Printable View
Odnedavno neće u autosjedalicu, vrišti, bacaka se, plače da umreš od jeze. Do skora je sve bilo ok, stavim ga, vežem, smije se, zaspi, bulji uokolo. A sad nema teorije. Izbjegavam odlaske autom. Što da radim? Ima li tko sa sličnim problemom?
Sami ima 11. mjeseci.
Probali smo sa nekom zabavom, bočica, igračke, ja pjevam, tralala svašta, ne, ne i ne. Želi sjediti na podu meni pod nogama. :?
Bit cu malo stroga ali moram reci: Ako to dopustis jednom, po njegovoj logici nema razloga da ne bi pustila opet. I sto vise puta popustis, to postane teze odbiti slijedeci put.Citiraj:
Želi sjediti na podu meni pod nogama.
A da je neopisivo opasno da nije u sjedalici ako dode do nesrece (a koju nikad ne mozes predvidjeti jer i ne ovisi samo o tebi), to sama znas.
Mislim da vecina klinaca prolazi kroz tu fazu u odredenoj fazi njihovog zivota. Ako si dosljedna, faza ce proci.
Zvuci grubo, ali ponekad nema drugog izbora nego ih fizicki prisilit u sjedalicu. Ako bas moras ici autom. Ako ti je to muka (a vjerujem da je jer znam koliko je i meni), onda izbjegavaj auto koliko mozes. Ali kad ne mozes, cvrsto i dosljedno se drzi onog sto znas da je jedino ispravno - vezi svoje dijete u autosjedalicu. Mozda ce plakati, vristati, da ti se srce para, ali bolje i to nego da ga nades pored ceste sa razbijenom glavom ili slomljenom kicmom nakon sto je proletio kroz prozor ili je zgnjecen pod tvojom tezinom.
Sorry to be blunt.
Meni ti to isto dode kao kad recimo ucim svoje klince da nije dopustivo da se penju na ormar. Deru se i placu ali to je bolje nego da si razbiju vrat ako padnu sa ormara. Ili kad hoce trcat preko ceste i nece se drzat za moju ruku. Ili kad se hoce igrat s kutijom s ljekovima. Ili...
nema oce -nece tj on nesmi znat da ima drugi izbor osim u auto sjedalici.
Glavno pravilo - nema popustanja!
Hebiga, nije zabavno, ali druge opcije nema. Kao sto Ancica rece, ako jednom dopustis, tesko mu drugi puta objasniti da nema te opcije.
Ne odustaj koliko god lose to izgledalo,i koliko god se ti zivcirala.
Ja se sjecam (necu nikada zaboraviti :cry: ) kad smo se vracali doma s dugog puta kad je lima bio 3 mjeseca. Poceo je plakati dok smo bili na autoputu, i to je bilo apsolutno prestrasno, plakao je i vristao, i ja plakala s njim i pricala mu i drzala ga za ruku, a sljedece stajaliste se cinilo danima udaljeno.... Ak onda nisam poludila, necu nikad :lol: Al sam kontala, od placa niko nije umro - al je ak je bio izvan sjedalice.
Samo cvrsto, i ne odustaj ma koliko god on to zelio, s vremenom ce se pomiriti sa sudbinom :wink: :D
brrr čeka me znači strava
:) U dobrom si klubu :D
Mi smo na srecu to prosli pa mi se sad lako nasmijesit kad pomislim na tufazu, al bogme se nisam tad smijala.
Nama je lima s nekih 10-11 mjeseci protestirao ama bas svaki put kad bih ga stavila u sjedalicu :roll: Tu bi on krenuo tuliti, ja bi ga krenula zabavljati, i ubrzo bi shvatio da mu se bolje igrati s necim, jer ocigledno nece uspjeti van iz sjedalice :D
Neznam koliko je ta faza trajala (meni se cinila kao vjecnost :roll: :wink: ), ali fakat sam bila uporna, i prosla je i ta faza i sad se na miru vozimo u sjedalici (i cekamo neku sljedecu fazu :wink: ) :D :D
Nedaj se! :D 8) :D
Tražim malo stare postove o plakanju u sjedalicama. Spominjete faze - može li beba od 5 mjeseci imati "fazu" nesviđanja sjedalice? Ili je nešto plaši, boli, žulja? Inače Sunčica plače kad je uzme na ruke bilo tko osim MM i mene. Može li to biti vezano? Strah od toga da je drži netko/nešto nepoznato?
Razmišljam o tome da izvadim sjedalicu (inače nam stalno stoji u autu, ne montiramo je na kolica) i u njoj je držim kod kuće na kauču, da se navikne. Je li netko probao tako navikavati bebu?
I moja beba je imala fazu od nekih par mjeseci pa sve dok nije presao u drugu sjedalicu. Tesko smo izdrzali, bilo je strasno, on bi plakao od kad smo krenuli pa dok ne bi stigli, ponekad je znao zaspati ako je bio put duzi od 20 min.
Trudili smo se izbjegavati voznju najvise sto smo mogli.
Ja sam sigurna da ih ništa ne žulja ili plaši, jednostavno im se ne sviđa biti nepomičnima u autosjedalici, kad bi mogli biti u maminom naručju dok mame sjede kraj njih ili ih voze.
Moraju se boriti za sebe i svoje želje, to je sasvim u redu :)
Večina ih s vremenom nauči što se zapravo radi u autu i odlično sudjeluju kao suvozači, x puta je Ben opominjao prisutne u autu da se nisu vezali i da se ne smije još paliti auto dok on nije zavezan u sjedalici itd.
Najteže je razdoblje u kojem ste sada vi, izdržite...
sretno :heart:
Mozda je Suncica jednostavno placljiva beba. Oprosti , ali ima i takve djece. Kate isto zna plakati kad je vozim , ali ne odustajemo . Nema ona sta htjeti ili ne u as . Tu ja odlucujem i vozit ce se u njoj do daljnjeg. Doduse ako bas pretjerano jako place , stanemo sa strane , izvadim je malo , a onda opet vratim. Naravno onda u vecini slucajeva nastavi tulit, ali bar sam ja sigurna da tuli jer ne zeli biti vezana, a ne zato jer je pokakana ili gladna.
Mene zanima kako se treba voziti dijete od 5,5 mjeseci i 9 kg u autosjedalici. Da li skroz ravno polegnuta na zadnjem sjedalu, ili poviseno okrenuto prema smjeru vožnje :?
U AS okrentuoj obrnuto od smjera vožnje, znači ona mala, 0-10 ili 0-13 kg. U veću AS (okrenutu u smjeru vožnje) smije se prijeći kad dijete ima 9 kg i samostalno ustaje na noge, znači oboje, sama kilaža nije dovoljna.Citiraj:
Veronika prvotno napisa
Detalje imaš u brošuri o AS na ovom linku:
http://www.roda.hr/_upload/dokumenti...osjedalice.pdf
Ivo vrišti SVAKU večer kada se vraćamo doma i nema šanse da ga se zaigra ili nešto slično :cry:
Tako plače da bi nekada i ja sa njim, a nekada me tako ljuti....
Ali što ću vežem ga u AS i molim se da ima što više zelenih semafora i što manje gužve...
Jedino se grozim što me to podsjeća na ono - kada ljudi ostave dijete u krevetiću da vrišti (kao prestati će) da se nauči spavati i uspavljivati samo :/
Nikako nisam za takve metode (zato spava između mene i MM-a), pa mi se čini da nisam možda malo dvolična što ga s druge strane puštam da u AS urla sve dok ne poplavi i ne počinje se zagrcavati od siline suza :( ili dok ne zaspi od muke....
Ako netko ima što pametno za reći na ovu moju temu neka se javi
na zalost, nemam nikakav pametan savjet.Citiraj:
Mamita prvotno napisa
moja m. je mrzila autosjedalicu, kolica, hranilicu i sve ostale lezece i sjedece polozaje u kojima je bila zavezana. tako je bilo odkad se rodila. plavila bi se i ostajala bez daha od vristanja. do 2,5 godine sam uvijek sjedila iza kraj nje i bez prestanka je animirala, zveckala, citala, crtala, pjevala. putovanja su mi bila nocna mora. toliko bi se iscrpila da bih izgubila volju za putovanjem.
tek nakon drugog rodjendana situacija se pocela polako popravljati.
sada (s 3 god.) u AS veselo pjeva :D brblja bez prestanka, nista je ne smeta i jos tjesi malog bracu kad on place.
a on pak sa AS uopce nema problema. kad je imao tri dana, dovezi smo se s njim iz rodilista od rijeke do zagreba u komadu bez da je suzu pustio. on uglavnom zaspi u cim udjemo u auto i ne znas za njega. tek nedavno (sad ima 6 mj) je poceo malo negodovati ali zato sto ga sve zivo zanima i ima potrebu za kretanjem pa mi je to i normalno ali uglavnom je dovoljno da sjednem iza pokraj njega, nesto mu citam, pjevam ili mu dam neku igrackicu.
a s djecom koja ne vole AS (njihove mame znaju da kod njih ne pali ni pjevanje, ni crtanje ni nista slicno), jedino sto moze upaliti je putovanje nocu, kada dijete spava (premda ni ovo nece kod svakoga upaliti).
Meni je problem što već 22 mj. plače u sjedalici. Sada je počela i povraćati u njoj, što najavljuje s 'iiiga'.
Da, nema nekog savjeta nego voziti se samo kada je nužda.
:shock:Citiraj:
ovca_i_janje prvotno napisa
jedino kad smo "pustili dijete da se isplače tj. izurla" a da ga nismo nosali na rukama je u autosjedalici
bilo je to više puta, čak se znao i ispovraćati i trebalo mu je doista dugo da se nauči voziti unutra
moram naglasiti da smo se obavezno dojili u AS i to SVAKI PUT
mislila sam, bolje moja nesigurnost nego njegova
to je jedino što je nama pomagalo, ali ne dajem vam taj savjet jer učinite li to jednom, uvijek ćete
Prošli smo tu fazu i bila je prestrašna.
Na žalost, očito je da nema nekog univerzalnog i spasonosnog rješenja.
Pokušavali smo sve. Vozili ga u autu pospanog, naspavanog, po danu, noći, kreveljili se, nudili igračke...
I onda je ispalo sasvim slučajno i zbog nekog čudnog razloga, da sam se vozila na prednjem sjedištu umjesto na zadnjem pored njega.
Dijete zakmečalo par puta i zaspalo. :shock:
Prvo smo bili u čudu i mislili kako je naravno slučajno, ali ispalo da je jedno vrijeme poslije tog otkrića i dalje urlao kada sam ja bila pored njega. Ako mene nije bilo, spavao je.
Valjda je skužio da nema kome plakati i protestirati.
Ubrzo nakon tog otkrića, plakanje i protestiranje je prestalo.
Mi smo imali jedan grozan period s oko godinu i pol. Do te mjere da se nogama i rukama toliko odgurivao da nismo uspjeli ni navirit u auto. I to redovito poslije vrtića. Nekad sam doma putovala ( čitaj: hodala po kvartu i imala oko dvadestak pokušaja stavljanja u auto)i po dva sata. (Vrtić mi je 10 min od stana), a kad sam stvarno bila očajna zvala sam MM s posla. On bi ga stavio bez problema i opiranja.
Nemam pametan savjet.. izdržite..
Moram priznat da sam ga i ja dojila često u sjedalici.. tako se znao primirit, kad je prešao u MCpriori, ti položaji su bili nemogući....ne probat kod kuće.. :mrgreen:
Neva je mirno došla iz rodilišta (opijena žuticom) i još jednom poslije toga. Velika većina našeg skoro dvogodišnjeg vozikanja izgleda toliko odvratno da smo odustali od bilo kakvih odlazaka na mjesto udaljenije od 10-15 min.
Ja ne mislim da je njoj slabo jer se nije naučila na sjedalicu. Pa gdje su nestala djeca povraćaroši?! Ja sam se kao dijete uglavnom vozila s najlon-vrećicom na koljenima...