Posesivan i škrt?!?!

Ajme ne mogu vjerovati da mi se ovo događa.
G. je dijete roditelja koji su teški antimaterijalisti (ajde dobro, bar mama, ali ja ga najviše i odgajam) i geneski ima sve predispozicije da bude kršćanski darežljiv i obazriv prema drugima.
Ali on je zapravo UŽASNO posesivan prema svojim igračkama. Kad nam netko dođe na igru, ne da djeci da diraju njegove igračke iako se on s njima trenutno ne igra, a kad smo u gostima isto se ponaša kao da je sve njegovo.
Užas! Mislim, dobro je to kad se igra sa starijom djecom ili nekim odraslim koji mu sve puštaju (to i radimo, meni osobno nije bitno hoće li on uzeti kocku ili ja), ali s djecom svoje dobi ili manjom je grozno.
To mi je strašno jer se nitko neće htjeti s nama igrati ako ovako nastavi, šmrc.
I nije mi jasno zašto? Je li zato što nema brata ni sestru pa je sve njemu podređeno? Da ja malo vježbam pregovaranje s njim oko igračaka, po cijenu da se i naljuti na mene, samo da malo vježba dijeljenje? Što učiniti? Nismo valjda mi jedini?

Ma tu fazu imaju vjerojatno sva djeca! Pa ima samo 2 godine! I M. je bio takav. Ne dao Bog da nam netko dođe i samo pogleda a kamoli dira njegove igračke! Htio se on igrati, ali pod njegovim uvjetima, s igračkom koju ti on da (ako ti uopće da!).
Sad mi čak sam kaže da se prijatelj xy iz vrtića ne ponaša fer jer ne dijeli igračke s ostalima.

ma normalno je to, to svi produ, imaju egocentrik fazu. nemoj se oko toga uzrujavati i cekaj da prode, pocet ce dijeliti kad tad, pogotovo ako ima dobar primjer doma :)

Pa on ima samo 2 godinice, ne zabrinjavaj se bezveze.
Nisu sva deca ista, moja starija bi i gaće podelila sa svima, dok mala ne, i sad sa pune 3, ume da iznese neku igracku napolje i da ne da nikom ni da pogleda jedno pola sata, i to najcesce neku nebulozu.
naravno da sve tuđe hoće i to nema nikakve veze da li je jedinac ili ne.

ako ti to smeta, probaj baš to što kažeš, da mu ne popustiš uvek, kao i meni treba baš ta kocka.
i pričaj, pričaj, pričaj, o deljenju, o igranju, kako lopta ne služi da se igraš sam, kako autići ne služe da se igraš sam nego je zabavno juriti se svako sa po jednim...

Uf, nadam se da će proć i da je samo faza.
Ma u biti logično mi je da si je on posložio u svojoj glavi da je to njegovo (igračke, mama, tata) i da samo on time upravlja.
Valjda će sa zrelošću i iskustvom proć, stalno mu pričamo kako je lijepo dijeliti itd. i da nije nikakva tragedija (on se naime užasno rastuži kad mu netko to dira).
Ajme puno mi je pomoglo kad kažete da su i vaši to prošli!

to je potpuno normalno za djecu, ja ih ni ne pokusavam tada nagovarati da dijele igracke/sto vec, nek ih slobodno zadrze za sebe, zakaj ne. ako zeli dati super, ako ne nikom nis. pa ne mora ni drugo dijete uvijek dobiti ono sto trazi :)

Eliot, to je tipicno ponasanje za dijete njegove dobi i samo je pokazatelj da se zdravo razvija, da počinje izgradjivati i shvacati svoj identitet i postavljati granice u odnosu na druge. Kad kaze "to je moje" u principu potvrdjuje sam sebe kao osobu. Uz to je vezano i ono nama roditeljima "drago" necu, koje pak pokazuje razvoj volje. Dakle, nema veze s kulturom, odgojem, je li jedinac ili ne, stvar je razvoja.

Smatra se da sve do predskolske dobi niti ne mozemo govoriti kod djeteta o nekom prosocijalnom ponasanju, dijeljenju, empatiji kao nekoj osobini licnosti, jos uvijek djeca to vecinom rade da bi zadobili odobravanje dragih im osoba.

A naravno, kako Hajdi kaze, ima i tu individualnih razlika, neka djeca su sklonija djeljenju, neka nisu...

Mislim da mi kao roditelji smo tu da pricamo, poticemo i sl., al ne treba oko toga radit drame, niti bih ja osobno previse "upirala".

Ma jest, imate pravo!
Puno ste me utješile! :-D