Evo da iskoristim priliku dok moja ljubav spava i podijelim priču...
Trudovi su mi počeli u subotu, a kako sam i prije imala bolne kontrakcije najprije nisam bila sigurna jeli to to. Sama sam sebi rekla da je ako se nastavi i u nedjelju. Sutradan smo se dobro naspavali, otišli na ručak kod moje sestre gdje sam natuknula da bi mogli brzo u Rijeku, ali još nisam nikom govorila za trudove iako sam stalno mjerila razmak na mobitelu. Navečer sam rekla MM-u da mislim da je to to jer mi je u subotu ispao sluzni čep, a u nedjelju je iscjedak bio malo krvav. On je htio da odmah idemo u bolnicu, ali ja sam insistirala da pričekamo do jutra jer mi trudovi još nisu bili pravilnog razmaka. Malo su bili na 5 min, pa malo na 8, pa na 13, pa opet na 5...
U ponedjeljak je već bio treći dan trudova koji su me budili cijelu noć, iscjedak malo više krvav i ja shvatim da nema više odgađanja. Ustala sam se u 5, istuširala, spremila stvari i pošla kod svog ginekologa po uputnicu za hospitalizaciju. Čekala tamo 2 sata u trudovima, da bi se ispostavilo da je produžio godišnji, nazovem Rijeku i oni mi vele da nema veze ako nemam uputnicu. Zovem sestru da se spremi, probudim MM-a i kažem mu da idem u Rijeku sa sestrom, ali da su vjerojatno lažni trudovi jer nemaju ustaljen ritam i tek sam na 39+4, a sigurna sam da ću malo prenijeti jer znam točno datum začeća. On isto odluči ići s nama jer smo i ja i on sve više sigurni da je to to.
Kad smo stigli u Rijeku oko 12 i 30, najprije smo pošli na ručak, pa popili kavu, pa se tek oko 15 h uputili u bolnicu. Kaže doktor da je plodna voda zamućena, da sam 4 cm otvorena i da idem u rađaonu. Na ulazu smo predali papire za upis i otišli popiti čaj i malo se još prošetati jer sam znala da mi je lakše tako odraditi još dio trudova nego na stolu. Oko 17 smo se otišli javiti u rađaonu, babici koja me primila rekla sam da želim prirodan porod na stolčiću, na što mi je ona rekla da je dijete možda u distresu zbog mekonijske plodne vode i da slijedi bušenje vodenjaka i drip. A što se tiće stolčića da će vidjeti kako porod bude napredovao.
Obrijali su me, pa sam pošla na klistir (htjela sam ga, jer već par dana nisam bila na WC-u ;)) Dok sam čekala pregled sam bila jako tužna zbog dripa i suze su mi došle na oči, ali sam se onda sjetila kako su nam na Rodinom tečaju govorili da prihvatimo stvari koje moraju biti, da se ne živciramo oko toga. Doktor mi je probušio vodenjak što je bilo jako bolno (iako sam puno puta na ovom forumu pročitala kako to ne boli :-o) i vidjela sam da je plodna voda bila lagano žućkasta, a ne mekonijska kako mi je babica rekla. Ali ja sam već davno bila odlučila da će mi porod biti super iskustvo tako da se nisam živcirala. Odveli su me u rađaonu oko 18 (ne znam da li u Rijeci postoji rađaona i predrađaona. Ja sam cijelo vrijeme bila u istoj prostoriji) i odmah doveli MM-a, prikopčali me na CTG, na drip, ugasili svjetlo i ostavili nas. Malo smo pričali, zezali se, nakon pola sata su mi skinuli CTG i donijeli loptu na kojoj nisam dugo izdržala jer mi je pao tlak, nisam mogla stajati u uspravnom položaju, pa sam se vratila na krevet.
Oko 19 su me opet stavili na CTG, jer se kao smjena mijenja pa da i oni imaju. Tada je počelo najtežih sat vremena. Nisam se smjela micati, a htjela sam, trudovi su išli jedan na drugi i lagano sam se počela gubiti, nisam uopće bila svjesna što se događa oko mene. Počela sam nekontrolirano disati od čega mi se počelo povraćati, ali uspjela sam se smiriti nakon što su i babica i MM sa mnom neko vrijeme disali. Nešto prije 20 h je došao doktor koji me totalno ignorirao. Pitao je babicu zašto mi nisu dali nešto protiv bolova, na što se ona pravila glupa i rekla da nije primijetila da me tako strašno boli. Pitala sam ga što mi želi dati, na što se on samo okrenuo, uopće se nije obazirao na mene. Tada sam bila 7 cm otvorena. Htjela sam se ustati malo na što su mi rekli da je sad već kasno za to i da moram ležati na lijevom boku prikopčana na CTG, jer je doktor tako rekao. Malo iza toga su me tako živci uhvatili, nisam mogla više i htjela sam se ustati i rekla sam MM da ću se sama raskopčati ako ne ode po babicu. Onaj doktor je do tada valjda već otišao jer me bez ikakvih rasprava odmah raskopčala, podigla mi krevet u sjedeći položaj i namjestila neku šipku preko da se mogu pridržavati. To mi se na prvu nije baš svidjelo, ali me uvjerila da izdržim barem par minuta i dam šansu. Hvala joj na tome, jer me spasila. Već nakon par minuta sam došla sebi i u pauzama trudova pričala s njima, šalila se. Kad bi došao trud i ona i MM su disali sa mnom, a mogla sam se privući toj šipci što je pridonijelo bržem spuštanju bebice, a meni je bilo super da nešto stišćem. U toj pozi sam se super mogla opustiti između trudova, za razliku od ležećeg položaja. MM mi je bio od velike pomoći, shvatio je brzo da me treba pustiti kad ide trud, samo me mazio po glavi, puhao u mene jer sam se znojila i micao mi kosu s lica. U pauzama pričao gluposti da ne mislim na ono što dolazi. Super je bio! :love2:
Zamolila sam da me ne režu ako je moguće i babica je rekla da zavisi o elastičnosti međice i da će pokušati. Masirala me sve do izgona i stavljala tople obloge. Bebu su svakih par minuta provjeravali CTG-om. Oko 20 i 30 sam vidjela da polako unose strunjači i stolčić i baš se razveselila, jer je to značilo da sve ide po planu. Već sam tada mogla opipati glavicu. U 21 h su me prebacili na stolčić, u svega par trudova Maro je bio vani već u 21 i 20. Samo je izletio odjednom! MM je prerezao pupčanu vrpcu iako je cijelo vrijeme govorio da neće. Stavili su ga na mene i oboje smo ga samo gledali desetak minuta. Nakon toga su ga uzeli okupati, a mene prebacili na stol za šivanje, a MM se vani primio telefona. Doktorica je rekla da može napisati 2 i po šava da bi, ali da mora pisati 3 8-).
Kad su završili zvali su MM-a nazad i pustili nas još dva sata da uživamo dok mene nisu prebacili u sobu. Moj komentar je bio kako nije bilo tako strašno, dragi je komentirao da bi mogli odmah još jedno :-P i pitao kad se možemo seksat.
Maro je bio 3350 g i 52 cm. 10/10
