problemi u vrtiću i doma

mi smo krenuli u vrtić u rujnu s 19 mjeseci i malac je vrtić nakon par tjedana odlično prihvatio, ali zbog čestih bolesti i nakon samo 3,5 mjeseca vrtića i 4 ture antibiotika te 1 ture ekstencilina, a prema savjetu pedijatra, početkom prosinca ostavila sam ga doma s tetom čuvalicom. početkom svibnja s navršenih 27 mjeseci ponovo smo krenuli u vrtić i tu su nastali problemi. dijete se potpuno povuklo u sebe, prolazi neku vrstu depresije iako kad dođe doma sad je već situacija bolja nego prije. u vrtiću je skroz drugo dijete... miran i povučen,jede samo ako mu se decidirano kaže b. jedi inače je u stanju buljiti u hranu, pije isto tako ako ga se opomene. nekad se desi da plače i zove mamu po 2 sata na dan, ne igra se s drugom djecom, samo hoda i gleda u prazno. doma je s druge strane izuzetno živ i aktivan, ali neće više sam jesti već izvoljeva malo od mame, malo od tate, iako smo se već polako počeli odvikavati od pelena sad smo opet u njima, sve je stalo ili otišlo unatrag. danas mi teta u vrtiću kaže da se b. rano budi i plače, a onda budi i drugu djecu. Kaže ona meni možete li vi dolaziti po njega u 13:30 kako ne bi budio druge??? nisam mogla doći sebi, u ovoj cijeloj situaciji nije dakle bitno što je moje dijete ovako nesretno i jadno nego činjenica što budi druge.

što vi mislite o svemu ovome? ja zaista više ne znam što raditi - ako ga ostavim domao n će opet biti sretan i zadovoljan, ali vrtić ga kad tad čeka i ne možemo ovakve situacije izbjeći. a nemam kud s njim, moram raditi.

ali nekako u svemu tome brine me posebno nazadovanje... od djeteta koje je samostalno jelo postao je ovisan o hranjenju i sam ne želi ništa. radije će otići gladan u krevet nego sam nešto pojesti. inače samo hoda oko mene i želi se maziti. naravno da se pomazimo, ali ne možemo cijelo popodne provesti u zagrljaju. ja sam u komi jer ne znam što raditi...
pomoooooooooooć.

Draga Sanda, vjerujem da ti nije lako, donekle slicnu pricu imamo i mi... klinci su nam rodjeni u mjesec dana razlike. J. je krenuo u jaslice isto u deveti mjesec i cesto poceo poboljevati...upala grla, pa uha, pa pluca... ova zima nam je bila jako teska. inace, od pocetka, jaslice nije pretjerano zavolio i tek sto bi se koliko-toliko naviknuo, zbog bolesti smo ostajali kuci. nedavno je pauza bila gotovo mjesec dana, prehlada pa uletila baba na par dana, pa sam ja bila na g.o. i hajde "nek bude kuci"...povratak je bio gotovo nemoguc, plakao je cijelim putem, vikao je "ne vrtic" i jedva se dao presvuci. tete kazu da se brzo smiri, da se druzi sa djecom ali vise uz nagovor i da je opcenito predobro dijete oko kojeg se ne moraju puno muciti. ono sto mene muci i sto je najgore u cijeloj prici je sto nece da jede gotovo pa nista, popije malo soka ili caja i onako uzme u prolazu malo kruha...sjedne za stol ali nece jesti. i svaki put kad dodjemo po njega tete samo slijezu ramenima kao "nista se tu ne moze". i inace je tezak za jesti, ali ne mogu shvatit da mu zaista nista ne uspiju "podvalit" i da je gotovo uvijek kad ga kupim iz vrtica i zedan i gladan. i normalno da takvim tempom ne moze izdrzati dugo zdrav. grozno, nesretna sam zbog toga jer sam uvjerna da tako pokazuje svoje nezadovoljstvo...sto puta smo pricali s njim o tome, kako mora jesti i piti ali uzalud.
da nisam trudna, sigurno bih nasla nekoga da ga bar dva-tri puta tjedno pricuva, a ostale dane da je u vrticu, pa makar i krace (do podne, do spavanja) ali da ide bar na koji sat i da se druzi sa djecom. presmjesan mi je kad skuzim nesto novo sto zna i sto su ga naucili u vrticu, kao na primjer, plesali smo na neku pjesmu i on je rukicama radio neke kolutove... ne znam da li sam ikad vidila ista sladje...ja ga pitam tko te to naucio, on kaze: majia (marija-teta).
ne znam sto ti reci pametno...slusaj svoje dijete, pokusaj procijeniti koje su mu mogucnosti, moze li se bar donekle adaptirati, daj mu malo vremena, oni su vec veliki lukavci, on zna da nije ostavljen i da ces ti doci po njega. sretno i javi kako vam ide!

Nemam savjet, samo sličnu situaciju. Jedino što nije baš bolestan, a ima i 3,5 g. Ista stvar, odbija jelo, plače, scene kad ide u vrtić, postao je kost i koža. Ne sudjeluje u aktivnostima, ako ne plaće sjedi u kutu i kaže teti da čeka mamu. Zadnjih mj.dana radim popodne, pa nije išao u vrtić i odmah se popunio, veseli je, super. Već mi je zlo od pomisli da 1.6. opet kreče.
Išao je u vrtić od 9. mj, dakle adaptacija je već trebala proči.
Postoje li djeca koja se zbilja nikada ne pomire sa tim da moraju u vrtić? Stariji klinci su mi nakon tjedan-dva adaptacije voljeli ići, ovaj mali nikako.

Mi nemamo tu situaciju, ali već tjednima razmišljam o tome jer s G ide jedan mali u vrtić koji je toliko nesretan tamo da je to stvarno uznemirujuće (meni). Ne znam koliko dugo je u vrtiću jer mi smo ga zatekli tamo kada smo krenuli 1.2., ali čini mi se da je "starosjedioc". Dijete plače gotovo stalno, ali onako očajno plače da ti se srce para. Pri tome ga tete stvarno pokušavaju utješit, skrenut mu pažnju na nešto drugo (grupa ima samo osmero djece od kojih pola nema tako da mu se stvarno mogu posvetit). Meni se čini da bih ja na mjestu njegovih roditelja razmišljala o nekom drugom rješenju, naravno ako bih ga imala. Ako čovjek nema nikakve financijske i obiteljske uvjete, što je tu je, ali s obzirom da je vrtić privatni, pretpostavljam da razlika u cijeni ne bi bila tolika.
Ukratko, meni se čini da nije normalno da dijete bude toliko očajno toliko dugo, ako baš, baš nije pod mus (tipa mora dobiti terapiju u bolnici što je nužno).

ja bi na tvom mjestu najprije porazgovarala sa tetama i vidjela sto one misle da je najbolje da uradim. nemoj im zamjerat sto moraju misliti i na drugu djecu, to ne znaci da im tvoje dijete nije vazno, sigurno je, porazgovaraj s njima sto da uradis, one poznaju bolje tvoje dijete nego mi tu, a imaju daleko vise iskustva u takvim situacijama.

Citiraj:

---

Sandaaa prvotno napisa

ako ga ostavim domao n će opet biti sretan i zadovoljan, ali vrtić ga kad tad čeka i ne možemo ovakve situacije izbjeći

---

ako nakon razgovora sa tetama zakljucis da ti je djetetu ipak bolje doma i mozes si priustit tetu cuvalicu ja bi ga ostavila doma.

situacaija je takva kakva je, djetetu u ovom trenutku ne pase vrtic i jako se promijenio, to sve moze biti dio adaptacije, a moze biti i da se dijete nije spremno sada nositi sa svim tim emocijama, jos je uostalom mali i mozda ce mu biti lakse sve prihvatiti kad malo sazrije.

ako ste sad imali takvih problema ne znaci da cete ih imati npr. na jesen kad krene, dijete ce biti vece, starije, mozda otvorenije i spremnije na prihvacanje promjena koje mu se dgadjaju.

Citiraj:

---

ali ne možemo cijelo popodne provesti u zagrljaju

---

zasto ne mozete? :-P hocu rec, ako je djetetu to potrebno, daj mu, nece trajat cijeli zivot ;-)

jučer sam bila u vrtiću i na razgovoru okupila cijeli krizni stožer - obje tete, psihologicu i pedagogicu. tete su ispričale priču u vrtiću, a ja onu doma i ukratko bruno prolazi teži vid adaptacije koji ćemo od danas rješavat na individualni način. dakle u 10 sati stiže druga teta koja će se sat vremena posvetiti isključivo mom tvrdoglavcu i raditi na njegovoj socijalizacili. svaki će ga dan obići i psihologica i pedagogica i također pomoći individualnim radom. ja prvih dana dolazim po njega u 13:30 tako da sam tamo kad se gospodin probudi, a onda ćemo to vrijeme polako micati svaki dan za 15 minuta. za 2 tjedna ponovo se nalazimo da utvrdimo pomake i dogovorimo danje korake.
moram reći da sam možda digla i preveliku frku, ali svi su mi rekli da im je jako drago kad roditelj ovako rješava stvari sa svim sredstvima kojima i on sam i vrtić raspolaže i da ćemo zajedničkim snagama sigurno sve riješiti, naravno prvenstveno na korist brune.
isto tako rekli su mi da ima djece koja zaista nisu spremna na vrtić i to su rekli roditeljima dvoje djece iz brunine grupe i oni dolaze jednom tjedno, ali bruno nije jedan od njih. barem tako kažu. a valjda znaju, sigurno imaju više iskustva od mene.
kako će se stvari dalje razvijati vidjet ćemo i sigurno vam javim, ali bruno je i danas u suzama otišao u vrtić i to mi silno teško pada, ali mu to neću pokazati.

Drago mi je da u vrtiću imaju sluha za rješenje problema. Svakako javi razvoj situacije.

kod nas ima velikih novosti...
ovako izgledaju naši odlasci u vrtić zadnjih dana... ujutro čim se mali probudi viče idemo u vrtić, idemo, idem odmah, mama idemo... jedva ga uspijem spremiti jer cijelo vrijeme visi na vratima, iz auta trkom ulazi u vrtić i vadi papuče iz ormarića, brzo ulazi u sobu bez da mi se sjeti dati papa ili pusu. igra se s djecom i sudjeluje aktivno u svemu. kad dođem po njega viče da ne ide doma i da hoće biti u vrtiću. danas sam dobila i batine jer sam se udostojila doći po njega... :lol:
znam da će biti još dana kad ćemo s plačom ići u vrtić, ali trenutno uživam u ovom jer se malac u izuzetno kratkom roku ne samo adaptirao nego mogu reći i zavolio vrtić. doma je sve kako je bilo i prije ove drame.
zahvalna sam svima u vrtiću koji su uvidjeli problem i pomogli nam svojim angažmanom da ga riješimo. a puno hvala i svima vama.

Odlične vijesti, baš mi je drago!