Dojenje-pocetak pocetaka

Trudna sam drugi put, imam cerkicu od 3 god, dojila sam je 2 godine, ali je nas pocetak bio veoma bolan i mukotrpan.
Naime, imala sam super trudnocu i super porodjaj, pa sam kao normalnu pojavu smatrala da i dojenje mora ici glatko, no tu sam iskocila iz svakog kolosijeka. U bolnici cim sam se porodila i smjestila se u krevet, tad su i moju cerkicu smjestili pored mene i ja sam se odmah pridigla da je stavim na grudi, jer sam citala da je tada instikt sisanja najjaci, pa smo mi lijepo pocele. Medjutim, dolaskom kuci poceli su savjeti koji nisu nikako isli u prilog mom dojenju, a i beba mi je vec tada napravila ragade, pa su dojenja postala veoma bolna, ali ja nisam odustajala.Pa sam joj izmedju ostalog dala i flasicu koju sam zamrzila iz dna duse i vise joj nikad nisam dala flasicu.Ragade su trajale 2,5 mjeseca, ja sam u medjuvremenu zvala Rodin SOS telefon za podrsku dojenju i hvala svima na beskrajnim savjetima i podrsci, skinula se ona za kratko vrijeme sa flasice, jer sam ja bila uporna i stalno nudila samo siku, elem se i ona navukla, pa je ostatak mog dojenja bio fantastican i divan period.
Zato se sada bojim ovog drugog porodjaja, tj. ja ne planiram nista drugo osim dojenja, ali se isto tako sa strahom prisjecam prvih dana i mjeseci dojenja i bojim se iskreno ponovo ragada.
Volela bih da mi neko napise do detalja kako da zapocnemo dojenje bez muke.
Hvala unaprijed i srdacan pozdrav

I mene zanima isto... s tim da sam ja bas na pocetku-pocetka, bez prethodnog iskustva ikako :)

sole, divno je pročitati takvo lijepo iskustvo, koje je dokaz da se s upornošću zaista može sve.. bravo za vas :)
Mogu razumjeti tvoj strah, s obzirom na trnovit put koji ste prošle, no neka ti to ne bude već sad teret koji će te pratiti i ovaj put. Nema baš nikakvog pokazatelja koji govori u prilog da će se isto ponoviti. Nova trudnoća, nova beba, novo iskustvo... vidjet ćeš da će ova beba po svemu biti sasvim nova, posebna priča, pa zašto onda i dojenje ne bi bilo sasvim drukčije od početka.
Teško će ti itko detaljno moći opisati kako početi, baš zato što to ovisi o puno okolnosti koje nitko ne može predvidjeti. Ono što je ipak sigurno i što će ti najviše pomoći jest pozitivno razmišljanje, vjera u sebe i upornost, a vidim da ti toga ne manjka. Okruži se ljudima koji podržavaju dojenje (vidim da već jesi, čim si ovdje :)), informiraj se, uključi se u neku grupu za potporu dojenju, imaj na umu gdje ćeš zatražiti pomoć ako vam bude potrebna, ali prije svega, opusti se i prepusti, isključi dio mozga koji je zadužen za razmišljanje, koji često donosi strah, koji nam ulijeva sumnju i postavlja pitanja... uključi instinkte na maksimum i pokušaj se poistovjetiti sa sisavcima koji milijune godina svojim mlijekom othranjuju mladunčad, bez puno razmišljanja i onako kao je to već priroda savršeno uredila.

Dojenje je čin gdje oksitocin treba biti glavna faca, a to je hormon sreće, ljubavi, opuštenosti, prepuštenosti... adrenalin mu je najveći neprijatelj i treba tjerati negativne osjećaje svih vrsta. Njima nije mjesto ni u trudnoći, ni pri porodu, niti u dojenju.

Želim ti puno sreće i prekrasnih trenutaka s novom bebom:heart:

Citiraj:

---

Dojenje je čin gdje oksitocin treba biti glavna faca, a to je hormon sreće, ljubavi, opuštenosti, prepuštenosti... adrenalin mu je najveći neprijatelj i treba tjerati negativne osjećaje svih vrsta. Njima nije mjesto ni u trudnoći, ni pri porodu, niti u dojenju.

---

Uh ovo je toliko točno!

Ima dvd u rodinom web shopu mliječna staza, nisam ga gledala, ali vjerujem da je nešto fantastično za pripremu
majki za dojenje.
Također je dosta bitno u prvim tjednima imati kremu za te ranice, kod prvog sam imala bepanten i stalno sam ispirala prije
podoja, a sa drugim sam kupila Purelan koji nije potrebno za ispirati i meni je bio puno unčikovitiji.
Znači krema, volja, opuštenost i ako ima netko da pomogne kod kuhanja i sl, odlično dođe u prvim tjednima.
I to je to, ugodno dojenje :)

Ne znam recept kako da dojenje počne bez muke i sumnjam da postoji, ali mogu podijeliti svoje iskustvo. S prvim djetetom je dojenje krenulo užasno pogrešno, on nije htio dojiti već je samo spavao, bilo je ljeto, visoke temeperature... s pet dana je dehidrirao i završio u bolnici. Kasnije je "prodojio" i također mogu napisati da je ostatak bio divan i prekrasan, no doslovno godinama sam imala traume od tog našeg početka i bolnice. Izliječio ih je tek mlađi koji se rodio i prodojio, od prvog trenutka. Nije tu bilo nikakve filozofije, nisam ništa posebno radila, on je jednostavno bio takva beba, otvorio je usta, uzeo i sisao. Možda je pomoglo to što je rođen u jesen pa nije bilo straha od dehidracije, možda to što je porod bio puno lakše i brži nego prvi put, no ipak mislim da je najviše baš do bebe.

Napisat ću još nešto što je možda skroz blesavo, nije moje područje pa neka me moderatorica izbriše ako je pogrešno. Kad dojim na boku i podoj mi je bolan tj. osjetim da mi nateže bradavicu, gotovo uvijek mi pomogne jednostavno guranje bebi bliže sebi tj. priljubljivanje uz moj trbuh. To sam i prijateljici savjetovala i rekla je da se preporodila.

Ma ja sam koristila prirodan lanolin i puno mi je pomogao,nego ja razmisljam da se ipak prijavim u Rodinu skloicu za dojenje, za svaki slucaj, da utvrdim gradivo. Ja sam na ovom forumu toliko toga procitala i presrecna sam sto postojite, a sa svojim iskustvom sam pomogla mnogim majkama u mom okruzenju, jer sve moje prijateljice koje su se porodile posle mene dojile su uredno svoje bebace i to je bila moja najveca misija.
I sad kad vidim neku novopecenu mamu ja prvo pitam dojis li?To je jace od mene, a tek kad mi neko kaze da nije imao mlijeka ja se odmah naostrim i pocnem da govorim da nema zene bez mlijeka i da je to apsolutno prirodan proces, kao i trudnoca i porodjaj, pa kad to nije zakazalo ne moze ni dojenje zakazati.
Hvala Linda na pohvalama, i ja se iskreno nadam da ovaj put nece biti problema.

ma, nama kad je krenulo dojile smo kako smo stigle, pa smo i spavale sa sikom u ustima jedno vrijeme, mada ja sam za nju postojala 24sata i bukvalno sam primjenjivala podoje na zahtijev, a dok smo tako spavale i dojile i ja sam se iskreno odmorila uz nju. Brzo se potisnu ta losa iskustva, i doslovno smo uzivale obe, ali sad kad sam ponovo trudna, sama od sebe se nametnula misao sta ce biti prilikom drugog porodjaja, kako ce nam ici dojenje???

Moje iskustvo dojenja je prekrasno od prvog trenutka kad sam uzela svoje dijete u naručje. Dojila sam pune dvije godine. Prvih šest-sedam mjeseci ni vodu nije pio.
Nadam se da će mi i s drugom bebom ići tako sve glatko. Vjerujem da hoće :-)

Samo pozitivno razmišljaj. Imaš iskustvo i moralo bi krenuti bez problema.
Sretno! :-)

I mene neki put uhvati panika kao i sole. Evo me u devetom mjesecu trudnoće i osim dojenja mi ne postoji alternativa, ali tako sam i razmišljala sa prvim, pa je završilo sa 9 mjeseci izdajanja. Kad se samo sjetim, stvarno neznam da bi to mogla ponovit. čitala sam sve tekstove, smatrala sam se dovoljno educiranom pa opet nije išlo. Mislila sam ako će biti problem biti će kod mene (regade,mastitis....)nikako nisam bila spremna na to da će beba na sam pogled mojih prsa urlati, gurati me koda joj otrov hoću dat. Osoblje u bolnici je samo sljegalo ramenima, i govorili mi neznamo u čemu je problem!

Ja sam oboje svoje djecice dojila dvije godine. Sa sinom, iako mi je bio prvo dijete, nisam imala nikakvih problema, lijepo smo se uskladili i sisao je bas ono skolski svako tri ure. Bila sam samouvjerena kad sam rodila kcerkicu, sa toliko staza iza sebe medjutim ona se iz pocetka nikako priviknut na sisanje, toliko me "grizla", do krvi, da sam u suzama dojila skoro 2 mjeseca. Kasnije smo se uskladile i na kraju je ona dojila i dulje nego braco. Htjela sam rec da je svako dijete druga prica kao i svaka trudnoca i da svaka mama ako zeli moze uspjeti !Naoruzajte se strpljenjem i optimizmom i uzivajte, nema nicega ljepseg nego prisnosti kod dojenja !

Citiraj:

---

printemps prvotno napisa

I mene neki put uhvati panika kao i sole.nikako nisam bila spremna na to da će beba na sam pogled mojih prsa urlati, gurati me koda joj otrov hoću dat. Osoblje u bolnici je samo sljegalo ramenima, i govorili mi neznamo u čemu je problem!

---

Ja sam bila upravo takva beba, nadam se da ce moja biti veci ljubitelj dojenja ako Bog da:)

Ja se Printeps tek tebi divim, ja sam se veoma kratko izdajala sa Sofijom, ali su za mene mame koje se izdajaju heroji. Kod nas je isto bila kratka faza kad ona siku nece ni da pogleda, ali ja sam jedan cijeli dan od 2h do 6h popodne provela gurajuci joj siku u usta, ja u usta, ona iz usta, ali ja se nisam smirila dok je nije prihvatila, svasta je bilo, e kad smo se usaglasile strikalo je sve do 2. godine i zaista sam sve muke zaboravila i dojenje mi je nesto najljepse sto mi se dogodilo.

Ma nek mi samo na pocetku krene, posle cemo lako.Ne razmisljam o porodjaju koliko razmisljam o dojenju.

Cak sam razmisljala posto idemo na more u julu najvjerovatnije u Opatiju da vidim ima li u tom periodu neka Rodina skola za dojenje ili bi makar u tom periodu porucila taj film mlijecna staza.