Stigao i moj PHD nalaz-molim savjete

Ukratko, začela sam iz 5. IVF-a, nikad prije nisam bila trudna. Spadamo pod idiopate. Sa 20 tjedana odem na redovni pregled-beba mrtva. Ništa nije dalo naslutiti tome na prethodnim uzv pregledima, a imala sam ih 5.
Prema nalazima s patologije, beba je bila potpuno zdrava. Dakle problem je nastao u meni. Spominju se cistice u posteljici, spominju se neke manje infekcije...Spominje se fibroza resica i subkorijalni fibrin...Radončić kaže da bi to moglo imati značenje ali da je nedovoljno pojašnjeno.
Piše i ovo- " u većini rezova vidljive su septalne manje ciste(u većem postotku se nađu kod trudnoća s diabetes melitusom majke i RH inkompatibilnošću)"
Tu RH inkompatibilnost mi svi spominju od početka, iako sam u 15. tjednu radila testove senzibiliteta i bili su ok(ja AB-, muž A+). Radončić savjetuje da odem transfuziologu i da 3 miseca nakon primanja rhogana napravim dodatnu grupnu tipizaciju inkompatibilnosti. Iz toga zaključujem da onaj IAT kojeg inače radimo ne obuhvaća sve??? Na onoj listi za odjela za transfuziju osim IAT-a ima još cili niz podgrupa(Kell, Duffy, DAT, MN...) a meni je zaokružen samo IAT i samo su to testirali...
Šta se tiće šećera, to nisam ni stigla kontrolirat u trudnoći, prije nikad nisam imala problema sa šećerom. Jel moguće da šećer bude uzrok smrti bebe? Sad me šalju i na OGTT...
Šalju me opet i na briseve i TORCH. Imunološke testove sam odradila, kao i biljege na trombofiliju i bili su ok osim onog MTHFR-heterozigotni tip gena, rečeno mi da pijem andol 100. Pila sam ga do 6. tjedna trudnoće kad sam prokrvarila zbog hematoma, tad su mi ga ukinili i nisam ga ponovo počela pit kad je stalo krvarenje jer su mi neki ginekolozi rekli da mi to ne treba, dok je Šparac mislio da mi ipak treba...Šta vi mislite o svemu, ima li ko sa sličnim iskustvom? Imate li koji savjet šta bih još trebala napravit, kome se obratit?
Koliko dugo nakon poroda i kiretaže se trebamo čuvati, kad najranije mogu ić po preostale jajne stanice a kad mogu opet u stimulirani? Neki kažu 3, neki 6 miseci. Dal uopće smijem razmišljat o trudnoći dok ne saznam uzrok pobačaja? Kad mogu očekivati menstruaciju? Prošlo je 13 dana od poroda, krvarenja nema od prekjučer. Imate li kakav savjet za bolji oporavak maternice? Nastojim ostat normalna bez antidepresiva i sedativa, fizički sam ok, psihu isto nekako posložim ali emocije i hormoni me satiru. Koliko vam je trebalo da dođete sebi bar toliko da normalno funkcionirate u društvu? Hvala svima na odgovorima.

Dijabetes može biti problem, a sada za ove ciste ne znam..nisam dr.

Draga kinki, zao mi je sto si izgubila bebu:(
Mogu ti samo na par pitanja odgovoriti. Prvo, vezano za trombofiliju, kako imas problem u MTHFR - koliko sam ja upoznata treba ti terapija u trudnoci. Beba se razvija, ali posteljica nije uvijek u stanju snabdjeti je. Tacnije o svemu su pisale cure na pdf potpomognuta oplodnja, imunoloske pretrage.
Ja zivim u Njemackoj, i znam da se ovdje secer kontrolise tek od polovine drugog tromjesecja (ovo u slucaju "nerizicne" trudnoce). Do tada se rade klasicne krvne pretrage.
Meni su lijecnici rekli da mogu probati nakon tri mjeseca opet. Tri mjeseca su skoro prosla, ali se ja niti blizu ne osjecam spremnom.
Menstruacija je stigla 32 dana nakon porodjaja. Kod nekih cura malo kasnije ili prije, individualno je. Povratak u neku svakodnevnicu kod mene je bio moguc tek djelimicno nakon mjesec dana. A faze euforije, tuge, boli, placa i otupljenosti jos se smjenjuju.

Zao mi je zbog tvog gubitka :-(
Ne mogu ti puno pomoci oko ovog medicinskog dijela jer sam imala drukciji slucaj, teske malformcije otkrivene u 22. tj te zbog toga i inducirani pobacaj tj. porod. Tako da je moj PHD bio potpuno drukciji.
Mogu te samo pozvati na podforum Roditelji andjela gdje nas, nazalost, ima puno koje se nosimo s gubitkom. Tamo mozes naci podrsku, toplu rijec ali i neke savjete vezane za psihicki oporavak. :love2:

I jos jedno, tako puno citam nakon gubitka bebe, medjutim rijetko sam gdje pronasla da je infekcija uzrokovala intrauterinu smrt bebe, a da nije bilo simptoma porodjaja. Znaci ako porod nije krenuo, iako strucna literatura navodi infekciju kao moguceg uzrocnika intrauterine smrti, cesto je nesto sasvim drugo krivac. Ali nisam lijecnik, pa sam sa znanjem brzo na kraju.

majja sma izgubila bebu u 38.tj zbog rh inkomp.Mislim da je moguće razviti antitijela unatoč roghamu ali je jako rijetko.Ja sam ih razvila nakon prve trudnoće odmah po porodu i nisma primila rogham. Otiđi svejedno provjeriti na transfuziju(u petrovoj) , ja idem u 6.mj na kontrolu tamo jer u st transfuziju i dr više nemam povjerenja.
Kažem, može se dogoditi i ne mora.
A što se tiče šećera, ja isto nikad nemam prob s a šećerom i u prvoj trudnoći me nikad nisu slali a u drugoj jesu.Bilo ok. To sad šalju svakoga, ali mislim baš oko 20 tj.ili čak kasnije.nisam sigurna.

kinki zao mi je zbog vaseg gubitka:cry:
nisam imala slucaj slican tvom pa neznam nista o tome. ja sam se prerano otvorila i sa 26 tjedana rodila živu dijecu koja su sada anđeli. imala sam ureaplazmu pa je mozda to uzrok , al nikad necu 100 % znati. u trudnoci nisam radila ogtt test, vadila sam nalaze krvi i secer mi je uvjek bio malo ispod granice.
krvarila sam preko mjesec dana a dobila prvu menstruacju tocno nakon 40 dana. poslije sam prekontrolirala sve briseve i papu i izljecila bakteriju. dosta sam mirovala i pazila se prvih 40 dana poslije poroda jer se to svakoko preporuca radi kasnijih trudnoca, popila bromergon radi mlijeka koje sam imala.fizicki se oporavila dosta brzo a psihicki oporavak jos traje, iako sad mogu reci nakon pola godine da se dosta bolje osjecam nego prvih par mjeseci.kad se osjecam jako lose popijem apaurin da se malo smirim al to stvarno nije cesto.pocela sam raditi 2 mjeseca nakon poroda i vratila se nekoj kolotecini. doktori rekli 3 mjeseca da cekam al ja sam ipak malo duze dok se skroz nisam zatvorila i dok nisam sve pretrage uradila.
kod tebe je to jos svjeze, daj sebi malo vremena da se oporavi tijelo i psiha i kad ti doktori daju zeleno svijetlo tada pocni raditi na novoj bebici, zelim ti da se sto prije oporavis.i znaj da te cuva tvoj:angel:

latikai men i su rekli da mogu nakon 6.mj ali psihički još nisma spremna(iako osijećam pomak).Uskoro će godina dana a ja još jako tužna i boli. S obzirom da me čeka vrlo rizična trudnoća(više nego u drugoj)nemam još snage...znam da ću jednom probati a onda kako Bog da.

Hvala vam svima na odgovorima...Ne znam ni ja kad ću biti spremna al zasad mi je lakše samo kad razmišljam o planovima za idući IVF postupak:-(
A di je taj podforum Roditelji Anđela, ja sam mislila da je ovo to?
Klarita, ti si iz Splita? Znači nema mi smisla ići u Split kod transfuziologa? Volila bih s tobom popričat ako imaš volje da se nađemo na kavi. Muči me pretpostavka da mi naši transfuziolozi neće ni htjet radit tu dodatnu tipizaciju koju savjetuju Poljak i Šparac...
Majko mila, vi ste sve još gore situacije od mene prošle....Strašno...A to krvarenje, nema ništa na ulošku pa se pojavi na wc papiru malo-znači još nije stalo?

Kinki zao mi je zbog tvog gubitka,ne znam nista o tome,zelim samo da de pozdravim i da ti pruzim podrsku,znam kako ti je...:cry::love2:

Joj oprosti, sad tek vidim da i jesi na ovom nasem podforumu...uopce nisam gledala...

Kinki zao mi je zbog gubitka bebe,citala sam tvoju pricu na forumu trudnica i plakala,ja sam bebu izgubila isto u 20-om tt zbog infekcije,nazalost puno nas je ovdje ali kako cure pisu ovo je pravo mjesto za naci malo utjehe od onih koje su to isto prosle,drzi se.

kinkinaravno da se možemo naći(sory gore sam napisla maj, krivo vidjela).ma nije ti stvar da st transfuzija neće napraviti nego sam ja od njih doživjela svašta, nemara i ne povezanosti između ginek i transf. koji bi u ovakvim slučajevima trebali surađivati.
tako da sada odemn na st transfuziju mislim da bih pukla na sve njih ali ako ti dr šalje da napraviš i imaš uputnice sve će napraviti. ja sam radila u njih tipizaciju(Kell...) i ja i suprug,ali kako smo se dogovorili da u slučaju slijedeće trudnoće sve vodimo na Sv.Duhu onda sve radim od sada gore.
šaljem ti privatnu poruku za dogovor.

kinki, moja iskrena sućut zbog gubitka bebice. nadam se da si našla ili da ćeš uskoro naći način kako se nositi s preteškim gubitkom. tu smo da nam se pojadaš, požališ ili pitaš za savjet. ili bilo što drugo.
o tvojim nalazima ne znam. i sama čekam daljnje pretrage koje mi nisu potpuno jasne. cure na ovom podforumu mi puuuuno pomažu.
šaljem ti zagrljaj!

klarita meni se isto cini da je nakon 3 mjeseca rano i svi su se cudili kako su mi cak dva ginekologa rekla da samo toliko cekam, al eto... ocito i to ovisi od doktora do doktora. mene je isto strah uzasno nove trudnoce i znam da me ceka 9 mjeseci lezanja a to ko nije probao nezna sta je to, zdrav si a moras lezati, ja sam cak polulezecki jela a ustajala samo na wc i to je tako naporno psihicki al zelja za dijetetom je veca od svega tako da cu izdrzati sta god mi Bog dadne!

latikau mojem slučaju se treba dogiurati do 20tj trudnoće da se započne s transfuzijom krvi bebi kroz stomak u venu a to je vrlo rizičan zahvat bez obzira što ga oni izvode dobro, ipak su izveli možda 20 takvih zahvata i to samo jedan dr u Hrvatskoj. I kako da se čovjek opusti i planira?ili kako da uživa u trudnoći?prvu trudnoću sam baš uživala, dok dr nisu uprskali sve, drugu sam se još držala jer je bilo još i dobro kako zna biti a oni opet uprskali...ali valjda je to Božja volja!

Citiraj:

---

Ninjago prvotno napisa

Kinki zao mi je zbog gubitka bebe,citala sam tvoju pricu na forumu trudnica i plakala,ja sam bebu izgubila isto u 20-om tt zbog infekcije,nazalost puno nas je ovdje ali kako cure pisu ovo je pravo mjesto za naci malo utjehe od onih koje su to isto prosle,drzi se.

---

Meni spominju infekciju, ali patolog tvrdi da je toliko malo tragova da sumnja kako je to bio uzrok. O kakvoj infekciji se kod tebe radilo? Ja sam briseve radila 2 miseca pred postupak IVF, obzirom da sam misec dana prije postupka i prva 3 miseca trudnoće uglavnom mirovali i nismo smili imat odnose-ako sam i pokupila infekciju to je bilo kod ginekologa...Jel moguće da se radi o rubeoli, citomegalovirusu ili parvovirusu, jedino to troje nikad nisam vadila? Jel to uopće spada pod infekciju?

Citiraj:

---

klarita2 prvotno napisa

latikau mojem slučaju se treba dogiurati do 20tj trudnoće da se započne s transfuzijom krvi bebi kroz stomak u venu a to je vrlo rizičan zahvat bez obzira što ga oni izvode dobro, ipak su izveli možda 20 takvih zahvata i to samo jedan dr u Hrvatskoj. I kako da se čovjek opusti i planira?ili kako da uživa u trudnoći?prvu trudnoću sam baš uživala, dok dr nisu uprskali sve, drugu sam se još držala jer je bilo još i dobro kako zna biti a oni opet uprskali...ali valjda je to Božja volja!

---

Draga, a jel ti oni nekako mogu pomoć u prvih 20 tjedana, dok još ne može beba na transfuziju? Moja beba je umrla par dana prije punih 20 tjedana, jel to znači da joj nije bilo pomoći ako je rh bio problem? I kad radiš testove senzibilizacije u 15. tjednu, koliko vidim na nalau se spominje samo neki D i IAT. Jel to obuhvaća Kell i ostala sranja ili ne? Jel moguće da mi je IAT nalaz bio uredan al da sam ipak već bila senzibilizirana Kell-om?

kinki žao mi je zbog gubitka bebe :-(..
evo iz svog iskustva, izgubila sam bebu u 37 tjednu zbog šećera, nisu me slali na nikakve pretrage tokom trudnoće, a šećer je bio jako visok, beba potpuno zdrava..i opet i drugi put, može isto biti od šećera, al drugi put je u pitanju bila i genetika, tako da doktori nisu bili sigurni..pričekaj bar 6 mjesei da se fizički oporaviš i da na miru obaviš sve pretrage, samo polako i drži se :love2:

evo citam nase postove i koliko vidim svaka ima razlicit razlog gubitka dijeteta,uzas :cry:
Klarita razumijem te u potpunosti,jer sve nas ceka teska i psihicki i fizicki trudnoca. ja stvarno jesam sprema na novu trudnocu ali nisam i nikad necu biti spremna da mi se ponovi proslost i da sahranim svoju dijecu. Nesto kontam da smo mi Bogu dali vec nase anđele i da ce drugi put ipak biti kod svih nas sve uredu.Ja neznam kako bi podnjela jos jedan gubitak, nezelim ni pomisljeti na to jer nam se to nece desiti .

Kod mene je uzrok bila gnojna upala posteljice tako da je definitivno uzrok bila bakterija,ali brisevi uvijek negativni i kod mene i kod mm tako da ni danas neznam koja bestija je bila u igri.Zatrudnila sam nakon 6 mj.sve proslo ok uz kontroliranje briseva i urinokulture svaka 3 tj.Dr. sumnjaju da je uzrok mozda bio BHS grupe b,jer sam imala endometritis nakon prvog poroda a on je bio uzrok.Mozda kod tebe ni nije kriva infekcija,meni je pukao vodenjak i to je dovelo do smrti bebe,beba je bila zdrava.

kinkine znam puno o takvmim nazivima, meni je rađeno sve kompletno što se tiče rh faktora a suprugu fenotip.
Prije 20.tj trudnoće(ili eventualno 18) oni ne mogu ništa , samo redovito kontrolirat stanje u krvi mojoj.ama baš ništa!

takva djeca koja boluju od rh imunizacije su obično manja i zaostaju u razvoju , a moja Marija je u 35.tj imala 2500kg.Sasvim normalana beba. Sve je kriv njohov nemar!
Naći ćemo se i popričati!

Citiraj:

---

visnja08 prvotno napisa

kinki žao mi je zbog gubitka bebe :-(..
evo iz svog iskustva, izgubila sam bebu u 37 tjednu zbog šećera, nisu me slali na nikakve pretrage tokom trudnoće, a šećer je bio jako visok, beba potpuno zdrava..i opet i drugi put, može isto biti od šećera, al drugi put je u pitanju bila i genetika, tako da doktori nisu bili sigurni..pričekaj bar 6 mjesei da se fizički oporaviš i da na miru obaviš sve pretrage, samo polako i drži se :love2:

---

Majko mila, prvi put šećer a drugi put genetika? Isuseeee....Žao mi je!

kinki, ja sam nakon gubitka bebe radila TORCH i pokazao se citomegalovirus. zatim sam radila imunoenzimski test (krvna pretraga) koja je pokazala da sam CMV pokupila svježe, nakon poroda. dakle, nije bio uzrok smrti bebe. no, inače, može biti. vidjela sam da si negdje ranije pitala može li to biti uzrok. ako je neki virus došao do bebice, onda bi ona imala malformacije organa. toliko ja znam.

što se tiče tvojih strahova, bilo bi jako čudno da ih nemaš. i ja ih imam.

vjerujem, draga, da ćeš u nekom trenutku shvatiti i sama koliko si sad, nakon najgoreg iskustva, jaka, hrabra, nepobjediva. ako nakon ovakvog iskustva možemo željeti opet, nadati se opet, pokušavati opet, e pa onda stvarno ne vidim jače ljude od nas. želim ti da doživiš taj trenutak, draga! dotada, plači, tuguj, pričaj s bližnjima, piši nama ovdje... a kada budeš spremna na nove pobjede, opet ćemo biti tu uz tebe da nam svaki dan govoriš o svojim strahovima i o svim radostima koje slijede.

pitala si na početku koliko nam je trebalo da počnemo normalno funkcionirati. mislim da je to jako individualno, tako da si uzmi vremena koliko god trebaš da se isplačeš, budeš sama sa sobom, da ne udovoljavaš drugima...ja sam, npr. počela raditi nakon mjesec dana i nije mi to bilo pametno. bilo mi je prerano. nekome više trebaju ljudi da ga zaokupe, nekome samoća. mislim da su ti i cure ranije pisale, ali i ja tako mislim pa ću možda i ponoviti: dozvoli si da izbaciš sve osjećaje koje imaš, nikako nemoj sputavati ili misliti da su nenormalni. nećeš više biti ista osoba, ali ćeš nastaviti dalje...kad to budeš osjetila i htjela. i samo će te jedan dan iznenaditi i osjećaj radosti, sreće ili motivacije za nečim. evo, meni je danas točno 3 mjeseca kako sam izgubila svoju kćerkicu i iako sad plačem pišući ti, osjećam nadu, mogu se radovati jer idem baki na kavu i jer ću putovati s prijateljicom. čisto da ti bar nekako odgovorim na pitanje ''koliko vam je trebalo''. i svejedno svaki dan cijeli dan mislim na svoju anđelicu i ona je na taj način uvijek sa mnom. veliki zagrljaj, draga!