I ja sam mama, vec 14 meseci!
Evo da se i ja javim nakon duuugovremena. Neki me se mozda i sjecaju sa potpomognute, nekadasnji user name Gogica 73. Imala sam poteskoca ulogovati se pa sam napokon promjenila neke info. i evo uspjela javiti se.
Inace, javljam se iz Kanade, borila sam se 18 god da postanem mama( 8 pobacaja, van matericna, miomi....) i uspjela sam. Posvojila sam curicu odmah po rodjenju. Naj sretnija sam na svjetu.
Put do nase curice je bio dug ali ponovo bi prosla kroz isto u dahu. Posvojili smo je u Kanadi, i citajuci vasa iskustva,nasa papirologija i nije bila tako komplikovana. Naj duze i zamornije bilo je cekanje dokumenata i njhovih prevoda iz HR.
Isto kao i kod vas u HR isli smo u skolu za posvojitelje, koju bi svima toplo preporucila. nakon zavrsene skolice dobili smo socijalnu radnicu koja nam je uradila svu papirologiju i bila sa nama do samoga kraja, do rodjenja nase cerkice.
Posto smo aplicirali za novorodjenu bebu, rekli su nam da je cekanje i do sedam god. ali ima i sretnika koji ne cekaju toliko. E pa mi smo jedni od njih, ponavljao je moj suprug, i stvarno, nakon samo 9 mjeseci dobili smo nasu zlatnu curuicu.
Bioloski roditlji su jako mladi (tinejdjeri) odabrali nas, 3 mjeseca prije rodjenja bebe,od 30 parova koji su aplicirali da posvojimo njihovu bebu.
Porodjaju nismo prisustvovali ali smo bili u sobi pored. kada smo dobili nasu bebicu samo par minuta po rodjenju.....ne moze se opisati osjecaj.
Danas evo cetrnaest mjeseci kasnije mi smo ponosni roditelji preslatke curice koja cudesno lici na svoga tatu, cak imaju i istu krvnu grupu.
Pusa svima!
