Ni sama ne znam što da napravim!!! :(

Evo uhvatih vremena kada moje jedino zlato spava da se izjadam ovdje, jer u razgovoru sa prijateljicama i roditeljima nisam došla do zaključka što da napravim...

Možda me netko od Vas čitao prije, i zna da sam samohrana majka, i da otac djeteta u mom životu ne postoji od listopada lani... (ne želim sada opet navoditi razloge...)

Naime, moje zlato je ugledalo svjetlo dana prvi dan proljeća, i bili smo do ovog tjedna u bolnici (porod CR, pravilo ležanja 7 dana u BO)...

U srijedu sam dobila sms poruku: čestitam, čuo sam, da li mogu da dođem i vidim dijete? (tko mu je kako i kada javio NE ZNAM)
dakle nakon 6 mjeseci sam dobila iole neki glas od oca djeteta...

Ja na taj sms nisam odgovorila, razgovarala sam s roditeljima, rekli su da odlučim sama (što je i moje pravo), ali da mi oni preporučaju da mu kažem neka dođe, ali da ne očekuje ništa od nas... razgovarala sam s prijateljicama, one su rekle da ne zaslužuje uopće da vidi dijete...

ja ni sama nisam pametna... dijete je upisano na mene, ja sam navela ime oca kod matičara, te je isti proslijedio zapisnik u CZSS.. i sad čekam...

danas ujutro me zvao 2 puta, nisam se javila, nisam bila pri mobitelu, ali ni poziv nisam natrag uzvratila, jer ne znam što da mu kažem, što da mu odgovorim nakon svega.. (još je koliko vidim zbrisao preko granice, nije više u RH)

nemojte me krivo shvatiti, bojala sam se da će mržnja prema njemu preći na bebu, ali nije, ljubim ga i volim ga i strepim na svaki njegov uzdah..
mržnja prema ocu djeteta (ne moram to nazvati mržnjom, ali ne mogu sada naći drugu riječ..) je i dalje ostala... ne želim ga vidjeti u svojoj kući, ne želim ga vidjeti kraj Noića, ne želim da uopće dolazi ovdje... strah me da ako ga vidi da će dolaziti češće i da će htjeti imati neka prava na njega, a ja to sve želim zaobići (prvenstveno jer nismo bili u braku) i biti i majka i otac svom djetetu koje nije imalo potporu niti njega kada je raslo u trbuhu a kamoli njegove obitelji koji me kontaktirali nisu od srpnja lani...

jednostavno ne želim da dolazi, i da uopće boravi ovdje kraj mene i mog sina, i ne znam kako da mu to kažem...

znam da ćete reći da ima i on pravo na to dijete, i da se isto nije samo napravilo, ali kad ste povrijeđeni kao ja, i kad jedino svjetlo vidite u tom malom biću koje je raslo u vama, i sada je kraj vas, onda se osjećate veoma izgubljeno...

Noić će znati tko mu je otac, i zašto nije kraj njega, ako ga bude htio upoznati ili tražiti ga neću mu braniti, to će biti njegovo pravo...

kako da smirim svoje hormone i svoju patnju zbog toga? osjećam se nervozno, jadno, izgubljeno, i isto tako strah me da ta sva nervoza prelazi na Noića... :cry::cry::cry:

mislim da su tvoji u pravu. znam da ga ne možeš ni pogledat, i da ti se gadi, ali nemoj dozvolit da on sutra može Noi reć :ja sam te htio vidit al tvoja mama mi nije dala.
zbog Noe stisni zube i pusti ga nek dođe. nek vidi šta je propustio. i u tome posli možeš nać svoju satisfakciju, jer on kad ga vidi peći će ga savjest do neba
a ti budi jaka, jer kad Noa odraste mogao bi ti zamjerit ako učiniš suprotno. to ti govorim jer sam imala takav slučaj u svojoj blizini

i nemoj se TI osječat jadno, ti Nou podižeš i uvijek ćeš bit tu za njega, šta on ne može reć, i ON je taj koji se može osjećat jadno

Napravi kako TI mislis da trebaš napraviti za sebe i svoje dijete. Trebas donijeti odluku s kojom si mirna, bez obzira na roditelje i prijatelje. AKo ne zelis da dolazi, reci mu to. Budi jasna. Ako si neodlucna, mozes pitati njega što on zapravo hoće i planira pa odluči na temelju toga.
Čak i ako pristanes na sastanak s njim to ne mora biti kod tebe u kuci. Mozete se vi sresti i negdje vani, na neutralnom terenu.

smatram da se roditelj postaje podizanjem djeteta, ne seksom. no zakon se ne slaže sa mnom :-P
javi mu se idući put i pitaj ga kakve su njegove namjere. onako, bez napadačkog tona, fino, pristojno i smireno. neka dođe ako hoće... nahla je gore rekla - nemoj se dovesti u situaciju da on jednog dana kaže noi kako mu ti nisi dopuštala da ga viđa. na kraju bi ti mogla ispasti ženturača grozna. klinci moraju sami shvatiti gdje, tko, što, otkud i zašto... jbg. budu se stvari s vremenom posložile.

On je Noin otac.
I pokušava na normalan, civiliziran način vidjeti svoje dijete.
U tome ne vidim nista loše, čak štoviše, mislila bih loše o čovjeku koji ni ne pokuša vidjeti svoje dijete.
Mislim da trebaš zatomiti svoje emocije i dopustiti mu da vidi dijete.

S obzirom na to da ju je napustio u trudnoci i da mjesecima nije pitao ni za nju ni za dijete, mislim da ima potpuno pravo biti u dilemi i eventualno ostaviti da sve uvjete vidjanja djeteta odredi CZSS bez obzira na njegove kako kazes civilizirane upite.

Citiraj:

---

Snjeska prvotno napisa

On je Noin otac.
I pokušava na normalan, civiliziran način vidjeti svoje dijete.
U tome ne vidim nista loše, čak štoviše, mislila bih loše o čovjeku koji ni ne pokuša vidjeti svoje dijete.
Mislim da trebaš zatomiti svoje emocije i dopustiti mu da vidi dijete.

---

Slažem se

a prije svega žena ima pravo da se pošteno odmori od poroda,hormoni joj luduju i zbilja joj trenutno ne treba dodatni stres

naravno da nećeš ocu uskratiti da vidi dijete,ali i te kako imaš pravo misliti na sebe i svoju dobrobit,te sukladno tome pustiti da se sve slegne i tada odlučiti KADA će to biti

Citiraj:

---

ronin prvotno napisa

a prije svega žena ima pravo da se pošteno odmori od poroda,hormoni joj luduju i zbilja joj trenutno ne treba dodatni stres

naravno da nećeš ocu uskratiti da vidi dijete,ali i te kako imaš pravo misliti na sebe i svoju dobrobit,te sukladno tome pustiti da se sve slegne i tada odlučiti KADA će to biti

---

slažem se.

ot: odličan avatar, i odlična popraćenost u medijima danas.:heart: ljepotici

Time što si navela oca kod matičara, daješ mu mogućnost da se bori za podeljeno starateljstvo, što vam oboma može zakomplikovati život. Bolje je da si stavila-otac nepoznat ili kako se već to pravno formuliše, i da celokupno starateljstvo nad detetom imaš ti. Jer ako već ne planiraš život sa tim čovekom, bolje je da mu ne daješ odrešene ruke da on može upravljati vašim životima. Slažem se da bi trebalo, zarad deteta, da negujete dobre odnose i daš mu priliku da bude kakav-takav otac, ako želi.

Citiraj:

---

MarikaPika prvotno napisa

Time što si navela oca kod matičara, daješ mu mogućnost da se bori za podeljeno starateljstvo, što vam oboma može zakomplikovati život. Bolje je da si stavila-otac nepoznat ili kako se već to pravno formuliše, i da celokupno starateljstvo nad detetom imaš ti. Jer ako već ne planiraš život sa tim čovekom, bolje je da mu ne daješ odrešene ruke da on može upravljati vašim životima. Slažem se da bi trebalo, zarad deteta, da negujete dobre odnose i daš mu priliku da bude kakav-takav otac, ako želi.

---

hvala curke na podršci...
ovo navođenje kod matičara je čisto samo trag da sam ja dala njegove zadnje podatke (iskreno samo zbog mira u kući, jer ja sam htjela i bez tog papira), a i sama znam da ga tamo neće naći ako ga budu tražili, jer je zbriso iz RH...
Rodni list ima crticu umjesto imena..

Snješka i Trina, da se ponašao kao otac svog djeteta, i da je bio sa mnom, ili barem mobilno uz mene na bilo koji način, ne bi ja dvojila niti sekunde a da ne vidi dijete.. štoviše mislim da bi mi bilo lakše da je bilo tako, a ne ovako...

CZSS ima zakonski rok od 15 dana (koliko sam ja upućena) da ga nađe, i da se isti izjasni da li želi priznati dijete ili ne, ukoliko ga prizna tek onda CZsS pošto je vanbračna zajednica (kako to katastrofa zvuči) uređuje posjete i sve ostalo, te ukoliko ja budem htjela alimentacije i te stvari...

Ne znam zašto imam osjećaj, ako on i vidi dijete da će htjeti brda i doline, prvenstvno jer je muškić moj Noić... a ja sam sebičnjakuša i želim to dijete samo za sebe, jer sam još povrijeđena...znam grcat i plakat dušu iz sebe u noći koliko me zaboli takva situacija.. i teže je bilo dok sam bila trudna, tada sam stalno gledala trbuh i pitala se razne stvari... sada kad mi navru suze zbog situacije, pogledam u svoju ljepotu, i sve me odmah prođe...

Andyonoa, ne boj se...nitko ti ne može oteti dijete. Moguće je da će tata htjeti brda i doline, ali to ne mora nužno značiti da je to za tebe ili dijete loše.
Kako cure kažu, odmori se od poroda. Ako ti njegovi pozivi baš smetaju, možda da mu SMSaš da ćeš se javiti kada budeš mogla i da ga moliš da ti da vremena
da se oporaviš od poroda pa ćete se čuti....mislim da se trebate čuti kada ti budeš spremna.

Ja bih ti svakako preporucila da pokusas u kontaktu s njim zadrzati prisebnost i mirnocu.
Nemoj se svadjati (ako je ikako moguce, znam da nije lako) i pokusajte sve stvari vezane uz dijete obavljati na civiliziran nacin.
Ovo ti govorim zbog tebe jer ako ce on inzistirati da vidja djete a ti ces mu braniti, on ce otici na vise instance a onda ce tek stradati tvoj dusevni mir jer sud i czss ne zanima sto je on napravio prije nego se dijete rodilo (nazalost) nego sto cini sada i pokazuje li interes da brine o djetetu.

Javi mu se, objasni da ti sada nikako ne odgovara i da neka se malo strpi dok se oporavis od poroda pa cete se onda naci i u miru sve dogovoriti, a on ce tada moci vidjeti dijete.

Sretno :*

I ja mislim da treba da daš sebi vremena.

Odloži ga do babinja, onih bebinih 6 nedelja, to je taman vreme da ti se sve posloži u glavni.

Svakako odaberi dan koji ti odgovara, kad se odmoris, kad poslozis stvari u glavi, sto god. Ne bih mu branila da vidja dijete, ako to zeli.

Cure su ti uglavnom sve rekle, odluku moraš donijeti sama i kad dođeš k sebi od trudnoće i poroda. Ja bih ti prije svega čestitala na krasnom djetetu i hrabrosti u odluci da ga podižeš sama. Budi i dalje hrabra, prijezir prema djetetovu ocu ćeš još duuuugo osjećati s obzirom na situaciju... U svakom slučaju - sretno tebi i Noi!!!

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

s obzirom na to da ju je napustio u trudnoci i da mjesecima nije pitao ni za nju ni za dijete, mislim da ima potpuno pravo biti u dilemi i eventualno ostaviti da sve uvjete vidjanja djeteta odredi czss bez obzira na njegove kako kazes civilizirane upite.

---

slaŽem se

Citiraj:

---

nahla prvotno napisa

...nek vidi šta je propustio. i u tome posli možeš nać svoju satisfakciju, jer on kad ga vidi peći će ga savjest do neba...

---

Čitala sam ranije povijest te situacije i na osnovu nje zaključila da tog lika sigurno neće peći savjest do neba jer ga je i dosad imala zašto peći (da ju ima),
prije bih rekla da mu treba pogled na sina, s velikim naglaskom na ovo sina-muško, muško, pa da se zapije i priča okolo da ima sina (žena tu ionako nije bitna, bila je inkubator za njegov "ponos").

No, eto, ima ovdje na PDF-u i iskusnijih žena, i razumnih savjeta, ne znam za koji ćeš se odlučiti,
možda bih se priklonila onima da, ako ga već ne možeš izbjeći, da mu jasno postaviš svoje uvjete - kad, kako i gdje da vidi dijete,
onda kad ti budeš koliko-toliko mirna i spremna, psihički,
te da ga isto tako jasno upitaš šta on hoće od tebe i tog djeteta (ovdje očekujem njegove tlapnje i prazne riječi i obećanja, na osnovu onog što si ranije napisala, al' pustimo nek' vrijeme pokaže).

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Ja bih ti svakako preporucila da pokusas u kontaktu s njim zadrzati prisebnost i mirnocu.
Nemoj se svadjati (ako je ikako moguce, znam da nije lako) i pokusajte sve stvari vezane uz dijete obavljati na civiliziran nacin.
Ovo ti govorim zbog tebe jer ako ce on inzistirati da vidja djete a ti ces mu braniti, on ce otici na vise instance a onda ce tek stradati tvoj dusevni mir jer sud i czss ne zanima sto je on napravio prije nego se dijete rodilo (nazalost) nego sto cini sada i pokazuje li interes da brine o djetetu.

Javi mu se, objasni da ti sada nikako ne odgovara i da neka se malo strpi dok se oporavis od poroda pa cete se onda naci i u miru sve dogovoriti, a on ce tada moci vidjeti dijete.

Sretno :*

---

Potpis!

Mozda je on samo prestrasen od obaveza koje je tvoja trudnoca postavila pred njega i djetinjasto je odlucio maknuti se i praviti da nema djeteta. Mladost nije izgovor za takvo ponasanje, ali ima muskaraca koji ce tako reagirati. Jos ako mu roditelji pune glavu kako ga zelis "uloviti" s trudnocom, bez obzira sto si ti bolji ulov nego je on tebi, tada ga se mozda moze razumjeti. Ne bi bio ni prvi a ni zadnji koji tako postupa.

To ti pisem zato jer vidim da si ga navela kao oca djeteta, znaci smatras da on to jest ne samo bioloski. Mozda ga ne mrzis toliko ni ne prezires. Mozda mozes prihvatiti da ce Noa vidjati svog oca. Zivot je nepredvidiv. Uzmi sve opcije u obzir, jer je to prevazno za zivot tvoga sina. A on je u cijeloj situaciji najvazniji. Ali, ti to znas i sama i sama ces najbolje odluciti.

Beti3, morala sam ga navesti zbog mira u kući, jer živim sa svojima i situacija nije baš bajna, dobro odkad je Noić je u kući sve se malo smirilo..

Ne vjerujem da mu njegovi starci pune glavu, jer sam ih upoznala, a da su to ljudi kakvim su se predstavljali da jesu barem bi oni mene kontaktirali nije morao on... da moj sin tako nešto napravi, ja bi barem nazvala tu curu i pitala za svoje unuče...a ja od njegovih ikoga nit poziva nit išta tokom cijele trudnoće (znali su da sam trudna)
ONe obaveze koje je trebao izvršiti u samom početku trudnoće, nije napravio, a ja ništa od njega nisam pretjerano zahtjevala..tražila sam da se tema gdje sam pisala o tome zaključa jer sam previše otkrila o sebi na toj temi...

Nije mi padalo napamet da pobacim, i sada vidim da pogriješila nisam...

Nena-Jabuka i ja mislim da će biti tako isto...zato i ne znam kako da se postavim... htjela bih pričekati da me još jednom nazove ili pošalje poruku, neka on malo zatitra, i onda ispitati šta točno on želi postić s time ako vidi dijete... al kažem i dalje nisam pametna..

u potpunosti se slažem jer govorim iz vlastitog iskustva...ja sam bila na Noinom mjestu...moraš dati ocu da vidi dijete koliko god teško i konfuzno bilo...

nije ti lako...zelim ti da ovo najljepse razdoblje provedes u miru i da budes fokusirana sto posto na svoje dijete, barem ovih prvih mjesec, dva ... Mozes i doticnom to objasnit i zamolit ga da postuje s obzirom da nije bio tu kada si ti njega trebala.
Mislim... Da mu ne smijes branit da vidi dijete, zbog te situacije bi najgore bilo tebi jednoga dana a i tom djetetu...
Ja sam upoznata sa tom situacijom jer je moj tata napustio mamu kada je bila trudna. bila je u veoma slicnoj situaciji tvojoj... Dosao me vidjet svega dva,tri puta i odonda nikad vise. A zivjeli smo u istom ,malom mjestu... Susreti su bili neminovni!
On je osnovao svoju obitelj, dobio dijete, cak i prihvatio dijete od svoje zene. To je bila curica koja je moja vrsnjakinja!
Ja sam sa nekih pet,sest godina pocela se intenzivno interesirat te trazila susret sa njime no on nije htio. Tada je mama zatrazila na sudu alimentaciju te smo utvrdjivali i test na ocinstvo, koji je naravno potvrdio da sam njegovo dijete. Od svog oca sam dobivlala samo urednu alimentaciju i to je sve. Sa osamnaest godina sam ga potrazila i poceli smo ostvarivat neke susrete na kojima je on koristio situaciju samo da ocrni moju mau, baku... Itd. Nije mu uspjelo,jos vise mi se zamjerio kad je pljuvao po ljudima koji su me odgajali, pruzili mi sve u zivotu... Ugl prica se svodila na to da nije mogao doc do mene dok sam bila mala i sl. Pokusaji ocajnika!
Nemoj dozvolit da tvoj bivsi ikada moze reci to tvome sinu! Budi iznad njega, iznad svega sto ti je priredio, sto ti se dogodilo i prvenstveno misli na inters djeteta te se uzdigni... Znam da je tesko! Ali jedan dan biti ces ponosna sama na sebe i ono sto je jos vaznije tvoj andjeo ce takodjer kad odraste itekako to znat cijenit..
Poznavajuci takve kukavice kao sto je taj tvoj muskarac videt cega svega par puta u zivotu i nece se ni javit vise... Poznati su ni takvi!
Poslije svega... Cestita na malom andjelu, uzivajte jedno u drugom, mazite se i pazite jer ovo je samo vase vrijeme... Ne dajte nikom da vam to oduzme! Cuvaj se...

mamma_star, jel sve u redu?

Cure su se brinule što se nisi više javila na svojoj temi!

Ajd se javi, čekaju te samo da kažeš da si dobro :) !

Citiraj:

---

vera prvotno napisa

Andyonoa, ne boj se...nitko ti ne može oteti dijete. Moguće je da će tata htjeti brda i doline, ali to ne mora nužno značiti da je to za tebe ili dijete loše.
Kako cure kažu, odmori se od poroda. Ako ti njegovi pozivi baš smetaju, možda da mu SMSaš da ćeš se javiti kada budeš mogla i da ga moliš da ti da vremena
da se oporaviš od poroda pa ćete se čuti....mislim da se trebate čuti kada ti budeš spremna.

---

ovo bi ti i ja savjetovala
:heart:

Evo javila sam nocas sms-om da ću se javiti kada se oporavim od poroda, jer mi trenutno ne trebaju dodatne komplikacije i da ćemo se kasnije sve dogovoriti...

Hvala na podršci, jedan teret je pao... sad ćemo vidjeti što dalje pa ću Vam se javiti...
:heart:

Super da si to napravila!

Svi koji smo prošli tzv.babinje znamo o čemu pričaš - ništa ne trebaš objašnjavati.

"Kupila" si sebi vrijeme, i to na neodređeno - ma, odlično :) !

Sretno vam i nek vam sve lijepo od sada krene :-) Uživaj, bez ikakvih grčeva u svojoj bebici :-)

Citiraj:

---

Teica prvotno napisa

Super da si to napravila!

Svi koji smo prošli tzv.babinje znamo o čemu pričaš - ništa ne trebaš objašnjavati.

"Kupila" si sebi vrijeme, i to na neodređeno - ma, odlično :) !

---

I ja sam mislila da sam si kupila vrijeme na neodređeno, ali nočas sam opet dobila sms s pitanjem: Kako nam je dijete? (naglasak na nam!!!!!, a nikad nije pitao za njega)

I opet ću krenuti, ja znam da je on otac djeteta, ali nije bio kraj mene onda dok je trebalo, i ne želim ga uopće još obavještavati o Noi... zašto sada pobogu mora svaki čas pisati, a nije ga bilo 7 mjeseci, dal postoji neko muško na ovom forumu, da mi pobliže objasni muški mozak????? sve si mislim da je to ono dobio sam sina, i sad želim prava...

za poludit... :evil::cry::cry:

OK, ne znam točno tvoju situaciju, nisam te čitala ispočetka, ali na temelju ovog topika - ne kužim, jel' misliš da će rođenjem vašeg djeteta čovjek trajno nestati iz tvog života?

Pa tek sad vam predstoji 'zajednička' briga, rođeno je dijete koje će vas odsad pa zauvijek spajati, bez obzira kakvi vaši odnosi bili...

Ne znam gdje je tip pogriješio, OK nije bio s tobom u trudnoći kad je trebao, ali zvuči kao da se opametio, kao da se želi pomiriti i biti blizu djeteta...

Nemreš ga tek samo tako izbrisati iz svog, pogotovo iz života svog djeteta.

Imam dojam da želiš dijete 'zadržati' samo za sebe, podalje od njegovog oca, a to, za početak, nije fer prema djetetu...

To je moj dojam na temelju čitanja ovog topika, ponavljam, ne znam cijelu priču, ali ako se čovjek želi pomiriti i približiti djetetu, nije fer da ga onemogućavaš.

Svatko može pogriješiti i zaslužuje drugu šansu. Možda se u trudnoći prepao svojih obaveza, a sad to želi ispraviti...

Sada mi žao što sam admine zamolila da maknu temu...
nažalost lola_34 vrijeme za ispravljanje pogrešaka i pomirdbu je odavno prošlo, jer je bilo svakojakih neispunjenih obećanja, ne samo prema meni, već i prema mojoj obitelji...

ja znam da ga ne mogu udaljiti od djeteta, i možda imaš pravo, želim mališu samo za sebe, jer sam sve prolazila sama, samo sam htjela da me pusti još par dana na miru da se stvarno psihički zbrojim što ću i kako ću, nemam snage sjesti s njime i razgovarati vjeruj mi...zato sam mislila da će me barem još malo pustiti, al nakon nejavljanja 7 mjeseci, u roku 7 dana 2 poruke, pozivi.. ne mogu to objasniti...

pomirila sam se bila s činjenicom da ću biti sama i podizati to dijete sama, i zašto se onda sad pojavio...ne vjerujem da mu titra oko srca za njim, jednostavno to ne vjerujem, nego mislim da nešto želi sada dokazati...
on svoje pogreške prema meni nikada neće moći ispraviti, niti su sve stvari koje su se dogodile oprostive... u našoj vezi je i dobivao previše šansi za ispravke i popravke, i na kraju od toga nije ništa izašlo na svoj mlin...

žao mi je jedino što sva ta moja nervoza prelazi na maleckog, al ja si ne mogu pomoći..

Ma, OK, kužim da ti nije lako, a i djetešce se tek rodilo pa si još pod tim dojmom.

Ha, ništa, onda kako ti je netko gore već savjetovao, uzmi si vremena, kad dođeš sebi, kad bebica i ti uđete u neki ritam, onda, možda da ga pozoveš na neki razgovor - da vidi dijete a i da mu ti čvrsto odrediš svoje granice i uvjete, kako kada i pod kojim okolnostima će viđati dijete...

Samo sam htjela reći da ga se nećeš tako lako moći riješiti...

Ja bih ga za početak pritisnula pitanjima da gdi je bio kad je trebalo i odlušala što ima za reći, pa vidi kaj će reći i kako on to dalje vidi.

Još jedan savjet: čitaj kaj ti drugi pišu i savjetuju, ali sama na kraju odluči. Ti sama najbolje znaš svoju situaciju.

Teška situacija.
Pokušaj samu sebe preispitati, što bi dugoročno bilo prihvatljivije za dijete da pita za njega, ili uopće ne?
Meni bi bio odgovor da bih radije htjela da dijete ima nekakav odnos s tatom (ako je tata "normalna" osoba).
Ako je i tvoj odgovor takav, onda pokušaj postaviti stvari tako da je ipak lijepo od njega što pita za dijete. Ok, nije bio uz tebe, ali dijete ga zanima. I to je na neki način ok.
Ako ti piše poruke kako je mali, odgovori mu povremeno da je upućen, ako ga stvarno zanima, a konačan dogovor će morati pasti oči u oči, na samo vas dvoje, kad se ti oporaviš.

Citiraj:

---

andynoa prvotno napisa

Sada mi žao što sam admine zamolila da maknu temu...
nažalost lola_34 vrijeme za ispravljanje pogrešaka i pomirdbu je odavno prošlo, jer je bilo svakojakih neispunjenih obećanja, ne samo prema meni, već i prema mojoj obitelji...

ja znam da ga ne mogu udaljiti od djeteta, i možda imaš pravo, želim mališu samo za sebe, jer sam sve prolazila sama, samo sam htjela da me pusti još par dana na miru da se stvarno psihički zbrojim što ću i kako ću, nemam snage sjesti s njime i razgovarati vjeruj mi...zato sam mislila da će me barem još malo pustiti, al nakon nejavljanja 7 mjeseci, u roku 7 dana 2 poruke, pozivi.. ne mogu to objasniti...

pomirila sam se bila s činjenicom da ću biti sama i podizati to dijete sama, i zašto se onda sad pojavio...ne vjerujem da mu titra oko srca za njim, jednostavno to ne vjerujem, nego mislim da nešto želi sada dokazati...
on svoje pogreške prema meni nikada neće moći ispraviti, niti su sve stvari koje su se dogodile oprostive... u našoj vezi je i dobivao previše šansi za ispravke i popravke, i na kraju od toga nije ništa izašlo na svoj mlin...

žao mi je jedino što sva ta moja nervoza prelazi na maleckog, al ja si ne mogu pomoći..

---

andynoa,
citala sam tvoju pricu i kao dijete razvedenih roditelja ( tvoja je situacija slicna ) stvari tipa posjeta, raspitivanja za dijete neces moci izbjeci. Ne znam koliko te zaboljelo "nas"ali vjeruj mi gore bi bilo, kako je moj ili tvoj sin... jer on na koncu jeste vas i bice spona koja ce vas vezivati cijeli zivot, ma kakvi da su vam odnosi. Shvatam te kao majku koja zeli da zastiti svoje dijete, i shvatam tvoj gnjev i bijes jer si kroz najtezi period prosla sama. Moraces da nadjes put kako da sacuvas energiju i unutarnji mir, prije svega zbog djeteta, a onda i sebe. Tek ste zakoracili u novi zivot. Vrijeme ce najbolje pokazati koje su namjere njegovog oca. Za tebe mogu samo da kazem da si hrabra i da mjesta panici nema. Pusti stvari da se odvijaju svojim tokom, razmisljaj pozitivno i uzivaj u svojoj bebici. I pusti da dodje dan kada se pojavi da ga vidi, ne pripremaj se, vec stalozenoscu, zreloscu i iskustvu kojeg vec imas sjedi s njim i porazgovaraj civilizirano i najnormalnije. bez pritiska. Za sad odmori i misli samo o lijepim stvarima, lijepo te pozdravljam.

Odgovori nešto u stilu "dijete je dobro, hvala, ali sada nemam puno vremena za poruke, javit ću se". A nakon toga ga ne fermaj dok tebi ne bude odgovaralo.
Morat ćeš raditi na tome da jasno razgraničiš njegov odnos prema djetetu od odnosa prema tebi. Objektivno gledajući, dobro je što pita za dijete i to treba poticati, zbog djeteta (osim ako nije nasilan, dobro je da imaju neki odnos - i tebi će jednom biti lakše odgovoriti na Noina pitanja). Ali jasno mi je da je tebi to napor.
S druge strane on se prema tebi nije ponio ok, i daj mu do znanja da preko toga ne misliš preći. Najbolje bi bilo uspostaviti nekakve službene odnose, ako je to moguće.

ja ga ne bih pritisnula nikakvim pitanjima. mislim, da se vodim nekom ljutnjom i razočaranjem u takvoj situaciji bih, ali to ne smatram poželjnom vodiljom. što je, tu je. ti, vjerujem, nakon svega dobro znaš s kim imaš posla i sumnjam da su ti neka daljnja hello captain obvious objašnjenja s njegove strane doista potrebna. grižnju savjesti i žaljenje sumnjam da ćeš kod njega potaknuti ikakvim pitanjima. znam kako se osjećaš i sad je vrijeme da riješiš to sama sa sobom, a to je, pošto mi se činiš razumnom, samo pitanje vremena. nikakvi njegovi odgovori ti neće olakšati stvar, samo te mogu baciti u dodatni nepotrebni crnjak. vaša priča je završena i ostavi ju takvom bez rovarenja po kakici.

zato mu se lijepo javi i dogovori njegov posjet. ponašaj se normalno, bez prigovora, svađa, pogleda punih mržnje i osude (mislim, znam da bi mu najradije nokte čupala kliještima, been there done that :-P). kuliraj. niš te ne hebe. nije vrijedan tvojih živaca. leptirići na livadi, ptičice na granama. auuuuuuuuuuuum. :-P

point je u tome da gosn neodgovorni shvati da njegov daljnji odnos s malenim ovisi isključivo o njemu. a to će najbolje shvatiti iz toga kako će se njihov odnos razvijati s vremenom. ti si tu promatrač.

inače nisam pobornik nikakvih glumatanja, ali iz iskustva komotno mogu reći da ćete na ovakav način i ti i noa najbolje profitirati. to što si sad u raznim nedoumicama i hrpi pitanja je sasvim normalno. i to ćeš već riješiti, daj si vremena.

andynoa:love2:
imas potpuno pravo biti povrijeđena,ljuta i razočarana njegovim dosadašnjim ponašanjem koje je pokazao prema tebi i malenom..
jos uvijek si pod djelovanjem hormona i u vrlo osjetljivom životnom periodu kad ti je poteban mir i osjećaj sigurnosti..:love2:
ali pokušaj za dobrobit svog malenog sinčića odvojiti njegovo ponašanje prema tebi od ponašanja koje ce od sada imati prema svom sinu..jer bez obzira koliko ti tesko zvucalo on je njegov otac...
ja bi se u svemu rukovodila mislju da je djetetu za rast i razvoj njegove ličnosti itekako potrebna prisutnost oca i kontakte s ocem bi naravno dozvolila zbog dobrobiti djeteta,a ne bivšeg...
ja bi mu dala šansu da bude otac zbog malenog..
nebitno dali ju je on zasluzio ili nije,bitnije od toga treba biti sreca djeteta..
ja itekako mogu razumjeti tvoje osječaje jer sam i sama prije nekoliko godina imala isti taj poriv da odvojim svoje dijete od tog nezahvalnika za kojeg sam mislila da ga nije dostojan...prvo sam dala sebi vrijeme da se sve te negativne emocije slegnu i da počnem realnije razmisljati...a onda sam shvatila da je on njegov otac koji mu je potreban jednako kao i majka...
kontakti su mu bili neograničeni od tog dana...danas sam sigurna da sam napravila najbolju moguću stvar za svoje dijete...on je sretno i veselo dijete bez obzira sto mu roditelji ne zive zajedno jer zna da ga i ja i tata jednako volimo...tesko je odrastati s pitanjem u srcu:zasto me moj tata ne voli???
ti omoguci sve sa svoje strane da tvoj sin nema u zivotu takvih dilema,a ako on i zašteka jednog dana kao otac tebi ce uvijek savjest biti mirna jer si sa svoje strane učinila sve za svoje dijete:-)
ali uzmi si prvo vrijeme da ti se emocije slegnu..
možda da netko od tvojih stupi u kontakt s nim i zamoli ga da te sad ne uznemirava...ako treba nek mu oni posalju koju sliku od malenog i nek ga oni obavjestavaju kako je maleni...
a on gospodin neka se strpi i nek čeka...ako je mogao sve ove mjesece tvoje trudnoce živjeti kao da ti i dijete u trbuhu ne postojite
mogao bi imati toliko obraza da ti da vrijeme da se oporavis i posložiš kockice u glavi kako smatraš da je pravilno...
mazi se ti sad sa svojim malim bebačem:heart:..
a njemu neće sin nigdje pobjeći,koliko sam skuzila on je taj koji je pobjegao:-x

Citiraj:

---

andynoa prvotno napisa

jednostavno ne želim da dolazi, i da uopće boravi ovdje kraj mene i mog sina, i ne znam kako da mu to kažem...



Noić će znati tko mu je otac, i zašto nije kraj njega, ako ga bude htio upoznati ili tražiti ga neću mu braniti, to će biti njegovo pravo...

---

a hoces li moci biti iskrena i reci mu da si ti ta koja nije dozvolila da ga otac vidi kada se rodio?

nije mi namjera da te osudjujem i ja se cesto bavim ovakvim mislima i bila bi najsretnija da se otac mog djeteta vise nikda ne pojavi u nasem zivotu.. Ali, to nije nase pravo da odlucimo.

Mislim da je najpoštenije i najkorektinije prema tvom djetetu ( i samo prema njemu ) da dozvolis i da omogucis sansu da sa ocem uspostavi kontakt. samo zato jer vas dvoje niste uspjeli naci zajednicki nacin ne znaci da ga nece naci otac i sin. ako ga ne nadju, barem ti nitko nikada nece moci predbaciti da dijete nije upoznalo oca jer ti to nisi Dozvolila.
Kuzis? budi oprezna, sve je dvosjekli mac.
Ako zeli, neka dodje i vidi dijete, ako zeli neka sudjeluje u roditeljstvu, ako ne zeli ok..
pazi da uvijek i u svakom trenutku imas čist obraz prema sebi i prema svom djetetu., najgore je ako ti jednog dana predbaci da nema oca jer si ti tome kriva ( barem je to meni najveci strah uvijek bio .. )

Drage moje, stvarno vam hvala na potpori, niti ne znate koliko mi to znači...

Javila sam da je dijete dobro, al da se ja još oporavljam i da ga još jednom molim da ću se javiti kada budem spremna za razgovore i sastanak s njim! od tada nije pisao više..

malo sam si smirila dušu, barem zasada, i puno sam sa roditeljima razgovarala, oni se slažu sa mnom u svakom pogledu, i žele me zaštiti...

Odlučila sam da ću mu dopustiti da dođe, samo ne znam kada (to će mi vrijeme pokazati)... ne mogu ništa izgubiti, ako ga bude htio priznati u redu, ako ne, opet u redu... neću ga ganjati za to.. jer i ako ga budem ganjala, i vukla se po sudovima i czss (napominjem hr-inozemstvo) znam da neću ništa postići jer on nije bio nikad odgovorna osoba, a odgovornom osobom se ne postaje preko noći, to se stječe jako dugo vremena...

sad mi je najbitnije da moj Noić bude zdrav, lijep i bebeli ko i njegova mamica :)..

Javljat ću vam kako se stvari odvijaju, i što se događa...

Veliki :love2: od nas 2 :heart: