Bebač se "pomamio " za tatom....
Ljudi moji, moj 16 mjesečni sinčić se pomamio za tatom...i to već traje pa sigurno 4 mjeseca. Samo hoda za njim, viče tata, tata doslovno ne može otići na wc, niti do sudopera popiti vode jer se mali boji da će tata otići.
Ja sam bila s njim godinu dana,zaista sam se trudila biti mu najbolja mama na svijetu,ali eto kako da kažem sad mi nekak teško i malčice sam ljubomorna..:oops:što ne viče mama i ne trči za mnom, već za tatom..kad sam sama s njim grli me, mazi po kosi,viče "daga" iliti draga,ali kad je tata u blizini ja sam postala slezena a tata srce...bez mene može a bez njega kao ne može..
ako tata ipak izađe plače minutu dvije, ja ga odmah uzmem i mazim i smiri se ali po cijeli dan nam je buka u kući jer on stalno cendra za tatom..
Možda se jako privezao za njega jer je mm nedavno imao tešku operaciju i mislim si je li mogao osjetiti da je tata bio u opasnosti? Evo sinoć primjera, međusmjena, ja idem u noćnu, muž iz dnevne, primopredaja na parkiralištu, čim je vidio tatu mami više nema pa-pa....odmah je počeo plakat jer je mislio da tata ode, a kad ga je muž svezao u sjedalicu i sjeo za volan osmijeh od uha do uha...mene uopće više nije doživljavao:-(. Znam da djeca u nekoj fazi života mogu biti privržena jednom roditelju, ali on ponekad ne da da ga uzmem od tate...a ja ga volim više od svega:zaljubljen: i baš se trudim da bude sretan , istina je trudi se i mm ,jedva smo dočekali da ga dobijemo, i uspjeli smo potpomognutom oplodnjom.. ali ja bi da moj sin bude"mamin sin":mrgreen:..
Jeste li bili u sličnoj situaciji i jesu li se pomamili poslije i za vama?
