Ne voli AS

Za razliku od vecine djece koja odmah blazeno zaspu cim se auto upali, moj malac moze podnjet voznju od 5 minuta da ne place. Jucer smo isli u Zg, dakle 20 min voznje u jednom smjeru i po 3 puta smo stali tamo i nazad jer je ovaj toliko vristao da je ostajao bez zraka. Ja sam ga svaki put smirila na sisi, bio bi miran minutu-dvije a onda je opat krenulo urlanje i nase panicno trazenje gdje da stanemo. Grozim se pomisli kad cu sama s njih dvojicom morat nekud ic, mali ce vristat a stariji bit nervozan jer on zaspi u AS i svaki put kad stanemo to ga probudi.
Ima li jos takve djece? Prode li to s vremenom? Ili jednostavno necemo moc nikud otic?

Ima. Moj mlađi. Negdje do 3-4 mjeseca. Nismo se mogli maknuti od kuće. On je inače bio jako mirna i dobra beba, ali mu je kao sasvim malom bilo zlo u autu. Nemam ti nikakav pametan savjet. Mom sinu su te mučnine prošle nakon godine dana i to kad je dobrano startala dohrana tj. nije više bio samo na mlijeku (usudili se otići na more, u velikom strahu ali uspjeli smo) iako je znao i kasnije tu i tamo povratiti. Povremeno je povraćao do treće godine, od tada ništa, ali i dalje pazim što pojede prije dulje vožnje.

Eh, da, moj mlađi se nije volio voziti čak ni u kolicima za razliku od starijeg brata. Tko zna... možda im je osjetljiviji centar za ravnotežu.

Je, prođe kad pređe u iduću kategoriju AS.

Jedina Marina vožnja bez vrištanja je bila ona prva, iz Varaždina za Zagreb. Od tada pa sve dok nije prešla u iduću AS je bilo uz vrištanje.

Jana totalno drugačija, nikad nikakvih problema.

Ja sam se trudila na obazirati se na to, uključiti u mozgu tipku ignore, iako je ponekad bilo vrlo teško. Mene to vrištanje lupa ravno u mozak, nisam normalna kad krenu. Od stajanja da bi se smirila sam vrlo brzo odustala jer to nije imalo nikakvog smisla.

Što da ti kažem osim da će proći.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Eh, da, moj mlađi se nije volio voziti čak ni u kolicima za razliku od starijeg brata. Tko zna... možda im je osjetljiviji centar za ravnotežu.

---

Da, tak i kod mene, iako se ni Jana nije voljela voziti u kolicima, ali ipak je bila "bolja" od Mare po tom pitanju.

Centar za ravnotežu mislim da nema veze s AS. Ipak su oni tak stisnuti da sumnjam da imaju osjećaj nelagode.

kod nas također bilo tako

prošlo sa slijedećom kategorijom AS :-/


Sama se vozit s njim u autu bilo mi je u radijusu max 10 minuta inače bi prošvikala


Sretno i nadam se da kod vas neće tako dugo trajati

Znaci ostajemo doma do daljnjeg... Ja mislim da njega smeta drmusanje. Inace voli kolica ali samo ako se vozimo po ravnom tako da ga i u autu mozda smetaju rupe po nasim divnim cestama.

I moj je prespavao samo jednu voznju, od rodilista do doma, sve ostalo vristi a ako je relacija kratka onda bude budan, nema sanse da zaspi.

moji svi tri su urlali u as, od neka 3,5mj do 5mj starosti.....
S prvim sam stajala i smirivala(bezuspješno..) sa ostalom dvojicom nastavila sam voziti jer stajanje nije pomoglo pa da čim prije krenemo kud smo već trebali....
Nije mibila opcija ne ići nukud jer sam hrpu stvari trebala obaviti jer mm-a često nema a bilo je neodgodivo...
Uglavnom, sa svima se stanje popravilo nakon tih 5mj ... Najmlađi je sad još u 0-13 as, i čim krenemo zaspi, pa ga onda samo vadim s as na kolica.....

I David je takav. S tim da nama nije ništa baš pomogao prelazak u veću sjedalicu :unsure:
Rijetko sam išla s njim sama u autu. Uvijek bih radije išla pješice ili javnim prijevozom. Na duge staze smo išli samo ako nas je MM mogao voziti. Stvar je postala malo bolja kad smo krenuli sa dohranom pa sam mu dala da nešto gricka i to bi ga zabavljalo. Kad bih baš bila u situaciji da idem s njim sama, a on bi urlao, stajanje nikad nije imalo smisla, s tim smo samo odgađali agoniju.
Njemu je problem kod AS što mora bit zavezan, previše ga sputava. Jer je inače nabrijan 100 na sat.
I to što ga vožnja u biti uspavljuje, a on baš ne bi spavao i to ga užasno frustrira.
Problem je možda dijelom i u tome što se vozimo možda jednom tjedno i to sad u zadnje vrijeme. Prvu godinu dosta malo pa nije naviknuo.
Sad se vozimo cca 2x tjedno do Novske i natrag i radije biramo voziti se navečer kad mu je vrijeme spavanja. Zaspi dosta brzo, spava cijelim putem i doma ga samo prebacim u krevet.

Ah da, mojima je malo pomoglo i ovo ;
http://media-commerce.com.hr/clipgomusicalmobile.html

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Za razliku od vecine djece koja odmah blazeno zaspu cim se auto upali, moj malac moze podnjet voznju od 5 minuta da ne place. Jucer smo isli u Zg, dakle 20 min voznje u jednom smjeru i po 3 puta smo stali tamo i nazad jer je ovaj toliko vristao da je ostajao bez zraka. Ja sam ga svaki put smirila na sisi, bio bi miran minutu-dvije a onda je opat krenulo urlanje i nase panicno trazenje gdje da stanemo. Grozim se pomisli kad cu sama s njih dvojicom morat nekud ic, mali ce vristat a stariji bit nervozan jer on zaspi u AS i svaki put kad stanemo to ga probudi.
Ima li jos takve djece? Prode li to s vremenom? Ili jednostavno necemo moc nikud otic?

---

Uh...ne mogu te utješiti...moja princeza ima 2 god i 7 mjeseci i svaka vožnja dulje od 5 minuta je pakao :-( Ne voli ni kad je sama, a kad su braća s njom oni ju konstantno moraju zabavljati, ali to često ne pomaže...nadam se da će jednog lijepog dana biti drugačije :-) Razmišljala sam o montiranju volana ko Marge iz simpsona da se zabavi, ali sumnjam da bi i to išta pomoglo :mrgreen:

Citiraj:

---

kljucic prvotno napisa

I David je takav. S tim da nama nije ništa baš pomogao prelazak u veću sjedalicu :unsure:

---

isto tako
u svakoj sjedalici vrišti, iako se svaki dan vozi. ali ne voli se vezati, nikako joj to nije sjelo. iako se, ponavljam, veže SVAKI dan već 3,5 godina.

a šta da joj ja radim, moram je voziti, ne možemo svugdje pješke.

s vremenom je postalo lakše, jer izdrži cca 15min bez deranja. ajde, bar nešto
nadam se da će biti bolje kad još malo naraste :roll:

i moji.
do druge godine.
nije se jednom desilo da sam morala izaći iz auta i nositi dijete do doma.
katastrofa.
zacenjivanje, plavljenje, upuhivanje, zalijevanje vodom... strahoviti stres.
samo jednom sam sama išla sa svakim od njih nekamo i nikada više; nismo uspjeli doći do odredišta.

nije utjeha za majku jednoipolmjesečne bebe, ali - proći će.

nakon 2. godine, sami utrčavaju, vežu se... sve pet.
jedino što im dosadi vožnja nakon 2 sata, ali to smo riješili malim televizorčićima i crtićima.

moj M. se isto derao prvih nekoliko mjeseci (5, čini mi se), u svakoj vožnji, koliko god da ona trajala. nije ostajao bez zraka niti je povraćao, ali je vrištao toliko da sam se ježila od tog urlanja.
nismo izbjegavali vožnje, vezali smo ga svaki put i ja sam sjedila kraj njega i držala ga za ruku (nije da je pomoglo, doduše).

Danas smo isli na relaciju od 10 minuta u jednom smjeru i sve je bilo super, Sven je zaspao cim smo izasli iz ulice a maleni je cijeli put bio budan, kad smo dosli na odrediste on je imao onaj znatizeljan pogled, kao da mu je bilo strasno zanimljivo u voznji, cendrat je poceo dok sam ga vadila iz sjedalice... Ko zna, mozda mu je jucer samo bio takav dan, prvi put je sad bio u "duzoj" voznji. Ne mogu sjest kraj njega jer uz dvije AS jedva da mi stane torba u sredinu.
Sutra idemo na put od 45 minuta, spremni smo na moguce stajanje, nadam se da ce proci sto bezbolnije za sve.

Moj maleni ima 3 mjeseca i place ako ga u sjedalicu stavljam kad je vec u autu... i tako nastavi cijelim putem. Ako ga posjednem kuci i unesem u auto vec svezanog u sjedalicu, onda je ok vecinom, mada se za rasplakati. Ja sam uvijek s njim pozadi, ne usudjujem se nikud sama voziti, ne znam kako bih vozila a da on place iza...

demi vrišti u autu, uvijek, prestrašno, histerično, zacenava se ...
a ja se navikla, što ću
svaki dan sam vozila cure u vrtić i školu, i on je morao s nama, koliko god da je vrištao. sad po ljeti idemo na plac autom...
tako da nam nema druge, svaki dan MORA u auto, i JA sam ta koja vozi, pa sam na vrištanje donekle i oguglala

evo već skoro dvije godine M i dalje ne voli vožnju. kratke relacije su podnošljive ali sve iznad pola sata je grozno. probali smo na duži put i po noći, pa predjutro, popodne, kako god on ne spava već uglavnom vrišti.
više ga ne doživljavamo jer ne bude onako plav da se zabrinemo.

uhh..kako se prepoznajem u ovoj temi..voznja u AS do 13 kg nam je bila koma, vristanje nonstop, nekad (srecom ne cesto) sam bila primorana dojiti u voznji nad as-om da se kolko tolko smiri (sto isto nije preporucljivo a kako je to izgledalo ekipi koja je prolazila s autima pored mogu samo zamisliti :))..poboljsalo se kad smo presli u slijedeci as s tim da je nedavno pocela negodovati i na taj (ima 3 god, dosta je velika i skine si tregercice od as-a..katastrofa, place: "skiniiiiiiiiiii, vaaaaaaaaaaaan"- i onda zamisli voznju do dubrovnika npr.), razmisljam o prelasku na slijedecu jer ovako se vise ne da voziti..uglavnom, jedva cekam da postane koliko toliko razumna

Lara se derala do 2.godine, kad smo joj ugradili Dvd u auto.
Lovro je prestao vrištati čim smo sjedalicu okrenuli prema naprijed. Kod njega je čini mi se igralo ulogu i to što vidi da Lara mirno sjedi, pjeva i sl. Sad baš uživa u vožnji. :-)

Mi danas nadobudno krenuli na put od 45 min. Stali nakon 3 kilometra, dojila ga 15 min. pa krenuli dalje. 5 min kasnije eto nas opet na parkingu... Skinula sam malca misleci da mu je vruce, nije pomoglo, opet smo stali. Pa sam tetru stavila na staklo da mu ne smeta sunce slucajno, nije pomoglo. Nakon sto smo 4 puta stali on je napokon zaspao i probudio se minutu prije odredista. Put je trajao sat i pol...
Na povratku smo opet stali nakon 5 km. 5 minuta kasnije eto njega opet, place. Opet stajemo. Ponavlja se isti scenarij al vec smo na autoputu, ja, kao majka lavica koja ne moze vise slusat svoje mladunce da place, riknem muzu da stane u zaustavnoj, prebacujem se preko sjedala iza, uguram jedva svoj poveci straznji dio izmedu 2 sjedalice, onako se bocno smjestim jer drukcije neide, vadim sisu, naginjem se nas AS i malac dvaput povuce i zaspi te spava ostatak puta... Nevjerovatno... Definitivno vise nikud neidemo osim ako je bas od zivotne vaznosti. Relacija vrtic-doma ce morat pretrpit jer starijeg moram vozit al sve ostalo ce ili cekat MM-a ili cemo pjeske.
Nevjerovatno koliko je drukciji od Svena, on je zaspao i na putu tamo i natrag nakon par minuta. I uvijek tako blazeno zaspi. Jedino doba kad mi je radio probleme je bilo kad je preselio u 9-18, onda je neka 3 dana plakao i to je bilo to. Al ovaj mali ce ocito malo vise testirat moje zivce...

zaboravila sam napomenuti da je jedno vrijeme bio miran kad smo ga smjestili u Kiddy, nema pojaseve pa sam na tren pomislila da je to, ali nije. sjedim obavezno iza s njim pa ga animiram na sve moguće načine, u slučaju krajnje nužde dam mu mobitel, a planiramo kupit DVD kad i ako bude zainteresiran za crtiće.
sama s njim idem isključivo na kratke relacije jer me strašno ometa kad vrišti.

I moja već 13.5 mjeseci vrišti u AS.
Uvijek i cijelim putem.

Meni je Luka bio koma u as, ali kako sam kasnije skužila nije mu baš bila udobna (+ što je sve bila sama sintetika na njoj) ne znam dali ovo igra kakvu ulogu

kako god, uvijek sam planirala da krećem na put kad je sit i pospan, pa bi zaspao, inače katastrofa
a Helenom mi je puuno puuno lakše, mada i ona ima faza cendranja, ali daleko je to od vrištnja

Miha spada u skupinu onih koji nisu duuugo voljeli AS (ni kolica). Vrištao je i kad je prešao u smjer vožnje. Prestao tek oko 2. godine. Mlađi je super, on je samo par puta cendrao koju minutu prije zaspivanja.
U početku mi je bilo gorzno ići sa njim igdje, al poslje sam se navikla..nekad bi upalila igračka (i par min. mira je bilo dovoljno).

I mi smo duugo vrištali i zapomagali u AS dok nisam (nisamaneznamkako) nadošli da mu je ustvari jako muka...Jadničak, sam obavezno prije sjedanja u AS stavim narukvice protiv mučnine.. i sve pet :mrgreen:

i moja šmizla često urla tijekom vožnje. ponekad ju umiri kad joj starija sestra pjeva. ali najčešće svi pošize pa smo sve što se može počeli odrađivat pješice. i nije loše- dok ne pada kiša.

Citiraj:

---

zelena prvotno napisa

I mi smo duugo vrištali i zapomagali u AS dok nisam (nisamaneznamkako) nadošli da mu je ustvari jako muka...Jadničak, sam obavezno prije sjedanja u AS stavim narukvice protiv mučnine.. i sve pet :mrgreen:

---

Što je to?!

Mojoj su bila koma bilo kakva sapinjanja u položaju malo svinutih leđa, ona je bila "izvijačica" i vježbačica - od AS, do marame, to joj je bilo koma, sve di je zavezuje ako nije na trbuhu. Jednom se po odvezivanju iz AS odmah izvinula da se kao opruga odbila od AS i skoro mi ispala iz auta, bez pretjerivanja, čim sam je otkopčala odmah se izvila u luk i skoro mi ispala van. Bila sam u komi i pisala na sličnim topicima jer smo mi (roditelji) izraziti putnici, nama je auto doslovno kuća-putujuća.

Prošlo je (kuc-kuc, iako ni dan danas ne voli ono prejako stezanje pa joj čitamo Rodinu brošuru i test jednog prsta, ma... svejedno kuži ona to, ali pati). Bilo je bolje u većoj AS, pa još bolje kad smo joj počeli puštat CD-ove, pa kad je počela gledat kroz prozor itd. Imamo sreće da ne povraća u vožnji.

S moje strahe riječi utjehe i potpore na način "prerast će to".

Mojoj su bila koma bilo kakva sapinjanja u položaju malo svinutih leđa, ona je bila "izvijačica" i vježbačica - od AS, do marame, to joj je bilo koma, sve di je zavezuje ako nije na trbuhu. Jednom se po odvezivanju iz AS odmah izvinula da se kao opruga odbila od AS i skoro mi ispala iz auta, bez pretjerivanja, čim sam je otkopčala odmah se izvila u luk i skoro mi ispala van. Bila sam u komi i pisala na sličnim topicima jer smo mi (roditelji) izraziti putnici, nama je auto doslovno kuća-putujuća.<BR><BR>Prošlo je (kuc-kuc, iako ni dan danas ne voli ono prejako stezanje pa joj čitamo Rodinu brošuru i test jednog prsta, ma... svejedno kuži ona to, ali pati). Bilo je bolje u većoj AS, pa još bolje kad smo joj počeli puštat CD-ove, pa kad je počela gledat kroz prozor itd. Imamo sreće da ne povraća u vožnji.<BR><BR>S moje strane riječi utjehe i potpore na način "prerast će to".

Mislim da dosta djece ne voli AS, nije da sad svi zaspu ko anđeli, to ti se, čini mi se, čini.

Nama sad zaspe na dulji put i dok se god vozi, uglavnom spava. I ona i ja.

Citiraj:

---

Jelka prvotno napisa

Što je to?!

---

To su jednostavne narukvice (2 komada) idu na oba ručna zgloba (izgledaju kao sportski steznici za zglob) a na sebi imaju plastičnu kuglicu koja pritišće s unutrašnje strane zgloba akupresurnu točku protiv mučnine....(iste se koriste i kod mučnina u trudnoći i čak kod mučnina kod kemoterapija)..ima ih gotovo svaka ljekarna i koštaju cca 60-ak kuna..

Nama su čini se stvarno pomogle..iako smo u startu bili skeptični8-)

kod nas su narukvice bačen novac, ne funkcioniraju ni kod djece, ni kod mene.

što se tiče teme, demi unazad dva tjedna puno puno puuuuuno manje i rjeđe plače u autu - dakle koksy ima nade :)

jedna od stvari koje trenutno pomažu jest da mu netko (ja ako ne vozim, zara ili margita ako vozim) stavi dlan na prsa i drži ga tako. onda se on primi za taj dlan i zaspe. valjda mu to daje neki osjećaj sigurnosti ?

moje su obje stravišno vrištale svaka do 3 ili 3,5 g., jedno vrijeme i zajedno :-x
prošlo nije, ali je bolje kada znaju gdje idu
meni dan danas dođe da se ispovraćam kad se sjetim
doslovce godinama ne idemo nigdje - jer je sve dulje od 10 min. dovodilo do ljubičastih lica, ostajanja bez zraka i ostalo
sada izdrže naših 80 km do ljetnog odredišta, s jednim posjetom jednog kuli
a dugo vremena smo putovali 10 po 10 km

kod nas sam samo ja vozač tako da smo odmalena vježbali tehnike smirivanja dok ja vozim...
ono što je uvijek palilo je pjevanje, ja sam mu počela pjevati i odmah bi se umirio :-) jedino ako smo išli na dulji put onda sam izgubila glas ali kaj sad - sve zbog mira u autu...
kad smo ga okrenuli u smjer vožnje je bilo bolje s tim da smo otkrili CD koji voli slušat tako da su muke prestale - pustiš mu CD, daš štapiće i možemo do Islanda :-)

Makakvi, ne pali kod nas pjevanje. Znala sam se nagnut iza dok bi MM vozio pa ga i pomazit malo al nista. Dok ne sjedim kraj njega, dok me ne vidi, nema mira. Sve sam vise sigurna da se radi o mucninama posto imamo i s kolicima problem. Srecom pa sam sad i sling posudila pa se nosimo u njemu il marami, inace nista nebi mogla obaviti. Grozim se kad se sjetim da moram u ducan....

I mi smo tu!

Mali je sada skoro 7 mj. Nikako u vožnji nije sretan, i što je stariji to je gore...

Jučer se ispovraćao na putu do dućana (vožnja od, ma niti 10 min.), od silnog plača:roll:/hm... ili mučnine:-|.

Toliko rado bi negdje išli ali nema šanse dok je ovakva situacija, smeta me to, ne mogu biti u autu na miru dok on urla. Neću se niti prisijećati puta s mora...plakao je valjda 2 sata a ostatak vremena je jecao u snu pokušavajući se smiriti...:-(