-
Padamo u nesvijest :(
Pozdrav svima
evo jedan tata da se malo raspiše i zapita par stvari. :)
Naime mali nam se rodio 18.06.2011. i to sa 4.720 te 54 cm duzine. Iz bolnice smo išli kod punice (jer je to bilo bez pogovora) i tamo bili 2 tjedna, nakon toga smo "morali" i kod mojih na 2-3 tjedna. NAPOKON smo došli doma prošle nedjelje i sada su se pojavili problemi.
Dakle dok god smo bili kod punice sve je bilo ok, mali se najeo na ciku i zaspao, te najčešće odkrmio čak do 4 sata (HAPPY US) kada smo otišli kod mojih staraca, nakon dan dva prilagodbe došlo je isto do toga, svakih 4 sata kao na alarm. Sve je to bilo super i predivno dok nismo došli doma.
Odmah od prvog dana mali pojede, zaspi na sat vremena, onda se zbudi, pa nešto kao "govori" zatim nakon sat vremena se počne histerično derati, kao kada je gladan, i ne prestaje sve dok ne dobije ciku. I TO NIJE PROBLEM! No sada se dešava kako je prošlo tjedan dana da se to sve promjenilo na još gore.
Sada spava po noći 3 sata i po danu neznam nekih 2 sata sve zbrojeno u ratama po 15-30 min, te traži ciku ( sa histeričnim deranjem) svakih sat vremena.
Žena i ja smo slomljeni od nespavanja (sva sreća da sam na G.O.) i sad se sve više bojimo da to ne padne na to da stalno bude na ciki, jer iskreno bojim se za ženu. Izgleda kao da bude se onesvijestila!
Eto to je to, listam po netu već danima i više ni sam neznam šta tko kome i zašto. :-o
Raspišite se koliko vam volja, poslušat ćemo ama baš sve!
LP
-
vjerujem da ste iscrpljeni , neispavani te da vam je teško, al ja ne vidim ništa traumatično, dobili ste bebu koja se mora priviknuti i napraviti neki svoj ritam, pogotovo ako ima grčeve, to mi objašnjava ono deranje.
polako, sve če doči na svoje, malo biče se tek rodilo i ima svoje potrebe, probajte ga malo bolje slušat dok plače, možda nije uvijek gladan, nekad bi se mazio, nebi bio sam, boli ga buša.......
sve če se s vremenom posložit i doči na svoje!
-
Maleni ima sad negdje 6 tjedana, zar ne? Možda ima skok u razvoju, ima tu na portalu krasan tekst o tome.
A za spavanje moj bi savjet bio, dijete na ciku i svi lijepo u krevet. Pa nek tako spava i svi ćete se naspavati.
-
Ni ja ne vidim nista zabrinjavajuce, moj mali je na ciki doslovno cijeli dan, tu i tamo odspava po sat vremena al u pravilu svakih 10-15 minuta trazi jesti. Ponekad ga smiri samo da ga stavim prsa na prsa, da cuje moje otkucaje, ponekad onako na podlakticu, on u potrbusnom polozaju, to mu pomaze da podrigne, ponekad ga provozam u kolicima pa tako zaspi...Al najcesce jede. Noc prespava po 6 sati u komadu, ja spavam kad i on i stvarno mogu reci da nisam umorna. U kindacu spava do prvog budenja, nakon toga je kraj mene, samo ga pristekam na sisu i spavamo dalje.
Nemoj slusati savjete tipa da dijete mora jesti svaka 2-3 sata a ako jede cesce da nesto ne valja, takvi savjeti su meni upropastili dojenje s prvim sinom. Neka dijete jede kad hoce i kolko hoce, njegov ritam ce se mjenjati stalno, imat ce faze, skokove u razvoju...na vama je da se prilagodite njemu jer su sad njegove potrebe najbitnije. Reci zeni da odmara kad god stigne, nek spava s malcem, ti joj pomazi maximalno u kucanskim poslovima. Proci ce to, doci ce nova faza i novi ritam. Sretno!
-
Meni isto zvuci kao skok u razvoju...
A sto se tice spavanja i dojenja... Bit ce lakse s vremenom kad se naviknete. Meni je ispocetka bilo koma budit se svako sat dva... Ali kad sam skuzila da imam dijete nespavaca, kad sam se pomirila s tim i prihvatila da to nije faza- onda je bilo lakse... 14 mj se vec budi svako dva sata (nekad i cesce), ne znam od kud snaga al iz dana u dan nekako... Malo se jadam po forumu pa bude lakse :) i da, zajednicko spavanje olaksava stvar...
-
Kod male djece ima takvih faza... treba kontrolirati da li dobiva dovoljno mlijeka, najjednostavnije je pratiti količinu popišanih pelena - ako dijete ima preko dana barem 5-6 popišanih pelena (ne jako nego kao kad uliješ 2 žlice tekućine u njih) znači da nije gladno.
Ako nije gladno znači vjerojatno da ga smeta nešto drugo. Ima i djece koja noću ne spavaju. U svakom slučaju, najbolje rješenje je dati cicu odmah prije nego krene još veća histerija, osigurati neke smirujuće uvjete da se dijete uspije uspavati i nadati se da će sve skupa proći što prije.
Moje dijete je s neka 3mj ušlo u fazu kad je počelo puno manje spavati i neko vrijeme je trebalo pomoć da se uspava. Dok ja nisam naučila kako da to radim, postajalo je histerično jer je bilo umorno od nespavanja i tako se još teže dalo uspavati. Pomoglo mi je uspavljivanje u marami.
Ali to tako ide, oni zapravo kako ide vrijeme spavaju sve manje, postaju sve nemirniji, i idu iz faze u fazu. Treba to sve nekako izdržati, kad prođe shvatiš da je zapravo brzo prošlo, premda je bilo teških trenutaka. Podrška i razumijevanje ostatka obitelji uvijek dobro dođe :)
-
Naši ne tako davni preci su spavali "na kredit". To su ustanovili tamo nekakvi antropolozi pa su potom takvo spavanje isprobali i ... fercera. Dakle, prije nekoliko generacija su ljudi pod normalno spavali do cca ponoći, onda bi se digli, družili, obavili ponešto i par sati kasnije opet u krpe. Dizali su se rano, ali bi zato popodne opet ubili oko. Ispada da su živjeli pod nešto manjim stresom i bili odmorniji nego mi danas. To im je polazilo za rukom jer nisu bili robovi sata.
Preslikano na situaciju s roditeljstvom to bi značilo iskoristiti priliku za spavanje kada se ukaže. Priče o "spavanju 8 sati u komadu" potiču od ekipe koja očekuje da im šljakeri na vrijeme dođu na posao i to nije sasvim prirodna stvar.
Isprobao sam "spavanje na kredit" i fercera ako ne pretjeram. Uglavnom nemam priliku štrebati na miru dok je malac budan i zato legnem s njime tako da obojica zaćorimo. Potom, čim se probudim lijepo capa-capa do računala i par sati neometane štrebačine je moje. Onda ćorka do jutra. I sve 5. Problemi nastanu jedino ako onih "par sati" ne postanu "nekoliko pari sati" i nakupim umor, ali na to se malo pripazi i sve OK.
-
-
jarane i meni dodje da padnem u nesvijest! nas mali je stariji nekoliko dana od vaseg i mogu reci da je ok beba, ali naravno trazi svoje, nocni podoji itd. nisam shvatala do sada da ce se moj organizam bukvalno trositi kada dobijem bebu. imunitet pao, upala zubnog mesa, prijeteca eklampsija... stalno mislim da sam gotova, da definitivno ne mogu vise, padam u depresiju kad se blizi noc jer znam da nema mi cjelonocnog spavanja. jos kad se sjetim jutarnje rutine, uobicajenog vristanja, kakanja do za vrat, pranja, pa opet, pa cicanja svaki sati, pa onda navece urlikanje zbog grceva, neutjesno... ali kazem sebi "proci ce"... a ono "vrijedi" jos uvijek kod mene ne pali ili ne razumijem. znam samo da nam se zivot okrenuo naglavacke a vidim i vama. so keep strong!!! :)
-
Moji stariji je bio non-stop cicavac. pomagalo je jedino plesanje na rukama, pa su na smjenu plesali MM i moj tata na muziku s dosta ritm ne uspavanke, za to vrijeme bih ja malo došla k sebi. I da puno razgovaranja, zvečki, šuškanja, nosanja- sve samo da nije dosadno i ne leži u kinderbetu ili kolicima. Nasvu sreću prvih 6 mjeseci smo bili kod mojih. Moja mama je kuhala i spremala, ja sam bila cica 20 sati na dan, a MM i moj tata su bili zabavljači i kupali su ga. Nakon 6 mjeseci se počeo nazirati neki normalnji tempo spavanja po noći i popodne pa smo pomalo došli k sebi. Sad ima 8 godina i ne šljivi nas ni pol posto. Prohdao je vrlo rano iak su nam rekli da će se naučiti na ruke, cicao je 20 mjeseci i prestao bez ikakvih problema iako su nam govorili da je teže prestati kad su stariji, spavao je s nama do druge godine i otišao sasvim glatko u svoje krevet, dakle ništa od razmaženka ovisnog o mamici. Samo uzmite bebu u krevet spavajte kad god se može.
-
Koliko vam je sin dobio na težini u prvom mjesecu? Ako je to u redu, onda to što ne spava nije problem. Mislim, nije problem što se tiče njega, nego samo vas.
On je nov na ovom svijetu. Noć i dan nisu njegova briga. On plače kad je gladan, sam ili ga nešto boli.
Jednostavno, roditelji moraju otkriti što mu smeta, otkloniti uzrok i posljedica je : beba spava. Ali, u stvarnom životu to nije ni malo jednostavno. Pogotovo kad je to prva beba.
Evo par ideja:
1. beba spava=mama spava. Da bi se to moglo trebao bi netko drugi preuzeti poslove u kući i nahraniti mamu. Ima dobrovoljaca?
2. Beba plače - cica ga umiri i uspava. Dat mu cicu kad god poželi i mir je. Mama spava kad i beba. Može i tata.
3. Beba plače - ništa ne pomaže. Vjerojatno su grčići, počinju nakon mjesec dana i traju do tri. Svakovečernje plakanje. Ako je tako, morate to jednostavno prihvatiti i pokušati mu olakšati svime što vam padne na pamet. Kapi, topla pelena na trbuh, nosanje tako da leži trbuščićem na maminoj ili tatinoj podlaktici, naći muziku koja mu paše ( u tome budite uporni, svakoj bebi se nađe vrsta i glasnoća muzike koja ih umiruje), vozit ga u kolicima preko kvrgavog poda ( smislite sami kako), hodanje u brzom ritmu, vrlo brzom, ljuljanje.
Morate biti inventivni. Roditelji ste, beba je bespomoćna, a vi svemogući u odnosu na njega. Nitko nikad nije rekao da je lako biti roditelj. Neprospavane noći ne smiju biti muka, to je normala kod najvećeg broja djece.
Nećete se onesvijestiti. Samo se sjetite jesti. I imate roditelje na obje strane. Mislim da će bake objeručke prihvatiti da vas hrane dok ne stasate malo.
Hrabro naprijed, za par mjeseci ćete se čuditi da vam je ovako bilo. Uživajte u napretku svog nasljednika, nemojte da vas neprospavane noći ometu da ne vidite kako se on smiješi, komunicira sa vama, svaki dan u svakom pogledu napreduje.
-
Hvala svima na odgovorima.
Baš nam je trebala ovakva hrpa pozitivnih odgovora. Hvala vam.
LP do sljedećeg puta :-D
