najteže je biti primalja u Liberiji...tko je gledao???

gledala sam večeras sjajan dokumentarac o porodima u Liberiji. Strašno me se dojmio pa sam osjetila potrebu komentirati s vama...
jeste vidjeli uvjete u kojima te žene radjaju?a vrlo zanimljiva je i sličnost s našim rodilištima(nalijeganje na trbuh,samo ležanje na ledjima sl.)
Oduševile su me primalje koje se bore s vjetrenjačama svaki dan.radi se o zemlji koja ima najveću smrtnost rodilja na svijetu,svaka 12-a žena umre pri porodu , pa je zato još fascinantnije.
Plakala sam kad sam vidjela jadne žene a li sam se i posramila kad je Europska primalja bila šokirana nalijeganjem na trbuh i ležanjem na ledjima kad je u nas to normala...
Inspirativano i šokantno...

super dokumentarac, žao mi je samo što sam usjela vidjeti tek zadnjih 20 min

super dokumentarac. strašno u kakvim uvjetima žive :(

http://www.bbc.co.uk/news/world-africa-12527495

Citiraj:

---

paid prvotno napisa

Plakala sam kad sam vidjela jadne žene a li sam se i posramila kad je Europska primalja bila šokirana nalijeganjem na trbuh i ležanjem na ledjima kad je u nas to normala...

---

x
MM je rekao da zbog toga nije morala do Liberije :( jedino sto je ovdje sve cisce i djecu motaju u jednobojne zelene i bijele krpe.

Ali fascinantna je njihova zelja i volja da rade taj posao i pomazu svim tim zenama i njihovoj djecu uz te nemoguce uvjete koje imaju ... i nedostatak antibiotika dok se nekoliko stotina kilometara zapadno dijele nekad nepromisljeno. Zene :heart:

Sad sam samo odgledala ovu najavu s navedenoga linka.
Moram priznati da mi je drago da nisam gledala jer me tako rastužila ova primalja koja govori o nalijeganju na stomak jer me opet lupilo moje iskustvo takvoga rađanja i svoga jada koji sam osjećala zbog eksplodirane rodnice, dugog šivanja i nemogućnosti hodanja danima nakon poroda.
Jadne žene.:cry:

Napisala sam i na drugom topicu - gledala sam i plakala. Pretužno. Najbolje mi je bilo kad je predsjednica primalja rekla da pokušavaju iskorijeniti nalijeganje na trbuh, a MM onak tužno komentira: " i mi" Bilo je jako bolno gledati u kojim uvjetima rađaju i žive, ali porodništvo ko da su zadnje učili poslje 2 sv.rata kad i naši. A primalja koje je došla iz Europe mi je bila divna kao je lijepo surađivala u tim uvjetima, ali zaključak "da, kako je divno da u Liberiji sve rade žene od predsjednice do samohranih majki petero djece s dva posla" mi je bio halo?! Pa njima je poginulo dvije trećine muškaraca u ratu, djeca ratnici ne znaju za sebe od PTSP-a, ovih malo što su pri sebi očito ne beru brigu da privrede za othranit tu djecu koju očito bez pauze rade i to je divno?! Da prekrasno. Veli MM "pa di su ti tate? Bio je jedan koje je reako da se jelo zove fufu i jedan doktor,pa ko radi svu tu djecu?"

Strasno.

Kako se ono kaže u narodu: "Ne daj, Bože ni psu!" Užasno :(

I ja gledala, razvezala se na drugom topicu,samo na čistu temu poroda... I istina je da je iz perspektive Hrv i teme PKK problem poroda u Liberiji intervencija pri porodu ,ali mislim da to nije bila tema dokumentarca. Sve ove pozadinske stvari poput nepostojanja socijalne skrbi, smrti mladih žena zbog nemogućnosti dobijanja šugavih antibiotika, bazdana siromaštva, nepostojanja tekuće vode, katastrofalnih posljedica rata, djece od 10 godina s oružjem, čine da bi svakoj Liberijki nalijeganje na trbuh bio zadnji problem u životu....
Pitaš se što vrijedi jedan život....

:-/ uh, bolje da nisam gledala

Meni je najpotresnije bilo gledati kako je mlada djevojka umrla od sepse, jer su joj njene prijateljice gurnule neko lišće u vaginu kako bi izazvale pobačaj.
Bila je trudna 4 mjeseca kad je došla u bolnicu, prva dva dana nije uopće željela da je pogledaju, onda su je uspjeli nagovoriti.
Međutim, nisu imali antibiotika (kasnije su uspjeli dobiti), fetus je ostao u utrobi i dobila je sepsu.Dobila je visoku temperaturu i umrla. Imala je 21 godinu:-(

gledala sam i ja, nisam cijelu noc mogla spavati nakon toga :(

kako je nama dobro u zivotu! jadne te zene, ta djeca.

mene se pak najvise dojmila ta neka... ravnodusnost prema svemu. prema drugima, prema zdravlju, zivotu, smrti, prema sebi, vlastitoj djeci... one dvije zene koje su bile na rubu smrti (jedna je umrla, jedna nije) su samo gledale ispred sebe, znale su da umiru, i nista, ni suza iz oka, cista nemoc i predavanje sudbini. zena koja je upravo rodila mrtvorodjence gleda ispred sebe i suti, ne place. zena koja je upravo rodila zdravo dijete gleda ispred sebe i suti, nije ni pogledala svoje dijete, nista.

najgora mi je ta nemoc, kao da su se sve predale i odustale od svega.

Citiraj:

---

miniminia prvotno napisa

Ičine da bi svakoj Liberijki nalijeganje na trbuh bio zadnji problem u životu....

---

slazem se sa svim sto si rekla, samo bih dodala da to nalijeganje na trbuh moze izazvati velke probleme zeni koja ne moze do antibiotika, cak i smrt. i primalja je rekla da je to opasno jer moze puknuti maternica - lako je nasima u petrovoj kad, ako se to desi, imaju sve moguce lijekove i uvjete da ju spase. da je onoj zeni pukla maternica zbog nalijeganja, ma i da je samo krvinski popucala medjica i/ili cerviks (a po kolicini krvi na podu, vjeorjatno je), ugnojena rana, sepsa i smrt su joj sasvim realna opcija. :(

i to je veliko s*anje u africkim zemljama. s jedne strane imas poluasistirane kucne porode bez tople vode i minimalnih higijenskih uvjeta, da ne govorim o sterilnom podvezivanju pupka, a s druge strane imas aktivno vodjenje poroda na najgori moguci nacin u bolnicama koje nemaju uvjete da spase stvar ako zbog toga dodje do komplikacija. katastrofa.

Strašno :( dobro da nisam gledala, jer ne bi mogla zaspati.

Nego otkud uopće ideja da se ženi naliježe na trbuh? Ne kužim, čemu uopće to nalijeganje? Jel mi netko može objasniti zašto to uopće rade? Pa porod kad je vrijeme ide sam po sebi, prirodno, bez ikakve potrebe da se ubrzava i sili... Priroda je to tako fenomenalno napravila...

negdje sredinom proslog stoljeca doslo se na ideju da se porod 'popravi'. na nacin da se ubrza na svim aspektima. jer se smatralo da je tehnologija bolja od prirode. to je tzv aktivno vodjenje poroda koje je odavno dokazano kao lose i stetno, ali jos uvijek cvrsto stoji u udzbenicima nasih medicinara i jos uvijek se dobsr dio ginekologa u hr toga drzi kao pijan plota.

nije sad ni tako strasno, sredinom 60-tih u americi se smatralo da SVAKA prvorotka MORA roditi na vakuum ili klijestima da se sprijece traume bebe :(

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

mene se pak najvise dojmila ta neka... ravnodusnost prema svemu. prema drugima, prema zdravlju, zivotu, smrti, prema sebi, vlastitoj djeci... one dvije zene koje su bile na rubu smrti (jedna je umrla, jedna nije) su samo gledale ispred sebe, znale su da umiru, i nista, ni suza iz oka, cista nemoc i predavanje sudbini. zena koja je upravo rodila mrtvorodjence gleda ispred sebe i suti, ne place. zena koja je upravo rodila zdravo dijete gleda ispred sebe i suti, nije ni pogledala svoje dijete, nista.

najgora mi je ta nemoc, kao da su se sve predale i odustale od svega.

---

slažem se u potpunosti
i mene je ovo šokiralo

i mene je najviše šokirala ta ravnodušnost ili sama činjenica da znaju da zaista nemoćne i ne mogu
ništa popraviti pa su se pomirile sa svim

ja sam danima nakon toga bila šoku..užas