tata kojeg nikad nije upoznala

uglavnom...već sam se davno raspisala o mojoj situaciji..... najkraće rečeno,situacija je ovakava...malena po rođenju nije bila priznata s očeve strane (em ja nisam htjela radi 100 razloga,najvažniji je bio da se otac potrudi sam a ne da ja njega jurcam i vučem na matični,a ni sam nije bio previše zainteresiran)..... na kraju sam potpisala izjavu da svega odričem u CZSS jer nisam htjela da mala ima oca kojemu je dosje deblji nego biblija ( pobačaj nije dolazio u obzir s moje strane, prekinuli i prije rođenja male), njemu to nije smetalo.... bio je nezaposlen , stalno govorio da će ju priznati kad nađe posao tako da će onda imati novca za alimentaciju bla bla bla,,,poslije birao posao jer eto on si je to mogao priuštiti :-o i tako dalje.... odselio u drugi grad...malu nikad nije ni vidio.... nakon 2g gospodin se javlja jednim sms-om..... ni jedna riječ o maloj,samo kako bi se htio naći samnom....:evil: od oca nije dobila jednu čokoladu,kamo li alimentaciju.... ignorirala sam sms....moj je stav da ako ti je stalo do djeteta i želiš biti dio njegovog života,onda nema te prepreke koja bi te u tome spriječila...jer naš sustav i CZSS "rade" na principu bolji ikoji i bilo kakav tata nego nijedan.... u 2g nije dobila čestitku ni za božić,ni rođendan, ništa! nedavno se opet javio kako želi da se vidimo...na šta sam odgovorila da ima CZSS kojem se može obratiti za daljnje informacije što mu je činiti (priznavanje djeteta,plaćanje zaostataka alimentacije,pola jaslica i pola svih njenih aktivnosti i troškova).... nije djelovao!!! :| to je bio moj zadnji kontakt s njime a i tako će i ostati dok god mala ne naraste i sama odluči da li ga želi u svom životu ili ne.... savjetovali su me da ne govorim niti loše niti lijepo o njemu....jednostavno,ako počne pitati da joj kažem "kad bude mogao,doći će" .... sad kreće u jaslice i znam da će onda početi s pitanjima.... ustvari već je.... čuje mene kako njenog djeda zovem tata...pa se ponekad zabuni i doziva ga tako, a jednom me prilikom pitala ko iz topa "mama,imaš ti tatu?" :cry: stresla sam se....odgovorila sam joj " da,svatko ima tatu ali neki žive sa svojom djecom ,neki ne" ! šta sad??? kako da joj najbolje objasnim situaciju...jer znam da bi samo njoj bilo gore da joj počnem jednog dana objašnjavati da dugo i široko o tome kako nije ni prstom mrdnuo da ju prizna niti pošalje koju kunu.... znam da dio krivice nosim i ja..jer neki su počeli pametovati da sam joj sama birala oca i da sam trebala na pobačaj... znam brdo slučaja gdje tate brinu o svojoj djeci,odgajaju ih iako ne žive njima,ponekad i više nego mame.... :naklon: svaka im čast! ali to nije slučaj kod mene.... sad mi je i drago da mala nije priznata jer kakav je inatljivac on, davio bi me radi svake odluke vezane za dijete koju bi i on morao dati!! da ne pričam o mom daljnjem životu kad nekog upoznam,nadam se .... jer sve u svemu,on ima psihološko vještačenje kao agresivna i nestabilna osoba..i znam da sam mojom odlukom najvjerojatnije spasila svoje dijete od obiteljskog nasilja!

I?

I....žena se malo ispuhala....i meni bi trebalo jedno dobro ispuhavanje da sam na njenom mjestu! (uostalom, kakav je to komentar?! )

Blacktulip-bolje vam je bez njega!

Citiraj:

---

Ninči prvotno napisa

I....žena se malo ispuhala....i meni bi trebalo jedno dobro ispuhavanje da sam na njenom mjestu! (uostalom, kakav je to komentar?! )

Blacktulip-bolje vam je bez njega!

---

:-D thnx..... ispuhavanje je mala riječ..... znam da je bolje bez njega, svaki dan se uvjerim u to! mene jedino muči kako s malom pričati o tome jer to nije slučaj- mama i tata su se voljeli jako ali poslije se razišli,tebe volimo najviše bla bla bla,nisi ti kriv/a....... njega nema.... i to će nju početi boljeti kad krene u jaslice i vrtić, i vidi druge tate kako dolaze po svoju djecu,kad je dan očeva, kad međusobno počnu pričati "moj tata i ja radimo ovo,ono....moj tata zna......"

Probaj se u vrticu posavjetovati sa psihologom kako i na koji nacin najprimjerenije dati informaciju, jer ne mozes presutiti njene upite sto i nisi.
Ja bih na tvom mjestu jednostavnim recenicama objasnila sto me pita ... ne trebas joj nista nadugacko i siroko objasnjavati jer djeca to niti ne traze, i ne trebas joj pricati price ... mozes joj reci da ste se voljeli, jer vjerovatno i jeste. I ako pita hoce li doci, reci da ne znas. Ma to su pametne male glavice :heart: one to sve skuze puno prije nas.

iz slične priče i 10 godina iskustva., tvrdim da ne doživljavaju oni na isti način kao mi tu situaciju.
sa 2 godine neće nešto posebno biti pogođena tuđim očevima niti danom očeva. ali ono što ti trebaš je podsjećati ju koliko ju ti i ljudi oko nje volite i tu ste za nju.
kada dođu pitanja, a kod nas su došla sa nekakvih 5 godina, kada je malo bolje rezonirao, nemoj joj govoriti kako je i koliko njezin tata loš. ja sam svom djetetu okrenula priču na to da je on čovjek do kojeg je meni nekada bilo stalo i koji mi je "dao" njega, najbolje od svega na svijetu. i da ga tata sigurno negdje u sebi voli, samo ne zna, jer neki ljudi zaista ne znaju, kako bi mu to pokazao. a nije s nama jer se ja i on nismo slagali.

ne spominji djetetu alimentaciju, papire i pobačaje. mala glavica ne može to procesurati i samo ju zbunjuje. o tome ćete razgovarati za 10 godina, i više, kada ona bude znala što ti termini uopće znače. do tada, uživaj u svom djetetu i gradi vam što ljepšu budućnost :heart:

Ono što nisi nikad imao ne može ti ni nedostajati.
Da, bit će pitanja, ali to će biti pitanja iz radoznalosti - gdje je njen tata, ima li ga uopće, zašto ne živi s vama, zašto ga nije nikad vidjela... itd. itd.
Reci joj uvijek istinu, prilagođenu naravno njezinoj dobi.
A možda će imati jednom nekoga koga će zvati tata.:-)

babyboys....baš sam malo prije čitala tvoj post gdje pišeš o tome ...... nisam nikad ni mislila joj pričati o svemu tome (alimentacije,pobačaji itd.) , ona je je jako osjetljivo dijete i mislim da će proći dugo vremena kad ću o tome moći razgovarati... vjerujem da znaš koje sve etikete dobivamo obje..ali već i prije poroda sam sama sebi matrala,a i naučila da mišljenje ljudi koji mi nisu bini,nije moj problem.... a o njenom ocu ne želim joj ni pričati.... istina,voljela sam ga ....dok nije istina izašla na vidjelo (o tom potom) ,,,samo ću reći da je ona jedina dobra "stvar" koja je proizašla iz naše veze.... jako bi me srce boljelo da jednog dana ona pati za njim,da ga traži,je nije vrijedan crnog ispod njenog noktića.... kažu da će biti lakše kad budem našla nekog koji će voljeti ju kao svoju..... nadam se da ćemo to brzo doživjeti,i ja i ona :-)

možda će jednom pitati za njega, možda će ga tražiti, možda će u nekoj dalekoj budućnosti imati s njim korektan odnos. možda se neće dogoditi ništa od toga.
nemoj se opterećivati takvim razmišljanjima, uživaj ovdje i sada u životu kakvog imaš, u svojoj djevojčici.
opusti se, sve će se događati svojim tokom i u pravo vrijeme jer za sve postoji razlog.

ja ti od srca želim da budete sretne, da se pojavi netko tko će vas voljeti obje i da živite život baš onako kako želite.

a svi ostali... nisu tvoj problem.

Citiraj:

---

srecica prvotno napisa

Probaj se u vrticu posavjetovati sa psihologom kako i na koji nacin najprimjerenije dati informaciju, jer ne mozes presutiti njene upite sto i nisi.
Ja bih na tvom mjestu jednostavnim recenicama objasnila sto me pita ... ne trebas joj nista nadugacko i siroko objasnjavati jer djeca to niti ne traze, i ne trebas joj pricati price ... mozes joj reci da ste se voljeli, jer vjerovatno i jeste. I ako pita hoce li doci, reci da ne znas. Ma to su pametne male glavice :heart: one to sve skuze puno prije nas.

---

bile neki dan na razgovoru u jaslicama radi dogovora kad počinjemo s privikavanjem....kad je vidjela rodni list i praznu tablicu od oca.... izraz lica psihologa je bio kao da imamo šugu..... poslije je valjda skužila samu sebe pa je promijenila na neko neuspjelo suosjećanje..... to mi ne treba..... nismo ja i mala ni brižne i jadne ni nenormalne... ali nažalost još živimo u društvu koje samohrane majke u punom smislu riječi gleda kao izrod....slažem se ja da je za dijete potreban i otac.ali mislim da joj je potrebniji stabilan dom pun ljubavi,pažnje i razumijevanja, a ne da oca gleda kao pije i mlati sve oko sebe..... namjerno pišem OTAC jer to može biti bilo tko,ali TATA je sasvim nešto drugo....bar za mene

Citiraj:

---

Barbi prvotno napisa

Ono što nisi nikad imao ne može ti ni nedostajati.
Da, bit će pitanja, ali to će biti pitanja iz radoznalosti - gdje je njen tata, ima li ga uopće, zašto ne živi s vama, zašto ga nije nikad vidjela... itd. itd.
Reci joj uvijek istinu, prilagođenu naravno njezinoj dobi.
A možda će imati jednom nekoga koga će zvati tata.:-)

---

Potpis na Barbi.
Ja u svojih 30-ak god koliko sam imala živog oca nisam dobila niti jednu rođendansku čestitku. Iako me priznao par mjeseci nakon rođenja, na vlastito inzistiranje, kasnije i plaćao alimentaciju (duga priča, sudskim putem), nisam ga nikada upoznala. Ali kao što Barbi kaže što nisi imao ne može ti nedostajati. Ja se nikad nisam osjećala zakinuto, niti me netko zadirkivao zbog toga.

sorry, blacktulip, odakle si, ako nije tajna? ja u 10 godina nikada, od nikog nisam čula da sam izrod, kamoli moje dijete...

Citiraj:

---

blacktulip prvotno napisa

.... ispuhavanje je mala riječ...

---

OK, sretno. I ne živciraj se, kad odvažeš da ti je bez nekoga bolje u životu - u istoj situaciji bi netko drugi bez emotivnog tereta to isto zaključio i puno prije.

Moja djevojčica (6mj) i ja otišle smo od njenog tate jer nas je doslovce isterao i sad živimo sa mojim roditeljima. On je očito šizofreničar i ne želim zatvarati oči i jednog dana doživjeti da mi djete ima traume i stresove zbog njegovog histeriziranja, trenutaka slabosti i sebičnosti. On je malu priznao, i lijepo su se družili i kada nije plakala i kada je bio dobre volje moglo bi se reći da mu je i stalo do nje, mada ja osobno smatram da taj čovjek ne voli ni samog sebe a kamoli ikoga drugoga.
E sad on želi da ja njoj maknem njegovo prezime i želi je se odreći itd. Ok, što se mene tiće nema problema. Od njega ne želim ni kune ni ništa jer sve šta da meni je preskupo. Odjaviti ću ju sa njegove adrese i sve to ali najveći mi je problem šta ću njoj reći jednog dana. ? Imaš tatu ali... šta... Nemam joj nameru ništa ružno govoriti za njega jer kad odraste i ako ga ikada upozna sama će shvatiti kakav je, ali ne znam na koji način to živjeti. Ovako joj je bolje sigurno, ali kako joj reći kad krene u vrtić da druga djeca imaju tate a ona ne. Voljela bih da joj to šta nema tatu bude normalno a ne da se osjeća hendikepirano. Zanimaju me iskustva roditelja koji su to prošli i kako su se nosili sa time. Hvala!

draga ivac nisi jedina koje imaju takvih problema..iz iskustva (ne osobnog nego sestrinog a kao da je i moje) doci ce pitanja kada curica krene u školu ako ne i ranije zbog utjecaja okoline i dječice s kojom se bude druzila... ponekad je tesko odgovarati na sva ta njena pitanja ali znaj on ce uvijek biti njen tata kojeg ce htjeti upoznati i puno ispitivati o njemu a što bude starija to ce sama shvatiti neke stvari, odnosno kako je bilo mami samoj je odgajati .uglavnom uz majčinu ljubav ta djeca odgojena bez tate jednostavno nisu hedikepirana nikako..shvati da ima tebe a to joj je najvaznije u zivotu..:)

Hvala Gabica!