Druga beba

Dakle, naslov sve govori... Mali miš sada ima godinu i pol dana i u zadnje vrijeme mm i ja intezivno razmišljamo o drugoj bebi. Želja nam je sve jača, ali su prisutni i strahovi. Prvi je taj što me čeka ugovor za stalni posao. Bojim se da će me odbiti zbog trudnoće (već se dogodilo jednoj kolegici, hitno im je trebao novi radnik a ona zatrudnila pred potpisivanje ugovora), da će biti negodovanja ako odem na porodiljni a tek se zaposlila, itd. Drugi je taj što maleni još ne spava cijelu noć. Kako ću skakati oko dva djeteta tijekom noći? Bojim se da će se maleni osjetiti odbačeno ako njega prepustim tati tijekom noći jer sigurno će me beba više trebati zbog dojenja. Ima tu još nedoumica, ali te dvije su mi najveće. S druge strane sve uvjete imamo, financijski smo osigurani, maleni obožava bebe, jako je nježan prema njima i vidim da mu sve više fali dječje društvo (iako ima društvo za igru) tijekom dana... Da napomenem, nisam očajna da moram sad imati drugu bebu, mogu sačekati, ali želja je prisutna. Jeste li bile u sličnim situacijama? Kako ste se snalazile s dvoje male djece? Tnx :*

Od kada sam rodila prvo dijete odmah sam željela i drugo. Međutim ja sam želja veću razliku, mislila sam (a i pokazalo se) da će tako biti lakše za sve. Sa drugom bebom sam ostala namjerno trudna, imala sam ugovor na određeno u dobroj firmi, bila sam jako zadovoljna s poslom i svim, ali nije se naziralo kad bi mogla dobiti za stalno. Odlučili smo riskiritai i ići po svoju bebu. Produžili su mi ugovor 2 puta na porodiljnom a onda sam dobila otkaz. Da bi me nakon 2 mj. zvali nazad i sad sam opet tu. Mora se biti hrabar, ništa se posebno neće dogoditi. Treba samo znati što želiš, i svemir će se okrenuti da tako i bude.

Ja bih pričekala (ako ti je važno, naravno) potpisivanje ugovora, a onda mirne duše otišla na porodiljni.
A buđenja, jedno dijete ti, drugo tata.

tak sam i ja nekako kad je ivan imao godinu i pol razmišljala o 2., doduše imala sam stalni posao ali sam onda nakon 2. porodiljnog ja dala otkaz i zaposlila se na određeno, a i danas smo i mm i ja na poslovima na određeno i čekamo 3. bebu...ne znam, meni ta situacija s poslom nije toliko presudna jer vremeana su nesigurna,danas radiš imaš koliko toliko sigurno zaposlenje sutra više ne, i mi smo oboje nekada imali poslove za stalno a sad ne, mm je čak i u dva navrata bio i bez posla
ali godine idu, ne mogu čekati da se situacija stabilizira...
a što se tiče buđenaj, čuvanja i slično, za to još ima vremena, da i sad ostaneš trudna odmah beba stiže tek za 9 mjeseci a tu se još svašta promjeni, meni je ta razlika od 2 i pol godine bila taman
sretno i samo naprijed!

Ma nije mi zbog posla financijski koliko ljubav prema tom poslu, a radno mjesto koje mi se nudi je idealno (ne novčano, više po radnom vremenu i opisu posla), ne bih htjela olako propustiti tu priliku. Eh da, i ta razlika između dvoje djece. S malcem mi je zasad prilično lako, osim nespavanja nemam nekih problema, lako je odgojivo dijete. Ali intezivno razmišljam onoj fazi dvogodišnjaka, tantrumima i sl., a to bi se baš poklopilo s dolaskom djeteta... Ma nekako mi se čini da previše kalkuliram, a realnost je da će nekih problema uvijek biti, da ne postoji idealan trenutak za dijete :roll:

Čuj, nema tu pravila... Kako ti se karta okrene. Moj stariji bio je izrazito loš spavač (i dan danas u 12. godini rijetko prespava noć bez buđenja) ali ima 14 mjeseci mlađeg brata. Taj je bio i ostao dobar spavač. Najteže mi je bilo kad je mlađe dijete prohodavalo, zapravo ne najteže nego fizički najnapornije. To mi je bila zombi faza, ali srećom trajala je relativno kratko. U to vrijeme imala sam tetu čistilicu, a kad su obojica krenula u vrtić i rezervnu tetu čuvalicu jer nisam mogla uzeti bolovanje svaki put kad je trebalo. Preživjeli smo. Nije bilo lako ali ni tako strašno kako smo se pribojavali. Mislim da je mom mužu teže pao moj posao (17 km od kuće i konstantni prekovremeni) nego dvoje djece. Kako god odlučila, sretno ti bilo! Čovjek se na sve navikne.

Ako nisi sigurna pusti neka prođe malo vremena. Možda ćeš onda bolje znati. Nikud ti se ne žuri.

Kakvi tantrumi, čovječe? Ja ne znam šta je to... Ako ti je dijete "lako-odgojiva" dobrica sumnjam da ćes se naživjet tantruma niti ičeg sličnog. Naš fakin je do 2. godine spavao s nama u krevetu, a onda se preselio u svoju sobu i svoj krevet i ne voli ni prilazit našoj sobi:) Na brata ni lj od ljubomore... Njemu smo poklanjali puno više pažnje nego maloj bebi (jer je i drugi totalno nezahtjevan :-P)... Uglavnom...nikakvih problema.. 2,5 godine ti je idealna razlika za djecu. Negdje oko 2. ti se baš počne pravo osamostaljivat..moj je sad već presretan s bratom (jer ovaj puže za njim non-stop)..hoće ga vodit sa sobom u vrtić..mora još malo čekat da naraste :-) Uglavnom, divota :zaljubljen:

A i btw. stariji mi je počeo spavat u pravilu cijelu noć sa nekih 16 mj. kad su mu izbili svi zubi...

Citiraj:

---

maleni obožava bebe, jako je nježan prema njima i vidim da mu sve više fali dječje društvo

---

ja ću se prvo na ovo osvrnuti, nemoj da ti to bude ikakav kriterij ;-)
jedno su tuđe bebe i djeca koja ne dijele s njim mamu i tatu i koje nisu 24/7 s njim u istom stanu, a drugo su brat ili seka :-)

što se tiče tantruma, moje cure ih isto nisu imale (možda jednom ili dvaput...), s tim da je jedna lako, a druga teško "odgojiva" (što god to značilo)

a razlika u godinama, osobno sam za što veću, što se i vidi u potpisu :)

Ali zar ti nije bilo teško vratiti se opet u onaj film nespavanja, dojenja, mijenjanja pelena i sl. taman kad ti je dijete odraslo i kad si se konačno mogla malo opustiti ? Zar nije lakše odraditi sve to odmah, i onda početi disati punim plućima :mrgreen: ?

pa ne, nije mi bilo teško. meni bi bilo teže to sve odraditi u jednom cugu. mislim da bih doživjela živčani slom da imam dvije bebe istovremeno, to fakat nije za mene. blizanci bi me vjerojatno strpali u ludaru LOL

s tim da ja nisam imala neke pauze u dojenju (stariju sam dojila 4.5 godina, mlađu 3.5 godina).
što se tiče spavanja, drugo dijete mi je poprilično dobro spavalo noću, a ovaj bebač od rođenja mirno spava cijelu noć tako da mi se neprobdjevene noći ni prošli ni ovaj put nisu desile.
pelene, kaj ja znam, to uopće ne vidim kao nešto naporno, a odvikavanje od njih kod nas je uvijek bilo odjednom, u roku jednog dana, pa mi ni to nije neki bed.

Među prvom dvojicom razlika 8 godina, aizmeđu drugog i trežeg 13 mjeseci i na čuđenje svih ja bih uvijek glasal za tu manju razliku. Isad kad mi namljađi ima skoro godinu ja bih odmah imala još jedno. I tad bih bila mirna. Zna naravn biti strašnih dana, kad sva trojica boluju, ili kad se dvogodišnjak baca po podu a najmlađi me poteže za sisu...Ali sve je to dio života, a tako krasno ih je gledati kako se razumiju u igri. I noći su mi naporne jer je najmlađi od rođenja nespavač i budi se sad barem 4 5 puta u noći, ali to bi mi bilo naporno i da imam samo njega. Prva dvojica su rano s oko 3 mjeseca počela spavati cijelu noć, a ovaj najmlađi je jednostavno takav. To ti je po meni lutrija. Ja sam jedna od onih luđakinja što bespelenaše sa svojom djecom, ne otpočetka ali od nekih 6 mjeseci. I tako mi ovaj od 2 godine već dugo ne nosi pelene i prilično je pouzdan. Dogodi se nezgoda ujutro ako ga ne čujem kad me zove da se probudio, ali i to tipa jednom tjedno, a najmlađi je u fazi bez pelena po danu, a s platnenom po noći i to mi nije neki posao. Sve je to individualno, i ja sam od onih koji ne planiraju nego kako bude.

I ja glasam za sto manju razliku, koliko god to cudno zvucalo.
Naporno je, pogotovo u momentima kad su oboje bolesni ili kad svatko drekne trazeci nesto svoje, ali se po mom misljenju vise isplati jer iz jednog cuga, dok si jos naviknuta na sve, ces imati dvoje velike djece koji ce se moci jednog dana sasvim lijepo skupa igrati, druziti i opcenito biti nerazdvojni.

Moje cure su razlike godinu dana. Da se razumijemo, bilo je svega i svacega i sad kad se sjetim sta smo sve prosli, kroz kakve situacije, tesko mi dodje. Ali kad ih pogledam sada, vidim da se sva muka i sve noci nespavanja i trcanja cas oko jedne, cas oko druge, isplatilo, vjeruj mi. Sad imam sasvim malu bebu (razliku vidis u potpisu) i osim cinjenice da mi je sve lakse zato sto je to trece dijete pa vec imam iskustva s nekim situacijama, jednostavno sam se odvikla od cijele te brige oko malog djeteta i cesto se zateknem da pozelim da je stigao malo ranije.

Takodjer zelim dodati da nikad, koliko god se trudila, ne mozes sve isplanirati, a i ako isplaniras, negdje ce ti taj plan propasti, najcesce zbog nekakve sitnice. Ovo se odnosi na tvoje nedoumice s poslom. Ja sam bila prisiljena riskirati jer nisam imala mogucnost izbora. U trenutku kad sam zatrudnila s prvom curom, ne da nisam imala posao, nego nisam imala ni pripravnicki staz koji ej potreban za moje zanimanje. Ni s drugom curom nisam imala to, ali sve sam polako rijesila. Zapravo, jednostavno je to sve bilo - zivis i djelujes u hodu, onako kako te sta strefi. :mrgreen:
Ima dana i kad zivis samo da docekas sljedeci dan pa da mozes reci "jedan manje", ali sve je to ok, jer, jos jedanput cu ponoviti - isplati se.

Riskiraj. Ako i dodje do toga da se jedna vrata zatvore, negdje ce se otvoriti druga jer to tako funkcionira.

moje cure se s razlikom od 4 godine svejedno savršeno lijepo igraju, druže, imaju zajedničke interese, čak i zajedničke prijatelje, vole se i paze jedna na drugu.
kad jedna spava kod frendice, druga cvili da joj fali seka i da ne zna što da radi bez nje...

to "(ne)slaganje" braće i sestara po mom mišljenju nema puno veze s razlikom u godinama, nego s njihovim karakterima.

Citiraj:

---

luce2006 prvotno napisa

... Ako i dodje do toga da se jedna vrata zatvore, negdje ce se otvoriti druga jer to tako funkcionira.

---

Baš tako :)

Naše dileme, odnosno brige su bile drugačije. Željeli smo drugo dijete i nije bilo pitanje hoćemo li se odlučiti ili usuditi, kolika će biti razlika u godinama, nego hoću li uspijeti zatrudniti još jednom, i hoću li uspijeti zadržati trudnoću. Nijednom se nisam zapitala hoću li imati problema na poslu ili hoću li biti neispavana. Ali bilo je briga i strahova, puuno...

A opet se sve posložilo. Na poslu imam podršku da ne može biti bolje, beba je rođena na termin, zdrava, velika i spava noću, seka je obožava... Nije savršeno ali je predivno.

Hoću reći - stvari ispadnu dobro. I mi smo sposobni za više nego isprva mislimo. Samo se treba usuditi i boriti za ono što želiš.

kod mene je razlika 19mj, vidi se u potpisu.....i mogu ti reći da mi je predivno.....i mene je obuzimao strah za straiju curku da ćemo ju zanemariti....itd....
sve se nekako posložilo..ljubav se samo umnožili, a ne podijelila....
mogu ti reći jedino da mi je trenutno malo napornije i zahtjevnija starija, malena kao da zna da mora biti dobra :)

a posao....ne znam kaj bi ti rekla..ja sam popušila da tak velim već dva promaknuća...a kaj ćeš...sretna sam i bez toga....