On je tako usporen

Moj mališa sad će 4. i totalno je usporen
Uvijek je zadnji u svemu,kao da mu manjka koncentracije?!?!
Teta u vrtiću kaže a je uvijek zadnji u jelu i spremanju na spavanje i sl.
Doma jede po sat vremena. Oblači se ko puž sve nešto odugovlači.
Kaj se tiće bica i rola,on bi vozio ali da ga neko gura, rolao bi isto da ga neko vuće, uopće se ne može skoncentrirati na pedaliranje...
SAmo zuji okolo ko da broji muhe.
Nisam ja sad neki hiperaktivac ali pomalo me izluđuje. ujutro se spremamo satima u vrtić,ja sad ne radim ali koma je,ako ću krenutui pa ja ću uvijek kasniti...
Kad dođemo na more on se uopće ne kupa, smo baca kamenčiće i tako po mjesec dana.
Jedino di malo divlja je trampolin.
Kako da ga potaknem da bude malo ažurniji i spretniji, u njemu nema niti malo sportskog duha ni sličnog.
ili ja pretjerujem,al gledam druge klince pa to su sve naki hahari a ovaj samo zuji..

I moja curka je na faze takva :roll:, nezainteresirana i usporena. Znam da sam čak i neke pretrage htjela napraviti (tipa željezo) da vidim jel sve ok.
Nekad mi se čini kao da joj je užasno dosadno. Onda prođe neko vrijeme pa postane hiperaktivna. Ovisi jel odmorna, s kim je, šta radi...

A da ga upišete na neki sport? Moja ide na gimnastiku i super joj je tamo, tempo je dobar i vrati se sva skakutava, onda nam doma prezentira šta su radili i sva je važna :-)

opis moje mlađe
problem je ako imaš drugo dijete koje je brzo u svemu pa ti se sve čini još sporije...
mi je potičemo da se malo brže oblači a za jelo i druge stvari je puštamo kako joj paše
bojim se da nema pomoći i da moraš biti samo strpljiva

Moj sinek od 6,5 godina je isto takav...Ajmeeee, meni sjede još više narastu dok njega dočekam. Ali zato trči brzo kao munja...:roll:

Nego, kad se tušira...Nema li ga, nema...Neki dan mu je trebalo još nekih 15 minuta od akd je završio tuširanje da izađe van...Ja unutra za njim, a ono pari se sve u 16, od tatinog dezića nemreš disati, zurka strši u zrak...:-o. Kaj mene još čeka???
A o jelu nem auopće potrebe da se priča, to jelo i popljesnivi dok on pojede...

Citiraj:

---

emarink prvotno napisa

I moja curka je na faze takva :roll:, nezainteresirana i usporena. Znam da sam čak i neke pretrage htjela napraviti (tipa željezo) da vidim jel sve ok.
Nekad mi se čini kao da joj je užasno dosadno. Onda prođe neko vrijeme pa postane hiperaktivna. Ovisi jel odmorna, s kim je, šta radi...

A da ga upišete na neki sport? Moja ide na gimnastiku i super joj je tamo, tempo je dobar i vrati se sva skakutava, onda nam doma prezentira šta su radili i sva je važna :-)

---

Sorry za off gdje idete na gimnastiku - i mi smo u potrazi za dobrom gimnastičkom grupom za 4 godišnjaka :)

Citiraj:

---

Minda prvotno napisa

Sorry za off gdje idete na gimnastiku - i mi smo u potrazi za dobrom gimnastičkom grupom za 4 godišnjaka :)

---

Idemo na kineziološki fakultet u GK "Novi Zagreb". Uguglaj, ima i web. Stvarno smo prezadovoljni! Samo što sad završava godina. Na jesen kreće opet.

Hm za sport uopće nije zainteresiran, pilai samo ga jel hoće nešto , nudili mu, ali ne.
Nije baš otvoren prema nepoznatim licima i da budem iskrena imam osječaj da ga nekad drugi gledaju kao čudaka jer neće pričati sam njima i tako.
Danas je jedva MMovom kolegi rekao koliko ima godina.
Onako blago teleći pogled, i otvorena usta i jezik van, ajme
Ima mlađu seku i ona je brzić,ali ona je još mala 1,6g i nije baš za usporedbu, čak sam mislila da to radi iz inata i ljubomore,ali pričali smo jako puno i mislim da nije, on nju jako voli i smješna mu je, pomaže joj čita i jako mu je zanimljiva,ali i ona je dosta samostalna...
Kad go mu predložimo nešto ajme, neće i neće
Evo mislila sam ići s njim u dječji odjel knjižnice ma ni čuti...
Plivanje, ni u ludili, pita jel može bacati kamenčiće u bazen i tako

Prihvati ga takvog kakav jest. Vjerojatno je posvojoj osobnosti zanesenjak, a ne hahar. Pa šta? Izluđuje te sporost, a da je hahar, izluđivala bi te vika i vrpoljenje. Obično ima nešto što izluđuje :).
Pusti ga da radi što voli, ali ponekad predloži i neke druge aktivnosti. Ako prihvati, super, ako ne, nema veze.
Ja vjerujem da se njemu svašta događa u glavi dok "zuji".

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Prihvati ga takvog kakav jest. Vjerojatno je posvojoj osobnosti zanesenjak, a ne hahar. Pa šta? Izluđuje te sporost, a da je hahar, izluđivala bi te vika i vrpoljenje. Obično ima nešto što izluđuje :).
Pusti ga da radi što voli, ali ponekad predloži i neke druge aktivnosti. Ako prihvati, super, ako ne, nema veze.
Ja vjerujem da se njemu svašta događa u glavi dok "zuji".

---

vertex, u 99% slučajeva slažem se s tobom, ali ovdje ipak ne bih...

Slažem se da ne treba praviti drame od djetetove sporosti, ali ako je u pitanju ipak nešto drugo (neka sitna neurološka smetnja ili kašnjenje u razvoju u odnosu na vršnjake, smetnja vida ili štogod drugo) ne bi bilo loše porazgovarati s pedijatrom, čisto informativno...

A doma bih ja kroz igru uvela dvije stvari:
- vježbice
- masaža

U ovom slučaju Brain Gym mi se čini najboljim izborom. Denisson je sve o tome rekao u knjigama prevedenim na hrvatski (ima ih nekoliko, dostupne su po knjižnicama, ali bitne su samo ove dvije: Brain Gym i ja - to je priča o metodi i kako je ona nastala, Brain Gym - priručnik s cd-om za roditelje i edukatore - to je zbirka vježbi koje se mogu raditi kad god nam padne na pamet).

Evo koga zanima, tu sam sad na brzinu našla opis nekih od tih vježbica: http://dira.forums-free.com/brain-gym-metoda-t25.html

Ako dijete nije zainteresirano za aktivno vježbanje, možda će u početku lakše prihvatiti masažu (ako treba detaljne upute, naći ću ja to, pisala sam već o tome).

Stvar je jednostavna - ako dijete odbija kretanje, masaža mu može popraviti cirkulaciju pa će se s vremenom početi bolje osjećati, bolje kretati i ubrzati. Ne mora jurcati za loptom i biti profesionalni sportaš, dovoljno je da se ubrza i da stekne zadovoljavajuću potrebu za kretanjem.

Ide to... bez brige! Imam jednog takvog doma. S 4 godine nije bio u stanju navući čarape, često bi žlicom promašio usta, a danas... najradije se igra NA DRVETU ispred kuće! Nisam to očekivala... Ipak, rijetko kada prođe dan da njega i brata ne izmasiram, bar malo. To nam je najprije bilo nužnost, kasnije navika, a sad čista ugoda...

Slažem se da treba provjeriti mogućnost da je sporost dio neke veće smetnje, ako je baš tako ekstremna. I ove stvari koje predlažeš su dobre u svakom slučaju: masaža, zajedničke vježbice kroz igru - naravno.
Napisala sam onakav post jer imam dojam da je superx malo razočarana sinovim ponašanjem. U oba slučaja - i ako se radi o smetnjama koje za posljedicu imaju sporost (i na kojima se može poraditi), i ako se radi o takvom temperamentu - potrebno je prihvatiti da je dijete takvo kakvo jest.

On nosi odnedavno naočale, i nije neka dioptrija, tako mislim da nije bilo do vida,...
Što se tiće njegove motoričke zrelosti,mislim da je sasvim ok, prohodao je sa 9 mj. dosta je spretan uvijek bio,ali njemu se neda.
Voli šetati, onako penzonerski, samnom je u stanju prehodati cijeli uži centar u potrazi za nečim.
On ako da je velika ljenčina, i nije baš otvoren prema drugima i ponekad kao da se boji.
Neće plivati jer se boji da će se utopiti (nikad ga nitko nije plašio i sl. nemam pojma otkud to..), sjedi u pličaku , eventualno uđe do guzice,a kad ga probam malo nagovarati da ide, vrlo često počne plakati i kmečati.
Zna se sam obući, samo mu reci da idemo po sladoled ili sl. brz je ko munja,a inaće... :-(
Dosta je on zreo za svoju dob, jako voli filozofirati rano je progovorio, u vrtiću je na engleskom programu i jako mu dobro ide.

I moje je dijete bilo usporeno dok ga nismo upisali na sport u vrtiću.
To ga je potaklo na aktivnost na jedan opušten način, u grupi njegovih prijatelja.
Sada čak uočavam da je u nekim igrama ponekad najaktivnije u grupi ili parkiću...
Jako smo zadovoljni kako se naše diejte koje je izgledalo kao totalno antitalent za sport
pretvorilo u malog sportaša (a još je uvijek zadržalo onu mirnoću kad nešto boja, lista slikovnice isl.)

Citiraj:

---

superx prvotno napisa

On nosi odnedavno naočale, i nije neka dioptrija, tako mislim da nije bilo do vida,...
Što se tiće njegove motoričke zrelosti,mislim da je sasvim ok, prohodao je sa 9 mj. dosta je spretan uvijek bio,ali njemu se neda.
Voli šetati, onako penzonerski, samnom je u stanju prehodati cijeli uži centar u potrazi za nečim.
On ako da je velika ljenčina, i nije baš otvoren prema drugima i ponekad kao da se boji.
Neće plivati jer se boji da će se utopiti (nikad ga nitko nije plašio i sl. nemam pojma otkud to..), sjedi u pličaku , eventualno uđe do guzice,a kad ga probam malo nagovarati da ide, vrlo često počne plakati i kmečati.
Zna se sam obući, samo mu reci da idemo po sladoled ili sl. brz je ko munja,a inaće... :-(
Dosta je on zreo za svoju dob, jako voli filozofirati rano je progovorio, u vrtiću je na engleskom programu i jako mu dobro ide.

---

meni ovo skroz super zvuči. on će barem imati koncentraciju u školi, a ovo boldano ukazuje
da je dijete strpljivo, a takva djeca, koliko god usporena izgledala, čak i u sportu postižu bolje
rezultate jer misle svojom glavom i nisu impulzivna

Jao, nadam se.
Ne očekujem ja od njega nekog olimpijca, ali voljela bih da jednog dana izabere neki sport kojim će se makar rekreativno baviti i zanimati.

Citiraj:

---

superx prvotno napisa

Moj mališa sad će 4. i totalno je usporen
Uvijek je zadnji u svemu,kao da mu manjka koncentracije?!?!
Teta u vrtiću kaže a je uvijek zadnji u jelu i spremanju na spavanje i sl.
Doma jede po sat vremena. Oblači se ko puž sve nešto odugovlači.
Kaj se tiće bica i rola,on bi vozio ali da ga neko gura, rolao bi isto da ga neko vuće, uopće se ne može skoncentrirati na pedaliranje...
SAmo zuji okolo ko da broji muhe.
Nisam ja sad neki hiperaktivac ali pomalo me izluđuje. ujutro se spremamo satima u vrtić,ja sad ne radim ali koma je,ako ću krenutui pa ja ću uvijek kasniti...
Kad dođemo na more on se uopće ne kupa, smo baca kamenčiće i tako po mjesec dana.
Jedino di malo divlja je trampolin.
Kako da ga potaknem da bude malo ažurniji i spretniji, u njemu nema niti malo sportskog duha ni sličnog.
ili ja pretjerujem,al gledam druge klince pa to su sve naki hahari a ovaj samo zuji..

---

+
Mogu te potpisati u svakoj rečenici :-)
Moj malac je upravo takav. Iako se u zadnjih par mjeseci počeo malo više aktivno ponašati jer se nekako iznenada zainteresirao za nogomet. Do nedavno se sa djevojčicama igrao kuhara u vrtiću :mrgreen:
Ja ga zovem flegmić.:-) Muž se uvijek ljutio na tu njegovu sporost. Sve on napravi sam, ali strašno sporo. Jednom sam ga pokušala natjerati da se natječe samnom tko će prije obuti tenisice, no on mi je hladno odgovorio: "ja ne želim biti prvi"
Nije me to nikada zabrinjavalo zato što je on jako bistro dijete i sve ga živo zanima. On ne gleda kako upravlja biciklom jer mora vidjeti sve oko sebe. Nevjerojatno je kakvim detaljima se "zamara". On na cesti prepoznaje sve automobile naših prijatelja i poznanika :-o
Nedavno smo ga suprug i ja zatekli kako u kupaonici sa hlačama i gaćama na gležnjevima stoji pored wc-a i bulji u kotlić. Kad smo ga pitali kaj radi, rekao je: "skužil sam!" kaj si skužil? I onda nam je počeo objašnjavati kud voda ulazi u kotlić, kako se otpušta i kuda izlazi u wc, pa sve isponova...
Ima još puuuno takvih anegdota, gotovo svakodnevnih. No eto, moj zaključak je da to dijete ne stigne i misliti i trčati istovremeno :-)
Nepoznatim ljudima ne želi reči ni dobar dan, ni doviđenja. To mi je problem.

Citiraj:

---

Tina84 prvotno napisa

+

Nepoznatim ljudima ne želi reči ni dobar dan, ni doviđenja. To mi je problem.

---

E to mi je posebno koma, moramo ga mititi, kada ide k okulisti moram mu obečati brda i doline samo da prozbori koji riječ.
Zadnju put je upalilo, ali jednostavno je znao šutiti i nije htio govoriti ni slova ni slike, iako je sve raspoznavao.

Citiraj:

---

superx prvotno napisa

E to mi je posebno koma, moramo ga mititi, kada ide k okulisti moram mu obečati brda i doline samo da prozbori koji riječ.
Zadnju put je upalilo, ali jednostavno je znao šutiti i nije htio govoriti ni slova ni slike, iako je sve raspoznavao.

---

Naš je evo nas iznenadio:-). Poveli smo ga na moj pregled (3D ultrazvuk) da vidi bebu u maminom trbuhu. Čim smo ušli u onu malu mračnu prostoriju rekao je dobar dan! I razvezao se, odgovarao doktoru na svako pitanje :-D
I tete u vrtiću kažu da je vrlo otvoren i aktivan kad raspravljaju o nečemu. Ali kad se pojavi nepoznata odrasla osoba jednostavno zanijemi.
No eto, možda je to ipak samo faza.

Joj, razumijem te. i moj maleni, 4,5 godina, je sličan. Kombinacija takvog flegmatičnog karaktera, ali ja bih rekla i motoričke (ne)spremnosti. Jako je spor. Većina roditelja djeci govori neka uspore, budu pažljivija, paze..., a ja njega uvijek u šetnji moram požurivati. Nije da on promatra oko sebe pa istražuje, jednostavno hoda SPORO. Uopće ne voli trčati. Jedva ga dobijem da trči, ali on pretrči 10tak metara i gotovo. Umori se i mora sjesti. To mi je posebno žao, jer sam negdje čitala da je trčanje jako korisno za razvoj dječjeg mozga. Sve mu je daleko, nikud mu se neda ići. Upisala sam ga u sportsku školu, nadajući se da će poboljšati motoriku i spretnost (baš je nespretan, često pada), no nakon dva puta nije mu se više dalo ići, nije mu se sviđalo. Doma često kaže da mu je dosadno, teško se zaigra sam....

I moj je jako sličan. :-(
Što se tiče obavljanja nekih poslova, oblačenja i sl. uvijek je zadnji, zaboravi šta radi, nikad gotov. U vrtiću i same tete komentiraju da je on "u nekom svom svijetu". Sport ga slabo zanima i moram ga forsati da vozi bicikl ili nešto slično.
S druge strane, sigurno znam da mu se u glavi odvija jako buran život, jer me stalno obasipa nekim "filozofskim" pitanjima. Okarakterizirali su ga u vrtiću kao nadareno dijete, izmišlja pjesme i priče, ima bogat vokabular.
Ne voli naročito sport, što je meni jako krivo i već sam ga pokušavala nagovoriti da ga negdje upišem. On eventualno veli da želi skakati u vis (samo kad bi netko umjesto njega dotrčao do strunjače :lol:).
Kažem,jako slična priča.

Nedavno sam vidjela da na Velesajmu ima škola trampolina i to mi se čini jako zgodno, a kažeš da to tvoj voli. pokušaj tamo.
:-)

Cure, mene isto muči ovo iz Vaših postova.... Cura ima 8 godina, 1.je razred. Usporena je do ludila.... Apsolutno zadnja u svemu, bilo da je jelo, sport ili bilo što... i to ju niti najmanje ne smeta. Upisali smo je i na sport koji je željela, i tamo je zadnja. To me tako frustrira da ću poludjeti. Zadaću evo piše 3 sata.... a o nekom učenju da i ne govorim, to i ne stigne.... ima li tu pomoći, kako je "ubrzati" i jesmo li osuđeni na "sporicu"?

ima li teškoća s održavanjem pažnje?

Citiraj:

---

corny prvotno napisa

Cure, mene isto muči ovo iz Vaših postova.... Cura ima 8 godina, 1.je razred. Usporena je do ludila.... Apsolutno zadnja u svemu, bilo da je jelo, sport ili bilo što... i to ju niti najmanje ne smeta. Upisali smo je i na sport koji je željela, i tamo je zadnja. To me tako frustrira da ću poludjeti. Zadaću evo piše 3 sata.... a o nekom učenju da i ne govorim, to i ne stigne.... ima li tu pomoći, kako je "ubrzati" i jesmo li osuđeni na "sporicu"?

---

Eh, prvo da te malo utješim - moje usporeno dijete (stariji sin) sada je osmaš, prosjek 5,0, odličan matematičar, odlično organiziran, samostalan i odgovoran. I završava osnovnu glazbenu ove godine.

ALIIIII.... u početnim razredima osnovne škole vječito je bio među zadnjima. Znali smo to jer on je imao zakašnjeli razvoj govora, usporeni razvoj fine motorike i tak, da sad ne nabrajam - borili smo se s gomilom sitnih smetnji s kojima se trebalo pozabaviti.

Daklem - što smo činili (evo špajskarte, pa vidi da li nešto od toga može biti primjenjivo i za tvoje dijete). Napomena: moj sin nije imao dijagnosticiran ADHD ni ADD, on je imao samo vrlo kratak interval pažnje i dobili smo od logopeda u Suvagu upute što s tim treba raditi, ali to je bilo u predškolskoj dobi pa smo imali dosta vremena raditi na tome.

Kad imamo takvo dijete, treba sebi i djetetu nekako pomoći da sve funkcionira. Mi smo imali prave "strategije preživljavanja":
- dnevna rutina bila je prilično čvrsta (uvijek u isto vrijeme obroci, spavanje, igra, šetnja... ). Mislim da smo okolini jako išli na živce inzistiranjem na tome, ali nama je pomoglo.
- pazili smo na prehranu (što manje šećera i konzervansa, što više zdravih namirnica...) Možda sam mogla pitati i nutricionista, ali funkcioniralo je i bez toga. I danas je tako, iako smo s vremenom "olabavili", ali evo primjera kako su klinci kondicionirani u glavi: mlađi je nedavno rekao da će dobiti šećernu bolest ako pojedemo sve što je u špajzi (za Uskrs su dobili gomilu čokoladnih jaja i zečeva)

Pisanje zadaće - mi smo imali sreće da su naša djeca uvijek bila u jutarnjoj smjeni, pa sam bila doma dok su pisali zadaću. Izgledalo je ovako:
- nakon škole ručak i odmor, ali ne predugo
- nakon toga, pregledavanje zadaća da vidimo što sve treba (malo djece to zna spontano, većinu treba naučiti): Moj stariji je imao odličnu učiteljicu koja je nama na roditeljskom rekla što i kako:

Uzme se nešto lagano za uvod, da se dijete "zagrije", a ako nema - šiljimo olovke, uklanjamo stvari sa stola i pripremamo se psihički za zadaću i razgovaramo o tome što je bilo u školi. Nakon toga slijedi matematika ili hrvatski (zahtjevna zadaća). Nakon toga po potrebi odmor. Nakon toga priroda i slično-zadaće za koje treba pročitati udžbenik da bi se mogla riješiti radna bilježnica. Obično je zadnji bio strani jezik.

Ovo treba pripasati rasporedu, ali bit stvari je da dijete shvati da NEMA igranja ni televizije dok se zadaća ne riješi. Odmor nakon ručka može biti uz slikovnice, ali nikakvu elektroniku koja razara koncentraciju. Tako je bilo kod moje djece - svaki će roditelj znati što je to. Moj mlađi sin ima ružnu naviku držanja igračaka na stolu (jer sad su već veliki, pišu zadaće samostalno i dok mene nema u blizini) i vidjela sam da ga to zna gadno usporiti. Jednostavno mu odvlači misli. Sto puta sam mu morala reći "makni igračke, prvo zadaća pa tek onda igranje". Imali smo strategiju da se može poigrati (pomaziti plišane igračke, rastegnuti se, popiti vode) tek nakon što završi svaki predmet.

Eh, da - prije zadaće treba obaviti pijenje vode, wc i sve ostalo (presvlačenje po potrebi), da što manje radnji odvlači pažnju. Moj stariji voli tišinu, a mlađi voli glazbu ali mu to ne dam dok piše matematiku jer mu produljuje vrijeme pisanja zadaće i povećava faktor greške. Može slušati muziku dok radi prezentacije ili tako nešto, ali uz matematiku bolje se pritjerati raditi bez ikakvih ometanja, a to treba naučiti. On je kao mali imao elemente disleksije i isto smo se nagnjavili dok nismo našli odgovarajuće metode koje pašu baš njemu. Treba mu više vremena za učenje nego starijem bratu, ali neusporedivo manje vremena za vježbanje instrumenta treba mu neusporedivo manje. Sastavci i druge kreativne stvari idu mu bolje, kao i strani jezici.

* * *
Sve u svemu, to je gnjavaža, ali navikavanje djeteta na sustavni rad (u skladu s njegovim potrebama i karakterom) dugoročno se i te kako isplati.

Neke stvari se daju popeglati, ali često i karakter djeteta ima veliki utjecaj. Moj stariji je savjestan i odgovoran, a mlađi naginje na stranu "lako ćemo i stignemo" pa njega povremeno vikendom uhvatim da ne ispunjava radne bilježnice kad treba. U takvom slučaju dogodi mu se vikend roditeljskog terorizma, kad mora popuniti sve zaostatke, pa ne stigne s dečkima van. Pustim ja njega, ali ipak tu i tamo nadzirem. Sad je to već dosta bolje, ali trebale su doslovce godine uvježbavanja da bi se podigla razina učinkovitosti. Teško mu je uz starijeg brata kojem sve to gradivo ide lako, ali odnos prema radu je bitan i tu smo ih od prvog školskog dana doslovce dresirali da rade kako treba. Uostalom, kad se sjetim sebe - i moj tata odradio je to za mene u nižim razredima osnovne.

Sretno i tebi!

Ako misliš da trebaš pomoć (meni su Suvagovi logopedi bili neprocjenjivi), potraži je. Stručna služba u školi često može pomoći, učitelja nipošto ne treba preskočiti, a po potrebi ideš i dalje. Iako većina klinaca prolazi taj period navikavanja na rad i odustajanja od vrtićkog pristupa, pa vjerojatno nema razloga za bilo kakvu dijagnostiku.

:oops:Sorry na kilometarskom postu. Nadam se da će bar nekome biti od koristi.

Ne treba ti stručna pomoć pored Peterlin :klap: .
Sve je i kod nas u detalj isto i sve potpisujem - početni "roditeljski terorizam" daje izvrsne rezultate i kod najsporijih.

Oh Bože, baš ste me utješile. Najviše se bojim da će uvijek ostati tako flgama... ono, na gimnastici joj teta gura guzicu uz kozlić. :roll::-o:-o:-o Ja živča pa mi to nikako ne sjeda. Ali ako Peterlin kaže da ima lijeka.... Što se tiče učiteljice nije mogla dobiti bolju, i mi smo dobili upute.... pazim... a valjda će biti malo bolje.....