koliko im dajete...

...slobode u šetnjama po ulici, igralištu, domu?
naime, moj malac ima skoro 15 meseci, u uzrastu je dakle kada po čitav dan istražuje, vadi, kopa, istresa, čupka...kod kuće to nije problem - dopušteno mu je skoro sve što nije potencijalno opasno ili nehigijenski (wc četka i sl-). zapravo, meni nije problem ni napolju - ako mu se puzi, dopustim; sedi u travi, čupka je, skuplja čepove od piva, rije noktićima po zemlji, spušta se na guzi po kosini pored stepeništa... juče je uz takvu ciku i radost skakao po barici da mi je bilo žao da ga udaljim. sačekala sam da se izigra, skinula ga u bodić i povela kući (bili smo tik pored ulaza).
meni je prirodno da ga pustim što nesputanijeg, tako su i devojčice (s tim da one nisu bile baš ovoooliko živahne, a i ubrzo im je bilo bitnije da su doterane nego umrljane od blata-), ali svakodnevno se susrećem sa najrazličitijim komentarima. komšiluk ga presreće na ulici, čiste mu ručice, dižu ga sa pločnika, zgražaju se i žale što je" taaako prljav". meni je sve to smešno i nemam volje da im objašnjavam da mi je moje dete jednako lepo i doterano, sjajećih loknica, dok mirno sedi u kolicima i strpljivo čeka da ja obigram pijacu, banku i prodavnicu, kao i pri kraju šetnje kada sav razdragan veselo trčka po kvartu blatnjavih ručica, guze zelene od trave i mokrih sandala...
kako je to kod vas? da li i vi, poput mene, verujete da dečija radost nema cenu i da čuveno "ne" treba čuvati za ozbiljnjije bitke od dileme da li ili ne pustiti ga da "isproba" baricu?

Baš sam pre neki dan razmišljala o svemu ovome u malo drugačijem kontekstu (nekih mama koje troše paket vlažnih maramica dnevno na brisanje ruku).

Ja sam prilično gadljiva na prljave pločnike, opuške, i uopšte tu vrstu prljavštine. Dok me ona druga (bare, blato, zemlja, trava) ne tangira puno. E sad, da li u velikom prljavom gradu uopšte ima razlike između ta dva....

Nikad je nisam puštala da puže po ulici/tržnom centru/prodavnici.... U parku samo po travi (išli smo tada u jedini održavani park bez pseće kake). Kad je prohodala, puštala sam puno toga.

I danas puštam prljanje svake vrste, peščanike na koje se većina roditelja zgraža, bare, blato. Ali još uvek nosim i rezervnu presvlaku (kompletnu) jer volim da je čista i uredna (to naravno kad smo negde dalje od kuće, inače je vodim na presvlačenje).

Moje dete ima privilegiju da svaki dan vreme provodi u dvorištu sa 7-8 svojih vršnjaka. Dvorište nema travu već blato/prašinu. Po kojoj se oni valjaju, penju po zidovima, polivaju vodom, jedu trešnje, jagode, čokoladu.... Uveče kad je uteramo u kuću ne možeš je razaznati od te štroke. A ja sam tako hepi zbog toga :-D

u pravu si, veliki prljav grad baš i ne nudi puno mesta bez opušaka i pseće kake...naravno da mi se potonji gade, ali, srećom pa malac ništa više ne trpa u usta, a na opuške, ispljuvke i govanca pomno pazim. u stvari, volela bih da bude maksimalno povezan sa prirodom, teksturom zemlje, hladnoćom barica, zrnatošću peska...u to ime mu i sve navedeno dopuštam.

Ograničen je samo kad bi se mogao dovesti u opasnost, pretpostavljam da ne moram napominjati. Inače ako mu se zalijeva cvijeće, dam mu vode, ako želi sam vaditi špicu iz trešnje, dam, ako se valja po travi, pridružim se.... to su čari djetinjstva. Uvijek nosim rezervnu odjeću (i obuću na dalje relacije) i ne oblačim mu nešto čega bi mi bilo iskreno žao da ufleka.

Ovo što Vishnja kaže za zgražanje, takvi komentari su mi najbolji. Teta u jaslicama mi je baš govorila kako voli kad dijete smije biti spontano, a ne da ga pošalju sređeno pa ne smije u pijesak npr. jer ima lakirane cipelice.

Neki dan sam bila u dućanu i bračni par sa dijetetom puzačem koje protestira ako se ne kreće slobodno na podu.
To me podsjetilo na moje dok su bili puzači. Puzali su gdje su stigli i stalno brisali rukice iako mi je, moram priznati,
prvo dijete imalo više slobode i recimo da nije baš imala neke granice do 2,5god.
Baš kao što opisuješ gore...

Sa drugim me je dosta toga prošlo, dosta mi je bilo tih 'njihovih slobodnih igara', počelo me je smetati, npr.
dok je još puzao onda je puzao i po stepenicama do stana, ali ne dugo, nekako više nisam imala želudac za sve to...
postala sam:'to je čisto to može, ovo je prljavo i tu ne može i točka.':roll:

A nakon pojave glisti (može biti od zemlje..prljavih rukica u usta...i zilion drugih stvari) bojim se već i same sebe...:-o
baš i o tome razmišljam zadnjih dana.
Malac mi nema još tri godine i puno više ograničavam i zabranjujem nego što sam curki u to doba.
Valjda starim i nemam više toliko živaca :mrgreen:

Malo je mjesta na kojima joj nedam da puže, jedino pazim da ne stavlja ruke u usta tj. trudim se da ih ne stavlja. Iz igre se uvijek vratimo prljavi od glave do pete i meni je to normalno iako shvaćam i one kojima je nenormalno vidjeti moje dijete da puže po asfaltu.
S obzirom da još ne hoda bez pridržavanja ne znam gdje bi se i kako igrala da je ne pustim vani da puže, to bi značilo da ne ide iz kolica van.
Moram priznati da me netko prije 5g ovo pitao rekla bih mu da niti u ludilu ne bih pustila dijete da mi puže po cesti ali na sreću kad sam postala mama dogodio se neki klik u mojoj glavi i to mi je postalo sasvim normalno tj prestala sam razmišljati ajoooj ako je pustim koje će boleštine pokupiti. Neka uživa i istražuje.

nisam im nikad dozvoljavala da puze po asfaltu.
dok nisu prohodale bile su ili na rukama ili u kolicima.

a puštam ih da se prljaju, da jurcaju, da istražuju... malu više nego veću u istoj dobi, sad sam bila sigurnija u to šta deca mogu.

užasavaju me mame koje se ljute kad deca dođu uflekana iz vrtića, ili kad im ne daju da trče da se "ne oznoje" ili isprljaju ili izgube šnalu.

kad se igraju u dvorištu između zgrada, ja uglavnom ništa ne zabranjujem, ali uvek ima onih koje ne daju u travu zbog krpelja ili da ne trče brzo i slične nebuloze, mislim ne znam kako bi deca mogla da "trče polako", uglavnom hoću reći, ima mama koje večno nešto traže od dece i zanovetaju, kad se igraju onda su otišli daleko, kad im se motaju oko nogu, onda se dosađuju...

Uh, dobro je, već sam mislila da sam jedna od rijetkih.
Maša je rano propuzala i rano se počela dizati na nogice tako da kada bismo bili vani, uvijek se dizala na nogice, rijetko je baš puzala po asfaltu. Inače živimo u kraju grada s puno zelenila pa stvarno ne bi imalo smilsa da sam ju puštala da puže po betonu.
Uvijek ju puštam da istražuje, čeprka, ublati se, skače po barama (s tim razlogom smo kupili i čizmice da može baš skakati, prskati...). Obožava kamenčiće, iščeprkat će ga gdje god. Vija mace, igra se u pijesku. Ne nosim rezervnu odjeću jer smo uvijek blizu ili u bašči. Kad idemo kod nekoga i ako znam da eć biti vani, nosim odjeću čisto zbog toga ako se smoči.
I kod jela ne pravim dramu ako se ufleka. Već je i ona pokupila moju uzrečicu kad se ufleka ili napravi neku glupost pa samo kratko kaže Nema vede!

No, i ja imam veliki problem u toj cijeloj stvari. SVekije i MM. Oni su takvi čistunci da mi je muka. TE nemoj dirati ovo, nemoj ono, ubost ćeš se, uprljat ćeš se. Pa ju ja onda namjerno potičem da se zasere.
I pokazujem joj kako se prave kolači od blata.
Zanimljivo je da kada je sa mnom, nije bed biti totalno blatna (kad smo u bašči,a ona se dokopa vode), ali kad je s njima pa dođu u bašču, onda komentira kako je mama prljava. Ne smeta to meni, ali mi je bed što oni imaju takav stav i uvijek imam osjećaj da podcjenjivački gledaju na to što radim (obrađujem 90 kvadrata gradske zemlje da bih imala zdravo povrće za nas).
Kada nije još imala godinu dana, izula sam je (bilo ljeto) i pustila bosu na meku travicu. Sveki ju odmah digao,kao, jadna, gle kako je zbunjena. Pa naravno da je zbunjena. Prvi puta osjeti travu. tAda sam popustila jer znam da će doći moj trenutak kada nas dvije prošetamo bose. Još ovo ljeto.
Kad odemo u grad, uvijek naiđemo do glavnog trga gdje imamo fontanu čija voda izlazi odmah iz betona (dakle u istom je nivou kao pločink, nema ograde, povišenja...) i ja joj kažem da dođe, da dodirne vodu, a ona će meni da neće jer ima nove pipe - cipele. Prvo sam mislila da je pažljiva jer voli te svoje cipele, ali poslije sam se sjetila da su je oni vodili prije mene i da su je vjerojatno oni opomenuli.

Najviše me smeta što to njihovo ponašanje ne proizlazi iz brige za njezino zdravlje nego zato jer im je nepojmljivo da je dijete prljavo. Ponašaju se prema njoj kao prema lutkici. A ja ne dozvolim.

Meni je isto strašno, strašno važna povezanos t sa zemljom, drvećem, prirodom... Kada smo u šetnji, opisujem joj kako što raste, dajem joj da pomiriši različito cvijeće, grmlje (sad još uvijek cvate bagrem i bazga), lišće (orah..., danas je gnječila bosiljak u bašči i govorila kako miti - miriši).

Naravno, i ja ju lijepo obučem, i haljinice i lijepe majčice, nije baš uvijek kao Huckleberry Fin, ali ne dramim oko prljavštine.

I ja sam mama sa uvek prljavom ćerkom :). Jedino što ja živim na selu, pa su me mimoišli neki gradski problemi, ali zato komentari prolaznika-jaoj....Ovde je sve svačiji posao i sve se svakog tiče.
Dopuštala sam joj isto kao i Vishnja, s tim što sam uvek ponavljala da su sad ruke prljave i da ih ne stavlja u usta-a na kraju šetnje sam ipak brisala ruke vlažnim maramicama. Pokazalo se da je to kod nas dobro funkcionisalo, jer dete nikad nije izgledalo frustrirano opomenom da ne stavlja ruke u usta, a uživala je u istraživanju. Sad ima dve godine, čini mi se da je puno naučila o prirodi i nema nikakvu potrebu da stavlja u usta čudne stvari. A prljava odelca svakako pere mašina, a ne ja...
Na sreću, i muž deli moje miišljenje. Bilo bi mi stvarno teško da nije tako, jer i naši roditelji su "čistunci" na sebi svojstven način.

Isto ovako kako su cure napisale. Dopuštam mu da istražuje koliko god može, sve dok nije životno ugrožen. Doduše, živimo u malo malom mjestu, ne znam kako bih se ponašala u velikim gradovima koji su puno prljaviji. Presvlačim ga tek navečer pred spavanje, ne smeta mi što je odjeća prljava, zato imam veš mašinu. I drago mi je što ga crtići nimalo ne zanimaju, čim ustane hoće ići van... Meni je to pojam predivnog djetinjstva, puno igre, trke, uživanja u prirodi...

Luka smije sve sto nije po zivot opasno, pozeljno je da se ponasa kao dijete, gazi po baricama, blatu, pijesku, travi - bos ili u cipelama svejedno... jedino sto vani pazim je da ne stavlja u usta bas sve a pogotovo pseca govna, opuske i cepove... to mi se osobno gadi pa onda... kad dodjemo doma se operemo, ako vani hoce grickat keks onda mu obrisem rukice i amen...
i uopce mi ne smeta da je prljav i ne oblacim ga za izlozbu... kad ide nekud u goste onda ga malo svecanije obucem ali ako se tamo hoce igrat na zemlji - boze moj, oprat cemo i gotovo...
nisam osjetljiva na to...

A ja sam oduvijek zeljela dijete koje ce skakati po blatu a dobila malog cistunca koji nebi blato primio u ruku ni za svu cokoladu svijeta :lol:
Po bari je skakutao samo i jedino u gumenim cizmicama, trave se panicno bojao valjda do 2 godine, isto tako i snijega...Sve sta nije beton, tvrdo, cisto...njemu je bilo fuj :roll:
S hranom ista stvar, krenuo u jaslice s godinu dana i bio jedino dijete koje je samo jelo sa zlicom odmjerenim zalogajima kako se nebi slucajno zaflekao...

Tek sad, s 3 i pol on se valja po travi, bere cvijece, trazi mrave i beskrajno se igra u pjescaniku. Iako i sad, kad se spusti na toboganu prvo obrise hlace na guzi ako je slucajno bilo prasine.:roll:

Nadam se da ce drugo bit malo prase jer jos jedno ovakvo bi mi bilo previse :mrgreen:

Hvala Bogu da ima i normalnih mama :) Proteklih mjesec dana su me svi gledali u čudu kad bi poslije kiše izašli u gumenim čizmama, a moj troipogodišnjak je beskrajno skakao po lokvicama. Kući smo dolazili kao iz svinjca, prljavi i srećni! Čak mu je i guza bila prljava.
Ostale mame su me gledale kao: fuuuuuuuuj i sklanjale djecu da ih on ne zaprlja ;) A oni, jadnici, u firmiranim patikama željno ga gledaju i ne smiju da priđu... Strašno! Došlo mi je da ih otmem i ubacim u barice.
Bravo mame!
Naravno da smo čisti u drugim situacijama, ali kad se igra - dijete treba da bude dijete!

Nema šanse da ikoga od njih pustim da se valja po blatu. Ali živimo u prirodi, okruženi travom i zemljom i svaku večer sa sebe skidaju robu koja izgleda kao da su poljoprivrednici teški. Nisam baš sretna zbog toga ali nikad im nisam branila. Ali valjanje po blatu definitivno branim.

Ali sad vidim da sam zalutala na podforum, ja više/još nemam djecu 1-3, moji su veći. Ali isto pravilo je vrijedilo i kad su bili toliki

Ma ja ga pustim da radi što god nije opasno odnosno ne uključuje potencijalno padanje ili blizinu prometa.
Ako mi je prljav znači da je bio slobodan i dobro se zabavljao. Naravno da to vrijedi za igru u polju, vrtu i dvorištu. Ako idemo u crkvu, nećemo se isprljati.
Ali inače sve puštam bez nekog posebnog straha. Zemlja, trava, kukci, sve se može dirati. Već je naučio da mora prati ruke ako je dirao smeće ili macu. (Obožava sve što uključuje i vodu tako da je pranje ruku doživljaj.)
Ja sam dosta opuštenija tu nego MM i bake i djedovi, koji misle da je on u stalnoj opasnosti pa stalno viču "Ne ovo, ne ono."

Sve što nije po život opasno ili štetno mogao je raditi. Puzao je i puno po asfaltu, jer je kasnije prohodao, pa je cijelo ljeto puzao, a nije mi padalo na pamet da ga držim doma dok prohoda.
Dan danas obožava loviti gliste, puževe s kućicom, ljigavce, kornjaše, smrdljive martine,...
Obožavam što raste tako "nesputano".
Mada jučer nakon što je cijeli dan hodao bos, nakon što je s frendovima cijeli dan "betonirao" (miješao blato i slagao građevine), noge je nemoguće oprati. Stopala su smeđa, koljena od trave zelena,... U svakom slučaju nije praktično.:roll:

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Nema šanse da ikoga od njih pustim da se valja po blatu.

---

hm, pa nitko ovdje nije rekao da se dijete baš valja po blatu... blato je mokro što baš i nije zdravo, osim ako su ljetne vrućine

moram priznati da se ja ježim od tih vlažnih maramica i koristim ih samo ako je baš jako uprljala rukice i to nekom hranom, ali da bi joj čistila ruke od prašine maramicama, to ne, to mi je još gore, gadi mi se da se prljavština s ruku pomiješa s tom vlažnom kemijom, uh, fuj
muka mi je i kad ih prinese ustima

Koksy, moji svekar i svekrva su bili takvi kad su bili mali (pričale njihove mame, a zvučale su kao ti)
svekjiji pričaju i da je MM bio takav, ali meni se više čini da je njemu to bilo nametnuto
kao, nije htio jesti čokoladu sa saftom (punjenu) da mu ne bi curila, mo'š mislit'!

Što se tiče blata, moji su neki dan iskopali u vrtu "jezero" - rupa pola metra široka, 20 cm dubine, nalijali vodu, izmijesili blato i betonirali okolinu jezera.
Cijeli obruč jezera napravljen je od kamena, sitne cigle i komada pločica, kao mozaik, svaki komad na svojem mjestu.
Naravno da su nakon toga bili blatni do ušiju, ali nemam srca zabraniti takve igre, jer je rezultat fantastičan.:mrgreen:

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

Koksy, moji svekar i svekrva su bili takvi kad su bili mali (pričale njihove mame, a zvučale su kao ti)
svekjiji pričaju i da je MM bio takav, ali meni se više čini da je njemu to bilo nametnuto
kao, nije htio jesti čokoladu sa saftom (punjenu) da mu ne bi curila, mo'š mislit'!

---

A cuj, ne znam, moj malac cokoladu jede samo ako je moze drzati s omotom. Vec sam negdje pisala dogadaj kad je s nesto vise od godine dana jeo cokoladni kolac na jednoj svadbi. Uzeo ga je u ruku i kad je vidio da je ruka prljava preselio ga je u drugu i cvilio da obrisem prvu, A onda je skuzio da se i druga uprljala pa je preselio u prvu i cvilio da obrisem drugu...I tako u beskraj dok ja nisam poludila i nahranila ga vilicom :lol:
Vjeruj mi, njemu to nimalo nije nametnuto jer i mene ponekad izludi sto ga moram presvuc cim se malo smoci ili uprlja. Iako ja stalno tupim da nema veze on se sam skine i zahtjeva drugu odjecu.

Mali pedantni, naravno da postoje takvi ljudi i takva dijeca, u potpunosti razumijem da dijete ne želi jesti čokoladu ako mu curi punjenje :)
Ne vole svi mrljavost, evo moje dvoje dijece, jedan je mrljav drugi je pedantan, neko na mamu neko na tatu :mrgreen:

vishnja, u toj dobi i moj je malac bio nezaustavljiv. još dok je puzao, nije bilo šanse da ga zadržim - pa sam ga puštala da radi sve što nije životno ugrožavajuće. LOL

puzao je po livadi kraj zgrade pa otpuzao pogledati što ima u šumi, prebrojati čepove kraj klupe.... doma bih ga istuširala, presvukla i poskidala krpelje. LOL

čim je prohodao počeo se za velikim bratom penjati na visoke tobogane, sve penjalice koje možeš zamisliti... uzeo mi je par tjedana života od straha, ali nikad mu se ništa nije dogodilo.

ne znam kako bih ga spriječila u istraživanju sve da sam i htjela.

a što se komentara tiče, bakice iz ulice su me hvalile što ga svuda puštam i ne brinem što će se uprljati - kao da se mene pitalo. :-P

i sad kad je veći, i on i brat iz vrtića svakodnevno dolaze prljavi kao praščići. dakle, dobro su se zabavljali!

meni uuužasno smetaju pseće dlake...sve ostalo 5!
ali isto tako, kod nas postoji razlika - kad smo u parku, sve može, kad idemo u grad nešto obavljati, ne ne može mi puzati po podu ili sjediti na travi u parku jer nemam vremena niti je presvlačiti ako se smoči, a bome nemam ni rezervnu robu...tu opominjem i nema prepiranja!

kad je dijete puzalo nisam mu dozvoljavala puzanje po asfaltu, dućanu ili slično, ali u parku je oduvijek mogao raditi što hoće... i puzati i ležati... što god je htio. ali kad dođemo doma izujemo se, operemo ruke, skinemo sve sa sebe i pravac u kadu.
kad smo kod bake na selu ne trudim se previše jer ga ne mogu održati čistim. ali zato je navečer ribanac i pol.
evo ovaj vikend je sadio nešto i zarovao nosom u zemlju... ne moram reći da je bio pun zemlje po glavi, nosu, ustima, trepavice su bile pune zemlje, ali on je bio presretan... oprala sam mu lice i ostavila ga dok mu je sađenje bilo zanimljivo, ali nakon toga kada.
mrzim ljude koji djeci kupuju markiranu odjeću, a onda od njih očekuju da sjede na mjestu kako se ne bi zaprljali. mi se prljamo i peremo i svi su sretni i zadovoljni.

Citiraj:

---

kudri prvotno napisa

meni uuužasno smetaju pseće dlake...sve ostalo 5!
ali isto tako, kod nas postoji razlika - kad smo u parku, sve može, kad idemo u grad nešto obavljati, ne ne može mi puzati po podu ili sjediti na travi u parku jer nemam vremena niti je presvlačiti ako se smoči, a bome nemam ni rezervnu robu...tu opominjem i nema prepiranja!

---

Meni slične stvari stvaraju problem. Npr. živimo u mirnom naselju koje nije prometno i gdje se sva djeca igraju na ulici, pa tako i on. A onda krenemo u grad u šetnju i on bi šetao po cesti, ne da mi ruku... Objašnjavam mu zašto ne može, ali mislim da to nema smisla jer je stvarno premali da bi razumio što mu govorim.
Ili, po kući smije meljati hranu gdje god želi (mislim na kekse, voće, i sl., ne na juhe i čorbe, to jede u hranilici), pa kad idemo u goste hajde ti sad njemu objasni da tu ne smije razbacivati i prljati... Koma !

Pročitala sam temu od početka i drago mi je da ima još super, cool i opuštenih mama. Mi živimo u gradu i svaki dan smo u velikom parku. M. je puzala dok je bila zima tako da smo to izbjegli. Sada jako lijepo hoda, dapače trči. I voli se skoro svugdje uvaliti. Nije prljavko i da se obrisati, ali toliko je znatiželja da mora sve vidjeti. Kada dođemo u park nakon kiše, ona baš mora tamo gdje je još blatno. I ja je pustim. Mislim se, pa ne perem ja veš a dijete ionako uživa. Nije to pravo blatno, već komadić zemlje koji se nije stigao posušiti pa je lagano mekan. I ona obožava tamo stati. A ostale bakice u parku me čudno gledaju. Ma tako bi me gledale i mama i sveki da me vide. Sva sreća nismo blizu ;) I tako se M. naučila da to može, pa sada kada dođemo u park nakon kiše više ne ide u blato. Zato jer je to istražila i nije joj interesanto :)

baš mi je drago čitati ova nesputana iskustva istraživanja djece. u situacijama kad moj mali istražuje jedino poludim ako čujem da ga netko drugi sputava (koristi bezgranično puno uzaludnih- ne, nemoj, polako...) srećom supruga ga isto potice u samostalnosti, ali su bake dosta u strahu.

i to, slobodno pustanje djece da istrazuju je najbolji nacin na koji djeca uce. Dapace, time poticemo njihovo ucenje i cinimo ga ugodnim. Naravno, uvijek smo u blizini ako je neka potencijalno opasna situacija.

bravo i poozdrav svima

Ne branim gotovo ništa što nije po život opasno/nekulturno/što ne ugrožava njih ni druge ljude...
neprljanje nam je kriterij jedino ako smo krenuli negdje
nemočenje isto
tipa: krenuli smo na rođendan, pa bi oni stali kopat i skakat po lokvama...

Kod nas je puzanje vani definitivno zabranjeno, ne puže ni doma po cijelom stanu, npr. ne puštamo je po hodniku gdje hodamo u cipelama. Gura prste u usta a ne možemo stalno prati ruke, niti presvlačiti jer mi se ne sviđa da je u istoj odjeći na podu i na krevetu.

Starija cura se može igrati s čim hoće vani i nije problem ako se zaprlja, samo je moramo podsjećati da si opere ruke obavezno prije jela i da ne stavlja prste u usta. Prljava odjeća nije problem. Skače po vodi i blatu u gumenim čizmama. S bakom na vrtu sadi i kopa po zemlji. Kad je vani na igralištu mora se presvući kad dođe doma jer ne može biti na toboganu i doma u stanu u istim hlačama.
U parku se ne smije valjati po travi, ni sjediti, jer ima psećeg dreka i razbijenog stakla posvud, a ni njoj ne pada na pamet da to radi. Kod bake na dvorištu može, u gradu ne.

Oko cura pomaže baka i srećom imamo isti stav u vezi s tim. Od susjede mala puže po travi ispred zgrade i po šljunku, ima dudu oko vrata koja joj se vuče po podu kad sjedi na prljavim stepenicama i nije mi to baš cool. Zapravo mi je muka kad to vidim jer se meni gadi dirati to sve kaj ta mala dira.

Ne mislim uopće da su moja djeca zakinuta u normalnom razvoju zato jer im ne dam totalnu slobodu da rade kaj hoće.

to sa dudom je i meni baš fuuuj. srećom, moj malecki ne stavlja više ništa u usta, a duda je rekvizit koji nikad nije poželeo da "konzumira", pa sam pošteđena za brigu oko toga. inače, on puzi po travi, a na pločnik "samo" seda kada se umori ili ugleda nešto zanimljivo. ili kad crta kredama, što ga raduje od pre neki dan...mada, sad je u fazi besomučnog trčanja unaokolo, ni ne stiže da primeti bilo šta na zemlji. i, da, bude prljav kao praščić kad krenemo kući, ali to se lako reši presvlačenjem i ribanjem...-)

pazim samo da ne dira ostatke koječega na podu, da ne stavlja u usta (a srećom ovo baš ne radi) i da ne radi nešto što je opasno za njega...sve ostalo smije ..uglavnom obojica su vječito najprljaviji :mrgreen:
perem ih tek kad u kuću uđemo

Citiraj:

---

(maša) prvotno napisa

pazim samo da ne dira ostatke koječega na podu, da ne stavlja u usta (a srećom ovo baš ne radi) i da ne radi nešto što je opasno za njega...sve ostalo smije ..uglavnom obojica su vječito najprljaviji :mrgreen:
perem ih tek kad u kuću uđemo

---

Potpisujem. jedino kod nas ona baš voli stavljati u usta. :roll: Doduše zadnje vrijeme je skužila što znači da je nešto "kaka" pa uglavnom baci kad joj kažem "kaka - baci".
Možda netko ko me gleda sa strane promisli da sam nedovoljno pažljiva, da ne kažem brižna majka. Ali sam stava da djeci treba pustiti da se vježbaju, uče, stiću samopouzdanje, pa i da se na greškama uče. Osim ako joj prijeti opasnost da se ozlijedi ili da ozlijedi nekog drugog.

I čini mi se da nam za sada ta filozofija pali jer je dosta sigurna, rijetko pada, rijetko je neoprezna i uglavnom se "oslanja na sebe".

Moj malac je prljavko svjetski. Ali mi smo uglavnom u šumi tako da mi nije bed dat mu da dira sve i svašta. Gazi, skače, puže, sve to među koprivama, travom, stablima, njemu izgleda ništa ne smeta. Pazim samo da ne stavlja u usta nešto s čim bi se mogo udavit, i zemlju, iako nemam prevelik problem sa stavljanjem stvari u usta.
Kad smo u gradu malo drugačije gledam na sve. U parku mu otprilike dam da dira sve osim opušaka i tuđeg smeća, al po cesti ne. Malo sam gadljivija u gradu nego u prirodi. AL to sa blatnim lokvama, to mi je OK, on uživa gackat po tome, kad dođemo doma prevučem ga i to je to.

evo mi smo jucer isli malo u Zadar i pao je pljusak, uglavnom Forum je bio sav u blatnim lokvicama. Luka je gacao po njima, sjedio u njima, sav sretan, u ajmo rec malo boljoj odjeci :)
turisti zinuli, zgrazavanje, neki se smijali, meni bitno da je malom bilo super :)

Dok ih nisam rodila mislila sam da su ovakva djeca raspuštena i da ja nikad ne bih dozvolila ... OK, malo, ali sjedenje na ulici, valjanje po prašini ...
Nakon iskustva roditeljsva, a zarad vlastitog psihičkog zdravlja, odlučila sam se za BioShaut za fleke, mokre maramice prije uzimanja sladoleda u ruke i molitvu da negdje ne pokupe stomačne parazite. Mene zapravo niko nije pitao za stavove, a da sam se usprotivila do sad bih bila u ludari.

Slobodu i nesputanost u igri dopuštam samo doma. Nikako ne dopuštam igranje u pješčanicima po parkovima. Niti valjanje, puzanje po travi...Gradske površine (čak i one namjenjene djeci) su zasrane psećim drekom (hvala većini vlasnika pasa na tome!), pune opušaka (hvala većini pušaća na tome)...

I da, ja sam ona koja se zgraža (u sebi, ne na glas, a niti ne čistim tuđu djecu) nad majkama koje tako nešto dopuštaju drugoj djeci, pa mene moje dijete traži da se i ono tako igra (jer još ne kuži moje razloge), a ja ne dam.

Meni ako moje dijete nije zamazano ili ako mi nije nered u kući ne valja. Ja sam više starinski tip i volim kad se igra da sama istraživa. Tak mi je svejedno ak je bijela haljina sva puna crvene zemlje. Barem znam da se igrala i super zabavila. Tak i tak ne perem ja veš već mašina. Poludim ako je drukčije. Osječam se ko da taj dan nisam dovoljno marila za nju.

neki dan dvoje malih susjeda u parku s mamom i bakom
ok, mala je bila u haljinici, ali, mama joj nije dala u pijesak jer tu piške psi
meni je to bezveze, na kraju su otišli i niti se dijete igralo s drugom djecom niti u pijesku u kojem je željelo
a na jesen će u vrtić u kojem, kao, ne piške psi i mačke
dobro, možda psi ne jer ne mogu ući, ali mačke sigurno da
ne znam, ja možda nadoknađujem ono što sam propustila u svom djetinjstvu, a to je bilo upravo to, nemoj ovo, nemoj ono, dođi da ti obrišem usta, ruke, željela sam biti musava od pekmeza, blatnih ruku...
zato sam jučer u vožnji biciklom namjerno prelazila preko blatnih lokvica dok mi je dijete sjedilo straga u sjedalici, naravno da smo us*ali bijele hlače, ali baš me briga, njoj je bila fora
a i meni

Evo, ja sam jedna od mama čije se dijete nikad nije igralo u javnom pjescaniku. Da, ako ce radi toga imati traume i ici kod psihijatra, ok, meni na dusu.
Imamo doma pjescanik, pokrivamo ga nakon igranja, redovno mijenjamo pijesak.

Inace, vrtici su obavezni imati pokrove za pjescanik.

Eh ja se nisam sjetila pokrova za pješčanik, u našem več trava izrasla i prepun je svega i svačega...dogodine ću ga sigurno pokrit jer mi je tlaka stalno ga grabljat i čistit.