Dolazak crvenokose princeze
Poštovane,
ovo je ukratko pričao o porodu djevojčice Jane. Porod se odvio u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu, 01. 06. 2011. godine. Za priču je birno napomenuti da sam prvorotka, 23 godine stara.
Kao i svakog jutra, ustala sam se u 6.20h, doručkovala sam i otišla na trening (10 km rolanja na Jarunu). Tog dana bila sam trudna 38 tjedana i 5 dana. Nakon povratka s treninga, otuširala sam se i otišla autom na redovnu kontrolu u Vinogradsku. Nakontroli mi je liječnik ustanovio kako bi porod mogao uskoro krenuti, ali nije mogao sa sigurnošću reći kada će se to dogoditi pa me naručio opet za tjedan dana na redovnu kontrolu. Također, uputio me na CTG kako bi se ustanovilo da li postoje trudovi. U 14.25 odlazim sa CTG-a. Zabilježeni su trudovi, ali ja ih nisam osjećala. Uz pristanak liječnika, odlazim kući.
Kada sam došla kući, odlučila sam do kraja spremiti torbu za porod budući da sam upuće da bi porod mogao uskoro krenuti. U 15h, odjedno,, osjetila sam prvi trud. Širio se iz donjeg djela leđa, pa na donji dio trbuha, trajanje 30 sekundi, intervali na 5 minuta, bol intenzivna ali izdrživa. U roku od 45 minuta, trudovi su sve gušći, intervali 3 minute, trajanje 60 sekundi, bol vrlo intenzivna. U tom trenutku, nazivam supruga da dođe po mene. Suprug dolazi kući u 16.15h. Doma smo se zadržali još oko pola sata, pomogao mi je da se otuširam i odjenem. U 16.50 krećemo prema rodilištu u Vinogradskoj, trudovi su intervala ispod 3 minute, trajanja oko 60 sekundi, bol je vrlo intenzivna. U rodilište stižemo iza 17 h. Pozvonili smo na vrata i primili su me u ambulantu. Tamo je liječnica ustanovila da sam došla potpuno otvorena i da nema vremena za pripremu (klizma, tuširanje, brijanje). Radi toga, nakon uzimanja osobnih podataka i brzinskog ultrazvuka, hitno me odvode u rađaonu.
U rađaoni su prisutni babica, dvije medicinske sestre i moj suprug. Ustanovljeno je da vodenjak nije puknuo pa ga prokidaju. Prokidanje vodenjaka nije bolna procedura. Vrši se nekakvim štapićem, nakon toga se osjeti topla tekućina koja se slijeva po stražnjici. Molila sam babicu da me ne reže na što je ona rekla da epiziotomija nije redovna procedura i da će dati sve od sebe da izbjegnemo rez. Zauzvrat, molila me je da pozorno slušam njezine upute.
Nakon još jednoj vrlo jakog truda, rekla sam kako imam nagon za stiskanje. U tom trenutku, tim podiže krevet, dobivam uputu da se primim za koljena, zatvorim oči, glavu stavim glavu na prsa, uzmem zrak i stisnem najjače što mogu. To sam učinila u tri navrata te su u 17.59h izvukli dijete, koje je odmah zaplakalo. Na brzinu je prerezana pupčana vrpca, obrisali su je i dali su mi je na prsa. Slijedi onaj lijek u venu za ljuštenje posteljice te izvlačenje posteljice. Posteljicu su pregledale i babica i liječnica.
Slijedi pregled na kojem je zaključeno kako nema potrebe za šavovima. Zamotali su me u plahtu te su mene, supruga i dijete ostavili u rađaoni oko sat i pol vrmena da se upoznamo.
2 sata nakon poroda, odveli su me na odjel, istuširala sam se i smjestili su me u sobu.
Naredna tri dana, ostala sam u rodilištu. Moja je dužnost i obveza pohvaliti cjelokupno osoblje te im zahvaliti za tri prekrasna dana. Nikad nisam mislila da ću reći da mi je u bolnici bilo lijepo. Toplo i opušteno okruženje bilo je idealno da se beba i ja upoznamo i stvorimo onu neophodnu i nezamjenjivu, majka-dijete vezu. Stoga, ovim putem se najsrdačnije zahvaljujem svima iz Vinogradske koji su utjecali na to da svoj prvi porod pamtim kao predivno i ispunjujuće iskustvo.
