im tamo sve. Iako ih ne maze cijelo vrijeme, opet tu i tamo koji zagrljaj, ili nosanje puno pomogne.

Što se klope tiče, ne znam puno, pretpostavljam da im u početku gnječe, nema naravno miksanja. Hrane ih, ne znam koliko dugo. Svakako potiči već sada svoje dijete da samostalno jede, makar i prstima, iako je bolje žlicom. Čim prije ga nastoj priviknuti na nemiksano, pa makar po cijenu da je "gladan". To je palilo kod moje mlađe, doduše u slučaju vode. U jednom trenu je zabrijala na sokove, uopće vodu nije htjela. E onda sam se ja zainatila, ne davala joj ništa 2-3 dana, i bogme je počela piti. Nije dehidrirala za to vrijeme, kao što niti tvoj malac neće gladovati.

Ovo sve kaj ti pišem ne mora biti točno, i pravilno. To je nekakav moj stav i moje viđenje jasličke adaptacije, i pripreme na nju.

Što se (ne)hodanja tiče, neka te to ne brine. Nehodači puzaju, tete sigurno više paze na njih, i brzo dođe trenutak kad prohodaju.

Hranu koju on sad jede bi trebala voditi ka tome da je to ono što jedete ti i TM. S Janom mi se recimo dogodilo da je ona s polaskom u jaslice imala grozne probavne promjene, čitaj grozni proljev skoro tjedan dana. Razlog tomu je bila prejaka hrana u odnosu na ono što je jela doma (isključivo kuhano, nimalo slano i sl.). Ne kažem da mu trebaš davati prženu hranu, ali za mjesec dana možda koju mrvu soli, ili već kaj jedete.

I u konačnici, duuuuboko udahni. Da imaš drugog izbora, ne bi ga dala u jaslice. S obzirom da nemaš, kao što nisam ja imala, oba puta (i kao što nemaju većina roditelja), prihvati ovu situaciju kao nešto što je dio vašeg života. Možda te sinak iznenadi i fenomenalno prihvati jaslice, od prve. Kreni s tom mišlju, samo ćeš tako pridonijeti lakšoj adaptaciji.

uuuuuuuu, al sam ispala pametna :mrgreen:

čitam ovo i setim se moje i. koja je sa 13 meseci krenula u jaslice...
doduše, grupa je bila ujednačena po godištu (vrtić državni), a mi, već unapred deprimirani što ćemo malenu tako rano odvojiti od nas, saznali u kom najbližem vrtiću su tete najbolje. i tamo je upisali.
adaptacija je trajala oko nedelju dana. prvo sam ja bila sa njom unutra (zajedno sa ostalim mamama). tete su nas zamolile da se u toku tog prvog meseca u jaslicama rasporedimo, tako da svake nedelje krene po 4-5 novih beba. ivana je krenula prve nedelje. par dana sam sedela tamo, sa strane, trudeći se da se ne mešam u igranje i hranjenje, a posle toga smo mi mame počele lagano da ih ostavljamo. prvo na sat vremena, pa do spavanja, pa na spavanju. s tim što je za prvo spavanje u jaslicama telefon bio "otvoren" za njihov poziv ako malena bude jako uznemirena i ne bude mogla zaspati. sve je prošlo iznenadjujuće dobro i ona je druge nedelje počela da ostaje. da ne ulepšavam , bilo je plača kad je ostavljam, ali bi se ubrzo smirila i veselo započela dan sa tetama. one su ih puuuno mazile, hranile, učile na nošu, dozvoljavale da se nosi omiljena igračka ili flašica. za novu godinu su čak i zajedničku sliku imali (doduše, danima su sa njima "vežbali" kako da njih 20 stoji mirno dok se slikaju-))).
dakle, bili smo prezadovoljni, i ona i mi. ali, ključna je bila dobra saradnja sa tetama, to što su bile otvorene za sva pitanja i potrebe, tople i pune ljubavi za malecke.
želim vam srećan polazak u jasle. a ti pitaj , pitaj i pitaj tete sve što te zanima, ako treba traži neke poznate rituale ili igračkicu za svoju bebu da bi joj bilo lakše da pregura to prvo odvajanje od kuće i roditelja (znam kako vam je, ja sam veče pred njen polazak u jaslice plakala k'o kišna godina).

E da, igračkica, jako dobra fora. Mara je u početku nosila lutkicu, vele tete da ju nije ispuštala iz ruke. Nakon par tjedana ju više nismo morali nositi jer si je tamo našla puno igrački.

Tete su nekad ko neki čarobnjaci, iz moje perspektive.
Tonkine tete svu djecu obavezno poljube, zagrle, požele im dobro jutro, pomaze, pričaju o tom danu-čim dođu-jedno po jedno. A u isto vrijeme paze da nekog ne nosaju da se ne naviknu da nekog nosati treba.
Začas se djeca naviknu na taj "specifičan" ritam vrtićkog života, kad se jede,kad se spava..kako se jede i spava. Fascinantne su scene kad teta daje ručak, a njih 10 i više sjedi mirno i čeka! A doma razori sve dok dodje ručak.
Ček se ne čini da njih to ikako frustrira. Naprotiv.
Naše su tete vodile djecu vani tako da ih je pola bilo u kolicima, teta bi dograbila prvu tetu starijih da im pomogne gurati i čak i nehodači su bili na zraku od prvog dana.

Moj je bio stariji samo 2 mj od tvojeg djeteta kada je krenuo u jaslice i isto me je mučilo sto stvari, kako će on spavati bez svoje sise, kako će ovo, kako će ono ali dijete je nakon samo tjedan dana privikavanja već spavalo u jaslicama bez pol frke.
Pitam ja tetu "pa kako on zaspi? jel plače?" kaže teta ne, uzme svoju dekicu i malo se vrti po krevetu i dečko spava ko top.

I dan danas idem s njim u krevet jer bez mene i bez cicanja ne može zaspati, naravno ako sam ja doma, ako je kod bake onda isto zaspi bez problema.


U našim jaslicama grupa je bila po godišu ista, svi su bili 2 mjeseca plus/minus.Hrana za njih je bila posebno spravljana tj. bila je zgnječena.
Sve će biti ok :love2:

Kod jasličara puno ovisi i o tome kakva je teta - topla, nježna ili stroga, koja najviše polaže na disciplinu.
Odličan je prijedlog da ga počneš privikavati na hranu koju jedete ti i tm, budući da vam je grupa miješana, hrana sigurno neće biti sasvim nezačinjena i prilagođena bebama.
Ne bi bilo loše da češće s njim u kolicima prošetate kraj tog vrtića, da mu ga već sad pokazuješ i kažeš da će uskoro i on tamo krenuti. Kad krene ljepše vrijeme, djeca će vjerojatno biti vani s tetom, pa se možete upoznati i prije same adaptacije.
Ne brini se, bit će sve u redu, imaju tete iskustva.

Moja je krenula kao nehodačica s 12 mj. Doma je puzala ili bosa ili samo u čarapicama pa joj je trebalo par dana da se navikne na puzanje u šlapicama. Nosili smo ih i doma da "vježba". Prije se toga nisam sjetila pa ju nismo uspjeli pripremiti na vrijeme.

Mjesec dana ranije smo joj uveli konkretan menu s soli i začinima - polako tijekom mjeseca. Također, mislim da je bitno da doma proba piti kravlje mlijeko jer ako će imati reakciju, bolje da doma saznate.
Raspitaj se kakvu hranu jedu pa tako i ti kuhaj jer ćete imati najmanje problema sa prehranom. Mi smo prilagodili menu za cijelu familiju jer mi je tako lakše, nego da kuham svakom posebno.

Grižnju savijesti i neodlučnost ostavi za neka vremena/događaje kad ćeš imati izbora i budi sigurna da je u vašoj situaciji ovaj izbor ispravan jer dijete osjeti tvoju nelagodu i lakše će se prilagoditi ako ga ostavlja majka sa osmjehom na licu nego sa suzom u oku.

Moju su tete dosta nosile i mazile. Ona se jako vezala i adaptacija je super prošla. Hranile su ju i dok je doma već sama jela. Ja sam ih zamlila da prestanu jer mi je bitno da se djeca potiču na samostalnost (tete nisu očekivale da će se osamostaliti tako brzo).
Također je bitno da dijete zna piti iz čaše.

Moja kćer je sama odbacila uspavljivanje na sisi oko 6 mj. i prešla na smirivanje na rukama tako da prisloni svoje lice uz lice onog tko ju stavlja spavati uz tiho šaptanje šššššš (ja sam se vratila na posao kad je imala 7,5 mj pa ju je čuvao tko je kad stigao od familije jer nismo imali za čuvalicu). Tako smo obijasnili i tetama. Koristile su tu metodu kratko i brzo ju potaknuli da samo legne i da se smiri. Ako je plakala, digli bi ju i to napravili.

Također mislim da je dobro da dijete ima nešto svoje. Mi smo od početka znali da će u jaslice s 12 mj pa sam joj u krevetiću držala malu krpenu lutkicu da se navikne na nju. Nije ju niti jedamput pogledala dok je bila doma, ali smo ju svejedno nosili u jaslice kao nešto poznato i sad se ne odvaja od nje. U jaslice smo ju prestali nositi, ali doma spavaju zagrljeni.

Nema nikakve potrebe za prestankom dojenja, ali je dobro uvesti obroke umjesto podoja u vrijeme kad ćeš biti na poslu bar 2 tjedna prije povratka da i ti nemaš problema sa prepunjenosti.
Obično djeca pojačaju dojenje tijekom noći ili kad se vratite doma. To je normalna reakcija i nema potrebe ograničavati.

Naše tete su zamolile da donesem jednokratne pelene pa sam ih kupila. Ima dosta primjera gdje su tete pristale na platnene pa pitaj.

Sretno!

E da, zaboravila sam za platnene. Janine tete su se mrštile, dok su Marine odmah prihvatile, a i imaju još jedno dijete s platnenima.

Mislim da ovo kaj Marija spominje dva tjedna za dojenje, dovoljno je i par dana. Barem što se tiče prepunjenosti tvojih cica.

nemam vremena čitati sve postove, ali te želim ohrabriti!

moja R. je krenula u jaslice sa 12mj. i bila je isto najmlađa, tek je prohodala (ali se još onako gegala polako i često padala), a o žvakanju hrane da ne pričam (najela bi se jedino uz uvjet da je miksano). uglavnom, s obzirom da je bila najmlađa, svi su je tako i tretirali, najviše je nosili, najviše se mazili sa njom, stalno je bila na rukama, i tetama i psihologici i logopedici i čistačici, kad je teta morala nešto obaviti sa drugima...uglavnom, na sve moguće načine su joj pružali ljubav i pažnju, pogotovo jer se kod tako male djece dosta osjeti razlika i u samo apr mjeseci, primjerice, ostali klinci koji su bili stariji tek par mjeseci, već su bili dosta samostalniji, igrali su se nešto međusobno, dokje moja baš bila beba koja je trebala da je se nosi, čuva i mazi - i to su radile!! ogromna im hvala na tome!!

danas, jaslice OBOŽAVA, o teti stalno priča doma i kad se probudi i kad je vikend, one su joj poput baka, koje viđa manje (jedna radi, druga živi u drugom gradu)

sad moja više nije "beba", u grupu su stigle neke nove bebe (one koje su nedavno navršile godinu dana) i R. je na početku bila dosta ljubomorna kad je stigla ta nova djevojčica, ali su joj objasnili da je to sad nova mala beba i ona je prihvatila...uglavnom, priča mi teta da sad čuva i nosi tu novu curicu malu, a da moja R. samo onako povremeno dođe do tete i stavi glavu na koljeno, kao "samo da se malo pomazim" i ode se dalje igrati!

bila sam isto užasno zabrinuta, a sad ne mogu zamisliti da mi netko drugi čuva dijete (osim baka naravno) ali to ti sve uvelike ovisi i o tetama i vrtići, naše su prekrasne, prave onako tople i pune ljubavi za tu dječicu...

da, i E. je od poečtak u vrtić nosila jednu svoju dragu igračku i dan danas je nosi i spava sa njom.

kako je jela? iznenađujeće odlično. gledajući starije i sama je krenula jest žlicom, danas sa 19mj, ne da da je hranima i samo pojede sve - i juhu i na vilicu, ma kao pravi veliki čovjek! a na početku su joj tete pomagala i dobivala bi jušne stvari, tako da ne mora ništa žvakati previše...

bit će sve super i jako postanu samostalni i steknu prijatelje i stvarno ne mislim da im je grdo u vrtiću, pogotovo one teorije da se pravi proces socijalizacije događa tek od 3. godine. ne znam, ali klinci iz naše grupe su prava ekipica, a tek su cca 2 godine stari. kad se sretnu u parkiću, nakon vrtića, trče jedni drugima i grle se i ljube, a tako je i ujutro kad dođu vrtić...ma milina ih je gledati!

joj, evo, nisam stigla editirati na vrijeme, a htjela sam ti samo reći da je naš proce ssocijalizacije trajao puna 3 mjeseca!!! čitaj: toliko je plakala svako jutro, dok bi skužial gdje idemo, a plač se pojačavao proporcionalno približavanju vrtićkom objektu...ali prošlo je!

drži se i sve će biti super!

Iz kuta jedne tete u vrtiću koja stažira u jaslicama :mrgreen:

Prijelazni objekt(lutka, dekica, duda ili bilo što što je djetetu važno i od doma je) zna znatno olakšati djetetu to razdoblje..
Dosta toga se naravno razlikuje od vrtića do vrtića, kao i od tete do tete, pa i samog djeteta, ali kroz nekih mjesec dana se sve posloži. Neki roditelji odustanu nakon tjedan dana jer dijete plače kad dolazi, ali treba samo malo upornosti.. Sad kad sam i ja mama jasnije mi je puno toga i koliko je to težak trenutak, ali kad nemamo izbora...
Bilo bi dobro da nakon prilagodbe odvajenje(trenutak kad dovedete bebača u vrtić) traje što kraće, poljubac i "doći će mama brzo, pa-pa", lakše im je kad vide da mama(ili tata) ne prave velike drame od rastanka (ma koliko god im je teško).

To što je tvoj maleni najmanji tamo mi se čak čini kao skroz dobra stvar, jer će ga tete moći nositi i maziti, posebno dok veći rade neke zadatke... a i moći će učiti obrasce ponašanja od starijih...
I ako sam dobro shvatila i u toj grupi ima samo 10-ak djece, još bolj, što manje, to bolje!!!

Što će raditi? Igrati se, spavati, jesti...prođe to brzo! Hranu će mu gnječiti, i kao što kažu cure bilo bi dobro da se već sad privikava na što zaznovrsniju hranu. a za pelene, ovisi o tetama.
Uspavljivati će se uglavnom sam, naviknu se bebe, kad vide druge kako spavaju. Ali neće ga pustiti da plaće, ako i ne bude htio spavati, ako ne zbog njega, onda da ne budi drugu djecu, tako da će biti nošenja i tamo...:yes:
Iskreno, ja bi svakom preporučila ako može da izbjegne jaslice, samo zbog toga što ih u grupi zna biti jako puno i jedna teta se naprosto fizički ne može svakom posvetiti, ali kad čovjek nema izbora, što je tu je, nije ni to smak svijeta..

Djeca su sretna u vrtiću, posebno kad roditelji to prihvate kao dobru stvar!!!:zaljubljen:

Ja imam jako pozitivno iskustvo s nasim jaslicama (privatnim). U grupi ih ima 12-tak. Tete su 3 po grupi (jedna ujutro, jedna popodne- djelomicno se preklapaju a treca im pomaze u vrijeme spavanja i rucka). Takodjer je tu i kuharica koja im takodjer pomaze s malenima. Dosli smo s cca 1 god i 5 mj, dojili smo tada jos uvijek i bojala sam se kako ce zaspati (inace je jako teska sa spavanjem). Tete su se snasle, na pocetku je bilo teze jer nije htjela jesti uopce ali postupno se priviknula. Sad jaslice obozava, sve je tete jako vole, od pocetka su je uvijek presvlacili redovito i trudili se nahraniti. Kad je dovedemo trci teti i vice "pa-pa mama" :) Također je jos uvijek uspavljuju, polegnu je na trbuh i ceskaju dok ne zaspi (uvijek je jedna od zadnjih :)) Kod nas u jaslicama su sad dvije grupe (do nedavno su bili skupa)- bebe i malo starije bebe (od 2-3 god cca).

Kad dodju nove bebe tete se jako trude oko njih, ako je potrebno nose ih, uspavljuju, hrane..Kad se upises ostala djeca su vjerojatno vec priviknuta pa se vise koncentriraju na tvoju bebu koja je nova. Najveci teret je tu na tetama i jako ovisi o vrticu.
Ja bi na tvom mjestu upozorila da dijete ima osjetljivu kozu i da molis da se na vrijeme presvlaci. takodjer donesi listu namirnica koje je dijete jelo (to je nama bilo i u formularu). Oni ih brzo poslihtaju, kako je netko gore spomenuo djeca znaju kad je jelo, kad je spavanje, odmah ih navikavaju na svoj ritam. I ne brini, prilagodba je uvijek malo teza ali zato kasnije bude super.

Sva pitanja koja imaš imale smo sve.
Moja je krenula u jaslice za svoj 1. rođendan (isto u 5 mjesecu)i imali smo brzinsku prilagodbu od 4 dana (splet okolnosti da nismo mogli duže). Isto je puzala i nije hodala i isto me bilo strah jer je mješana grupa od 1 do 3 godine. No kada sam nakon nekog vremena pitala tetu za puzanje i veću djecu koja hodaju rekla mi je da svi veći kada su pored nje pužu. Sada kada je moja veća i hoda znam kada je došao netko novi jer zna malo puzati kod kuće.
Što se hrane tiče kod kuće sam miksala pazila što joj dajem, posebno kuhala a onda kada je krenula u vrtić doživjela je pravi preobrat jer je mala papalica i sve jede (jela je duple porcije obroka) i jela je sve što su joj dali (na meniu ima i variva i mesa, musaka ...), ja sam joj počela davati nemikasnu hranu počela sam kuhati za nju i nas zajedno (naravno pazila na začine) i sebi isto olakšala. U početku su joj tete pomagale da jede a vrlo brzo je naučila sama jesti (veliki utjecaj mi se čini da je imalo što je vidjela starije pa ih oponašala).
U početku je imala dudu i svoju tješilicu. Sada kada dođemo u vrtić sve ostavi u ormariću i zaspe u vrtiću i bez dude i bez krpice i bez lutkice - kod kuće nema šanse da zaspe bez. Zna da je u vrtiću drugačije nego kod kuće pa se tako i ponaša.
Plakanja je naravno bilo ali i za to sam od jedne psihologinje čula dobar komentar koji me tješio. Djeca s plakanjem iskazuju svoje emocije koje imaju jer se razdvajaju. Plakanjem pokazuju emocije i tete ih mogu utješiti. Puno je teže s djecom koja ne pokažu te svoje emocije i ne može ih se onda utješiti a i njima treba utjeha. Zato sam si rekla ok dobro je da malo plače.
Kada ostavljaš dijete u vrtiću što veći osmijeh i što kraće pozdravljanje. Svoje plakanje ostavi za kada zatvoriš vrata od sobe. Bitno je da te vidi da si ti vedra i da prihvaćaš tete i vrtić.

Sretno

Joj cure, hvala, hvala, hvala! Divne ste sve od reda! :zaljubljen:

Hvala svima na super savjetima u vezi svega! Već smo s dohranom lagano krenuli s jednim obrokom koji nije miksan (više ga je bilo na podu, no dobro sad). A budemo jedan dan i u šetnju do vrtića, da vidimo što rade u dvorištu. Ma bilo je sto super ideja i savjeta! :klap:

A najviše hvala na riječima utjehe i ohrabrenjima da se to sve jako brzo posloži, i lakše nego si čovjek zamišlja. Eto, lagano odbrojavamo, pa će i to doći. Ali, kako kažete, bit će sve ok :love2:

Ma pusa svima! :)

Citiraj:

---

Vishnja prvotno napisa

(znam kako vam je, ja sam veče pred njen polazak u jaslice plakala k'o kišna godina).

---

Ja sam već plakala ko kišna godina prije 3 mjeseca kad sam dala kaparu za jaslice. :)
I jučer kad me susjeda pitala "Pa ti ideš uskoro radit?", a meni suze na oči. I danas kad sam čitala postove. :)
Užas! Ali taman ću se prije početka privikavanja isplakati, pa ću do tada biti vedra i prihvatiti jaslice. :-D

Sto i kako jedu djeca od cca 12-18mj u vrticu?

Hranu koju jedu i druga djeca u vrtiću.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Ja sam već plakala ko kišna godina prije 3 mjeseca kad sam dala kaparu za jaslice. :)
I jučer kad me susjeda pitala "Pa ti ideš uskoro radit?", a meni suze na oči. I danas kad sam čitala postove. :)
Užas! Ali taman ću se prije početka privikavanja isplakati, pa ću do tada biti vedra i prihvatiti jaslice. :-D

---

pokušaj to ne raditi. Dijete će osjetiti tvoj strah i negativne osjećaje zbog razdvajanja, i samo će ih preuzeti. Tako ste onda na najboljem putu prema teškoj adaptaciji.
A za to stvarno nema razloga ni potrebe.

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

pokušaj to ne raditi. Dijete će osjetiti tvoj strah i negativne osjećaje zbog razdvajanja, i samo će ih preuzeti. Tako ste onda na najboljem putu prema teškoj adaptaciji.
A za to stvarno nema razloga ni potrebe.

---

X

Moj sin koji plače i negoduje jer se zemlja ne okreće tempom koji mu odgovara je imao izvrsnu adaptaciju. Onako baš školski.
Ni ja ni mm nismo imali sumnju oko jaslica. Nismo imali izbora i gotovo!

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

pokušaj to ne raditi. Dijete će osjetiti tvoj strah i negativne osjećaje zbog razdvajanja, i samo će ih preuzeti. Tako ste onda na najboljem putu prema teškoj adaptaciji.
A za to stvarno nema razloga ni potrebe.

---

s ovim se apsolutno slažem.
dijete ne smije osjetiti tvoj strah, tvoju tugu. i kad si tužna moraš se smijat i hvalit tete i vrtić i s maksimalnim oduševljenjem. tako da djetetu pošalješ poruku kako je vrtić lijepo mjesto gdje će ono ostati dok ti radiš. ma šta ti mislila o tome.

moj je krenio u jaslice s 13 mjeseci, adaptaciju smo prošli 10 dana (onda sam ja sama rekla kako je s tim dosta jer ja trebam početi radit). adaptacija je prošla super jer je on već kao beba navikao na tuđe čuvanje (ja sam se vratila radit prije nego je on navršio 4 mjeseca starosti).

i mene je mučilo kako će jest, ko će ga hranit kako će zaspat.
i sve je ok. tete ih hrane, kuharice uskoče kad su im obroci, spavaju svi ko navijeni. nema nikakvih problema.

ustvari mi smo ti koji radimo probleme i famu oko ostajanja u vrtiću. djeca su nam super i super se naviknu, ali je nama to već puno veći problem.

Citiraj:

---

MarijaP prvotno napisa

X

Moj sin koji plače i negoduje jer se zemlja ne okreće tempom koji mu odgovara je imao izvrsnu adaptaciju. Onako baš školski.
Ni ja ni mm nismo imali sumnju oko jaslica. Nismo imali izbora i gotovo!

---

isto kao i kod nas.
nekako sam prelomila u sebi da je normalno da beba plače za mamom i negoduje,
i kad sam se ja priviknula na situaciju i beban je prihvatio jaslice.
prilagodljivi su oni, bez brige.

ma joj, ja sam bila panicar i pol vezano uz jaslice..unajmila dadilju jer sam mislila da je bolje 1-1, razocarali se..i kad smo malu stavili u jaslice preporodila sam se, ne pomislim ni na sekundu da je u krivim rukama, uzivaju, rade svasta kreativno, druze se..s jelom se nisam ni zamarala, puno toga prije vrtica nismo probali (logicno)ali i oni ih pomalo uvode, pasiraju ako treba, paze na njih ako ne znaju hodati..
bas se zeza kolegica s posla kako sam gledala stalno telefon prva 2 tjedna da li ce nazvati, pa se pitala da li jede ili spava..ma to sve mame prodju! ali ne brini, njima je to uzivancija s klincima i sa strucnim osobljem

Moje najdraže je prvi dan ostao super, sve novo, lijepo, zabavno, ja u komi.
Ja sam teže to podnjela od njega.
Nije ništa jeo, nije hodao, samo sika.
Za mj- dva naučile su ga jesti, sad super jede, nije izbirljiv.
Platnene pelene su super prihvatile iako je jedini.
Bio je najmanji, sad je najstariji.
Nije ni hodao četri mjeseca je samo puzao po jaslicama.
Svaki dan je dolazio namirišan tetinim parfemom jer ga je sigurno puno nosala na rukama.
Sad trči i bježi kud želi, penje se po prozoru, jedva ga pohvataju.
Nije se uspavljivao, osim na siki, njima super spava, čak duže nego doma.
Par puta je mm u vrijeme spavanja odlazio da vidi kako je, tete su ga milo pogledale i rekle da ne brine.
Plakao bi kad ga ja vodim, to smo riješili s tim da ga mm vodi.
Sad ga jedva utrpam u auto jer bi se još malo u dvorištu igrao.
Sve su nam to čari majčinstva

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

pokušaj to ne raditi. Dijete će osjetiti tvoj strah i negativne osjećaje zbog razdvajanja, i samo će ih preuzeti. Tako ste onda na najboljem putu prema teškoj adaptaciji.
A za to stvarno nema razloga ni potrebe.

---

Hvala Angie, mislim da neću, mislim da me prolazi. Vjerojatno ću još pustit koju suzu (skrivećki), ali sam dobro. :)
Puno mi je pomogao ovaj topic jer sam si malo posložila u glavi kako će to izgledati, i nekako se uvjerila na osnovu vaših iskustava da će spavati i jesti, i da tete znaju što im je činiti. :)

Bio mi je dosta velik problem oko jaslica (u mojoj glavi) što je on non-stop sa mnom, jer ga jednostavno nemam kome ostaviti. Preko tjedna nemam nikog prije 18h, a tada ga rijetko mogu ostaviti (kupanje, uspavljivanje, nacicavanje... ;)). A i vikendi su mi teški za organizirati čuvanje/ostavljanje zbog specifične situacije u obitelji (bolest jednog bliskog člana)... Tako da je taj u ovih 9 i pol mjeseci bio bez mene valjda 9 puta po sat vremena. No, uskoro će nam se otvoriti prostor da ga mogu nekome malo ostavljati i prije nego što počne privikavanje u jaslicama. Ma bit će to sve super. Sigurna sam.

Bili smo ovih dana na dječjem rođendanu. 6 komada djece u dobi od 10 mjeseci do 2,5 godine. On najmlađi. Uletio je među njih ("upuzao"), oteo sve igračke i svakog nekoliko puta počupao za kosu. Nisam ga još takvog vidjela. Mislim da će se snaći u jaslicama. :) A tek kad mu neko "vrati". ;-)

Nek ga tata sam kupa. To je dnevni ritual gdje može naučiti da se netko drugi brine za njega.

Citiraj:

---

MarijaP prvotno napisa

Nek ga tata sam kupa. To je dnevni ritual gdje može naučiti da se netko drugi brine za njega.

---

Tata ga i kupa dosta često, ali sam i ja pri tom doma :).
Misliš da ga kupa, a da ja odem van? Mislim da moj muž nije dovoljno sposoban za to! :) Da uspije zaigrati dijete na sigurnom da pripremi kadicu i sve ostalo, pa ga okupati i obući? Pogotovo obući. Ne znam koji bi više plakao. :roll:

Al možda bi mogla pokušati nešto tako drastično :yes:.

Priznajem da sam i dosta popustljiva oko tog prepuštanja, ali kad su svi okolo zaposleni i to dosta, i teško je uskladiti tuđe prenatrpane rasporede s bebinim ne uvijek predvidljivim rasporedom oko cicanja i spavanja. Čak i kad je muž u pitanju jer ni on nema svih 5 dana slobodne večeri poslije posla (opravdano, da ne duljim - ne banči i ne izlazi :)).

I onda mi je uvijek lakše da on bude samnom, da ga povedem sa sobom, da ja to skupa s njim obavim i sl. No morat ću malo popustit i zagnjavit frendicu, šogoricu, susjedu s prvog kata... da utrpaju i mog malog negdje između.

Ali čak i da nam taj "opasni plan" ne uspije u potpunosti, nekako si mislim da to može, ali i ne mora nešto značiti za lakše privikavanje u jaslice. Mislim, to da bude češće s drugim ljudima... Ali što je tu, bit će mu nekako.

Mislim da sam sad već OT, ali kad ne znam kratko pisati. Eh.
However, hvala na savjetu MarijaP.

kad dolazim po svog već predškolarca, vidim jasličarce zatvorene u svoje terase i nije to uvijek sretan prizor. danas je jedna malena neutješno plakala a njezina, predpostavljam velika seka, ju je ljubila kroz ogradu i govorila:"nemoj plakati mama će brzo doći".
iduće godine ela će morati u te jaslice (ove godine ju teta čuva) i često mi se stegne srce gledajući nesretnije bebe. uglavnom su zaigrani,imaju nekakove guralice, male tobogane i sl. ali uvijek se zalomi i koji nesretnik u suzama i šmrkljama pa mi se srce stegne.
inače filip je bio djete slučaj, nije se privikaona jaslice cijelu prvu godinu, drugu godinu jer bio doma sa čuvalicom, a s tri godine je omdah prihvatio vrtić. prošle godine nije želio ostajati doma samnom i bebom, ove godine ne želi doma iz vrtića- ali ta prva godina nama je bila jako teška i nesretna.

Ma ja samo znam da kad god su roditelji imali podvojene osjećaje i strah od jaslica, dijete je imalo vrlo tešku adaptaciju.