MAJCINSTVO - mislite li da mozete bolje?

Za pocetak da razjasnim - nisam perfekcionist. I nemam problema sa samopouzdanjem.
Uvijek sam davala onoliko sebe u ono sto bi radila koliko sam smatrala da je potrebno, nekada 10, nekada 50, a nekada 90 posto, ovisno o cemu se radilo i koliko mi je to znacilo.
Jako rijetko bi ulagala 100 posto sebe u nesto, sve dok nisam postala - MAMA!
Trudim se, trudim se svaki dan iznova.
Zelim uciti, pronalazim informacije, promatram svoju djecu, radim na sebi.......ali svejedno svaku vecer (imam obicaj da navecer napravim u svojoj glavi sazetak toga dana) mislim da sam to i to mogla bolje napraviti, da sam u toj i toj situaciji mogla bolje reagirati, da sam im mozda trebala posvetiti vise paznje i sl.
Ne znam hocu li ikada moci reci da sam potpuno zadovoljna s tim kakva sam ja mama, da je to sve od mene, da bolje ne mogu?
Mislite li vi da mozete bolje?
Jeste li zadovoljne s tim kakve ste mame?

Naravno da mislim da mogu bolje, često žalim za nekim postupcima, ali se isto tako često i divim sama sebi :mrgreen:
Roditeljstvo nije nimalo lak posao, ali kad sve zbrojim i oduzmem - da, zadovoljna sam s tim kakva sam mama, jer djeci pružam ljubav, puno ljubavi, kao uostalom i sve mame (ok, skoro sve, nažalost).
A da griješim - normalno da griješim, u svemu, pa tako i u tom najvažnijem poslu.

I sad sam preumorna za napisat nešto pametno :mama:, ali svakako - nisi jedina, sigurna sam da se svi mi često zamaramo takvim preispitivanjima. I to je dio roditeljstva :)

nekad vise, nekad manje. al to ti je tako;)

Ja sam samo čovjek...

Nekad da, nekad ne.. Ali isto ja sam samo čovjek..

Da. Uvijek mogu bolje. Nekada dajem 100 posto, a nekada manje zbog razno raznih razloga. Nekada ne znam kako, pa pitam, čitam, i opet nisam sigurna, ali znam da ljubavi imam jako puno i da je dajem bezuvjetno, a to je možda ipak najbitnije.

S obzirom da ih imam troje i da svako od njih ima "svoj faktor" (pubertetlija od 16 g. sa svojim mušicama i dvije bebe od 2.5 g i 12 mj) i potrebe - mislim (bez lažne skromnosti) da dajem sebe u 90% full (onih 10% spavam, tuširam se i tsl.). Uz tih mojih 90% treba pribrojiti i to što sam često sama s njima danima i tjednima, što je sva briga na meni oko logistike za kuću (ne zato jer je mm lijen - viša sila), računi, šetnje, zdravlje... Uz sve kućanske poslove i kuhanje pitam se često u ovo doba noću: Kako si uspjela?! ;)

Citiraj:

---

mimi 25 prvotno napisa

Trudim se, trudim se svaki dan iznova.
Zelim uciti, pronalazim informacije, promatram svoju djecu, radim na sebi.......ali svejedno svaku vecer (imam obicaj da navecer napravim u svojoj glavi sazetak toga dana) mislim da sam to i to mogla bolje napraviti, da sam u toj i toj situaciji mogla bolje reagirati, da sam im mozda trebala posvetiti vise paznje i sl.
Ne znam hocu li ikada moci reci da sam potpuno zadovoljna s tim kakva sam ja mama, da je to sve od mene, da bolje ne mogu?
Mislite li vi da mozete bolje?
Jeste li zadovoljne s tim kakve ste mame?

---

Isti taj sažetak (ako Bog da) činit ćeš i za deset i više godina, uvijek s istim zaključkom, da si mogla bolje i više, da nisi bila savršena. Evo mene, deset godina ispred tebe s djecom, s istim takvim večernjim razmišljanjima. Sad već i oni daju svoja mišljenja i kritike. Cure su rekle, samo smo ljudi. Nekako računam, da nas i to večernje preispitivanje svojih postupaka svrstava u one koji su svjesni da su samo ljudi i da sutra mogu pokušati bolje.

Ima tu još jedna stvar.... Mama/roditelj 100% je divan cilj, ali najbolji roditelji svojoj djeci možemo biti jedino ako smo potpuni i cjeloviti ljudi. Dakle, roditeljstvo je samo jedna (iako jako važna) strana naše ličnosti, ali treba tu ukomponirati i posao i ostale članove obitelji i hobije i odmor i sve drugo što čini naš život potpunim.

Djecu ne odgajamo tako da im govorimo kakvi bi oni trebali biti. Oni nas više gledaju nego što nas (po)slušaju, pogotovo ako ono što govorimo nije u skladu s onim što vide. Djecu najbolje odgajamo tako da se sami trudimo biti baš onakvi kakve njih želimo jednog dana vidjeti. Mene je majčinstvo promijenilo utoliko što se trudim biti ne samo bolji roditelj nego bolja osoba, kako god se okrenula. Najbolje rezultate odgoja primijetila sam baš u trenucima kad sam uspjela živjeti potpun i ispunjen život, kad sam sama bila zadovoljna - tada je i s djecom bilo sve ok.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Djecu ne odgajamo tako da im govorimo kakvi bi oni trebali biti. Oni nas više gledaju nego što nas (po)slušaju, pogotovo ako ono što govorimo nije u skladu s onim što vide. Djecu najbolje odgajamo tako da se sami trudimo biti baš onakvi kakve njih želimo jednog dana vidjeti.

---

Upravo tako!

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ima tu još jedna stvar.... Mama/roditelj 100% je divan cilj, ali najbolji roditelji svojoj djeci možemo biti jedino ako smo potpuni i cjeloviti ljudi. Dakle, roditeljstvo je samo jedna (iako jako važna) strana naše ličnosti, ali treba tu ukomponirati i posao i ostale članove obitelji i hobije i odmor i sve drugo što čini naš život potpunim.

Djecu ne odgajamo tako da im govorimo kakvi bi oni trebali biti. Oni nas više gledaju nego što nas (po)slušaju, pogotovo ako ono što govorimo nije u skladu s onim što vide. Djecu najbolje odgajamo tako da se sami trudimo biti baš onakvi kakve njih želimo jednog dana vidjeti. Mene je majčinstvo promijenilo utoliko što se trudim biti ne samo bolji roditelj nego bolja osoba, kako god se okrenula. Najbolje rezultate odgoja primijetila sam baš u trenucima kad sam uspjela živjeti potpun i ispunjen život, kad sam sama bila zadovoljna - tada je i s djecom bilo sve ok.

---

Moram ovo još jednom citirati jer je stvarno rečeno sve na što mlade mame (tate uglavnom ne, oni imaju druge probleme roditeljstva) trebaju misliti. I kako treba postupati.

uvijek mislim da bi nešto mogla bolje, uvijek se preispitujem
to sam ja! istina je da na roditeljstvo utječe šira slika našeg života
pa su tako odnosi s partnerom po meni jedni od najvažnijih. a oni nisu uvijek idealni.
jer iako se dvoje ljudi voli tu su realni problemi koji nas iscrpljuju i ogoljuju, ne znam,
malo ću banalizirati temu, ali kad ti rata za kredit iznosi pola primanja, nekako si i manje
poletan i romantičan i pozitivan.
pa odnosi na poslu, pa naše navike, sve su to i još mnogo drugih, npr. bolest u obitelji, smrti,
faktori koji na nas utječu globalno,a zatim i na nas kao roditelje.
primjer pružamo svakodnevno, u veliki i malim stvarima i pričanje po meni predstavlja tek mali dio
a gledanje najveći dio učenja.

npr. ja sam nepušač između ostalog jer ne želim jednog dana gledati svoje dijete kako puši i znati da sam ja
tome pridonijela. ne velim da neće garant pušiti jer mama ne puši, ali mama je učinila sve da pokaže kako je
nikotin neprihvatljiv i kako ti to ne treba u životu. nisam sjela i propovijedala zdrav život, držeći ćiku u ustima,
malo je plastičan opis ali shvaćate što želim reći.
mislim da su svi koji se preispituju i razmišljaju na dobrom putu da lošije stvari poprave a dobre poboljšaju,
i to je lijepo. jer i sami sebe odgajamo kroz svoju djecu, i sami učimo i rastemo!

znam da se svim snagama trudim 100%, ali uvijek mogu bolje i griješim i razmišljam o greškama i učim svakim danom i neke greške ispravim, a neke ću tek ispraviti...:)

Samo znam da se trudim koliko mogu i nadam se da će se to jednom isplatiti... potpis na Peterlin.

I ja potpisujem Peterlin a kad mi moja cura prije spavamo kaze "mamice volim te do neba i do zvijezda i do lune" eventualne sumnje i strahovi nestaju.
Ja nisam savrsena, nemam pravo traziti niti savrsenstvo od svojeg djeteta ... Tata i mama joj mogu jedino biti sto kvalitetnije zvijezde vodilje ...

Primjer je važan, ali mislim da nije uvijek i u svemu dovoljan, jer smo različiti. Vidim da mnogo toga što ja činim, kako živim i razmišljam, moja djeca primjećuju na različit način, a često i ne primjećuju uopće. Jako je važno da odgoj bude prilagođen djetetu - on ne može biti u svemu isti za svako dijete. Mora prije svega uzimati u obzir kakvo je dijete i polaziti od toga. Polaziti od sebe često nema svrhe, utoliko više ukoliko je dijete različito od nas.

Savršenstvo, 100%-tna predanost djetetu - mislim da to ne postoji, a ako i postoji nije dobro za dijete, jer onda se i od njega očekuje da bude savršeno. Ljudi smo, griješimo, ali važno je da svaka greška bude prilika za učenje i promjenu.

Na ovom topicu je već sve napisano. :mrgreen:

Da ne duljim, Pčelica Mara, Zdenka, Peterlin... Potpis! Pogotovo na posljednji Zdenkin post o potrebi različitih pristupa odgoju, ali i objašnjavanja djeci onoga što vide, jer zaista istu stvar dvoje ljudi vidi drugačijim očima.

Preispitujem se, da to ne radim to bi značilo da mi nije stalo. No ne težim savršenstvu (u ničem :mrgreen:), pače - dajem jasno do znanja djetetu da nisam savršena i da i roditelji griješe i da je bitno ispričati se i drugi put probati bolje i pametnije. Nekako mi se sve svodi na to.

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Preispitujem se, da to ne radim to bi značilo da mi nije stalo. No ne težim savršenstvu (u ničem :mrgreen:), pače - dajem jasno do znanja djetetu da nisam savršena i da i roditelji griješe i da je bitno ispričati se i drugi put probati bolje i pametnije. Nekako mi se sve svodi na to.

---

Ovako i ja. Ponekad mislim da samo grijesim i ispricavam se ... ali vidim joj to znaci i da ima ucinka u nekim njenim daljnjim postupcima i tad sam ponosna.
I ucim dalje ...

Slažem se sa Zdenkom kad je u pitanju dobar/loš primjer. Moja mama je uvijek bila savršena mama, sve nešto po pravilima, sve je radila i radi kako treba s nama. Od nepušenja, ne pijenja, debelog morala, ovoga, onoga, sve je to nekako kako treba biti. A meni 90% svega tog njenog ide na živce, odnosno išlo mi je, sad sam svoj život prilagodila sebi i napokon mogu reći da enmam grižnju savjesti zbog toga što sam ja ja. Evo ti konkretno, ja sam mama koja psuje ko kreten. i psujem hebiga, ne sakrivam se od djece radi toga. Djeci to nekad smeta a često uvedu novu riječ u rječnik. A što ću ja sad, ubit se radi toga? Možda netko od njih stvori averziju prema tome a netko bude moja kopija, što da mu radim. I pušim ko turčin. I pričam njima kako je pušenje nezdravo. Sa čikom u ustima. nek vide kako pravi ovisnik izgleda. Osim toga, ja sam sebe prihvatila takvu kakva sam, ja sam sebi super. Pa sam i djeci. kad narastu neka liječe traume ako ih bude, mada sam vjerovanja kako od zdravog života nema trauma, više bi ih prouzročila nekakvim lažnim epizodama. Oni su meni najvažniji na svijetu i to dobro znaju. i prava sam ona njinjava i dosadna mater koja ih ljubi sto sati dnevno. za njih grizem, borim se, tučem se ali isto tako sam oštra kad oni nisu kako treba.

da skratim priču. Trudim se uživati u životu skupa sa svojom djecom. I biti sretna. meni je moj život jedan i jedini a Bog mi je dao moju djecu da guštamo ko prasci svi zajedno.

Rijetki su dani kad mislim da nisam mogla bolje, ali ne znam nikoga tko na svim poljima (obitelj, posao, ljubav) svaki dan daje 100%.

nikad nisam bila a ni htjela biti savršena, inače imam averziju prema "preispravnim" ljudima jer mislim da kod njih nešto nije u redu,
u najmanju ruku da su licemjerni i neiskreni. volim spontanost između ostalog. i mislim da primjer ko primjer naravno nije dovoljan.
ali je važan. jako, za mene. jer ono si što radiš. i super je kad čovjek prihvaća sam sebe, u punom smislu!
ali kad ti nešto kod tebe samog jako smeta, po meni je prirodno da to nastojiš i želiš korigirati.

evo ja sam htjela korigirati jednu ovisnost pa sam djetetu pokazala kako se može i mora vjerovati u sebe,
kako mi je važno da budem zdrava i mirisna i da sama sebi ne nanosim bolest. meni osobno je to važno.
zato nisam ostala na riječima nego sam pokazala i pokazujem svaki dan.
o takvim primjerima pričam. ljubav pokazujem i dajem i primam, za to nikad nisam neraspoložena ili umorna :-)
i potpis pod anchie!

uh, uvijek može bolje, ali isto tako to nije uvijek potrebno. Ponekad biti bolji znači ne usvršavati se po svojim agendama nego biti takav kakav si tu za obitelj, pa dati prostora ostalim članovima da rastežu svoje mogućnosti kad je to prioritet. Neke od "idealnih" mama koje sam susrela u životu su i i hempave i klempave (stilska figura ne bih imenovala konkretne nesavršenosti) na mnogo polja, ali su svim srcem i svim svojim kapacitetima tu za svoje klince kako znaju i umiju. Nekako sam s godinama sve više mišljenja da sam se za majčinstvo trebala pripremati puno više i temeljitije prije nego sam postala mama, baš tako da sam trebala već biti formirana osoba u većini stvari. Ali eto nadoknađujemo entuzijazmom, a donedavno i mladošću :)

evo , ja sam sinoc imala grozan san, kojem sam nanijela zlo svom djetetu :( i cak se iz sna sjecam - a to me najvise boli-kako me dijete gledalo ocima punim povjerenja.
I sad citav dan nemam mira, i jako sam tuzna zbog tog sna, od kud tako nesto u mojoj glavi, i gledam dijete i ljubim ga, i ne mogu sebi da dodjem od jutros...
Mozda mi podsvijest govori da bas i nisam dobra majka...uh, pretesko....
Ne moram sad da vam pisem kakva sam majka u stvari, ovo me sokiralo...

moj sin vjeruje da roda donese bebu mami u trbuh a beba s oblaka bira svoje roditelje (nije mi do kraja jasno kako je to zaključio-od tog zaključka već duže vrijeme ne odustaje).
prije mjesec, dva rekao je da bi najrađe našao i ubio rodu koja ga je donjela k nama. ne moram reći da mi je to slomilo srce, prvo odkuda mu ideja o ubijanju, a drugo zar mu je tako loše?
nažalost je to ponovio više puta i moja slika same sebe kao mame koja se jako trudi da usreći svoju djecu prilično se raspala. nekako sam popustila i počela se odnositi osornije prema djeci i s manje promišljanja kako će oni reagirati na moje postupke i događaje oko nas.
uglavnom, jako sam tužna i pravi luzer.

Citiraj:

---

mamitzi prvotno napisa

moj sin vjeruje da roda donese bebu mami u trbuh a beba s oblaka bira svoje roditelje (nije mi do kraja jasno kako je to zaključio-od tog zaključka već duže vrijeme ne odustaje).
prije mjesec, dva rekao je da bi najrađe našao i ubio rodu koja ga je donjela k nama.

---

Oprosti, nemoj se ljutiti, ovo me je tako nasmijalo u ove sitne sate.
Klinci su zaista nevjerojatni ....
Mogu samo zamisliti kako se osjećaš (ili ne mogu), ali ako je za utjehu, ja se sjećam perioda kada sam imala cca 8-9 godina i kada sam svakodnevno sanjala/maštala da će netko zazvoniti na vrata i odvesti me konačno mojim pravim roditeljima, jer ovi kod kojih sam nisu oni pravi .... kasnije sam čitala da je to sasvim uobičajena faza sasvim prosječnog djeteta. A i sa ove vremenske distance mogu reći da su mi roditelji bili zaista dobri. Ali eto, tako je bilo, još prije puberteta ....

Teško je ispuniti njihova očekivanja, a svoja još teže.
Drži se draga, ne sumnjam da si izvrsna mama.

mamitzi, kao prvo - vjerujem da si tužna, no ne vjerujem da si luzer. samo se trenutno tako OSJEĆAŠ, a razlika je velika...
možda bi bilo vrijeme da razbiješ iluziju o rodi :mrgreen: , jer dečko koliko vidim ima 7 godina - pa već može razumjeti neke stvari.

ostatak priče - mislim da mogu shvatiti o čemu priča, jer i ja slično razmišljam... jedino nisam sigurna da se radi o oblacima ;-) ...

prihvati filipovo ponašanje kao "wake-up call". ne u smislu da si loša mama, već da trebaš misliti na sebe. cure su već napisale da nije poanta u tome da se 100% predaš djeci, nego da trebaš i sama živjeti to što ih učiš - a ti si vjerojatno na to zaboravila. i meni se to događalo, pa imam ideju kako to otprilike izgleda. mislim zapravo da i nema mame koja u nekom periodu potpuno zaboravi na sebe... i uvjerena je da radi najbolje.

mene bi jako zanimalo kako to (iz njegovih usta) izgleda kad beba bira roditelje... pitaj ga...
i misli na sebe :love2:

hvala na podršci.
mislim da si skroz pogodila srž sorciere: ja sam zaposlenica ili mama -već dugo sam neki servis a ne osoba i vjerujem da dijete kad odrasta to uviđa samo ne zna kako bi se izrazio.
mi smo čitali nekoliko knjiga o nastanku djece, ali nije ga se baš dojmilo.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Evo ti konkretno, ja sam mama koja psuje ko kreten. i psujem hebiga, ne sakrivam se od djece radi toga. Djeci to nekad smeta a često uvedu novu riječ u rječnik. A što ću ja sad, ubit se radi toga? Možda netko od njih stvori averziju prema tome a netko bude moja kopija, što da mu radim. I pušim ko turčin. I pričam njima kako je pušenje nezdravo. Sa čikom u ustima. nek vide kako pravi ovisnik izgleda. Osim toga, ja sam sebe prihvatila takvu kakva sam, ja sam sebi super. Pa sam i djeci. kad narastu neka liječe traume ako ih bude, mada sam vjerovanja kako od zdravog života nema trauma, više bi ih prouzročila nekakvim lažnim epizodama. Oni su meni najvažniji na svijetu i to dobro znaju. i prava sam ona njinjava i dosadna mater koja ih ljubi sto sati dnevno. za njih grizem, borim se, tučem se ali isto tako sam oštra kad oni nisu kako treba.

da skratim priču. Trudim se uživati u životu skupa sa svojom djecom. I biti sretna. meni je moj život jedan i jedini a Bog mi je dao moju djecu da guštamo ko prasci svi zajedno.

---

hahaha, super post i potpis !

Da pitam li se - to je nešto čime svakodnevno razbijam glavu. Rekla bih da sam prvih 7-8 mjeseci stvarno bila "savršena" mama, totalno sam zaboravila na sebe, nisam vidjela ništa osim svog djeteta kojem sam bila 100% predana i posvećena. A onda sam došla do zida, postalo je prenaporno. Shvatila sam da time što sam postala majka nisam prestala biti ja, supruga, prijateljica, sestra, whatever. Shvatila sam da je savršenstvo nešto naporno, nešto s čime normalan čovjek ne može živjeti i totalno sam olabavila. Danas me moje dijete gleda kako se smijem, plačem, zabavljam, ljutim... Gleda me kako vježbam, jedem zdravu hranu, pušim.. Kad je na rođendanu, ako sva djeca jedu smoki - jede i on... Nije bitno, mogu dati sto primjera. U cijeloj priči o roditeljstvu meni je postalo najbitnije da moje dijete svaki dan osjeti moju ljubav i da zna da je voljeno i da je mama uz njega. O ostalome možemo pregovarati.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Primjer je važan, ali mislim da nije uvijek i u svemu dovoljan, jer smo različiti.

---

Nisam mislila striktno primjer za kopiranje - to je nemoguće... (Sad mi fali Fegusti, dugo je već nisam vidjela na forumu i baš me ova tema podsjetila na nju...)

Daklem, primjer dajemo i kad rješavamo probleme i kad nam je teško i kad nismo idealni i uvijek. Možda primjer nije dobra riječ, radi se o tome kakav smo uzor. Kvalitetno rješavanje problema i teških situacija kao i onih sitnih svakodnevnih, uživanje u životu.... sve je to dio istog tkanja. DJeca pokupe ono što im treba, nešto od nas, nešto od drugih ljudi okolo i to je zapravo vrlo široka priča.

Ne mislim da treba biti savršen, ali svatko od nas se može truditi da bude bolji. Zbog sebe. Pa to onda bude dobro i za djecu. Opuštenost i uživanje u životu također je važna komponenta cijele priče, ali s mjerom, kao i sve ostalo.

Vrlo mi se sviđa Trinin post, jer je iskren. Ne slažem se sa njenin načinom, ali iskrenost potrkrepljena ljubavlju i odgojem trebala bi bi uroditi rezultatom. Djeca moraju biti svjesni i nesavršenosti svojih roditelja, jer samo tako mogu izgraditi sebe u normalne likove a ne težiti da budu kopije lažnog perfekcionizma, koji u suštini i ne postoji. Tako da ja kada mi kaže neko od moje djece da je uradilo nešto što se meni ne dopada, suspregnem želju za pridikovanjem, i kažem da sam i ja nešto slično uradila kada sam bila mala, ali da sam kasnije shvatila da to nije dobro iz tog i tog razloga. A u stvari shvatim da sam "dobra" majka jer moje dijete meni prijavljuje zlo koje je slučajno/namjerno napravilo/zamislilo. Znači vjeruju mi, znači da vjeruju u moj moral, znači da sam im primjer, i na kraju znaju da želim samo i uvijek da im pomognem.

Cijenim Trininu izravnost, jer čemu gluma i licemjerje?
Djeca su pametna i vide/znaju/osjete kad odrasli muljaju/lažu/glumataju.

U djetinjstvu mi je bilo jako smiješno kad su odrasli nešto pokušavali "kamuflirati".
Moji roditelji su bili prilično realni, iskreni, reklo bi se, zlatna sredina.

Naravno, u svemu se može bolje i više - svaka zadaća traži odricanja, svaki posao je uspješan onoliko koliko u njega ulažemo sebe, energije, vremena ...
Isto je i s majčinstvom. Ono je izazov, poticaj, snaga, ljubav, suze, smijeh ...

Da, mogu bolje i želim biti bolja osoba/supruga/majka/suradnica i još x-uloga, ali treba živjeti život, a ne njegovu iskrivljenu sliku - kako bi bila samo lijepa slika kojom se trebamo pohvaliti, a ispod tepiha ... svega naguranog, a najviše laži i nezadovoljstva.

Optimist sam, često idealist, ali ipak smo samo ljudi, a ne uglađeni strojevi.
Nakon kiše dolazi sunce. I majke imaju svoje kišne i sunčane dane, zar ne? :-)

I te kako često kiša pada u majčinom životu......

evo upravo sam nesto pročitala i onako od srca se nasmijala.... iako sam se i vise puta i ja nasla u takvoj situaciji/situacijama.

http://www.24sata.hr/obitelj/kolumna...e-tesko-228205

Citiraj:

---

genius prvotno napisa

evo upravo sam nesto pročitala i onako od srca se nasmijala.... iako sam se i vise puta i ja nasla u takvoj situaciji/situacijama.

http://www.24sata.hr/obitelj/kolumna...e-tesko-228205

---

:)