Razgovor za posao

Stavila sam temu ovdje jer ne znam gdje bih drugdje.

Očekuju me ovih dana razgovori za posao i nisam do sada nikada bila na istom jer sam bila samozaposlena 10 godina. S obzirom da sam već 15mj kući s djetetom, malo sam i zakržljala :-).

Zanima me kako to izgleda, na što treba paziti, kako se što bolje predstaviti i ima li i kakva su trik pitanja.?

E sad ono čega se ja nekako najviše grozim, a to su pitanja tko vam čuva dijete kad je bolesno, mislite li i kada imati još djece i sl. Znam da se takva pitanja ne smiju postavljati, ali realno često se postavljaju.
Ono što bih ja najrađe na takvo pitanje odgovorila je: " Hvala i doviđenja, za takvu tvrtku ne želim raditi.", ALI u mjestu gdje trenutno živimo poslovi su rijetki, a ovo su jako dobri poslovi u dobrim tvrtkama, a mi smo sada u takvoj situaciji da ja posao ne mogu birati.
Dakle, što odgovoriti na ovakvo pitanje, da daš do znanja da ti jako smeta što to pitaju, ali da si opet ne zatvoriš vrata za mogući posao.
Jeste li doživjeli takva pitanja i kako ste reagirali vi a kako poslodavci?

Ovako, ja sam obično sama preduhitrila ovakva pitanja i odgovorila na njih, otprilike ovako: "Pretpostavljam da se pitate, a s obzirom da imam malo dijete, koliko će se u slučaju da bude bolesno, to odraziti na posao. U potpunosti shvaćam vašu dilemu, i mogu reći da ću se nastojati organizirati na način da i posao i dijete što manje budu zakinuti. Nažalost, nekada će i posao trpjeti, ali i suprug i ja nastojimo jednako nositi teret roditeljstva, pa tako postupamo i u slučaju da je dijete bolesno. Ne mogu garanirati za stvari koje su izvan moje kontrole i ne mogu utjecati na to koliko će mi dijete često biti bolesno i koliko ću morati biti na bolovanju, no mogu vam garantirati da ću napraviti sve što mogu da posao što manje trpi. Šta se tiče proširenja obitelji, shvaćam da vam nije u interesu da odem na porodiljni, jer me ne bi ni zapošljavali da me ne trebate, ali opet, i ja sam odgovorna osoba i nastojati ću u najvećoj mogućoj mjeri uskladiti obiteljski život i karijeru."

Mene ne smeta da poslodavca zanima u kojoj će mjeri osoba koja mu treba na radnom mjestu izostajati s posla. Dapače, ne razumijem da ga to ne bi zanimalo, ako već ima potrebu zaposliti nekoga da nešto radi i da ga za to i plaća.

I da, ako odgovoriš da ti takva pitanja smetaju, zaboravi da češ dobiti posao.

Upravo sam ovako nešto i mislila odgovoriti ili reći, ali ti si to bolje sročila i jako mi se sviđa.

slazem se u potpunosti s Deaedi,mislim da je jako dobro napisala..ja sam u doslovce svakom intervju ili razgovoru bila doslovce bombardirana tim-obiteljskim pitanjima. ali nastojala sam sto iskrenije odgovoriti isto tako na zadnjem poslu sam otvoreno rekal da zelim jos jedno dijete i tada nije bilo sporno ali kad sa se trebala vratiti zavrsilo je tako da mi nisu produzili ugovor. moj savjet ti je budes iskrena...ja sam bolovanja izbjegavala ,odnosno svega jednom sam bila na 2 dana,, a sve ostalo sam nastojala nekako izorganitirati s zenom koja ju je čuvala...iako jako tesko,jer imamo baku i didu koji nezele čuvati..... a sto se tiče samog razgovora meni je prvo bilo da se detaljno informiram o poslodavcu i firmi jer znaju postavljati pitanja o tome....ono u čemu sam kiksala i jako se kajem je bila jedna jakooo dobra firma dje su bila 4ili 5 vlasnika i svi su bili na razgovoru sa mnom.redom su se predstavili,a ja nisam točnio zapamtila sva imena ---inače sam po tom pitanju koma,,ali tada nisam smatrala bitno za taj posao da bi oni na kraju razgovora pitali da ponovim redom kako se tko zove i naravno veliki minus...

ma moj ti je savjet da ne budeš preiskrena, iskreno :mrgreen:
nemoj elaborirati kako bi htjela još jedno dijete ako ga želiš naravno, nemoj se opravdavati
nemoj ići u detalje, više općenito, ovako kao Deaedi posao neće trpiti bla bla, znači ne isključuješ mogućnost,
ali ti je stalo da posao bude adekvatno obavljen i tako...

većina poslodavaca ima djecu, mislim da je važno reći da imaš nekog da ti pokupi dijete kad kasniš/moraš ostati /tipa muža/ i da imaš nekog ko će se s tobom izmjenjivati na bolovanju. I to je to. Većina poslodavaca ima neke veće životne godine, djecu, zna kako stvari s djecom idu, važno im je da daš do znanja da poštuješ poslodavca i napravit ćeš ono što možeš.

ja sam na jednom razgovoru doživjela da me poslodavac pita ZAŠTO sam rodila. to me malo izbacilo iz cipela, ali sam se uspjela skulirati i reći daih se, uz svo dužno poštovanje, pozadina mojih odluka ne tiče, ali da ću ja, bez obzira na djecu nači načina da posao ne pati u slučaju takve potreba.

poslodavci si često dozvoljavaju svakakva pitanja, ali ti nisi dužna na svako i odgovoriti. najbitnije je ovo što krumpi kaže, da im daš do znanja da poštuješ i njih i firmu

Ja na intervjuima nisam nikad postavila takvo pitanje niti su mene pitali nešto sličnoga.
Ono što smatram bitnim je da se posao odradi korektno i u roku te da je osoba posvećena poslu (iako se s obzirom moju situaciju podrazumjeva da vam posao ovisi o unaprijed zadanim rokovima koja ne trpe odstupanja).
Bolovanja nisu nešto što se može unaprijed predvidjeti, no ovo što kaže Deaedi mi je korektno napomenuti. Naravno da posllodavac neće očekivati da odradimo staž bez dana bolovanja, no isto tako treba napomeuti da nas poslodavac plaća za profesionalnu uslugu koju mu pružamo i da u najmanju ruku neće biti presretan ako kontinuirano i dugoročno posao trpi radi privatnih obaveza.

A osobno me ne bih smetalo da me se takvo što pita. Za bilokoji posao - posebno onaj s većim odgovornostima (i beneficijama) za koji nema adekvatne zamjene unutar firme - je bitno da zaposlenik radi svoj posao u smislu da ne mogu ostaviti nedovršen projekt i otići doma jer je 4h, a ne želim da mi dijete bude u dežurstvu.
(doduše sad moemo potegnuti raspravu na druge stvari..)

Meni su svašta govorili, pa i to da mi je dijete hendikep i da zašto sam mlada rađala a sad neću nikad naći posao.
Posao još uvijek nisam našla, moja potraga će sada navršiti 8. mj.
SSS sam i znam da je konkurencija jaka, ali poznanstva su ta koja igraju ulogu u većini, preporuke i sl.
Mene više mući to što ću sada nakon 5 g provedenih kod kuće nadam se ići raditi.
Prilagodba na novi tempo biti će mi jako stresna i na to sam spremna, ali i uporna.

Svjesna sam da moj komentar ovdje malo znači jer je udaljen od današnjeg trenutka nekih 11-12 godina, ALI najbolje ponude za posao dobila sam dok sam bila na porodiljnom dopustu i u dobi dok su djeca imala manje od tri godine. Nešto sam prihvatila (jer sam morala), oko nečeg sam se jako premišljala (i zahvalila se jer nisam bila u situaciji da u tom trenutku radim posao kako JA mislim da bi trebalo), ali nikad se nisam bojala razgovora za posao i o poslu. Teško je unaprijed pretpostaviti u kojem smjeru će razgovor krenuti, ali većina poslodavaca cijeni kad ih se uvažava.

krumpiric je pametno rekla - poslodavci cijene kad se ljudi trude, ali od njih uglavnom ne očekuju nemoguće. Uostalom, kad smo i sami poslodavci, cijenimo dobre radnike i odnos pun povjerenja. Osobno se ne bih ustručavala zaposliti mlade roditelje jer to su često jako predani radnici, unatoč činjenici da ponekad uzmu bolovanje radi djeteta. Sretno!

Molim savjet...trenutno sam na roditeljskom dopustu, dijete je godinu dana. Pruža mi se prilika za posao, uskoro me čeka razgovor.

Da li sam dužna na razgovoru poslodavcu reci da sam na dopustu?

Pa meni bi bilo normalno da mi to kazu na razgovoru.
Kao i kad je potencijalni moguci pocetak rada.

Ma naravno, nisam ni mislila to prešutjeti. Nisam bila u takvoj situaciji pa ne znam. Hvala!