Tuče i govori makni se!

Moja Katja ima 26 mjeseci, prije dva mjeseca dobila je bebu brata kojeg obožava i nisam primjetila da joj on smeta! Pomaže mi ga presvlačiti, mazi se s njim, draga ga po kosici itd. Problem su joj odrasli. Ponekad nas zna udariti kad joj nešto ne damo ili se derati makni se! Muža to jako ljuti i zna vikati na nju pa ona plače iz petnih žila tad, tako da se događa da nadglasavaju jedno drugo! Zamolila sam ga da ne viče i dosta se skulirao. Odlučili smo ne dati važnost takvim ispadima koji su isti kao i prije. Ponekad nam dozlogrdi takvo ponašanje, a to je stvarno rijetko, pa ju pošaljemo u pauzu u kojoj se opet isplače! Moram priznati da sam jaaako slaba na nju i vjerujem da svim bićem osjeća pridošlicu a ne zna to objasniti. Ona je do nedavno bila najbolje dijete na svijetu i s njom nikakvih problema, ali eto sve se okrenulo. Mene traži za sve, od mijenjanja pelena do davanja hrane i vode pa do uspavljivanja. Na muža histerizira s razlikom dal je manje ili više umorna. Iscrpljena sam maksimalno jer se trudim što više vremena posvetiti njoj i igrati se gotovo kao prije a imam i tu sreću jer mali stalno papa i spava:-). Sve mi je jasno, znam da je faza, znam da je stigla bebica i starije dijete reagira, sve mi je jasno, ali zanima me kako postupiti? Davati pažnju ili se ne obazirati tj na koji način joj objasniti da je to ružno a da ona to shvati? Zanima me najbezbolniji način i za nju i za nas. Ne ide u vrtić a imamo i tetu koja ju čuva prek dana kod nas doma da mi olakša! Hvala unaprijed

Samo da te malo utješim. Kad je kuma rodila drugo dijete, prvo je reagiralo ljutnjom na roditelje. Ne volim te više, pa udari mamu ili tatu,..., prema bebi je bila super.
Prošlo je samo od sebe, čak i relativno brzo.

Kad god možeš, posveti se njoj, i to jedan na jedan. Ali - koliko god imala razumijevanja zašto ti je mala u toj fazi, moraš joj dati do znanja da takvo ponašanje nije prihvatljivo, a ne joj titrati i podilaziti jer znaš koliko joj je teško.

Znam ali ne znam način. Na početku sam lijepo objašnjavala, ali u zadnjih nekoliko dana sam malo pooštrila i govorim joj odlučnim tonom ali ni to ne čuje! Mrzim i ne volim vikati pa tražim i kopam fini način kako uspješno doći do nje. Možda je sve stvar stalnog ponavljanja, hm...

moja curica je starija i nemamo prinovu ali u nekim stvarima kao da si ju opisala. ja sam objasnavala i objasnjavala uspijela sam objasniti da udaranje boli i tu smo metodu izbacili -ili je faza prosla ali faza makni se skloni se i da sve samo moze mama je ostala. Ja sam shvatila, iako sam isla sa forma iz knjige najsretnije dijete u kvartu da su moja objasnjenja preduga za dijete od 2, 2,5 i sad 3 i kusur godina. Mirno objasnim sa sto manje rijeci ali sam shvatila da ignoriranje bolje pali. kad se pocne ponastai tako da vice ili gura ja se okrenem odme i mozda kazem razgovat cemo kad se budemo razumijele to ne razumijem. za par minuta je tu i kaze oposti mama neka objasni sto hoce sto je smeta ja joj ponovim mirno njene osjecaje i kazem kad mi kazes fino/mirno bolje te razumije i prije ti mogu pomoci. Trudim se ne govorti NE to, Ne ovo nego naci alternativu ...npr ako tati kazes mirno razumijet ce te, isl.
Malo mi je zbrkan post jer kurimo i ona i ja citav vikend ali samo da jos kazem nama su pomogle slikovnice Kad sam ljut, Kad sam tuzan isl sad kad padne u neko od tih stanja sama nosi slikovnce mama citaj zeku koji je ljut isl.
One osjete da smo mi slabe i imamo vise strpljenja nego durgi zato nekad to koriste ( ne mislim na ruzan nacin) ali ja svoju metodu ne bih mijenjala jer vidim da gradimo povijerenje i neku nasu komunikaciju
da ne bude da sam previse popustljiva mama imam stvari o kojime ne pregovaramo, npr. da se penje na trpezarijski stol:roll: to joj je nova fora rekal sam jednom mirno mislim da si sigurnija na podu ili na stolici o tome se ne pregovara i sad nekad kad krene ja samo kazem mislim da si sigurnija na drugom mjestu i ona odmah odustaje i nalazi novu zanimaciju.

Znam da ti je tesko nova beba, dijete od 2 godine ali treba ti dosta strpljenje i doslijednosti- proci ce.

e da sad sam se sjetila kod nas pali spustanje na njenu razinu npr. klekenm nejzno je uzmem za rukice odlucnim ( ne ljutitim) tonom kazem ne zelim da to radis....okrenem se i odem. A kad bas padnem ja u krizu kazem meni treba time out odem u 2 sobu ispusem se pa se vratim i ocijenim trebamo li pricati ili cu sacekati da i ona iscoolira pa da dodje sama kako ona kaze malo picati sa mamom:)

Hvala vam puno, probat ću sve što ste sugerirale. Nadam se da će pomoći!

naš mlađi isto ima takve ispade od dvije godine, a nije dobio brata, već obratno, tako da to koliko može, toliko i ne mora nužno biti povezano. to je vjerojatno čisto onaj terrible two sindrom kad bi nešto, a ni sami ne znaju niti što niti to verbalizirati i reći, pa je to nekako najfrustriraniji period.
ja kad vidim da na nekakvu sitnicu reagira vrištanjem, radije se maknem i pustim ga da odradi frustraciju jer što mu se više pokušavamo približiti, čak i ja, a MM pogotovo, to je reakcija gora. nakon par minuta deranja, ili sam dođe i traži da ga se uzme ili mi dođemo provjeriti je li dovoljno "odradio" da ga se može početi smirivati. jest da je taj period odrađivanja frustracije strašno naporan i glasan, ali mislim da je najučinkovitiji i za njega da je ipak na neki način ispoljio to nezadovoljstvo i nama da ipak imamo neko rješenje.
nikako ne treba odmah na prvu ignorirati, nego se najprije pokušati približiti i ponuditi utjehu, ali ako loše reagira, ipak pustiti da to malo riješi sam sa sobom - kod nas pali!

Nama su pomogle tzv. ja-poruke, npr. bit ću tužna ako to napraviš ( a nijedno dijete ne voli kad je mama tužna ) ili ne sviđa mi se, ja ne bih da ti... Svakako spuštanje na djetetovu visinu, smireno govoriti ravno u uho, grliti cijelo vrijeme dok se dijete ne smiri. Kad se smiri, nakon pola sata koristiti ja-poruke ( npr. znaš bila sam jako tužna kad si me udarila, malo me zapeckalo,a ja jako volim kad si ti onako dobra kao jučer ili neki put... ) Ako dijete hoće o tome razgovarati ok, a ako neće obustaviti priču o tome jer još vjerojatno procesuira. Ja čak pričekam pa ako se desilo ujutro raspravimo to popodne poslije spavanja ili nakon većeg vremenskog odmaka. Ponekad je užasno teško. I ja imam dvogodišnjakinju i sedmomjesečnjakinju. Nekad bih ju najradije nalupala po goloj riti ali se suzdržim. Negdje sam pročitala super rečenicu: ako vičete na dijete i želite nešto time dobiti to je kao da vičete na auto kad želite da se upali. Nije ništa čudno što tvoj muž podvikne. Nije uvijek lako. I ja se ponekad uhvatim da vičem iz petnih žila ali kad skužim, skuliram se i krenem na drugi način. Najbolji rezultat je kad odmah u startu, kad vidim da će doći do incidenta krenem mirno. I da. To je faza jer smo mi to iskusili kad smo dobili drugu bebu, a sad je to u prosjeku 1-2 puta mjesečno.

mislim da nema univerzalnog nacina koji mozes uvijek i u svakoj situaciji primjeniti, nismo mi roboti. nekad ne reagiram ni najmanje na njene ispade, a nekad mi dode da ju strpam u top i katapultiram na mjesec, ili dalje :mrgreen:

u principu mislim da je najbolji nacin ostati miran kolko se moze, tj. ignorirati ispad (misliti na nes drugo, ili, kao ja, slusati radio na slusalice :mrgreen:) ali ne popustati i raditi od sebe budalu dok se pokusa djetetu udovoljiti. i cekati da prode, naravno. meni je odvlacenje moje paznje bilo najucinkovitije, jer ne bi tolko sizila. znaci slusala bi neku emisiju ili mjuzu na radiju i pustila stvari da se odvijaju same od sebe uz neku minimalnu dozu kontrole s moje strane. preporod :)

Jednom sam na skijanju bila svjedokom situacije gdje su roditelji Austrijanci 45 minuta mirno čekali da njihovo dijete prestane histerično urlati i da izvadi glavu iz hrpe snijega. Muž i ja smo gledali u čudu kako mama sasvim cool vadi cigaretu pored djeteta i sa suprugom mirno razgovara i čeka da klinac stane. Niti glasa povišenog niti ljutnje. Možda je u njoj i kipjelo ali smo se svi divili kako su bili smireni. Mali je nakon 45 minuta odjednom izvadio glavu iz snijega i bez riječi se otišao igrati. Starci nisu popustili ni milimetra. Treba to izdržati. Meni bi bilo neugodno i vjerojatno bih u tih 45 min. bila i luda i dobra i vještica i vila.

Mi imamo novu metodu rjesavanja ispada. Ako pocne histerizirati prvo je mirno i rijecima pokusamo smirti, onda ide upozorenje da ili nek se smiri ili ide u krevet u sobu. Obicno vec tu se smiri i poslusa, ali ako ju je dobro uhvatilo onda je stvarno i odnesem tamo pa nek urla. Nazad moze samo kad prestane i ako obeca da ce biti dobra. Trenutno jako brzo djeluje... MM je protiv "cistog" ignoriranja ako urla i histerizira (ako se samo tiho protestno baci na pod onda ignoriramo) jer onda ispada da nam je to ok a nije... i mislim da je u pravu. Jer i ignoriranje je u stvari neka vrst presutnog odobravanja jer prakticno dopustas nepozeljno ponasanje, ovako bar sigurno primi poruku da je to lose i neprihvatljivo ponasanje... I bitno je natjerati se reagirati odmah na pocetku, kad se zalaufa onda je vec jako tesko uspostaviti ikakvu komunikaciju.

Citiraj:

---

N31 prvotno napisa

Jednom sam na skijanju bila svjedokom situacije gdje su roditelji Austrijanci 45 minuta mirno čekali da njihovo dijete prestane histerično urlati i da izvadi glavu iz hrpe snijega. Muž i ja smo gledali u čudu kako mama sasvim cool vadi cigaretu pored djeteta i sa suprugom mirno razgovara i čeka da klinac stane. Niti glasa povišenog niti ljutnje. Možda je u njoj i kipjelo ali smo se svi divili kako su bili smireni. Mali je nakon 45 minuta odjednom izvadio glavu iz snijega i bez riječi se otišao igrati. Starci nisu popustili ni milimetra. Treba to izdržati. Meni bi bilo neugodno i vjerojatno bih u tih 45 min. bila i luda i dobra i vještica i vila.

---

:lol::lol::lol:

Citiraj:

---

N31 prvotno napisa

Jednom sam na skijanju bila svjedokom situacije gdje su roditelji Austrijanci 45 minuta mirno čekali da njihovo dijete prestane histerično urlati i da izvadi glavu iz hrpe snijega. Muž i ja smo gledali u čudu kako mama sasvim cool vadi cigaretu pored djeteta i sa suprugom mirno razgovara i čeka da klinac stane. Niti glasa povišenog niti ljutnje. Možda je u njoj i kipjelo ali smo se svi divili kako su bili smireni. Mali je nakon 45 minuta odjednom izvadio glavu iz snijega i bez riječi se otišao igrati. Starci nisu popustili ni milimetra. Treba to izdržati. Meni bi bilo neugodno i vjerojatno bih u tih 45 min. bila i luda i dobra i vještica i vila.

---

I nas su ljudi zgrozeno gledali u west gate-u kad je malac vristao a mi stajali 3 metra dalje. Prvo sam mu objasnila zasto ne moze to sto je htio a onda se odmaknula i cekala da prode. Isto tako smo bili flegma i cekali 25 minuta, poslje smo jos 20-tak minuta tako stajali na parkingu a kad je mladi gospodin odbio uci u auto, mi smo sjeli, upalili auto i rekli da idemo....brzo se predomislio :mrgreen:
Al to mu je bio vec otprilike 100-ti tantrum pa sam vec znala da mi je uzalud pricat, vikat, grlit...

meni izrazavanje frustracija nije nepozeljno ponasanje, stovise. necu dozvoliti samoozljedivanje, unistavanje stvari ili udaranje, ali ako samo vristi i place, neka. mora se nauciti nositi s osjecajima a ja ne zelim kategorizirati te osjecaje u dobre i lose. mislim nitko se ne uzrujava kad se dijete veseli, ne? a veselje je isto osjecaj, samo sto je drustveno prihvacen.

ubolo me u oci ovo "obeca da ce biti dobra", to mi se uopce ne svida, totalno izbjegavam govoriti im da nisu dobri ako se ponasaju frustrirano i uzasno me smeta kad im ljudi u tramvaju ili vani govore gluposti u stilu "ruzan/na si kad places" ili jos gore, sad se nemrem sjetiti, poludim na to, zadnji put sam nekom djedici rekla da ne govori gluposti, bas sam se iznervirala :oops:

Citiraj:

---

N31 prvotno napisa

Jednom sam na skijanju bila svjedokom situacije gdje su roditelji Austrijanci 45 minuta mirno čekali da njihovo dijete prestane histerično urlati i da izvadi glavu iz hrpe snijega. Muž i ja smo gledali u čudu kako mama sasvim cool vadi cigaretu pored djeteta i sa suprugom mirno razgovara i čeka da klinac stane. Niti glasa povišenog niti ljutnje. Možda je u njoj i kipjelo ali smo se svi divili kako su bili smireni. Mali je nakon 45 minuta odjednom izvadio glavu iz snijega i bez riječi se otišao igrati. Starci nisu popustili ni milimetra. Treba to izdržati. Meni bi bilo neugodno i vjerojatno bih u tih 45 min. bila i luda i dobra i vještica i vila.

---

Zato su austrijska deca uglavnom kad malo porastu fina i kulturna i znaju da se ponašaju.
To sam se uverila svaki put kad u nekom hotelu ima dece raznih nacija, najgori su rusi i turci, mi balkanci za njima, a nemacka i austrijska deca... ma ne znam šta bih rekla, san svake majke...

Uvek im zavidim iz sve snage, iako znam da bi i moja verovatno mogla tako da "ispadnu", ali prosto ni ja nisam takva.

Citiraj:

---

Hajdi prvotno napisa

Zato su austrijska deca uglavnom kad malo porastu fina i kulturna i znaju da se ponašaju.
To sam se uverila svaki put kad u nekom hotelu ima dece raznih nacija, najgori su rusi i turci, mi balkanci za njima, a nemacka i austrijska deca... ma ne znam šta bih rekla, san svake majke...

Uvek im zavidim iz sve snage, iako znam da bi i moja verovatno mogla tako da "ispadnu", ali prosto ni ja nisam takva.

---

Pa ne znam dal to ime veze s podnebljem. Sven je inace dijete za pozeljet; pristojan, razuman, uvijek spreman na kompromise, postuje tude stvari i prostor...Al eto, imao je tantrume kao i vecina djece u toj dobi. Kako su dosli tako su i prosli, ne pamtim vise kad je bio zadnji. I sad je jos bolji nego prije. Iako sam ja ponekad u pucala pa urlala skupa s njim, iako nisam uvijek pedagoski postupala...doduse nisam ga nikad udarila ali me znao dovest do samog ruba.

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

meni izrazavanje frustracija nije nepozeljno ponasanje, stovise. necu dozvoliti samoozljedivanje, unistavanje stvari ili udaranje, ali ako samo vristi i place, neka. mora se nauciti nositi s osjecajima a ja ne zelim kategorizirati te osjecaje u dobre i lose. mislim nitko se ne uzrujava kad se dijete veseli, ne? a veselje je isto osjecaj, samo sto je drustveno prihvacen.

ubolo me u oci ovo "obeca da ce biti dobra", to mi se uopce ne svida, totalno izbjegavam govoriti im da nisu dobri ako se ponasaju frustrirano i uzasno me smeta kad im ljudi u tramvaju ili vani govore gluposti u stilu "ruzan/na si kad places" ili jos gore, sad se nemrem sjetiti, poludim na to, zadnji put sam nekom djedici rekla da ne govori gluposti, bas sam se iznervirala :oops:

---

Pa i udaranje i grizenje i stipanje i cupanje je isto drustveno neprihavtljivo izrazavanje sasvim prirodnog osjecaja agresije... Pa to nedam da radi. A urlanja i tantrumi su mi neprihatljivi nacini izrazavanja frustracije. To je svima drustveno neprihvatljivo, zato ne vidjas bas cesto 30-godisnjake koji imaju tantrum... Znaci, svi smo vise-manje odgojeni da to ne radimo, samo ne razumijem zasto je ok poduzimati ostrije metode kod grizenja a za tantrum je to previse, nego samo treba ignorirati...

A sto se rijeci "dobro" tice... ne znam na koji drugi nacin bi joj trebala rijecima objasniti koja ponasanja su prihvatljiva a koja nisu. Kod mene je inace prihvatljivo (tj "dobro") sve sto nije neprihvatljivo. I kuzi ona razliku, zna da ako je netko u vrticu udara ili grize da se mora tome jasno usprotiviti, to nije "dobro". Isto tako, ako ona grize, onda nije "dobra". Mislim, sto bi joj trebala reci kad mi teta u vrticu kaze da je vec dva dana za redom nekog ugrizla? Moze ona biti frustrirana ali mora nauciti da se to ne izrazava histeriziranjem.

Ovi primjeri s cekanjem 45 minuta da dijete izvadi glavu iz snijega ili pola sata da se digne s poda... Ja stvarno u 90% slucajeva vani nemam vremena cekati toliko jer negdje trebamo ici ili nesto obaviti. Tako da to ne dopustam, ako nece hodati onda je nosim, ako nece sama uci u auto ja je stavim i krecemo. Ma radije cu se okrenuti i otici neobavljena posla nego da stojim pola sata dok je ne prodje... Jer ako danas mozda i imam vremena za to sutra sigurno nemam, a gdje mi je onda dosljednost? Mama i tata su tu da kazu zadnju rijec u stvarima koje su bitne, i to se ima slusati.

Ne mozes usporedivati 30-godisnjake i trogodisnjake. Maleni ne znaju da je to drustveno neprihvatljivo. Jedino sto oni znaju je da su ljuti, isfrustrirani i da to moraju izbaciti iz sebe. Sprecavanje ili kazne zbog tantruma po meni cine daleko goru stetu, dijete treba pustiti da se izrazi. Nakon tantruma treba s djetetom razgovarati, objasniti mu kako se mi osjecamo kad ono urla i vristi, zagrliti ga, pokazati da razumijemo da je ljuto ali da smo tu da mu pomognemo da se s tim nosi. Ne ga osudivati zbog toga ili ga smatrati "zlocestim" jer ce dijete postat vrlo nesigurno u sebe.
U tantrume nikako ne ubrajam ozljedivanje druge djece, to definitivno je nesto na cemu treba raditi pravovremeno ali se takve stvari nikako ne rjesavaju preko noci. Pitati dijete zasto je udarilo, da li je ovo drugo udarilo njega, da li zna kako to boli, utvrditi da to nije lijepo ponasanje...ali sve razgovorom.

Ja cekam pola sata dok se smiri pa makar se zurila, prvo je on a onda sve ostalo na mojoj listi prioriteta.

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Ja cekam pola sata dok se smiri pa makar se zurila, prvo je on a onda sve ostalo na mojoj listi prioriteta.

---

A kad žuriš jer jedno mora na WC, a drugo baš na sredini šoping centra/na cesti/svejedno ima tantrum?
Meni je onda prioritet ovo s fiziološkom potrebom, a ono s tantrumom se nosi i dere.

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

A kad žuriš jer jedno mora na WC, a drugo baš na sredini šoping centra/na cesti/svejedno ima tantrum?
Meni je onda prioritet ovo s fiziološkom potrebom, a ono s tantrumom se nosi i dere.

---

:lol:

X

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

A kad žuriš jer jedno mora na WC, a drugo baš na sredini šoping centra/na cesti/svejedno ima tantrum?
Meni je onda prioritet ovo s fiziološkom potrebom, a ono s tantrumom se nosi i dere.

---

Jos nisam bila u toj situaciji al ocekujem ju za koju godinu :mrgreen:

samo nemoj uvlačiti krivnju u to, kao to je zbog drugog djeteta, pa probati na taj način preuzeti odgovornost za ispade

u toj dobi je tako, moraju se naučiti nositi sa frustracijom, i neke velike pomoći, osim strpljenja, kuliranja i naknadnog razgovora nema

kad je moguće, dobro je uvesti nekakvu razumljivu recipročnost, tipa posljedica za udaranje, i to je to....

grozno je, al prolazi...

;-)