Printable View
moju skoro sestogodisnjakinju boli kutnjak...
odlazak zubaru je jednostavno nezamisliv,ona je po prirodi UZASNO sramezljiva i nedaj boze nekome rec a, pa taman i tu osobu vidala svaki dan...
zadnji odlazak vadenje krvi je bio nemoguc,prejaka ona preslaba ja...
objasnit joj se nemoze NIKAKO,ne zeli uopce slusati,obecanja,mito pa cak i prijetnje NE pale...
zub i dalje boli ,sta da radim?
imate li kakvu ideju...
Je li ikad bila kod zubara?
da..bila je svega 3puta na pregledu...svaki put plac a nis joj nije ni radila...
Ako nis ne upali pokazi joj slike trulih zubi na internetu, mozda pristane. I jos koju isprintaj i ponesi u džepu za svaki slucaj.
Nemam recept (moje odmalena idu zubaru 2xgodišnje preventivno) nego naći strpljivog dječjeg zubara/icu. Naša se u prvih par posjeta uvijek s djetetom igra plišancima i čačka im kljove...
teško da će pomoći slike propalih zuba, premala je da bi to djelovalo...
Otići dobrom pedodontu i REDOVNO odlazi, barem svaki tjedan jednom, to ti dođe kao izvanškolska aktivnost ako dijete ima traume, što se tiče količine vremena koje ti je potrebno
Moja starija kći je uvijek bila plašljiva, i nju je zaista bio strah ići zubaru. Vjerujte, da sam na kraju otišla pordičnom zubarum stavila nju od 6 godina u krulo, i sjedila sa njom na stolici, ljubila, prijetila, milovala. Ali kod nje ništa nije palilo, tek sad od 14 prvi put ide sama. sin od 3. godine ide sam, mislim sjedi na stolici bez mene, obećam mu nešto kupiti što ianče ne kupujem i to je to. Različita djeca, probaj promijenti osobu koja ju vodi(možda tata, teta, djed ili stariji rođak)
Ih, sta sam ja sve nasla na netu i bogami to je bilo jedino sto je palilo. Slika govori vise od riječi. Naravno da je dobar zubar tu presudan, ali ako ništa ne pali bolja malo zastrasiti nego kasnije liječiti mnogo gore moguće posljedice.
Imate li kojeg dobro pedodonta za preporučiti. Područje Zagreb zapad
Bila bih zahvalana za bilo kakvu informaciju. Naravno, može pp.
lidać2, kao prvo, mislim da je važno da ti budeš smirena, da malena to osjeti. Ako ti (na temelju prethodnog iskustva) već očekuješ probleme, i malena je nervozna. Ako misliš da bi to možda smirenije odradio TM, možeš poslati i njega.
Nadalje, slažem se s curama da nije svejedno kom zubaru dijete odlazi. Sigurno je i dosadašnji zubar dobar, ali bolje bi bilo izabrati nekog tko već ima iskustva s djecom, pa je ordinacija u tom smislu i opremljena. :-)
Moja sestra se s malenom za ovaj tjedan najavila dr koju joj je preporučila prijateljica, mislim da se ta specijalizirala za djecu. Ako želiš, mogu je pitati za preporuku, pa ti pošaljem na pp.
Nakon toga treba pripremiti dijete.
U pogledu pripreme djeteta, kopiram post forumašice Ribice s jedne stare teme, čini mi da tu ima odličnih ideja.;-) Ne moraš ni iskoristiti sve, nego jedan dio, ovisno o tome koliko imaš vremena i živaca. U skladu s tim bit će i učinak.
http://forum.roda.hr/threads/33006-D...va-i-preporukeCitiraj:
Ribica prvotno napisa:
0. odmah započnete priču i ponavljate par dana (2-3) kad perete zube
1. pogledate se zajedno u ogledalo i nasmijete
2. zaključite kako imate lijepe zubiće
3. pogledate svoje četkice i pokažete kako perete svoje zube
4. ako zube dobro ne operete dolaze dva stanara - Gric i Grec
5. Gric i Grec vole jesti hranu koja se dobro ne opere, ali ponekad prejako otvore usta pa zagrizu i malo zubića
6. zubić se onda počne kvariti - gobije crnu točkicu
7. ima jedan striček/teta koji se brinu da crne točkice nestanu - zubar
8. dođe se kod zubara, on ima jednu super stolicu koja ide gore-dolje, naprijed-nazad, ima male vatice, čašu s vodom i male bušilice
9. zubar uzme malu bušilicu i počisti crnu rupicu, a dijete ispere vodom Grica i Greca van iz usta
10. da neki novi Gric i Grec ne bi ponovno ušli u rupicu zubar stavi zvijezdicu
1. nazoveš zubara i kažeš mu da se želite doći upoznati s njim i da vam pokaže što sve ima u svojoj ordinaciji
2. pripremiš mali poklon (kao od zubara) izaberi 2-3 stvari i ne izbacuj slatkiše (ako ih jedete) - pasta za zube, četkica za zube, satić koji mjeri 3 min, žvakaće, čokoladica, igračkica
3. dan prije posjete još jednom ponovite priču i najavite sutrašnji posjet
4. ponesi poklon i put zubaru
5. uđi prva u ordinaciju (pokazuješ da je sigurno)
6. dozvoli da prošeta ordinacijom, ponudite vožnju na stolici, neka vidi sve o čemu ste pričali
7. sugeriraj otvaranje usta kako bi zubar pogledao da li su se negdje sakrili Gric i Grec
8. ako neće - još malo prošvrljajte, ako hoće - polagano naprijed :-)
Zašto ovo pišem?
Zamišljam sebe da moram ići na recimo neku operaciju. Prvo bih sve saznala o bolesti, a onda sve o načinu liječenja, a potom i o tome kako ide sam postupak . :-)
Djeca nisu ništa drugačija, i njih je strah i njima je sve novo!
Metoda isprobana na dvojici, s time da je drugi imao starijeg brata koji je bez problema pred njim sjeo na stolicu. Da pokažemlađem bratu kako je hrabar i kako to nije ništa. 8)
naša priča nije baš za usporedbu jer je filipov stomatolog moj bratić i tu nije bilo problema sa sramom (filip je u dobi od 4 godine kad smo vidjeli prvu crnu točkicu bio jako, baš jako sramežljiv i zatvoren, nije želio uopće komunicirari s nepoznatima, tako da ne znam što bi bez našeg bete zubara).
međutim s našim stomatologom radi njegova kolegica, koja je jednom prilikom dok sam ja popravljala zube a filip me čekao (jer nije imao gdje ostati na čuvanju) njemu dala ogledalca da drži moja usta rastegnuta dok ona buši i sad su si njih dvoje jako dobri. obzirom da filipu najprije narastu "dupli zubi" (trajni iza mlječnih) odemo kod zubarke , ona mu da inekciju, izvadi zub i sve super. kod nas je ta slučajna fora sa asistentom upalila.
ja preporučujem prof. dr. Glavana sa stomatološkog faksa.
divan, divan čovjek...
Ja isto imam problem s zubarom. Nika inače ima predivne i zdrave zube. Do sada nikada nije trebala ništa popravljati. Sad joj je izašao trajni zub, a mliječni nije ispao. Samo se malo klima. Naručeni smo u ponedjeljak kod zubarke na vađenje. Ona ne želi niti čuti za vađenje, užasno ju je strah. Iako joj svi klinci iz vrtića govore da to ništa ne boli, ona se i dalje grozno boji. Kako joj objasniti da je to nešto što mora napraviti i da ju neće boljeti? Nedavno sam i ja bila na vađenju zuba. Vidjela je da me nije ništa boljelo, ali i dalje...
I mi smo prije mjesec i pol dana imali problem sa pokvarenim zubićem. Najprije otišli kod neke zubarke koja je frknula nosom kad nas je vidjela i naravno nismo obavili ništa. Zatim sam nazvala nekog privatnika. Naručio nas je odmah isti dan (naravno objasnila sam mu situaciju, jer moja kćerka ima 3,5 godine, boji se, a uz sve to neće ni prati zube, na sve to vrišti dere se i baca). Kad smo konačno došli na red, zubar me zamolio da sjednem u čekaonu i da će on sve sam srediti sa njom. Istina je da se Kristina u nutra derala kao da je netko kolje, ali slušala je svaku njegovu uputu i uspio joj je napraviti sve što je bilo u njegovoj mogućnosti.
Da sad ne bi pomislili da mi je dijete traumatizirano, nije.
Nakon pregleda, Kristina mu se zahvalila, dala mu pet i još su se i poigrali.
No problem koji je ostao, to je pranje zubića, a i to sam riješila na vrlo jednostavan način. Slikovnicom Gric i Grec.... Pročitala sam ju samo jednom i to prije mjesec dana i od tad pere zube nakon svakog jela...
Drugi topic mi je dao ideju - sad kad je dijete izdrzalo busenje usiju, mozes joj komotno reci da ce je kod zubara puuno manje boljeti.Citiraj:
lidać2 prvotno napisa
A zubara prije nazovi i reci da se dijete boji, tako da dobije "poseban tretman".
Moj mladji sin je tast na izgled, pa se uredno dao nagovoriti ako bih mu rekla da ce ostati krezub i ruzan i/ili da ce dobiti umjetne zube kao baka.
Podižem temu jer ne znam više što raditi pa tražim vaše savjete ili iskustva.
Bili smo prije otprilike 2 mjeseca kod zubara kad je mom sinu zubarka popravljala zub.Jako ga je boljelo, naravno, jer je to bilo prvi put da se susreo s tim i nije znao kak boli.
Onda smo bili drugi put pa nije dao da mu popravi zub nego bude drugi put, a danas smo bili treći put i bilo je užas živi.Plač, dernjava, ostali sat vremena bezveze.
Nije dao popraviti, nema šanse.I više neće nikad ići.Znam da treba vremena, al on je takav da nikakva pričica sa Gricom i Grecom ne pali.Ništa što mu kažem ne vrijedi, neće više ić i gotovo.Kaj da radim?
Da ga stavim u kaznu?Pričala sam s njim i objašnjavala, al nema vajde.On više ne ide i točka.
Zubarka je zbilja strpljiva i dobra s njim, al on kad čuje zvuk bušilice skoči sa stolca i nema šanse da se išta radi.
Nadam se da će netko od vas biti pametniji od mene.Možda upali.
A zašto mu zubarica ne bi dala injekciju protiv boli?
Danas mu je dala, al ga je i to bolilo i nije dao niti probat popravit.
Sad sam skužila da nisam rekla koliko ima godina.Ima 5 godina i bio je na jednom pregledu s vrtićem prije ove zubarke.
Bili smo jednom prije na upoznavanju prije tog puta kad mu je popravljala zube.Jel to bilo premalo puta za upoznavanje?
Ne znam dal da ga stavljam u kaznu ili ne zbog toga što neda popraviti zubić?Jel više ne znam kak ga uvjeriti da da popravljat zube.
Kakva kazna? Ja ne bih nešto "negativno" i legitimno - strah od boli, dodatno kaznila. Moja metoda bi eventualno bila nagrada za hrabrost, ako popravi zubić.
Mislim da sa kaznom ništa nećeš postić nego još pogoršat stvar.. puno mu pričaj i objašnjavaj da će zubarica popraviti zub, da znaš da se boji i da boli, ali će bol proći kad bude dao popraviti zubić..
Mi smo se pripremali tako da smo puno pričali o odlasku zubaru mjesecima prije, svako toliko bih spomenula tetu koja će prebrojiti i pogledati zubiće.. manje više je već znala postupak kad smo prvi puta došli.. sjele smo skupa na stolac pa se upoznala sa aparatima, zubarica je prvo otuširala i posušila prstić pa zubič..
još je nekoliko puta bila sa mnom i gledala kako meni popravlja zube.. kad je nju počeo bolit zub, puno smo pričali, otišli zubarici koja je obavila sve što treba, S je bila ko bubica..
Mi nemamo problema s odlaskom zubaru.....
Sa starijim klincima svako malo odem da se provozaju na stolici, pogledaju aparaturu i zubar im kroz igru pregleda zubiće...
Sad su se curici, 4,5g pojavile na peticama točkice (na svakom po jedna) veličine kao da čačkalicom pikneš, bilina pregledu i veli zubar da je karijes, doduše, neznatan, tek početak, ali je...
Sad kad se vrati s godišnjeg idemo to popraviti, pa me zanima (pitanje za one koji već jesu popravljali zubiće..) da li ima zubar (uvijek ga zaboravim pitati) nekakvu zaštitu koju stavi djetetu u usta da nebi ono zatvorilo usta kad počne s bušenjem?
I dali imjau roze/plave plombice?
Da, imaju nekakvu zelenu gumu (ok, možda nije svuda zelena, a možda je i od plastike :mrgreen: ) koju dijete zagrize, a sprečava zatvaranje usta.
Onako je oblika slova U, pa se onda horizontalno stavi u usta.
Koliko znam, nema plombica u boji, osim obične crne i bijele, koju se dodatno plaća, 100 kn.
Naša zubarica nije stavljala nikakvu zaštitu, a plombica je bijela.. nije nas pitala za boju, a nismo ni mi, tako da zapravo nemam pojma imali ih ili ne..
naša zubarica ima plombe u svim bojama, čak i s šljokicama :mrgreen:
Anemona, tak sam i ja mislila, al zbilja ne znam kaj bi.On veli da nema šanse da više ide.Mi pričamo o tome i ja mu sve to kažem što je rekla klaudia, al ništa.
Niš njega ne interesira, on zna samo da više ne ide.Kako ga ponovno zainteresirat nakon što zna kako će ga boliti.Briga njega i za plombu i za za sve sam da ga ne boli.
Cijeli dan o tome razmišljam.Tabletu protiv glavobolje sam pila kad smo se vratili od zubara.Popravljala je zubarica i medi kojeg nosi zube, al njemu nit pod razno.
Malo sam i ja nestrpljiva jer bi htjela da on to obavi i gotovo, al ipak će nam trebati neko vrijeme izgleda.
Nadam se dai naša zubaricaima plombice u boji, jer već sam obećala rozne zubiće.....
Moja zubarka bi radila sljedeće:
Nikad ne bi dijete zadržala sat vremena ako dijete ne želi ništa raditi
Prvi puta bi samo sijedio i pričao
drugi puta bi samo dobio tušić po zubićima
Treći puta samo zrak
Tako dugo dok se ne opusti
Pa onda svaki puta malo pobrusi, ako je nešto jače stavi lijekić,
pa opet pomalo.
Ali svaki puta kad dijete ne želi surađivati niti nagovorom onda odustane i može drugi puta.
Uglavnom, cilj je da dijete samo počne surađivati i samo (uz poticanje) bez plača i prijetnji.
Mi smo sve obavili izvrsno...uz puno nahodavanja:)
ps. Naša zubarka je fantastična!
Citiraj:
oka prvotno napisa
Koja je ?
Sabolić Valentina :)
Ovo što je Oka napisala je zbilja ok postupak.
Treba djetetu dati vremena da stekne povjerenje.
Ne kažnjavati dijete zbog toga što se boji. On ne shvaća posljedice nepopravljanja zubi, samo zna da ga boli i boji se. Mislim da je jednom premalo za navikavanje. Mi smo djecu puno puta vodili kod zubarice prije nego što je trebalo bilo što raditi, a i to je bilo sasvim sitno. Kći je imala više problema sa zubima, pa je imala fazu kad je morala ići često, ali već je bila sprijateljena sa zubaricom i surađivala je.
Silom se ništa ne da postići, samo da otpor ojača. Treba ga nekako pridobiti. Možda neka za prvi put samo otvori usta, da zubarica vidi što je, a ne popravlja ništa. Mala nagrada bi pomogla za više suradnje sljedeći put.
Pokušat ću to što je Oka rekla, to mi se čini ok.Sam je fora u tom kaj on zna kak bu ga bolilo kad bu mu eventualno popravljala zube, al budem pričala sa zubaricom i ponovno s njime pa ćemo kao krenuti ispočetka tak kak je Oka napisala.Ak neće ići promijenit ćemo zubara.I neću ga kažnjavati, nikom nije ugodno ići kod zubara i odrasli se boje, a kamoli djeca.Znam jednu curu koja je išla sa mnom u školu i tek je u 25. popravila zube prvi puta pod anestezijom da bi vola ubile.
XCitiraj:
oka prvotno napisa
Debeli potpis na ovakav pristup!!!
S tim da sam imala situaciju ko s početka teme i još "malo" goru ko s početka teme gdje se moje "veliko djete"(čitaj MM koji je valjda gori po tom pitanju od 3-godišnjaka) panično bojalo zubara, a situacija bila takva da je praktički svakodnevno intenzivnih 5 mjeseci kad je stekao povjerenje u zubara redovito odlazio da se "sredi" stanje.
Iskreno, mislim da su odrasli još gori po tom pitanju.
Naša karta za uspjeh je bila da se prvo upoznaju...samo ko dvoje ljudi(bez doktor-pacijent odnosa); pa onda 1 razgovor o zubima i stanju, pa 2 put, pa 3 put....dok se nije steklo povjerenje i dok nije skužil da to nije ništ strašno.A kasnije je krenulo super; sam je išao...
Mislim da definitivno kod djece prvo treba također izgradit taj osjećaj povjerenja i definitivno objasnit šta i kako i zašto se radi, naravno da za djecu način prilagođene njima.
nikakva kazna
dijete se boji, što ćeš ga još i ti kazniti za to?
i moje je dijete imalo jako slične probleme
a problem je zapravo bio u nervoznom liječniku
i trebalo mi je neko vrijeme da to saniram :evil:
najprije odlasci zubaru na upoznavanje ordinacije, pa mali poklončić- neka šprica, pa ono njihovo ogledalce.....
pa treći put malo kuckanja po zubićima,
malo pomalo
odlazak je postao nešto sasvim normalno, čak je i jedno vrijeme
non - stop zapitkivala kad idemo :yes:
po meni je najvažniji pristup liječnika, bitno je da dijete s vremenom osjeti povjerenje
a onda će sve ići svojim tokom!