Kraj jednog divnog razdoblja
Eto, došao je dan kad mogu napisati da smo prestali.
Trajalo je pet godina (cura skoro do 2god, pa pauza 2 mjeseca, i onda dečko tri godine).
To je jedno neopisivo iskustvo ispunjeno sa početničkim strahovima, suzama, neopisivom borbom sa štrajkovima kod oba djeteta i onda nakon 8-og mj. starosti djece
konačni ulazak u mirne luke dojenja :heart:, maženja, neopisivih trenutaka između majke i djeteta.
Nikad to neću zaboraviti, jedno iskustvo koje je svakodnevno nagrađivano pogledom dijeteta ispod cice, njihovih osmjeha kad
su ih ugledali i nježnosti koje su proživljavali cicajući.
Kako smo prestali?
Za curku sam već pisala da je u mojoj trudnoći bilo meni više neizdrživo
jer je ona sto tisuća puta cicala dnevno pa smo imali i prekid sa nažalost njenim burnim reakcijama:-(.
Za dečka nisam imala plan osim čekati da prespava noć, tako je i bilo, počeo je cijelu noć spavati,
Izbjegavali smo nekako duga uspavljivanja na cicama...nekoliko dana bazena pa spavanja već u sjedalici i to nam je bio
početak kraja.
Okrenula sam se iza sebe i pomislila to je to, spava cijelu noć, a maziti se možemo i na drugačije načine.
On je to super prihvatio, jest bilo mu je malo kriznih trenutaka od par minuta, ali sve je završilo samo u zagrljaju sa njegovom
mekanom cicom. Strašan je, nekoliko puta dnevno dolazi pa ih mazi, ljubi i igra se ku ku :).
Ja sam sretna jer smo to na bezbolan način ostavili iza sebe i jako sam ponosna na njega.:heart:
Ostaju nam samo prekrasne uspomene....dojenje je jedno neopisivo iskustvo za svako dijete i za svaku majku.
Svakako nam je obilježilo život ....:heart:
