dokad je beba samo beba?

znam da je malo nespretan naslov, ali nisam uspjela smisliti pametniji (postrudnički glupitis ili kako neko kuturno kaže mamnezija :mrgreen:)
+ imam hronični nedostatak koncentracije za čitanje bilo kakvog dužeg teksta
uglavnom, imam par pitanja i nadam se da ćete bar njih razumjeti :mrgreen:
dokad je beba samo beba, kad postaje beba koja već razumije i sa kojom već moraš drugačije postupati, primjenjivati odgojne metode, prestati tepati i sl?
dokad može biti sve po "njenom"?
moja beba ima 8 mjeseci, inače joj ne tepam, jer imam u okolini primjera djece kojima se tepalo, ali kad je nervozna , ne pali moja priča, nego se počnem kreveljiti, prditi jezikom kao što ona radi i sl, jer je to oraspoloži i nasmije
jeli vrijeme da to prestanem raditi?
kada beba treba da razumije NE?
dali je trebam sada učiti da ne smije čupati za kosu, udarati i grebati ili je još mala (ježim e kad vidim da veća djeca tuku mamu, a ljudi to još smatraju jako zanimljivim:roll:)
dojim je na zahtjev, dohranom nije oduševljena, dajem joj koliko hoće, ne uspavljujem je na silu, nego ona sama zaspe, kako po danu, tako i uveče
dokad treba biti po njenom? kad treba početi navikavati dijete na neki red?
u kojoj dobi djeca postaju mali manipulatori?
nadam se da ste razmujele šta je pisac htio reći :mrgreen:

Od početka i nikad :)))

Hoću reći da ti zaista spontano dođe da osjetiš da dijete ne čupa jer ne kuži, nego jer kuži-pa kažeš da to ne želiš...
Ja nikad nisam djecu uspavljivala "na silu"-al da, gubim živce :) ponekad pa samo odem i kažem spavaj:))-hoću reći samo se promijene načini, polako.
Reda nisam uvodila, red se uvede spontano-barem je tako kod nas išlo- vidiš da joj ne treba san tad nego tad-vidiš da je umorna navečer, uvedeš nekakav ritualčić...
ne znam, moram priznat da sam ja urednost hrane i spavanja primjetila kad su počeli spavati jednom dnevno, dok su spavali više od jednom, kod nas je bio priličan nered :)
Cicu nisam nikad davala u ritmu, dohranu jesam, neovisno o cici.

tehnički - beba je beba (dojenče) do prvog rođendana, kada postaje malo dijete
lično mislim da je beba beba sve dok ne postane mobilna i u mogućnosti da razgovara samnom
reda u sisanju nikad nije bilo, osim noću, kad se može po (mojoj) gladnoj bebi naviti sat :)
šmizi je jela dohranu ko mećava, nadam se da će i bratac tako
zabranu razumiju tek sa godinu dana, tako da neželjeno ponašanje sad rješavaš micanjem djeteta iz prilike u kojem se može tako ponašati
dakle, ako te čupa, ili sveži kosu ili se ošišaj :mrgreen: (ne-nosanje, valjda ne dolazi u obzir)

istekao edit
kreveljim se sa djecom (od)uvijek
to tako treba :mrgreen:
i siti se, brate, napričamo :)

kreveljim se još uvijek i budem dokle god vidim da ga to veseli (a vjerojatno će dugo...)
tepam jer se nemrem kontrolirat, nisam još došla do toga nekako...
spavanje - uvodila sam reda kolko sam mogla, večernje spavanje je uvijek u isto vrijeme (postoje iznimke ali one su stvarno iznimke) s istim ritualom, dnevno je tak - ja probam, vecinom upali, ponekad ne upali, on nikad ionako nije bio beba koja bi zaspala sama od sebe kad je umorna pa sam ga uvijek ja morala stavljat spavat pa mi je bilo lakse da je to u nekakvom redu... sad je na jednom dnevnom spavanju i puno je lakse...
cica - bez reda oduvijek
dohrana - red oduvijek

a dal je beba? a meni je jos uvijek beba iako kuzi vec jako puno toga, kuzi sto znaci NE ali bas da poslusa - hm... uglavnom mi se odgoj sastoji od toga da ga maknem od stvari koje ne smije, dopustim one koje nisu po zivot opasne
puno toga je po njegovom ali je i puno toga po mom pa smo se nasli nekako :)

po ovim tvojim kriterijima, moja djeca nikad nisu bebe.
ja ne tepam jer stvarno nisam taj tip, a od rođenja s njima razgovaram o svemu i svačemu i objašnjavam im sve i svašta.
smatram da ih "odgajam" od rođenja. što smiju, a što ne, pokazujem od rođenja. s tim da ja nemam neke visoke kriterije i jako malo toga se kod nas stvarno ne smije.
red u hranjenju i spavanju nisam uvela nikad jer poštujem svačiji ritam i apetit. uglavnom idemo jesti i spavati u ista vremena, jer u konačnici se tako poklopi, ali ako nekom ne paše, ne mora.
kreveljenje i glupiranje je super stvar za odvlačenje pažnje ili za dobivanje pažnje, to nikad nisam i nikad neću prestati koristiti :lol: čak i s MM-om se glupiram kad vidim da me ne sluša.

"po ovim tvojim" se vjerovatno odnosilo na mene

Ja ne znam kako tvoji, ali moje žensko dijete je samnom počelo razgovarati nešto nakon prvog rođendana, dvosložnim rečenicama.
"Razgovore" kad ja nešto pričam, a beba vrlo mudro odgovori sa "a-gu" i širokim osmijehom, ne smatram razgovorom. Razgovor je kad se ljudi razumiju. Sve ostalo je samo pričanje...

Al' šta znam, možda se tvoji iz trbuha javljaju na tri živa i dva mrtva jezika da raspravljate o bitku, svrsi i postanku svemira :coffee:

ajme meni, odgovarala sam na prvi post, moram priznati da nisam uopće čitala ostale jer nisam stigla.

ali hvala na napadu.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

ja ne tepam jer stvarno nisam taj tip, a od rođenja s njima razgovaram o svemu i svačemu i objašnjavam im sve i svašta.
smatram da ih "odgajam" od rođenja. što smiju, a što ne, pokazujem od rođenja. s tim da ja nemam neke visoke kriterije

---

Ovo mogu samo potpisati. :)
Mama mi je zamjerala da sa E. "razgovaram kao da je velika", dok joj se ona obracala tepanjem. Ja nisam tip od tepanja, a i imala sam dojam da me moja beba razumije po nekim njenim reakcijama, pa me je to uvjeravalo da sam na pravom putu.

Mozda mi je trenutak kada je prestala biti "moja beba" bio kad se fizicki vise odvojila od mene i prestala mi biti stalno po rukama. I jako mi nedostaje to razdoblje "gdje ja - tu i ona" (iako i dalje provodimo jako puno vremena zajedno, a sad ima 7+ godina).

ma nisu to nikakvi moji kriteriji, nego sam pokušavala objasniti na šta mislim
ona će ja mislim i kad se uda biti moja beba :mrgreen:
šalim se, naravno, nego sam mislila kad sve treba pustiti bebi zato to ne zna ništa i treba zadovoljavati sve njene potrebe, a kad treba uvoditi red
ma ja sad sebe ne razumijem :lol:
vidim svi spominjete red u dohrani
kod mene ni tu nema reda, doduše samo smo na jedva jednom obroku, i nikad nije u isto vrijeme
kad mogu očekivati da će postati mala manipulatorica koja ispituje moje granice ?
i kako to prepoznati?

Moj stariji sin je takav "manipulator" postao tek nedavno, znaci sa 15 - 16 mj.
A kako ces prepoznati takvo ponasanje, tj. iskusavanje tvojih granica, vjeruj mi, prepoznati ces :mrgreen:

Citiraj:

---

vjestica prvotno napisa

kad mogu očekivati da će postati mala manipulatorica koja ispituje moje granice ?
i kako to prepoznati?

---

Otprilike s dvije godine (ne zovu ih bez razloga 'terrible twos' :mrgreen:).
I da, potpisujem Mimi25 - vjeruj nam, prepoznat ces :mrgreen:.

Joj to sam se i ja uvek pitala...

Sa starijom sam uvek ozbiljno pričala, nikad je nisam lagala, nisam ništa manipulisala, nisam se krebeljila, sve smo radili po pravilima...
Sa mlađom se i dalje krebeljim, više se glupiram, ne pričam uvek čisto s njom, koristim njene uvrnute reč, više joj popuštam...

A zezaju me obe. pa ti vidi. I dalje moje NE ne shvataju baš ozbiljno.

Pa to ti sve ide u hodu. Sama ćeš primijetit kad tvoje dijete počne više razumijevati i shvaćati, i kad može sačekati koju minutu dok npr. promiješaš ručak i sl. NE nemoj upotrebljavati radi nekog rda i samo da bi govorila NE. Sama sebi odredi što ti je važno. Ja npr. svom klincu ne dopuštam da prilazi kaminu i da otvara ladice, ali zato mu dopuštam da se zamaže, da brljavi s hranom po kući, itd. Ako ne želiš da te čupa i grebe, otpočetka joj to nemoj dopuštati i budi dosljedna, jer jednom kad popustiš gotovo je. Djeca u tako maloj dobi ne znaju zašto nekad nešto smiju, a nekad ne smiju, to ih samo zbunjuje. O redu ne mogu puno govoriti jer moj maleni ima svoj neki unutarnji ritam spavanja, hranjenja i sl., tako da pratim taj ritam i sve se odvija prema tom njegovom rasporedu.