koliko dugo su vaši osmogodišnjaci bez nadzora?

moje dijete ima nepunih 8 godina. sad na praznicima se igra sa svojim prijateljima (6-10 god.) na jednoj livadi koja je udaljena cca 15 min. hoda od doma. tamo imaju kućicu u kojoj provode većinu vremena, nose vodu, grickalice i tako. sve je to meni ok. i simpatično( malo im i zavidim i ja bi se tamo uselila), ali me pomalo živcira količina vremena koje tamo provede. ne znam jesam ja blesava pa mi je prijepodne 2 sata i popodne 5 sati stvarno previše! ispada da naše dijete nije dobar komad vremena s nama. nju ne zanima odlazak u park, odlazak do bake i dida, do vrta, u šetnju, ništa. meni je žao da je zovem onda da sjedi doma umjesto da se druži sa djecom ali se pitam nije li to puno previše?

osim toga, smeta me činjenica da je kraj kućice jedno ogromno drvo i se oni pentraju po njemu, ali ne do prvih grana nego fakat visoko! jučer me pozvala da vidim njihovu kuću a ja sam se skamenila kad su se ona i frendica popele na cca 3 m visine. kad je došla doma razgovarale smo o tome, može do prvih grana jer računam da se može dočekati na noge ako se posklizne, ali ovo naviše ne može i točka.

i sad me kopa da ja zapravo uopće ne znam kakve ludorije oni mogu izvoditi jer su ipak samo djeca! imam povjerenja u nju, nije bilo nikad nekakvih ekscesa ili problema ali znam kakvim sam ja egzibicijama bila sklona u toj dobi :roll:

pitam se paničarim li bezeveze? kako ste vi podnijeli odrastanje svoje djece. to mi je došlo tako nenadano i brzo, izgleda da bih ja nju zaključala da sjedi kraj mene na sigurnom...:oops:
grozna sam, znam

pa po sjećanju 5 sati u komadu na jednoj livadi mislim da je već lagano mjera za smišljanje gluposti. Ok možda im je prvi dan dva kućica bila ludo zanimljiv,al sad bi mogle sat dva na livadu, pa role pa park, šetnja... Samo da se malo razbije rutina. Moji su znali danima biti u parku po cijeli dan, i odna su počele spike, ovja prostači, onaj me gurnuo itd. Onda sam ih posjela i rekla im oboje- to je to kad su djeca cijeli dan vani stlano s istim zanimacijama, dosadi im počnu radit gluposti, kad se igra nogomet, bela (za stariijeg), ledene babe, skrivača, igrajte se slobodno do mile volje. Kad se zasjedne i počne baljezgat idite doma ili si nađite društvo koje se igra nešto konkretno. I zapravo su oboje bili vrlo za tu idjeu jer su među najmlađima u ekipi pa u tom besciljnom gluparenju i ne prođu najbolje. Naravno mogla sam ja to srezat u naprijed, ali onda bi mislili da im ja ne dam nešto jako super, a to je visit u parku dan i noć. Prije me stariji žicao da hoda okolo po kvartu s ekipom, pa u dućan i tako- nakon ovog isksutva sam rekla- gle ti možeš u dućan s prijateljem koji ti je prijatlej, možeš o vozit bicikli gdje nema ceste, možeš ići prošetat do drugog parka ili na školsko na košarkub, ali moraš reć igdje si i kad se vraćaš, ali bauljanje okolo s hrpom djece koja ne zna što bi sa sobom ne dolazi u obzir i stvarno se čini da kuži o čemu pričam, za sad :).

Ne paničariš, pa moraš bit u toku. E da, moja mlađa je isto vjeverica tip i kad ja nisam vani ima zabranu "akrobacija" i to ima točno određeno što je to za nas popis akrobacija, jer ona baš voli testirat svoje granice i to je ok, ali kad smo mi u blizini. Ne može se popet na krov tobogana od tri metra i spuštat po guzici dok ja nisam tamo, jer ja mogu procijeniti da li je mokro, sklisko, da li jurcaju neki klinci koji bi je mogli gurnut i slično. Uostalom ko zna što bi joj još moglo past na pamet. Stariji je oprezna sam po sebi, tak da njemu dobro dođu zabrane da ne mora glumit frajera

hm, da i meni se čini da je riječ o nekakvom gluvarenju. a to penjanje me zapravo užasava, istina je da ipak ja bolje mogu procijeniti neke realne opasnosti. makar se može skršiti i ako ja stojim 2 m od nje, ali ovo od jučer mi je utjeralo strah u kosti.
mislim da ću ipak ograničiti vrijeme koje tamo provodi iako su djeca su ok. poznajem njih i roditelje im, i to me ne brine. malo je teško to izvesti tako da se ona ne osjeti napadnuto ili uskraćeno, jer sva druga djeca nemaju ograničenja što se tiče vremena, osim dolaska na ručak i navečer dok se vidi.

Hmmm, nemam osmogodišnje dijete, ali znam da bih se ja u toj dobi sigurno radije družila s ekipom, nego s roditeljima :mrgreen: Praznici su, dijete nema nikakvih obaveza, poznaješ tu djecu, lokacija je blizu... Ja im ne bih kvarila to druženje, ako uz to ne idu neke nepodopštine. Pusti dijete nek uživa dok može :)

Ovo o čemu pričaš me podsjeća na moje djetinjstvo i mi smo bili u toj dobi od jutra do mraka vani, dolazili bi doma na ručak i do navečer bi se igrali i nikada nije bilo nekih većih problema. Ma znam da su sada vremena drugačija, vreba puno više opasnosti od prometa... ali ako su sigurni tamo gdje jesu ja je ne bih ograničavala u igri, bolje da je na zraku nego da igra igrice na kompjuteru ili da gleda televizor.

Ja bih još samo dodala da bi mene ovakvo djetinjstvo sigurno više zbližilo s mamom, nego odlaženje kući bez konkretnog razloga. Meni razlozi tipa "nije red da toliko visiš vani", "moraš više vremena provoditi samnom", i sl. nisu konkretni i argumentirani. Drugo je da idu razbijati izloge, krasti, i sl., ali ovo mi se čini kao bezazlena igra i druženje. Zato, samo se opusti i naprijed :)

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

pitam se paničarim li bezeveze? kako ste vi podnijeli odrastanje svoje djece. to mi je došlo tako nenadano i brzo, izgleda da bih ja nju zaključala da sjedi kraj mene na sigurnom...:oops:
grozna sam, znam

---

Da li paničariš bez veze? Ne. Mama si i paničarit ćeš i kad bude punoljetna ( iz drugih razloga, naravno). Da se bar tada samo penju po stablima...:mrgreen:

Sve bi ih mi voljele imati stalno na oku, ali biti roditelj znači i dati im slobodu. Odgojila si dobro dijete, sigurno u sebe sa granicama koje poznaje i vjerojatno ih neće prijeći iako nisi kraj nje.

Vjeruj joj. Oni svi moraju postati samostalni, i svako doba nosi svoje slobode.

A da to ipak ne bude pet sati, ako ti je previše, dogovorite sa da ćeš joj donijeti sendvič, sok, kolač za svih...negdje na pol tog vremena.
A ako želiš da ide s vama, morat ćete napraviti kompromis, ipak je 8 godina još premalo da ne bi išla s vama baki, na izlet i sl.

Ja bi tako, ali ti ćeš naći najbolji način za svoje dijete.

Ja svoju pustim sa društvom u park, ali se sama vrati nakon 2 - 3 sata (a ko nismo odredili drugačije zbog nekog konkretnog razloga. Ako idemo na izlet, baki ili sl mora sa nama i gotovo. Ja bi je pustila koliko želi (kod nas je granica kad je ručak i kad se lampe upale naveće). Treba im pokazati da imamo povjerenja u njih, ja u Iru imam bezgranično povjerenje - jer ga još nije iznevjerila. Kad to prvi put učini onda ćemo drugačije.

A meni je još nezamislivo da Janka koji će uskoro 7 pustim uopće samog van....Jesam ja normalna? Kad znati da se može?

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

A meni je još nezamislivo da Janka koji će uskoro 7 pustim uopće samog van....Jesam ja normalna? Kad znati da se može?

---

Ja mislim da to dosta ovisi o okolini u kojoj živiš i njegovoj zrelosti ukratko

ana.m mi živimo u manjoj sredini u kojoj se roditelji međusobno poznaju, prilično je sigurno za život.
mada mene muči ta odsutnost, još pravo ne znam zbog čega?
moje gubljenje potpune kontrole, jer dijete odrasta? može vrlo lako biti.
mada idem sad u malu kontrolu, slučajno ću prolaziti u dućan tim putem.
uh, meni je ova samostalnost stvarno došla nekako prebrzo...

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

A meni je još nezamislivo da Janka koji će uskoro 7 pustim uopće samog van....Jesam ja normalna? Kad znati da se može?

---

Mislim da to prvenstveno ovisi gdje živiš. Ne možeš baš pustiti 7-godišnje dijete samo na nekoliko sati igre ako živiš npr. u centru Zagreba, a ako si u nekom mirnom zagorskom seocetu stvari se već mijenjaju (tako bar mislim, ne živim ni u ZG ni u mirnom zagorskom seocetu :mrgreen: ). Druga stvar je samostalnost i zrelost djeteta. Moje osobno iskustvo jest da djeca u toj dobi mogu više nego što mi mislimo. Imam sestrične sa sela koje od malena sudjeluju u radovima na polju, kuhanju, brizi o životinjama, sve onoliko koliko mogu naravno. Jednostavno im je takav stil života. Cure su jako zrele, odgovorne i samostalne. S druge strane znam prezaštićenu djecu koju u toj dobi roditelji još hrane, koja su nekako "predjetinjasta", ne znam kojim bih izrazom opisala ono što mislim. Ja bih odvagnula ta dva aspekta, pa bih na temelju toga zaključila.

ja svoju pustim samu u voznju bicom,naravno postazi i na igraliste koje je blizu kuče (3-4 kuče dalje) ali na pol sata do najvise sat i to do sada funkcionira dosta dobro. ona se orjentira na zvono na crkvi i tako zna kada kuči.... tamo bude u grupici djece njezine dobi (6-9 god)
meni je to nekako jako brzo doslo to odrastanje i koliko god ju nastojala drzati uz sebe i panično strepiti nad njom ,,toliko smatram da to nije dobro prvenstveno za nju..prvenstveno se bojim prometa iako je ona dosta odgovorna i zaista pazi ali uvjek postoji onaj ali.....

nekidan sam išla u nenametljivu kontrolu, baš me zanimalo hoće li me dijete poslušati oko penjanja na stablo
uglavnom, zatekla sam ih kako sjede na prvim granama i jedu pečeno pile :lol:
ekipa skupi novčića, svatko da po 5 kuna i odu u dućan po pile i sok
mislim da je nisam nikad vidjela da tako slatko glođe batak
ah, kako je lijepo to djetinjstvo :heart:

Uz "blagodati" današnje tehnologije, možeš biti sretna da se hoće ići vani igrati. Imam nećaka tih godina, taj se ne diže sa kompjutera... Za Božić je poželio iPad. Odmor od kompa mu je TV i ne možeš ga natjerat na ništa drugo.

Slažem se s rehab da su cure dosta samostalnije, zrelije i odgovornije. Ja sam u tim godinama imala sestru koja je išla u 1. razred i malu koja je imala dvije godine. Jednu sam vodila u vrtić svaki dan, a drugu u školu i brinula se jeli jela i napisala domaći, jer su starci radili. Istina, živjeli smo u manjem gradu, druga su vremena bila. Mislim da samostalnost u tim godinama kasnije puno znači, kao i taj osjećaj da ti roditelji vjeruju dovoljno da te puste.

pa zvuci mi ok, ali mislim da nije na odmet obici ih u poslijepodnevnim satima, ne toliko radi kontrole, nego jednostavno da covjek vidi kako su i sto rade i kako im je, ja obicno obidjem klince dok su vani malo da ih vidim i popricam s njima, oni vole drustvo odrasli ako se covjek spreman poigrat sa njima

Moj šestogodišnjak može samo u radijusu od 100 m od kuće, tako da ga vidim sa balkona.

Nekako mi se ne sviđa ideja da bude bez nadzora, a opravdat ću i zašto.
Po meni sve ovisi o okolini, samom djetetu i društvu.
Nedavno u našoj ulici koja je prepuna djece desio se jedan incident i od tada sam još više u uvjerenju da ih treba nadgledati.

Dječak koji će sada u treći razred nagovorio je jednog šestogodišnjaka da zadavi macu i baci je susjedima u predprostor gdje ima pse.
Na žalost, dječačić ga je poslušao jer tim klincima imponira da slušaju dečke starije od sebe.

S druge strane kad su kod bake, mogu biti dugo vani u dvorištu koje je ogromno i u šumici do bakine kuće ( i četverogodišnjak s njim) uz povremeno provirivanje i kontrolu događaja.

Zato mislim da je važno sagledati sve aspekte okruženja i prilagoditi se situaciji.