Moj Jan - Virovitica , part I
Nakon prve laže uzbune, kad sam završila u bolnici zbog visokog prsnuća vodenjaka, i vratila se doma nakon šest dana, u mene se uvukao strah. iako se nije radilo o prvom porodu, iako sam sama sebe tješila da će biti lakše jer je navodno, drugi porod brži, od onog što sam čula u rađaoni, ono vrištanje i zapomaganje,.... ja sam se zablokirala, taj ogromni strah, a znam da me to čeka za par dana i da nema više trte-mrte, . Dan D je tu.
Prvu trudnoću sam prenjela 9 dana, prije poroda ležala u bolnici, hodala po pretragama, svaki dan tri puta na ctg, dok neka žena uleti u rodilište sa trudovima, porodi se, ode doma, a ja još uvijek ležim i čekam.
Danima sam imala lažne trudove, jednom je trajalo od 9 navečer do 1 u noći, tad sam baš prala frižider. kad su se bolovi ustalili, ubacila sam feferonu, napravila što više mogu posla u kuhinji i čekala. Trudovi prestali. Tako da sam tog 01.01.2006. dok sam sjedila za stolom kod sestre u Našicama pomislila "evo opet lažnjaka", nisam nikome ništa rekla, i pojela sam kompletan obrok od juhe, kuhanog, sarme, pečenja, francuske, krempite i neki rolat. :)
kad smo se vraćali doma trudovi su se nastavili, mi se vozimo, došli doma, i oko 10 navečer to se ustalilo. Ustalilo, ali i počelo onako jače boljeti. To me sve podsjetilo na prvi porod, jer je bilo isto tako, i kad su trudovi bili dosta bolniji, ali još uvijek podnošljivi, ja kažem svom gosponu o čem se radi i da bi to moglo biti "to". ja se laganini spremim, odnesemo dijete dolje kod staraca, sjednemo u auto, nakon 10-ak km prestane. JA mu kažem da su stali, i ne znam da li da se vraćamo doma, a ono opet krene šarafati. Došli smo u bolnicu u pola dva. Ispričam sestri svoju priču , ona me uvede unutra u poznatu prostoriju, obrije me, i da čekam doktora. I sad ja očekujem da će mi reći da sam otvorena xy centimetara, a on veli "To je dobra priprema, ali nije još krenulo" "Ali doktore, koliko sam otvorena " "NIŠTA" Doktor ode, ja izađem van da se pozdravim sa mužem i krenem paljbu "Koju p m sam dolazila ovamo, nisam ništa otvorena, sad će me samo šetati po ctg-u, a mogla sam biti doma, ionako mi je doktor rekao da idem u bolnicu 9-og....". Dolazim nazad, sestra mi mjeri tlak i tura pod nos neki papir i kaže "Potpišite" Ja ju pitam " a što ja to zapravo potpisujem " PA suglasnost da svojom voljom ostajete u bolnici! Kojom svojom voljom, ja ne ostajem svojom voljom, a joj, moram trčati da stignem muža. "Pa šta sad izvodite, muž vas je ionako upisao, šta ćete sad doći u Slatinu, pa ćete se ujutro možda opet vratiti, ionako ste čuli doktora da je najbolje da ostanete ovdje. idemo lijepo na ctg. " Ništa, ja se sjetim komplikacija u prvom porodu, kad je starijem sinu bila jako omotana pupkovina oko vrata, kad je jedva ostao živ i .... potpišem.
Stvari mi ostale u pripremnoj prostoriji, ja ležim na nekoj kombinaciji običnog i ginekološkog stola, sjetim se svega što me čeka, mali sutra mora kod doktora, tko će mu davati lijek, jer samo ja znam te cake kad odbija sirup.... i počnem plakati, i plačem i plačem , dolazi sestra i ospe paljbu. Da šta sad plačem, nije mi ona ništa kriva, što sam dolazila, jel sam čula doktora, koje su to gluposti da neću potpisati,... i ja joj govorim svoje razloge, ona gleda ctg, u međuvremenu meni se vratili trudovi, a ona veli "Pa ovdje nema ništa, vi nemate trudove" . Ja je uvjeravam u suprotno, ali vidim da sam već stekla status luđakinje i nastavljam plakati. Već su tri sata, ona isključuje ctg i veli mi da tu odspavam . Kako ću tu, muko moja spavati. Ja sa svojih 175, pola nogu mi viri preko ruba. Nisam spavala. Do 7 ujutro sam se šetala, hvatala za štok od vrata i disala, brojala pločice na zidu, križa šarafaju. Dolazi doktor, sestra mu govori sve što je bilo samnom, da nisam htjela potpisati, da sam plakala, on ulazi u prostoriju i veli "Jel sam ja vama rekao da je porod krenuo" A ja ga pitam "Jel to po ctg-u? " Kakvom ctg-u ? Valjda ja znam što pričam. Spremite se za pregled. i pregleda me tako grubo da sam vrisnula. "Sestro, dajte joj klizmu i jedan normabel" "Otvoreni ste 3 cm, nemojte se tamo natiskivati, da vam ne pukne vodenjak"
Odem u pripremnu, dobijem klizmu i sestra mi veli da ću ostati sama pola sata i da će kolegica doći po mene. Kako sam na prošlom porodu krepala od gladi i žeđi, ovaj put sam sa sobom imala 1,5 Jane i ogromnu čokoladu. Kad sam obavila što sam morala, smažem ja pola one čokolade i popijem pola boce vode. Kad tome dodamo onu večeru za drvosječe od prije par sati, mogu klade valjati.
U osam sati vizita. Dolaze tri doktora. Pregleda me doktor Hasan (ovdje navodim imena zbog cura koje će ići u roditi u Viroviticu) i veli kolegi dr: Brijačku " pogledajte ovo; otvorena je 5 cm, pipam nos i usta. Čisti presentatio facialis. Kolega me pregleda i kaže "Ovo nisam vidio od faksa. On nije normalan (Dr. Žerjal). Rekao sam ja da je on odavno za mirovinu. Gospođu su samu ostavili cijelu noć. " I vidim da sam im ja samo razlog da pizde na starijeg kolegu, šutim i slušam. "Ništa, ovo su preslabi trudovi. Vidjet ćemo. Goran (specijalizant) ju ne smije porađati. Ja ću preuzeti, a i ti budi tu. Dat ćemo joj DRIP (panika, panika), ako ne bude išlo (panika, panika) onda ćemo na carski (panika, panika, panika) Dolazi dr. Žerjal, ova dvojica skoče na njega " Kolega ! Da li ste znali da je ovo stav licem. kako to niste vidjeli" Kolega šuti, okljomio nos, okrene se i ode. Dr. Brijačak viče za njim " neka, idi, svi ćete se pokupiti u dva sata, a ja ostajem sam sa njom". Dr. Brijačak mi se predstavi, nasloni na zid i krene pričati. Ja sam ostala šokirana. Znate ono kad pred vama govore u trećem licu, kad vam nitko ništa ne kaže,... Sve mi je objasnio. Da je to dr. Hasan vidio samo dva puta u 32 godine, a on nikada "uživo", da je to rizičan porod, da će mi dati drip i zašto...... Prikopčaju me na drip, probuše vodenjak. To je bilo u 8 sati. nakon nekog vremena osjetim da su se trudovi pojačali. Neću sad opisivati trudove, bili su sve jači i jači, nego je bitno to što sam sretna i ponosna na sebe zbog načina kako sam to prošla a da nisam pukla. Kad sam rađala Karla, porod je trajao 12 sati. Ti trudovi nisu bili ništa spram ovih (mislim na zadnje). Ali sam ja zato vrištala, urlala, strašan sam paničar. Ovaj put sam se pripremila, baš zbog tog užasnog straha. Kad bi trud krenuo, jednostavno sam se prepustila, "uronila u trud", kao da je neki val. teško mi je to opisati. Znala sam da se ne smijem uspaničariti, jer ako samo jedan trud krenem mlatiti glavom, plakati, kukati, lelekati, ... gotova sam. Svaki trud sam prodisala, pričala sa sestrom, čak sam joj jednom viknula "Ide trud, joj, pričajte, pričajte mi , odkud ste,...itd". nisam jednu sekundu bila sama. ili je tu bila sestra, ili neki od doktora, specijalizant iz Slatine,...... oko 9 sati sam bila otvorena 9 cm. Pitam sestru koliko trebam biti otvorena za porod. Veli ona 10 cm. pitam doktora koliko još, kad bi moglo biti gotovo, on kaže "danas". E jesi me utješio. Zadnjih dvadesetak trudova sam se počela gubiti, jednostavno bih se natjerala da dišem, a bilo mi je tako teško. Viknula bih na sestru "Kako da dišem, kako da dišem" a ona će HU-HU-HU i ja to prodišem, sad udahni duboko, tako tako,...... onda opet krene, "Sestro kako da dišem, kako da dišem... (sad se tome smijem) a ona opet "HU-HU-HU". Nakon par minuta, ja vičem "kako da dišem, kako da dišem, a svi u isti glas HU-HU-HU. :)) JA nastavim "huhktati", i oko 9 i 15 osjetim nagon za tiskanje. SA karlom nisam to osjetila. Kažem im da moram tiskati . Ne smiješ tiskati, moramo čekati da se dijete namjesti na tjeme. To mi je bilo najteže. Stižu luđački trudovi, bez odmora, ili kojih dvadesetak sekundi lufta, MORAM tiskati a ne smijem. Jednom nisam više mogla durati i viknem na doktora Hasana "Ja ne mogu više, ne mogu, ja moram tiskati, moram...." E pa kad moraš, pa tiskaj brate mili. Spremimo se za porod. Stavite noge tu gore, spustite se niže. Kad dođe trud, svom snagom tiskajte dolje na guzu, jako uhvatite zrak i tiskajte.Oko mene se svi stvorili sa kapama i maskama, doktor Brijačak doveo neku ženu (kasnije mi je rekao da je trčao po neonatologa) Ja prvi put napravim dobro, drugi put isto ali treći se proderem , pravi životinjski urlik. Ne tako, nemojte, meni to ne smeta što vrištite, ali gubite snagu, i da ste se vidjeli, napirili ste lice, ne u glavu, nego dolje , tiskajte dolje,..... ajte idemo još jednom, kad naiđe trud , udahnite duboko i gotovo. Gospođo , dijete je skoro vani, još malo i porod je gotov, i dijete isto pati,..... kako sam rekao,.... kad naiđe trud...... Dobro doktore. Činilo mi se tako dugo dok je došao taj trud. i kad sam osjetila viknula sam "Evo ga", udahnula duboko , Tiskajte, tiskajte, tako tako, meni u glavi tutnji, otvaram oči i vidim dr Brijačka kako mi je na trbuhu , gleda dr. Hasana ovaj mu veli "SAD", e na to "sad" sam osjetila svog Jana kako izlazi iz mene, otvorila sam oči i vidjela u susjednoj prostoriji glavnu med. sestru koja je bila i na mom prvom porodu, a inače zna moju staru, i kako je "zadovoljna" i da se smješka. "Lijepo i elegantno" reče mi doktor Hasan.....ostalo je klasika.Noge još uvijek gore, između nogu mi prinose dijete, drže ga, tješe me da je to normalno što je tako tamno plav, da se ne smijem uplašiti jer u porodu di je stav licem djeca znaju biti izobličena, srećom dijete nije jer imate široku zdjelicu, ali to će proći. Beba plače, i učini mi se tako mali, bespomoćan, jadan,... KArlo je bio totalno drukčiji. Nakon nekog vremena se sjetim i pitam kojeg je spola, jer nisam znala. "Muško" govore. Jel dobro. Je, doktorica ga pregledava, čujem mjere 3200 grama 50 dugačak, rođen u 9,25. Gledam dijete, slušam mjere, i kažem dr. Brijačku... joj doktore kako je mali. Budite sretni. Kad vas je uhvatilo, ne znam kako bismo prošli da je bio veći.
Moj mali braco Jan sad spava. Više nije plav. Ta mu se boja povukla još u bolnici. Stigli smo jučer. "Moja dva doktora" bi se zadržala kad bi bila vizita kod mene, gledala dijete, čudila se kako je lijep, mislim na crte lica, da osim te boje nema niti jednog znaka o takvom porodu.
Od davanja dripa do poroda SAT I POL ! Kad je sutradan dr. Žerjal (ja ga inače zovem "konjusina") vodio vizitu jer mijenja šefa, dr Hasan mu je rekao "Evo vam vašeg nemogućeg poroda" Kako je rodila ? Za čas, odgovori Hasan.
za razliku od prošlog puta kad nisam osjetila ništa od bolova što su mi radili , sad sam osjetila sve. Osjetila sam kad su mi bušili vodenjak i boljelo me je. osjetila sam kad su me rezali i bolilo je. nagon za tiskanje, injekciju, šivanje sam dugo čekala, šivao me je specijalizant, mali se još uči, boljelo me je. kad sam došla u sobu, kontrakcije maternice. za razliku od prvog poroda kad sam samo osjećala olakšanje nakon poroda, ovaj put nisam. Imala sam baš prave trudove. žena u sobi pored mene je htjela ići po sestru, ali joj nisam dala. znala sam da je to normalno, ali nisam to osjetila prvi put. kad mi je sestra mijenjala komprese i stiskala trbuh, skoro sam ju trknula nogom kako me je boljelo. Nakon nekog vremena me je došla pitati da li sam žedna. Rekla sam da ne osjećam žeđ. I ona i cimerica su se čudile, ali ja nisam :)
