Kako postupiti kod zlostavljanja maloljetnog djeteta od strane vršnjaka??? HITNO

Kome prijaviti? Tko snosi odgovornosti? Sve , sve što znate.
Naime, djete je zlostavljano od strane vršnjaka na treningu. Navlačili su ga, odguravali, stiskali rukama vrat, prijetli mu da će ga tući, a ako neće morao je reći da je sramota za cijeli tim. No, naravno nije to sve. Dok je to govorio morao se smješkati dok ga je drugi gušio za vrat, a još trojica snimala mobitelom, a snimku su stavili na You Tube. Djete je prestrašeno, posramljeno... A ja prebijesna i želim da se ovo ponašanje kazni i da se više ni jednom djetetu to ne dogodi. POMOZITE!!!

S obzirom da se ovo dogodilo na treningu, krenula bih od osobe zaduzene za trening - trener, pa direktor... S pravne strane, ne znam.

užas :-(
pa što kaže trener? ako ništa drugo morao bi sazvati roditeljski sastanak

ne znam kome se možeš obratiti za pomoć, jedino možda da pišeš pravobraniteljici za djecu, ako ništa drugo ona će te uputiti kome se možeš obratiti :-(

davljenje, nanošenje ozljeda, fotografiraj sve tragove, pohrani dokaz s neta i na policiju. Priajva se evidentira.

Tek kad oni evidentiraju prijavu, kreni dalje od pravobraniteljice za djecu na dalje

O Bože, ja sam zgrožena. Treneru naravno reći odmah i neka dijete kaže imena, neka trener pozove roditelje te djece i razgovara s njima

Ja bih isto krenula od trenera, pozvala bih prvo njega na odgovornost,
jer je on bio zadužen za djecu za vrijeme treninga,
ali bih svakako tražila da organizira razgovor kojem ćemo prisustvovati i mi i roditelji sve djece koja su bila uključena u to...

mislim da youtube-u možeš da pišeš i da tražiš uklanjanja neprimerenog sadržaja.

a što se tiče dečaka, tužba protiv roditelja je jedino delotvorno rešenje, naknada štete, duševni i telesni bol koji je tvom detetu nanet od strane njihovih klinaca. ne znam da li je i klub u tom času bio zadužen za njih, treba proveriti tačno vreme nesrećnog događaja.

Ja bi prvo razgovarala sa sinom da mu pojasnim da si odlučna u tome da izguraš problem do kraja i da mora bit i on čvrst jer to šta mu se dogodilo nije prihvatljivo. Onda bi ga odvela na hitnu da imaš medicinsku dokumentaciju i pozvala policiju, dala podatke o klubu, treneru roditeljima. Otišla bi u centar za soc. skrb i dala podatke o tim roditeljima da preispitaju malo te obitelji imali nasilja u njima jer su možda djeca preslika nekih situacija kojih imaju kod kuće. Neka se malo zakuha.
Zvala pravobraniteljicu, ma sve šta mogu napravit... redovnim putem.

:cry: o bože
ne znam što treba ali ovo je prestrašno!

Gogice, strašno :-(
Cure su ti već dale dobre savjete, ali ja bih najprije razgovarala sa svojim djetetom i uvjerila ga da ono ni za što nije krivo, da se takvo nešto može dogoditi svakome ali da to nikada više ne treba trpjeti!
Zatim trener, razrednik, ravnatelj i dalje sve po spisku.

Dakle, krenula sam. Prvo sam ujutro dugo razgovarala sa sinom, on je svjestan da nije kriv, iako kaže da se osjeća" ko da je gol ispred ljudi, a da ga svi gledaju s gađenjem". Zatim sam krenula od trenera i "malih zlostavljača", zatim su me zvali roditelji od te djece, neki su reagirali onako kako bi i ja, a neki ne vjeruju da je to njihovo djete sposobno učiniti. Kako god, svi su svjesni da mogu imati problema, sad imaju vikend za razmisliti. savjetovala sam se i sa kolegicom iz policije, kaže da kad krenem s prijavom nema povratka, al da je najžalosnije što većinom ni djeca "žrtve" nakon nekog veremena nisu sigurni u to što su rekli. Snimka s You Tube-a je uklonjena, i sad mu je malo lakše, svejedno bilo bi super kad bi i ožiljci koje je ovaj događaj njemu nanio mogli nestati poput snimke.

Ma ja bi ipak prijavila policiji na tvom mjestu, zbog sebe, da imam crno na bijelo. I da, slikati ozljede pod obavezno.

Jako mi je zao sto ti je sin to prosao...stvarno bi voljela da postoji neki caroban nacin da se takve stvari vise nikad nikom ne dogode...

i ja bi prijavila
odma
i trazila bi i zahtjevala i inzistirala da trener i mali zlostavljaci idu psihologu

:(
I potpis pod Mukicu

ajme meni strašno :-(
jadno jadno dijete. kome se to desilo? najstarijem iz potpisa?
ne znam što napraviti, pratim topik, al znam da jedino što ne smiješ napraviti je pustiti to da prođe, s nekakvim isprikama il sl. mislim da bih i ja kao mukica.
kako je trener reagirao?

ja potpisujem Mukicu

stvarno grozno,sto su djeca u stanju činit za nepovjerovat :-(
želim vam da to izgurate do kraja i da mali zlostavljivaći budu kažnjeni ...

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

kako je trener reagirao?

---

napomenula sam da ako pokrenem postupak sve kreće od trenera jer su oni odgovorni za tu djecu dok su u dvorani. Složio se i odmah sazvao roditeljski sastanak, obećao da se propusti neće ponoviti, a ukoliko pokrenem slučaj on je spreman odgovarati za posljedice.Po meni trener je reagirao upravo onako kako treba, ali stvar je u tome da imaju DVA trenera i da ovaj kojemu sam rekla nije bio s djecom dan prije na treningu.

a joj strasno!
mislim da si ti za sada sa svoje strane dovoljno poduzela. vec kad si kontaktirala roditelje od tih djecaka, nek se oni pobrinu za njih, ako mogu. ali ipak ti uslikaj te vidiljive ozljede na svoj djetetu, nek ih imas. i nek trener obavi sve potrebne razgovore s njima. nek ih posalje u psihologa, ravnatelja.... ma ako treba nek im i zabrani dolazak na trening.
uff, sta ovakve mene stvari razljute!! posaljes djete na trening, a ono se jadno vrati pretuceno i povrjedeno!!!

Možda da ponudiš sinu da ga tata sačeka poslije treninga ako to želi kao podrška. Naravno bez kontakta sa djecom zlostavljačima ali da vide da iza sina stoji netko od koga mogu nastradat.
Teško je odlučit da li prijavit policiji.
Nekako mi misli lutaju između ove dvije prijevit ili dat zlostavljačima još jednu šansu, a ako se ponovi pa makar i samo verbalno zlostavljanje sve prijavit. Zamolila bi trenera da održi djeci predavanje sa napomenom da još razmišljaš da li da prijaviš policiji tako da ih držiš malo u šaci.

Za sad sam na "stand by-u" do ponedjaljka.
vidljivih ozljeda dijete nema. bilo je malo crveno po vratu što se nakon sat vremena više nije ni vidjelo. Iskreno, mislim da ga više boli ovo psihičko maltretiranje, nego davljenje.
što se tiče čekanja poslije treninga, uvijek ih netko čeka (kad kažem njih mislim na svu trojicu, odnosno svog sina i još dvojicu dječaka koji idu iz našeg mjesta) ili suprug ili ja ili roditelji dvojice dječaka jer svatko vozi jednom. Inače, puno gore je tim dječacima da vide mene nego mog supruga jer sam ja "rospija" , a on milo dijete u usporedbi samnom.
Split trener je napomenu roditeljima da će mama najvjerojatnije pokrenut prijavu, tako da sad doista čekam samo ponedjeljak, odnosno idući trening.

Strasno.
Mozda i samo prijetnja prijavom urodi plodom :/

A jesi sačuvala snimku s youtuba? Jer čini mi se da je to sad jedini dokaz?
Osobno, mislim da bih išla na policiju.

Ja bih kontaktirala psihologa. Jer dijete od toga moze razviti traumu a lose ga posljedice mogu dugo pratiti.
Nekako mislim da cesto njeznija djeca postanu zrtve. Poradila bih na samopouzdanju djeteta, jer nekako mislim da tim malim nasilnicima ne bi palo na pamet maltretirati nekog tko je psihicki jaci od njih.
I svakako djetetu biti bezrezervna podrska. I trazila bih jasnu osudu zlostavljaca; bez obzira sto su djeca u pitanju (ili bas zato) nasilje ne smije proci nekaznjeno.
I nastojala bih da dijete nade krug prijatelja koji ga prihvacaju. Poticala bih ga da se druzi s djecom, da ostvari jace kontakte s djecom koja ga prihvacaju.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

A jesi sačuvala snimku s youtuba? Jer čini mi se da je to sad jedini dokaz?
Osobno, mislim da bih išla na policiju.

---

Na žalost nisam sačuvala snimku. Nisam mislila ni na što osim da se ta snimka makne što prije je moguće.
Ispada da to što mi je bilo jedini dokaz, više nemam.
Imam samo jednu mamu (mamu djeteta koje je snimalo) koja je također izbrisala snimku, ali kaže da ona može reći što je vidjela na snimci, da nije problem. Rekla je da će učiniti sve da se situacija riješi.

Eh, malo sam sumnjičava baš da će ta mama ići inkriminirati vlastito dijete. No, zbilja se nadam da im je uistinu
svima žao i da neće lagati, malo su još premali da bi sve to hladno porekli.

U svakom slučaju, držite se i sretno! (ovo što proživljavate je jedna od noćnih mora svakog roditelja)

MIš mali, pa to je užasno. :-(
Ovakve me stvari jako razljute i rastuže.
Iako bih isti tren potpisala Cvijetu i Mukicu, vjerojatno bih postupila kao ti.
Želim vam sve najbolje, da se više nikada ne dogodi i da maleni to prebrodi na najbolji mogući način. :heart:

Ajme, Gogice:-o. Držite se, cure su ti dale savjete. Pa ovo stvarno nije normalno!

Citiraj:

---

Gogica 24 prvotno napisa

Za sad sam na "stand by-u" do ponedjaljka.
vidljivih ozljeda dijete nema. bilo je malo crveno po vratu što se nakon sat vremena više nije ni vidjelo. Iskreno, mislim da ga više boli ovo psihičko maltretiranje, nego davljenje.
što se tiče čekanja poslije treninga, uvijek ih netko čeka (kad kažem njih mislim na svu trojicu, odnosno svog sina i još dvojicu dječaka koji idu iz našeg mjesta) ili suprug ili ja ili roditelji dvojice dječaka jer svatko vozi jednom. Inače, puno gore je tim dječacima da vide mene nego mog supruga jer sam ja "rospija" , a on milo dijete u usporedbi samnom.
Split trener je napomenu roditeljima da će mama najvjerojatnije pokrenut prijavu, tako da sad doista čekam samo ponedjeljak, odnosno idući trening.

---

Gogice, nemoj pustiti da ovo prođe olako.... Možda treneri nisu dovoljni, već treba razgovarati i s njihovom upravom (kluba). Previše je to uzelo maha.... Moraju i oni osjetiti posljedice svog (ne)rada. Sve ostalo je već rečeno.

Sretno, i nadam se da će se dijete brzo oporaviti od šoka. S ostalim klincima isto treba razgovarati (stručna služba u školi, psiholog) jer oni NISU SVJESNI kako njihovi postupci djeluju na druge.

Zašto se sve što se događa po institucijama prvo riješava kod nečijih nadređenih?

Pa kad te netko napadne na ulici, zoveš policiju. Pa neću valjda pitati tko ti je šef da mu javim da ti da packu po ruci????

Mislim da tako treba i sve prijaviti što se događa "pod krovom".

Citiraj:

---

Kome prijaviti? Tko snosi odgovornosti? Sve , sve što znate.

---

po mom misljenju najprije roditeljima jer oni snose odgovornost za postupke svoje djece i treneru.
onda razredniku djeteta i ravnatelju skole ako se trening odvija u skoli.
ako ne bi razgovori sa roditeljima i djecom urodili plodom prijavila bi na policiju.

fascinira me koliko bi vas odmah otislo na policiju, a da prije nije razgovaralo sa roditeljima djece koja su u tome sudjelovala, stvarno nevjerovatno.
sta bi vi npr. da se vas dijete naslo medju grupicom zlostavljaca? da me ne bi shvatili krivo, ne pada mi napamet zauzimat im stranu, to sto se dogodilo je strasno i duboko suosijecam, al eto zamislite da vam dodje policija na vrata i czzs sa prijavom da je vase dijete zlostavljalo neko drugo dijete a vas o tome nitko ni rijec prije toga nije obavijestio, kako bi se osijecali?

na svu srecu, znam da se puno toga ipak moze postic ako su roditelji spremni na suradnju i zele rijesit problem, i da je u ovakvim situacijama bitno ostat trijezne glave i zauzet se za svoje dijete sto je gogica i uradila.

ako ne upali i problemi se nastave roditelji te djece su upozoreni i barem ce znat s cim ce se trebat suocit, tako da gogice, mislim da si u potpunosti dobro postupila i nadam se da nece bit potrebe za prijavom na policiju nego ce djeca shvatit sto su napravila i vise to nece ponovit.

tvom djecaku zelim brz oporavak i zaista duboko suosijecam. :love2:sretno!

Javi nam se, Gogice!

Ovdje smo svi uz vas :love2:

Evo da se javim i da vam javim što smo uspijeli (ili nismo uspjeli).
Svakako sam razgovarala sa svakim od roditelja (budući da se većina nije pojavila na sastanku da to riješimo grupno).
Nekolicina roditelja "daje ruku u vatru" da njihovo dijete nije krivo te je nazvalo samo zato jer je trener tako rekao da moraju i da se moraju ispričati, jedna mama je tvrdila da je to dječja igra i da su se oni "samo igrali kamermana" i još je napomenula da pustim dijete nek se čeliči, jer što ga ne ubije to ga ojača, te da je ona u mladosti bila ko "tri dečeca zločesta i da je više puta dobila batine i tukla druge i da se zato ne osjeća zlostavljano,". Ovaj dio sam namjerno citirala da vidite kakav mentalitet ljudi vlada u ovom kraju. Objasnila sam da ne želim da mi dijete ima traume zbog navodnog "čeličenja" te nek onda netko njeno dijete "čeliči" na takav način, a moje neće jer to neću dopustiti. Pitala me je što mislim dalje poduzeti na što sam rekla kako je sve saznala od drugih, nerk sazna i to. ne mislim govoriti što su moji planovi dalje u vezi ovog slučaja. Imamo različita mišljenja, moje dijete ima svoja prava i oni koji su krivi odgovarat će. Ukoliko ona misli da njeno dijete nije krivo ne mora se brinuti i ustručavati razgovora s nadležnim službama. na to je definitivno promjenila priču. no to mi je tako nebitno. Na žalost roditelji ne žele povjerovat u to što djeca ponesena masom mogu učiniti drugom djetetu, iako kažem, napominjem pa čak i naglašavam RODITLJI TAKO DJECU NE UČE svejedno, djeca pokleknu. Ni u jednom trenutku nisam okrivila roditelja, rekla sam svakom od njih da znam da ih odgajaju drugačije, al dogodilo se i treba s njima razgovarati. ukazati im na greške i kakve su posljedice. Samo zbog te dvije tri mame odlučila sam da ti roditelji s dječacima moraju razgovarati s psihologom jer očito da ne "vide" (ili možda ne žele vidjeti) što je loše u svemu ovom.
A sad onaj mučniji dio koji me je potpuno ogorčio.
Na CZSR-u rekla da sam možda malo preuveličala, pa da možda je dijete reklo malo više nego što se doista desilo, pa da na kraju ni sam neće znati što je rekao, a najviše me zaboljelo kad me je pitala jel ja to tjeram mak na konac jer su mene u djetinjstvu zlostavljali, te da će posljedice svega ovog biti nepovoljne za moje dijete jer će ga svi radi mog postupka izbjegavati. Rekla sam da je razgovor gotov, okrenula se i otišla. Dotična je poslije sve negirala i rekla da smo razgovarale "off the record" i da je kad dođem s namjerom da prijavim, ona je tu.
A inspektor je rekao da sve mora krenuti od CZSR-a i da li mi se doista da s tim za.ebavati jer to je dug i mučan proces iz kojeg se ništa ne izvlači. usmena opomena i rositeljima opomena s napomenom da se u određenom roku ne smije napraviti isto kazneno djelo. što znači uvjetna.
Moj zaključak je iz svega ovog da naša djeca imaju prava koja na žalost ne možemo ostvariti. Dakle zaštićeni su samo na papiru.
Suprug me nagovara da od svega odustanem, a ja želim da se ta dva vražija roditelja skupa sa svojom djecom pojave i ispričaju i da shvate da su krivi. Želim da svi razgovaraju sa svojom djecom i da se to nikome više ne ponovi. Opet, žao mi je većine roditelja koji su doista iskreno nazvali, našli se, razgovarali, došli s djecom shvatili da su im djeca doista napravila što nisu smjela i ta djeca to (vjerujem) neće više ponovit. Zar da zbog dva roditelja osudim i ostale!?
Eto, od onolike upornosti da istjeram pravdu za svoje dijete, ostadoh bez ikakvog pametnog rješenja.

žao mi je gogice, vidim da si sve poduzela, ni ja ne znam šta bi više. na ovakvo "pravdanje" dotičnih mama mi se riga, vjerujem da bi ih ja pitala jesu li one za jedno "čeličenje" od strane nekog trećeg..najnajmanje što su mogle učiniti jest da se ispričaju i obave ozbiljan razgovor sa svojim djetetom, ovakvim stavom im rade medvjeđu uslugu..
isto mislim da ti sad samo ostaje nadati se da se nasilje više neće ponoviti...

Gogica 24 - iskreno mi je žao zbog teške situacije u kojoj si se našla.
radila sam u školi i svega sam se nagledala (da ovdje nadodam da sam radila u muškoj školi), imala sam slična iskustva s roditeljima kada sam pokušavala riješiti jako problematične situacije (npr. napade nožem jednog učenika na drugog i sl.).
ono što je jedino "otrijeznilo" roditelje je prijava u policiji (onda ostale službe moraju reagirati).

ne znam što bih ti savjetovala, i meni kao trećoj strani je sve to teško padalo jer smatram da bi se situacija trebala riješiti u najpovoljnijem i najboljem smjeru za zlostavljano/napadnuto dijete.

ja sam na kraju otišla iz škole, radi sebe i svog mentalnog zdravlja. trošila sam se previše emocionalno.

uf, ja se isfrustriram samo čitajući, mogu si misliti kako je tebi, gogice!

Gogice, jako mi je žao zbog situacije u kojoj si se našla ti i tvoja obitelj.

Posebno me iritiraju komentari nadležnih službi, mislim da je na djelu čista lijenost pa te odgovaraju od daljnih postupaka. Nereagiranje na ovakvo nasilje s vremenom može dovesti do još težih oblika nasilja. Smatram da nasilnici i njihovi roditelji moraju snositi posljedice, pa makar u obliku činjenice da se protiv njih vodi nekakav postupak. Jesi li razmišljala o angažiranju odvjetnika?

Gogice, joj držite se! Stvarno nam je pravna država otišla, ma bolje ne biti prost. Možda bi stvarno trebalo pitati nekog odvjetnika.

Hvala svima na podršci i na savjetima.
Nadam se iz sveg srca da će ovo što sam uspjela biti dostatno da zaštiti moje i svako drugo dijete iz kluba od daljnjih zlostavljanja.
Za odvjetnika nemam novaca, a isto tako smatram da trebam poštedit poštene ljude koji su svjesni što se dogodilo i koji uistinu su dali i dat će sve od sebe da djeca to više ne ponove.
A ove dvije mame, mislim da su same po sebi dokazale da su ni manje ni više nego degutantne, te da je očito da u cijeloj obitelji nešto itekako ne valja.