Moj mali anđel Gabriel...

Drage mame..
Već mjesec dana čitam vaše post-ove a tek danas sam skupila hrabrosti pisati kako sam postala mama anđela..
Na 2.rođendan naše male princeze L.svi uzvanici joj požele da do sljedećeg rođendana dobije bracu ili seku..Ami nismo ni znali da smo već na dobrom putu :-) malo nakon njenog rođendana test pokazuje trudnoću! Našoj sreći nema kraja! Bilo je planirano i brzo(čim smo se stali štititi ostala sam trudna)!Veselje i radost po kući!L smo rekli kako jemama trudna i da će dobiti bracu ili seku!Svako jutro bi kad se probudila ljubila mamin drobić..Sve prolazi u najboljem redu do jedne nedilje(2mjeseca sam bila trudna) kad sam odjednom iznenada uočila smeđi iscjedak..hitno odlazim u bolnicu di me čeka moja gin.i kaže da je krvarenje u c douglasi i da je sve ok s bebom..Dobivam duphastontablete i dolazim sutra..krvarenje nije prestalo ali mi rade uzv i pokazuje mi kako srce moje bebe lipo kuca..razvijena je kako treba biti..nastavljam piti tablete i moram doći za 4 dana..Osjećam da nešto ne štima dan prije pregleda jer me boli a krv.nije prestalo..Petak,10 sati ujutro..dr dolazi i idemo na uzv..bojim se najgoreg,a ona govori:"Žao mi je,ali srce tvoje bebe je stalo kucati.."Muk..nevjerica..kaže mi da je krvarenje "ušlo" u maternicu i povlači sve za sobom..naručuje me za pon.za kiretažu..A petak je...Dolje me čeka MM čekajući da mu kažem nešto lipo..slamam se u tom trenutku..Suza suzu goni..U sub zovem dr jer jače krv. i boli me..zove me da odmah dođem u bolnicu jer je dežurna..6sati popodne je..kaže mi da je već dosta "toga" izašlo van i da će mi lokalno napraviti kiretažu..Bolje za mene jer ne volim kad me uspavaju,a i L je došla carskim putem..Gotovo u 5 miin..Bolilo je ali ne kao što me bolilo srce..i kao što još boli..prespavala sam u bonici gdje me budio dječji plač je rje rodilište kat ispod..
Phd nalaz je pokazao da je sve u redu kako dr.kažu..to je bilo prije 2 mj...
Ali ja i dalje plačem..Liježem i budim se misleći na svog anđela..Imala sam osjećaj da nosim dečkića koliko god to glupo zvučalo..
Najteži dio je bio reći L.da nema bebe u maminoj drobi..MM joj je objasnio da s obzirom je ona htjela seku a bio je braco otišao je kod Boga biti anđelić..Ona je to prihvatila..Ali svako malo spomene bracu anđelića i kako joj je jao(žao) što nije tu snama..Kadto čujem srce mi se para...
Neki ljudi oko mene su mi rekli a bolje sad nego posli,Bog je tako tia,to je mala trudnoća...ALI LJUDI TO JE MOJE DITE!!!Dio mene!!!!Dio naših života!!!MM nikad nije bia tužniji!!BOli nas i niko nema pravo umanjivati našu bol..Zašto ljudi to rade?!
Zašto bi moja bol trebala biti manja od nečije druge?Što je to u ljudima..:-(
Ja virujem da je Bogu triba anđel i da ga je uzea sebi..i to prihvaćam..ali to ne znači da me manje boli.. :-(
Meni je jako žao svih obitelji koje prolaze kroz gubitak..naročito majki i očeva..
Želim vam svima reći da mi je jako žao radi vašeg gubitka..
Oprostite ako sam vas ugnjavila sa svojom pričom..ali samo sam tila podiliti ovu bol s vama...
Hvala unaprijed...

Nisi ugnjavila. I nadam se da ti je malo lakše sad kad si napisala. A bol će još trajati.
I ne slušaj ljude, onaj koji nije doživio gubitak djeteta ne može ni zamisliti.:love2:

Da..malo mi je lakše...kad sam to podijelila s vama..
Sa malom L.je cijela trudnoća prošla ok samo su me porodili na carski radi pada otkucaja srca a ja sam već bila prenijela i nisam se otvarala..ali ništa strašno,sve je bilo u najboljem redu i dr.subili super,bila sam podnadzorom zadnja 2tj prije poroda..i onda kad samponovno ostala trudna nisam ni mogla zamisliti kakav završetak će imati..

mali anđeo:love2:

Drži se draga i piši jer će ti od toga sigurno biti lakše. S vremenom se oporaviš, ali svoju bebu nikad nećeš preboliti jer je to nemoguće, a oni koji nisu provali vrlo često iz neznanja govore stvari koje nas zabole, provaj ignorirati, vaša bol je vaša, a drugi nek misle šta oće :love2:

Draga,žao mi je zbog vašeg gubitka:(.Ali,molim vas,nemojte djevojčici govoriti da je bebu uzeo Bog jer je bio braco,a ona je htjela seku.Ne znam,ali meni zvuči kao da bi joj time mogli poslati krivu poruku.
A ljudi...ljudi ko ljudi...ne misle oni ništa loše...ne znaju šta drugo reći...Znam bolje je da šute,ali vjerovatno osjete potrebu da kažu nešto,da vas utješe,pa onda bubnu...
Ljubite vašu djevojčicu,dobiće ona bracu ili seku,a mali anđeo će paziti na njih.

Znam..to smo joj rekli naprvu jer nismo ni znali kako joj objasniti da bebe više nema... :angel:
Vratila sam se na posao 2mj nakon gubitka..bilo mi je teško vratiti se tamo(tim više što je to samo sezonski posao-već3 godinu)..kolegama je bilo drago da sam se vratila..bili su sretni..i vidim im na licima da im jesvima žao i rekli su mi to,ali seboje o tome razgovarati..jer ne žele očito dirati svježu ranu..pa sam im ja rekla da ja želim razgovarati i da se ne boje prići mi..ali još uvijek osjetim da kad se otvori tema djeceili trudnoće u mojoj blizini da odmah mijenjaju temu jer im je očito glupo o tome preda mnom razgovarati...
Ja želim da moje dijete živi kroz priču..ne želim bižati od svega što s edogodilo..i želim pričati o tome...
Puno mi je lakše kad dođem ode na forum čitam vaše životne pričejer znamda štogod da napišem da ćete me razumiti..
Mislim da bol neće nikad nestati..znam to..ali ću s vrimenom lakše naučiti živiti s tom boli..
L me drži zauzetom po cile dane :-) a kad vidi da šutim na trenutak u njenoj blizini odma me ljubi i grli tako jako da pomislim kako njen mali braco :angel: ipak pazi na svoju mamu,seku i tatu... :heart:

angels mom, iskreno mi je žao zbog vašeg gubitka. svašta ćeš sada od drugih čuti, zvučat će ti grozno izjave kojima će vas pokušati utješiti...probaj ih zanemariti, jer će te inače jako boljeti to što ćeš čuti. sve smo to prošle, nažalost. ali nekako vjerujemo da to govore u dobroj namjeri i jer ne znaju bolje.
mi ovdje najbolje razumijemo. iako su nam priče ponešto različite, bol je jednaka. tu smo za tebe. zato nam piši uvijek kad imaš potrebu.

(slažem se sa silkicom oko razloga gubitka bebe koji ste rekli L., oprosti ako time previše zadirem gdje mi nije mjesto)

ne zadireš..samo se nadam da razumite da je to bilo prvo što nam je palo na pamet u svom onom šoku..
znam da ljudi imaju dobre namjere..ali na kraju to ispadne nešto što nikako ne želiš čuti..znam da je ovdje svaka priča za sebe i da su druge žene prošle gore nego ja,ali kad čujem od ljudi da je prošlo već dovoljno vrimena da se oporavim naježim se..i da je to samo bia fetus a ne beba poludim!!!
muči me još jedna stvar..moji roditelji i sestra ne spominju naš gubitak..veselili su se jako kad su čuli da sam trudna...kad smo izgubili bebu bili su u šoku..plakali taj dan i od onda to više ne spominju...rekla sam jasno da želim o tome razgovarati ali od njih ništa..pokušala sam s mamom jučer o tome razgovarati..oči su joj se nakupile suza i samo je prominila temu..to me zabolilo..najviše sam od nje očekivala razgovor...
jutros na putu za posa razmišljam o malenom anđeliću,o tome jeli mu lipo tamo gore kod dragog Boga,vozač autobusa mijenja stanicu u na radiu i krene pisma an angel od kelly family..uff..suze su klizile niz obraze..

saljem ti jedan :love2:
virujem da je i tvojim roditeljima jako tesko zbog tebe. i znam da si od mame sada ocekivala razgovor, ali i njoj je tesko i zao, zbog tebe. i ja sa svojom mamom mogu o svemu pricati, i uvik me lipo saslusa i da savjet. ali jednom mi je rekla, nakon sta sam dosla doma s kiretaze, da me ne moze gledati takvu a da mi ne moze pomoci, i da nikad, ali bas nikad u zivotu nije mislila da ce gledati svoje dite a da mu bas nikako ne moze pomoci.u tom trenutku je meni bilo jako tesko zbog nje same...
a ljudi..ko ljudi... neko ce nesto "bubnit" samo da nesto kaze... netko ce sutit jer misle da je tebi lakse kad se o tome ne prica.. i viruj mi, naviknit ces i na sve te komentare

angels mom zao mi je zbog vaseg gubitka :love2:

hvala vam svima na podršci i na lipim ričima utjehe .. :love2: za sve vas mame :angel:

Kao da čitam sebe :(
Prošlo je 5 tjedana, a ja još uvijek u sebi prevrćem taj dan, tu nedjelju, taj ponedjeljak, sat u sali, doktore,sestre. Još uvijek razmišljam kako i zašto, što nije valjalo, i još uvijek na tren pomislim kako je sve to samo neki ružan san, uhvatim se za trbuh, pa se trgnem...
Nedaj Bože nikome i nikada.
Drži se samo, i kad god ti je teško dođi k nama..mi smo uvijek ovdje jedna za drugu.

Sve nas srce zaboli kad svako malo saznamo za još jednu mamu anđela, svaku od nas podsjeti na vlastiti gubitak, pa ma koliko puno ili malo vremena od tada prošlo. :-(
Bol je velika, a okolina ne zna kako reagirati, pa i iz najbolje namjere često kažu nešto što u našoj razumljivoj preosjetljivosti loše doživimo.
Ali to je tako, spontani pobačaji u prvom tromjesečju nisu tako rijetki, liječnik će reći da je neka kromosomska greška i da se nije moglo spriječiti. :cry:
Ako je utjeha, vidiš da i ovdje na forumu ima više mama koje su već prije imale dijete, ili su i poslije pobačaja ostvarile uspješnu trudnoću.

Drage moje puno vam hvala..najviše radi toga što ne umanjujete moju bol i što ste tako divne i pune razumijevanja..nije me bilo neko vrime jer sam se nekako povukla i bilo je dana kada nisam uopće tila o tome razgovarati ni sa kim već samo plakati i plakati..
jučer mi je sestrina prijateljica rekla da je trudna..jako mi je drago zbog nje,stvarno je..ali u jednom trenutku sam se uhvatila kako razmišljam blago njoj..da sam makar i ja opet trudna..kako je samo sretna..znam da ću ponovno zatrudniti ako Bog da,jako bi to volila,ali se bojim pomisliti na to..MM me ohrabruje i želi dašto prije idemo na drugu bebu ali ja se bojim..bojim se da se ne ponovi...

angels mom:love2: kisica:love2:

angels mom mislim da se sve mi tu tako osjećamo. Naravno, bude ti drago kad čuješ da je netko trudan/rodio, ali onda neizbježno krenu pitanja...zašto to nisam ja? Zašto to nisam mogla biti ja? Kad ću opet biti ja i hoću li? Zašto se dogodilo to što se dogodilo i zašto baš meni?...i tako dalje, pitanja na koja nema odgovora. A o strahu da ni ne pričam...To što nam se dogodilo je činjenica s kojom živimo i s kojom ćemo ući u iduću trudnoću. Mislim da ću ja biti spremna na iduću trudnoću kad budem spremna na taj strah. Pritom ne mislim na onaj strah koji paralizira, na stres, na paniku, na stalne negativne misli 24/7, nego na svijest da ne mora sve biti dobro, ali da sam spremna na to i da ću dati sve od sebe da ovaj put ipak bude dobro.

Minogue hvala na ovome..danas je 3 miseca da moje bebe nema i plače mi se cili dan i teško mi je i samo bi volila zagrliti to maleno biće koje nije imalo prilike ugledati svitlo dana...uff...suze mi klize niz obraze ali ne dam se...želim još dičice da mi trčkaraju po kući i da se veselo smiju i viču a mog Gabriela nikad niko zaminiti neće i uvik će imati posebno misto u mom srcu..naš :angel: čuvar.. često sanjamm kako ga držim u naručju i nunam.. :(
mislim da će straha uvik biti tu samo ću već nekako uspiti živiti,odnosno nositi se s tim..

skoro će 4 mjeseca(na moj rođendan) da moje bebe nema..a mene kao da boli sve jače i jače...sve teže i teže se nosim s time..tako bi volila držati ga na rukama barem na tren.. :cry::cry::cry:

angels mom :love2: draga drzi se, bit ce bolje sigurno..4 mjeseca je premalo vremena da bi osjetila neko vece poboljsanje , znam da si tuzna i da razmisljas o bebici kao i svi mi ali kad te uhvati neopisiva tuga sjeti se da ste privremeno odvojeni i da te tvoja bebica ceka na nekom boljem mjestu skupa sa svim nasim anđelcicima, bit cemo skupa sa njima sigurna sam u to...:heart:

angels mom draga polako, to je jako malo vremena! tijelo se brzo oporavi, ali duša ne baš! još će biti puno uspona i padova, ali s vremenom će biti ipak malo drugačije! neće više biti te boli, postojati će samo jedna praznina s kojom jednostavno čovjek nauči nekako živjeti! :heart:

draga grlim

angels mom potpisujem latiku i bzaru, rekle su ti točno ono što bih ti i ja rekla. Bit će još svakakvih dana, jedan dan ćeš biti dobro, drugi dan nećeš...ali proći će vrijeme i doći će dan kad ćeš moći sebi reći da si malo bolje. šaljem zagrljaje:love2::love2:

puno vam hvala cure..šaljem vam svima velike :love2:
fizički sam stvarno dobro i onda kad mislim da sam psihički "stala" na noge gadno se prevarim...
danas sam srela sestrinu prijateljicu koja je 2 mjeseca trudna i tako je lipa,cila je vesela(tako trudnoća i djeluje na žene) i tako mi je drago zbog nje ali iznutra sam se raspadala i suze su mi navrle na oči ...zaista zaslužuje sve najbolje i ja joj to od srca želim ali teško mi je kad vidim trudnice..tako se jadno osjetim..i tužno...
vjerujem i znam da su naši anđeli na boljem mistu i da im je tamo jako lipo i da ćemo se sigurno jednom sresti..i biti sretni što smo s njima :angel::heart:
imam kući 2 anđelića koji spavaju jedan na drugome(mali kip) i onda moja srećica L.uzme taj kipić i kaže:"Idi mama mai bato adel i ja te guimo.Ja jojim toga batu."(u prijevodu:"Vidi mama mali braco anđel i ja se grlimoJa volim svoga bracu)-i kako se ne rasplakati na to???..uf..

i mene je rasplakala tvoja curica :cry:
draga neka ti tvoje dijete da snage za dalje! vjeruj mi s vremenom će biti lakše, i sigurna sam da će u tvoj život ući još jedna bebica koja će barem malo ublažiti bol za malenim anđelom
drži mi se, uz tebe smo! :love2:

bzara ne znam što više reći osim hvala :love2: želim naučiti živiti sa svime ovime što mi se dogodilo i da na spomen svog :angel: moje lice obasja osmijeh od radosti što sam ga imala tu čast nositi,a ne suze i tuga jer više nije sa mnom..ovo pišem jer sam danas primila jedan tako lipi mail od moje drage rodice..
"ja san sigurna da je toj duši sada dobro i da je zadovoljna i gleda na te sa tugom što toliko patiš..ti moraš znati da je tebe tvoja beba izabrala da u tvojoj nutrini iskusi kako je razvijati se i nastajati. i znaj da je to bila cijela svrha i da je ostvarena njena želja, imala je potrebno iskustvo za svoj rast, više nije trebala. to ne znači da je tebe htjela povrijediti, to samo znači da si ti bila odabrana da se u tebi osjeća dobro.."

tako su me ove njene riči malo ohrabrile i koliko god da su me na pvu rasplakale toliko su mi stavile osmijeh na lice...

:love2:
ta misao je bila i moja vodilja nakon svega...
prekrasno napisano! :heart:

drage cure, i ja nastojim vjerovati da je bas tako
Bog mi je slao ljude koji su mi svjedocili kad sam sumnjala da sam izmislila neki drugi svijet da mi bude lakse i da ne skrenem skroz, jedna je moja prijateljica na moju sumnju odgovorila 'ja znam da je tako', rekla je to tako da nije ostalo mjesta sumnji, drzalo me to danima na povrsini ... mozda vam sad zazvuci bezveze, al znate ono kad osjetite da ne moze bit nego tako, e tako je meni moja v. zvucala i na tome joj (i Bogu) neizmjerno hvala