Kako nam je prošao prvi razred ?dvojbe, veselja, dojmovi.....

Znate kako vele, dobro sam se udala, kako sam se nadala :mrgreen:

kako je moj sin najmlađi u razredu bojala sam se kako će se snaći s ostalom djecom koja su po godinu i više starija od njega ( rođen je 19.3.2004) , prošli smo i promjenu učiteljice usred školske godine( takav je život ), određene nesuglasice sa učiteljicom iz dnevnog boravka i tako .... Bilo je vatreno, ali bilo pa prošlo....

Napredovao je u smislu da je odgovoran, sam se brine o svojim stvarima i domaćim zadaćama, zbog moj posla je tjedan dana kod bake jer nemamo usklađene turnuse, pa mijenja kuću svakih 7 dana .....i polako ulazimo u finiš....

Sa učenjem i disciplinom nema problema. Naravno ima tu manjih ispada iz kolosjeka ,no to je sve očekivano i normalno.

Učiteljica je izvrsna i ima moju 100 postotnu podršku u svemu ( ok pred Markom , ja u sebi koji put zakolutam :mrgreen:, no najvažnija lekcija koju sam čula od starijih kolegica da nikad ne kudim učiteljicu pred Markom )

Naučio je voziti bicikl, napokon ......, ali pertle nas još muče...Uredno piše ( ljevak ) i jako dobro računa

Ne bavi se nikakvim sportom ili dodatnom aktivnošću jer nemam logistiku navažanja, u 3 razredu će u glazbenu ( bar se nadam ....)

i ja kao prosvjetar sam zadovoljna, vrlodobar 4 ( za sveukupni dojam škole, učiteljici čista 5 ! )

Joj maria i mi smo pred samim krajem prvog razreda. Kao što kažeš "Dobro sam se udala, kako sam se nadala"! Baš sam si mislila da otvorim sličnu temu...doma u zadnje vrijeme mm i ja često razgovaramo kako je sve ispalo puno, puno bolje nego što smo se nadali, ali evo sada pred sam kraj kao da nam ponestaje snage, a trebamo je. Sinko više nema motivacije - nekako kao da mu je više sve-sve jedno kako će finiširati. Zadaća- "Joooj ma budem"! Na pitanje kada - odgovor je naravno "kasnije" - kada dođe to kasnije "jojo kako sam umoran - vi niš ne kužite - učiteljica hoće da mi budemo kao ona, da sve znamo kao ona, a mi smo djeca kaj vi stari to ne kužite?" i tako otakako su se vratili u klupe poslije praznika. Budući da vidim da su me živci napustili - već zvučim ludo i sama sebi - molim one s iskustvom kako ga motivirati da izdrži još malo? Do sada nije bilo takvih problema, ali otkako su dani duži i ljepši sve je puno teže. Razumijem ga, ali kako ga ojačati da izdrži još malo?

Možda je u fazi brzog rasta pa je stalno umoran ???? JA bih mu smanjila rafinirani šećer u prehrani( mislim lupam ali tako sam i sa svojim napravila ) , više voća, više divljanja na svježem zraku, više "zdravog" umora ......i zadaću bi trebao pisati odmah, nema poslije

On je u boravku, ali kako on kaže - tamo je velika buka za pisanje zadaće - tako zadaće dođu kući nakon što on 8 sati provede u školi. Razumijem ga da mu je to sve sada naporno, ali svakodnevno pregovaranji me već skroz iscrpilo - "Zadaću napravi sada, poslije će ti biti još teže i blablabla..." napravi je on, ali uz toliko pregovaranja i uvjeravanja... Idem u školu ovaj tjedan da vidim zašto odjednom toliko zadaća svakodnevno dolazi kući. Možda je i učiteljicama već dosta 8-)!!!
Što se tiče boravka na friškom zraku mislim da je on šampion u tome! Nogomet i samo nogomet, tu i tamo rolanje i vožnja biciklom, ali nogomet uvijek i svagdje, ah!!!
Početkom drugog polugodišta kada su počele ocijene toliko je bio sav uzbuđen i pazio da sve bude baš kako treba, ali sada kao da mu je više sve svejedno - izgubila mu se motivacija!
Možda i je u fazi brzog rasta pa je stalno umoran ???? Ah, valjda bu više narasao pa do kraja školske godine ne posijedim do kraja :mrgreen:

Ja sam tkđ. zadovoljna. Najviše me bilo strah socijalizacije, ali nakon početnih bojazni ipak je sve izvrsno. Ima svoju klapu, curu, društvo do škole, sve u svemu bolje nego sam se nadala.
Odlikaš je, iako imamo stalan problem s pisanjem i čitanjem, ustvari s urednošću. Dobije pet iz testa, ali s opaskom da je izuzetno neuredno. Zahvalna sam učiteljici na razumjevanju. Bude to točno, ali jednostavno izgleda kao nogom napisano. Sve u svemu prirodni predmeti su daleko lakši i draži. Zadaće ne podnosi i ne želi pisati, svaku zadaću moramo prosjediti pored njega da ju napiše. Općenito nije lud za školom i to mi se ne sviđa. Mali su oni, ali bilo bi mi draže da on osjeća nekakvu sreću kada dobije dobru ocjenu, nego da mene pita jesam li zadovoljna peticom (njemu je svejedno).
Ali ako nejde drugačije može i tako 8-).

Marija, daj mi napiši par riječi o tome kako je biti najmlađi u razredu. Moja kćer je rođena 31.03. i upisi nas čekaju nagodinu. Vremena još ima, ali ja mislim da ću ju upisati. Zna već sada brojeve, dosta slova, ponešto i pročita, ali prvenstveno mislim da je izuzetno emotivno zrela. Sada s 5 godina možda i više nego Mislav kada je kretao u školu...

Uredan, slova su mu valjda kao šablonom pisana. Savjestan, vodi računa o obvezama. Samostalan, svaku lektiru do sad je pročitao, sastavio i napisao sasvim sam.
To spominjem zato jer mi je kći u gore navedenim primjerima bila ( i još uvijek jest) totalna suprotnost. Ona jest odlikaš, ali ne uzrujava se ako dobije trojku (dvojka iz testa iz prirode koji je pisala nakon što je tjedan dana nije bilo u školi ju je ipak malo pogodila), a ja sa laganom zabrinutošću iščekujem njegovu reakciju kad prvi put dobije ocjenu koja nije petica.

Socijalno se u razredu dobro snašao, ima par prijatelja još iz vrtića, ali druži se i s drugima. Obzirom da ima karakter nagazne mine, bilo je par svađa nakon kojih se još neko vrijeme durio (tipa 'On mi više nije prijatelj!), ali nakon nekog vremena ga prođe. Učiteljice nisu toliko tolerantne prema njegovim izljevima ljutnje kao što su bile tete u vrtiću, ali mislim da se inače dobro razumiju.

Od aktivnosti ide na tae-kwon-do tri puta tjedno i na plivanje dva puta tjedno, ali koliko on energije imaaaa... sad kad je lijepo vrijeme još nakon treninga ode van napucavati loptu. Ide na njemački kao izborni jezik, a želio je ići i na talijanski, ali ja sam mislila da bi mu previše bila dva potpuno nova strana jezika u istoj godini (na engleski je išao još u vrtiću). Međutim, njihova učiteljica u boravku je inače i profesorica talijanskog, pa ih je onako u igri naučila i par pjesmica, i koliko vidim to ga veseli i usvaja to bez problema, tako da ako još slijedeće godine bude imao volje ići na talijanski ima moj blagoslov.

Ukratko, školske obveze odrađuje odgovorno, vanškolske s veseljem, motoričke vještine usvaja u skladu s dobi (i mi smo početkom godine naučili vezati cipele!)...dao Bog da tako i ostalo.

Da sam imala mogućnosti i da je netko od Lovrine ekipe ostao u njegovoj vrtićkoj grupi, i on bi ostao. Stvarno je još uvijek zreli vrtićarac.

Želi se ispisati iz škole i postati ribar. S druge strane, ako mu kažem da mu je alternativa vrtić - užasne se; ili ako mu kažem s kim će sve ići ponovo u prvi razred -još više.
Uglavnom, smatra školu teškom i ne može dočekati dan kad će je završiti.

S druge strane, uopće nije loš. Ima izuzetno strogu učiteljicu (malo prestrogu za prvašiće) koja ih jako jako opterećuje sa užasnom količinom zadaće koju ne uspjevaju odraditi u školi pa je nose doma - i tu je problem ("škola/crkva je zla, jer mi ne daju da se igram!!! "). Kad mu objasnim da se treba malo jače potruditi oko zadaće u školi (problem je što mu proljeće lupa u glavu, i nogomet je centar svijeta, i njemu jednostavno misli odlutaju... ) kako bi se doma mogli igrati, malo čitati itd.. on mi totaln očajan kaže:
"Mama, ali ja ne mogu zadaću napraviti u školi, kad nam učiteljica kaže da nam je to DOMAĆA zadaća!!!" (nikakva uvjeravanja ne pale, jer što učiteljica kaže - to je zakon!)

Inače, ide na dodatni engleski (ili kako on kaže: "to je spik ingliš, a onaj drugi engleski (o.p. redovni) je ingliš!!") voli ga i ne voli (jer ga mora vježbati) i na sport (odmah nakon boravka - i obožava ga!).
Vrhunac svakog dana je razdoblje između nastave i boravka jer se tada igra nogomet (akači protiv cekača) i iza škole (pogađate: nogomet).

Uglavnom, škola mi je ok. Učiteljice su ok (i makar nam je glavna učiteljica stroga ipak ima jako dobar pristu djeci) no ipak ipak stvarno imaju previše zadaće... ne stižu je odraditi, a nitko djeci nije objasnio da ako ne stignu taj dan napravit će idući (što one kažu nama roditeljima, ali ne njima)i onda se dešavaju stresne situacije doma kad malac jednostavno više ne može funkcionirati - premoren / prezasićen itd...

inače, ovi proljetni praznici bacili su nas unazad. i jedva, jedva, jedva se možemo ponovo uključiti u kolotečinu. stvarno nam bi bilo bolje da ih nije niti bilo, već da se škola skrati za tih tjedan dana...

@saška

Marko je dosta visok za svoju dob , a prednost mu je što već čita zahtjevnije knjige ( npr Družba Pere Kvržice i sl, 5 prijatelja ) pa je i verbalno puno jači od ekipe iz razreda, tj kad im složi neku svoju spiku oni mu nisu u stanju parirati.... tako da se izborio za svoj status ... ima 3 frenda s kojima si je super ,ostali su mu kolege iz razreda ( to je njegova podjelaXD )....a to što mu oni kažu da je klinjo , on im natrag veli da će on prije završiti školu .... ja sam mislila da će se on rasplakati na tako nešto ,a ne da će odgovoriti

Maria hvala ti na odgovoru. Svjesna sam da je sve zaista individualno i da je svako dijete priča za sebe, ali me ovakvi svijetli primjeri tješe :)
Ja sa zavišću čitam kada pišete o samostalnoj djeci. MM i ja smo prosjedili sat vremena jučer, a on nastavlja danas... Zadaća i lektira.
Ja mislim da on niti jednu zadaću ne bi napisao da mu ne sjedimo na glavi. I što je najgore, uopće mu nije teško, ali treba nam 15 minuta da ga uvjerimo da mora početi pisati zadaću iz matematike i kada konačno sjedne, napiše ju potpuno točno za minutu i pol.
Jako mu je teško sjediti i učiti. Npr. Nera (5g) je jučer uredno sjedila pola sata s nama za stolom i listala njegove knjige, a on je cijelo vrijeme njurgao kako mu se ne da sjediti i pisati (omraženi) hrvatski.
Potroši bar duplo vremena na moroganje nego na pisanje zadaće.

Da, lijepo je čitati ove dojmove koji odišu zadovoljstvom i ponosom nas roditelja!!
Bravo za naše prvašiće, bravo i za nas roditelje, jer i nama je to prvi korak u novoj etapi odrastanja naše djece.
Kao ex-prosvjetni djelatnik, slažem se s marijom71 da nije uputno komentirati učiteljicu, školu i dr., posebno ne s negativnim predznakom - iz tog razloga nikako (pa i u nekim potezima s kojima se ne slažem) ne govorim niti negodujem protiv učiteljice i one druge iz produženog boravka.
Zasada sve pet. K. ima dobru ekipu, mali broj učenika je u razredu, svi su pomalo "pahuljasti" osim jednog malo "življeg" dječaka.
K. pohađa i dodatne programe (informatika, sportska grupa i sl.) i zadovoljna je s postignutim rezultatima - ima izniman talent za literarno, a posebno za slikanje (učiteljica je uporna, pa želi i da je na dodatnoj iz matematike, što me posebno raduje!)
I mi smo imali problem sa smjenama, ne zbog škole koliko zbog posla MM-a i mene, koja putujem i radim u smjenama.
Svi su se u obitelji, hvala Bogu, angažirali oko odvoženja-dovoženja djece.
Ponosan je i braco P. koji želi što skorije u prvi razred, he, he ... a to je posebna priča.

Još malo pa kraj, da sumiram, hvala nebesima da OŠ završava.

Za školu dajem jedva tanku trojku.

I kaj će doma ili put pod noge?

Evo i nas na kraju 1.razreda. Škola čista 5!!! :-)
Učiteljica - da sam tražila bolju ne bi dobila.Odlična je i moja N ju obožava. :heart:
Što se tiče gradiva mislim da je odlično sve savladala (sad ćemo još vidjeti kad krenu ovi zadnji testovi).
Razred je odličan, jako su složni i jako dobro funkcioniraju. Ona je prezadovoljna! u boravak ne ide.
Izvannastavnih aktivnosti ima puno ali ona toliko toga želi - u školi ide na dodatnu iz matematike i na mali zbor, izvan škole ide na ples i gimnastiku. Ples obožava i puno putujemo baš zbog njenog plesa. živimo u malom gradu i prijevoz uopće nije teško izorganizirati. kad sam slobodna na sve idemo biciklom (što je i meni super), a na dosta toga zna otići i sama pješice. kad nešto kasnije završava dogovorimo se mi roditelji pa jedan poveze više njih (što opet zbog malog grada nije problem razvesti čak i kad ne živimo blizu jedni drugih).
Uz sve obaveze ostane joj puno vremena i za igru. U ulici imamo odličnu ekipu i puno se igraju vani (gušt ih je gledati kad krene - žmirke, ljepljive babe, kipova ... )
Ovo ljeto planira u radionicu tenisa (tjedan dana traje) i u školu plivanja (3 tjedna) - iako pliva odlično, cijela ekipa ide i neka uči razne tehnike plivanja.

Kad sumiram godinu - mislim da je bila super! Ona je bila spremna za školu, i vidno uživa u njoj!
Kako će biti dalje - vidjeti ćemo!

Citiraj:

---

bzara prvotno napisa

Evo i nas na kraju 1.razreda. Škola čista 5!!! :-)
Učiteljica - da sam tražila bolju ne bi dobila.Odlična je i moja N ju obožava. :heart:
Što se tiče gradiva mislim da je odlično sve savladala (sad ćemo još vidjeti kad krenu ovi zadnji testovi).
Razred je odličan, jako su složni i jako dobro funkcioniraju. Ona je prezadovoljna! u boravak ne ide.
Izvannastavnih aktivnosti ima puno ali ona toliko toga želi - u školi ide na dodatnu iz matematike i na mali zbor, izvan škole ide na ples i gimnastiku. Ples obožava i puno putujemo baš zbog njenog plesa. živimo u malom gradu i prijevoz uopće nije teško izorganizirati. kad sam slobodna na sve idemo biciklom (što je i meni super), a na dosta toga zna otići i sama pješice. kad nešto kasnije završava dogovorimo se mi roditelji pa jedan poveze više njih (što opet zbog malog grada nije problem razvesti čak i kad ne živimo blizu jedni drugih).
Uz sve obaveze ostane joj puno vremena i za igru. U ulici imamo odličnu ekipu i puno se igraju vani (gušt ih je gledati kad krene - žmirke, ljepljive babe, kipova ... )
Ovo ljeto planira u radionicu tenisa (tjedan dana traje) i u školu plivanja (3 tjedna) - iako pliva odlično, cijela ekipa ide i neka uči razne tehnike plivanja.

Kad sumiram godinu - mislim da je bila super! Ona je bila spremna za školu, i vidno uživa u njoj!
Kako će biti dalje - vidjeti ćemo!

---

Bravo! Kako je ovo lijepo pročitati...

Hvala ti Peterlin :heart:

Evo da i ja napišem dojmove.
Što se tiče ocjena tu je besprijekorno. Što se tiče škole kao ustanove , nisam imala prevelika očekivanja, ali i ona mala koja sam imala nisu se ispunila. U našoj školi nema nikakvog reda, nitko nije za ništa zainteresiran, odmah naiđete na negativan stav a da niste rečenicu do kraja izustili.
Moje dijete nema problem sa svladavanjem gradiva, ali ima određenih drugih poteškoća i za to nema nikakvog sluha (er naravno ako dijete ima sve petice to znači da drugih problema nema, jer se dalje od ocjena ne gleda) . Nalaz psihologa pisan za školu nitko nije pročitao, niti je itko zainteresiran pročitati ga.
Nisam očekivala puno, ali ova razina nezainteresiranosti me ipak malo iznenadila.