12.01.2006. luda sam od silnog iščekivanja i hodanja na preglede svaki drugi dan, a pogotovo zato što su mi svi govorili da neću izdržati niti do 1.1.2006.
Termin je bio 6.1.2006. po računici doktorice koja mi je vodila cijelu trudnoću i koja je uporno tvrdila da će Dora na svijet sigurno i prije tog datuma. Možete si mislit kako sam onda nestrpljiva bila. Osluškivala sam svaki trzaj i svako sitno stezanje maternice i pitala se kako uopće izgledaju pravi trudovi. Jesam već jednom prošla kroz sve to, ali baš kao što kažu, sve se muke zaborave kad primiš u ruke taj mirišljavi smotuljak.
Zašto sam na početku navela datum 12.1.2006.? Dan kao svaki drugi, a meni tako poseban ...Taj dan sam jednostavno osjetila da ću roditi slijedeći dan. Cijeli dan sam se igrala s Pijom i razmišljala o tome kako me neće biti par dana i da se danas moram izguštati u igranju i ludiranju s njom jer znam da ću umirati od tuge što ju ne mogu poljubiti prije spavanja i uživati s njom u jutarnjim maženjima.
Dan mi je prošao neobično brzo i nisam se niti okrenula , a već sam stavljala Piu na spavanje.
Kad je napokon zaspala, još sam jednom provirila u sobu da ju poljubim i pokrijem ako se otkrila...
Sad je sve spremno... moglo bi sve početi ...
Padam s nogu od umora i odlazim se tuširati, a onda ravno u krevet. Zaspala sam brzo. Oko 4h ujutro probudi me pun mjehur i odem se pomokriti. Nakon toga jednostavno nisam mogla zaspati, a uzbuđenje je jednostavno raslo u meni. Nakon pola sata - kvrc - poplava - otišla plodna voda!!! Dižem se i odlazim do WC-a, totalno uzbuđena i zbunjena količinom plodne vode koja se cijedila i cijedila niz noge... u taj čas se probudila Pia i MM je uzima k sebi u krevet i usput me zbunjeno gleda .
- Otišla je plodna voda, ali ne brini - odspavaj još koju minuticu!
Nije mu trebalo dvaput reči.
Stavila sam si ručnik među noge i pripremila još neke sitnice za u torbu, a onda sam si legla na kauč i odbrojavala razmak između trudova. Boli, ali ne previše.
Oko 7 i 30 h budim MM da se spremi ... probudila se i Pia pa i nju oblačimo. Stigla sam joj još i dati doručak, a onda je već bilo krajnje vrijeme za polazak u bolnicu...
- Sad sam sigurno puno otvorena, mislila sam u sebi ...
U 9h i par minuta stižemo u Petrovu i počinje uobičajena procedura s prijemom u bolnicu. Napokon je papirologija riješena i odlazimo u predrađaonu gdje me dr. pregledava - otvorena 2 prsta :shock: ( samo ! ). Slijedi brijanje i klistir ( kad nisam sama obavila : smajl se tuče po glavi : )
Iza deset odlazim u boks jer ne mogu više stajati na nogama. Osjećam kako se beba već spušta, ali nekako ne vjerujem da se to već dešava. Čim sam legla na krevet, trudovi su postali jaaaaako bolni i ne mogu ih više ublažiti polaganim disanjem. Vrtim film od prvog poroda i bojim se da ću još dugo morati čekati ... nakon pola sata dolazi dr. i pregledava me i to baš kad me šarafi trud, a u tom trenutku ulazi i MM koji je iznenađen prizorom ( možete misliti - raširene noge itd... i meni je to bilo smiješno u tom trenutku ) .
Otvorena sam samo 4-5 cm :( . Tražim nešto protiv bolova i dobila sam neku injekciju koja me samo ošamutila, a bolovi su postajali sve jači... MM me ispravlja u disanju i uspijevam svaki trud prodisati baš kako treba. Tu se divim sama sebi ... dolazi babica i kaže mi da ću dobiti drip kada mi isteče ova prva boca ( mislim da je samo fiziološka bila u pitanju ).
Ja kažem da neću drip jer su moji trudovi dovoljno jaki, ali ona je već izašla... razočarano govorim MM da ne želim drip jer mi ne treba i da neću izdržati do iza 15h .
Osjećam pritisak na debelo crijevo i govorim MM kako ću uskoro roditi, a on me upozorava na disanje jer dolazi još jedan trud. Sad su u razmaku od 2 minute . Cijelo vrijeme osjećam kako se beba probija i da je sve niže. Na to dolazi babica i hvali nas kako smo uštimani i kako odlično prodišemo svaki trud .
- Bit će to za sat vremena ! - kaže babica, a ja sva iznenađena ne vjerujem svojim ušima - zar već? Pa tek smo došli !
Ostatak vremena dišem i dišem... ništa ne postoji... samo disanje... dolazi sestra i stavlja mi drip, ali ja sam zauzeta s disanjem i ne govorim ništa... počinjem osjećati drip, ali i bebicu kako je spremna za izlazak... dolazi babica i daje dozvolu za tiskanjem... MM i ja se pogledamo i u nevjerici počinjem tiskati, dolazi i ostatak ekipe... jedan, dva, tri truda ( još malo , još samo malo i mišica je tu , mislim u sebi ), još jedan pa još jedan i GOTOVO!
12h i 10 min - DORA SE RODILA!!!
Stavljaju mi je na prsa još onakvu sluzavu i ljepljivu, a MM i ja se čudimo tome kako je bucmasta i predivna. Zlato malo ....
3940g i 51 cm - Dora .
Nisu me rezali, a pukla sam neznatno - osjećam ponos i lebdim od sreće. MM za to vrijeme pregledava posteljicu s ostatkom ekipe ....
Pia ima sestru! Pia ima sestru!
