Kako ga zainteresirati za neku slobodnu aktivnost?

Radi se o dječaku, 5 i pol godina. Već drugu godinu za redom ga pokušavamo upisati na neku slobodnu aktivnost. Prošle godine na jesen smo krenuli na gimnastiku, nije bio nešto jako zagrijan pri odlasku tamo, ali je nakon treninga bio jako veseo pa smo zaključili da mu je ok. I onda nakon 2mj. više nije htio ići. Rekli smo ok, još je mali pa ak ne ide, ne ide.

Sad smo krenuli opet, nismo ni došli tamo, užasno je negodovao, plakao da neće itd. Imam osjećaj da je skužio da je to nama bitno i onda počne raditi takav pritisak (da ne želi), ucijenjuje sa igračkama (to mu je omiljeno-ako mi kupite to i to, onda...).
On je sad godina prije polaska u školu, mislim da je već dovoljno intelektualno sposoban da može izdržati neku slobodnu aktivnost sat-dva tjedno i dapače, mislim da bi mu tako nešto dobro došlo. Ne očekujem da se dijete silno veseli tomu, ali ono da je barem ravnodušan, da barem želi probati, ali on pokazuje takvu odbojnost prema svemu da je to strašno.

E da, moram napomenuti da ima mlađeg brata koji naravno ne može još s njim na sve te aktivnosti (jer negdje primaju djecu tek od 4 godine), i sad mu je izgovor da kako S. ne mora, da onda ne mora ni on.

Ne znam jel ispravan pristup predočiti mu to kao neku obvezu (nešto kao vrtić, jer s tim nemamo problema), jer imam osjećaj da mu mogućnost izbora baš ne leži.

Eto, svaki savjet je dobro došao i ako slučajno već ima takva tema, molim adm. da me prebaci.

zasto bi morao ici na neku slobodnu aktivnost?

Gimnastički klub Inova Gim (na Velesajmu) prima i mlađe od 3 godine, ma i mlađe. Čisto za info.

Iako, na tragu ovoga što litala pita, čime se on inače bavi, što najviše voli raditi?

Voli igrati igrice na kompu. To najviše voli, što mu i dopuštamo određeno vrijeme, ali kad je doma, radio bi samo to.

Voljela bih da ide zato da potroši silnu energiju koju ima, da se upozna s nečim novim, da se počne učiti da postoji netko (trener, učitelj..) kojeg treba slušati u određenim razmjerima, neću reći da se nauči redu i disciplini jer to grubo zvuči, ali u vrtiću često zna negodovati kad se nešto "mora" napraviti, recimo ako je vrijeme za crtanje, njemu se to baš tada ne da i on ne bi i tak...
ne znam jel me netko kuži ili sam potpuno u krivu?

Zapravo sam htjela reći kako imam osjećaj da ful manipulira s nama i da to nije onaj žalosni plač kao da je baš nesretan, nego baš manipulacija... Jer, ponavljam, prošle godine dok je išao neko kratko vrijeme, nakon toga je bio jako zadovoljan.
Jednostavno mu se ne da krenuti. Jednom kad je tamo, bude mu fora.

Ali iako mu je bilo fora, nakon nekog vremena je odustao.
Mislim da ga ne trebaš siliti, niti mu to postavljati kao obavezu.
Zato se i zovu "slobodne aktivnosti".
Neka djeca nešto vole, neka ne.
Ako ništa ne pohađa, ni sada, ni tijekom škole, neće mu faliti.
Jer poanta je da u tome uživa.
Tako ja mislim.

A početno pitanje : kako ga zainteresirati? - čime se vi bavite, što vas interesira?
Da li tata bavi nekim sportom, vozi bicikl, pika loptu, košarka .... i sl.?
Što ti voliš, u čemu uživaš?
Da li vas može vidjeti dok "to nešto" radite?
Ili dok gledate TV razgovarate o nekom sportu, skretati pažnju na zanimljive stvari ...
Tako mislim za svaku aktivnost, nevezano za sport (jezici, lutkarska radionica, zbor ....)

vidi ide li neku u vrtiću od njegovih frendova na neku aktivnost, pa pokušaj da idu zajedno. možda će mu bit zanimljivije ako ima nekoga poznatog tamo

ali on vec ima obvezu i to veliku. ide u vrtic. i nekako mi se ne cini da bi uvodjenje nove aktivnosti u svrhu "jacanja" discipline, samodiscipline, slusanja, kompromisa i svega ostalog bas pod obavezno urodilo plodom...

nekako mi se cini da bi sve to trebao savladat prije nego krene na jos jednu van-kuce aktivnost... to treba doma izvjezbat, pa onda i u vrticu. jer tamo ipak provodi najvise vremena, i najveci dio tjedna. ne vidim kako bi netko koga ce vidjet jednom, dvaput na tjedan na sat vremena mogao to "instalirat" u njega... :/ cak i da super "klikne" s tom novom aktivnoscu, ne cini mi se da je zagarantirano da ce to malo vremena koje ce se ponasat drugacije uspjet preslikat na ostatak vremena... ako kuzis sto pricam...


mozda grijesim.

Ja mislim da ne griješiš :)

Vrtić stvarno JE velika obaveza i tamo je većinu dana tako da ako nekud baš želi ići neka ide,
ali ako ne želi nemojte ga tjerati. Dijete stvarno zna što može, a što ne. Ova dva mjeseca što je bio
je velika stvar i po meni to nikako nije 'samo' dva mjeseca, to su puna dva mjeseca aktivnosti. :)

I dijete od 5,5 stvarno zna što želi, a što ne, moja je petogodišnjakinja postala
prava lavica za izboriti se za svoje stavove...čak ne bira niti način ide ona prekobrda i dolina.
A ono što ona neće, uh, mora postojati stvarno dobar razlog za uvjeriti ju u suprotno...inače imam izgubljenu bitku :).

Ova predškolska dob je "doba traženja" aktivnosti koja će privući dijete... Ne može dijete znati hoće li mu se sviđati na sportu ako ne proba. Ne može znati ni za strani jezik.... Mi smo svoje upisivali onako, otprilike (gimnastika, engleski, atletika, dječji zbor...uglavnom ono što je bilo dostupno u kvartu) dok se na kraju negdje početkom osnovne nije iskristalizirao interes - glazbena škola. Ništa ne šteti probati. Mnoge od ovih aktivnosti bile su slijepe ulice, ali to nismo mogli znati unaprijed.

Da bi dijete dulje vremena ostalo zainteresirano, bitno je da još netko iz njegove okoline ide na istu aktivnost ili se zanima istim stvarima. Moj mlađi je otišao na nogomet zbog susjeda, ali je brzo odustao jer njemu samom to ne odgovara. S druge strane, plivanje mu bolje odgovara, ali to radi s bratom, tatom i ponekad dedom. Ne želi ići na treninge i to poštujemo.

Petogodišnjaku se još uvijek može dozvoliti isprobavanje i odustajanje, pa i izbor da se ne bavi nikakvom slobodnom aktivnošću. Školsko dijete je već druga priča, pogotovo nakon drugog-trećeg razreda...

mislim da ga nikako ne mozes zainteresirati "na silu". to sto sada ne zeli na slobodne aktivnosti, ne znaci da ih nikad nece zeljeti.
moja curka je jako voljela vrtic, al je zadnju godinu stalno pricala da tamo gubi vrijeme i da bi isla na zbor, engleski, ples, ritmiku....
prosle godine je imala 3 aktivnosti + vrtic. nemali broj puta sam cula komentare da je mi forsiramo, a to je jako daleko od istine. ove godine je prvasic i imali smo dosta problema da izabere samo jednu aktivnost.
djeca su razlicita.

ja mislim da mu je vrtić već dovoljna obveza za sada
zašto siliti dijete od 5,5 godina na slobodnu aktivnost?
da- u slučaju da dijete to baš traži samo
ne znači da ako mu se sada to ne sviđa, da neće već kroz par mjeseci to tražiti sam

mi vozimo bicikl, natjeravamo loptu,šetamo,ganjamo susjedove mačke :mrgreen: - to su nam aktivnosti kad je lijepo vrijeme
kad je ružno i kad smo u kući tada slažemo puzzle,kocke,čitamo slikovnice...
uživamo i dijete i ja,provodimo vrijeme zajedno :heart:

nemoj ga siliti,cijeli je život pred njim,a djetinjstvo je samo jednom u životu... :yes:

Mislim da svaka mama jako dobro prepozna treba li njezinom djetetu dodatna aktivnost ili ne. Pa ako mu se ne svidi jedna, možda će mu se svidjeti druga. I potpisujem Peterlin da nije nevažno ide li i netko od društva na tu aktivnost, to svakako pomaže.
A ako sam dobro shvatila, ovdje je mama tražila savjete kako da dijete zainteresira za aktivnost, a ne mišljenja ljudi koji ih uopće ne poznaju treba li njenom djetetu aktivnost ili ne.

Što se savjeta tiče, i mi smo u sličnoj fazi trenutačno, šestogodišnjak kreće na gimnastiku. Razgovarali smo o tome i on se veseli, pričali smo mu što tamo može očekivati (strunjače, sprave, društvo...), ali mislim da dalje puno ovisi o trenerima koliko će on to stvarno zavoljeti.

Moj mali (4,5 god) je baš jučer izrazio želju da ide na judo. Naravno, ne zbog juda kao takvog (ni ne zna što je to) već zbog činjenice da je trening zabavan (odgledao ga je bez daha lupajući nogama i jedva se suzdržavajući da i on ne poleti) i da su tamo njegovi prijatelji iz vrtića. Hoće li mu se judo stvarno svidjeti i koliko će ga dugo to držati, ne znam, ali slobodne aktivnosti zaista moraju biti slobodne i stvar djetetovog izbora. Mislim da ga se naprosto mora voditi po raznim treninzima, pa kad se za nešto zapali, to i odabrati. Pritom pratiš njegove reakcije - svaki roditelj zna prepoznati po ponašanju klinca kad mu se nešto stvarno sviđa, a trajanje sviđanja je ionako kod većine u toj dobi vrlo kratkotrajno. :)

Mi smo prošle godine krenuli sa bazenom,N. je imao 4 godine .Par puta je bio i nije mu bilo neko oduševljenje (koliko je bilo meni ) i vidilo se da mu je tlaka i nismo ga nagovarali.Jednostavno nam je pojasnio da mu je to previše,da je jedan dio dana u vrtić a drugi dio na plivanju i dode doma i ide na spavanje.Sam nam je dao odgovor.Ima vremena ,možda kad krenu u školu pa sa prijateljima .ovo godinu sam ga ponovno pitala želi li trenirati nešto,ponudila sta je moguce i rekao je da ne .Za njega je slobodna igra trenutno najbolja

Jer ima koji sport gdje roditelji mogu stalno biti prisutni? Moj neće ostati sam sa trenerom i grupom.

ako ćete utješit i moj S. je u toj nekoj fazi. želi jedino sportsku aktivnost u vrtiću, ali izvan nikako.
spomene da, mi se raspitamo, i onda on odustane.
čak ne želi da ga tata trenira.
mene mrvicu to frustrira jer je on, izrazito, sportski nabrijano dijete i stvarno bi bilo super da se pokrene, no, za sada, ništa.

sisterica (blizanka) je, po tom pitanju, samopouzdanija i ona i dalje ide na zbor.
mlađa ne želi nikamo, ona je, pak, totalno nezainteresirana za sve.

savjet-pusti ga...ali ga stalno propituj...možda mu nešto klikne.

Citiraj:

---

Mala01 prvotno napisa

Voli igrati igrice na kompu. To najviše voli, što mu i dopuštamo određeno vrijeme, ali kad je doma, radio bi samo to.

Voljela bih da ide zato da potroši silnu energiju koju ima, da se upozna s nečim novim, da se počne učiti da postoji netko (trener, učitelj..) kojeg treba slušati u određenim razmjerima, neću reći da se nauči redu i disciplini jer to grubo zvuči, ali u vrtiću često zna negodovati kad se nešto "mora" napraviti, recimo ako je vrijeme za crtanje, njemu se to baš tada ne da i on ne bi i tak...
ne znam jel me netko kuži ili sam potpuno u krivu?

---

Apsolutno te razumijem. Moj maleni, petogodišnjak isto tako. Ništa ga drugo ne zanima osim igrica na kompu i crtića. Mogao bi uz provesti cijeli dan!Sam ne pokazuje nikakav interes, nikakve afinitete. Pokušala sam ga uključiti u par slobodnih aktivnosti, ali nije išlo. Uvijek mi je govorio da mu se to neda ili da mu je dosadno. Već me to polako zabrinjava. Imam osjećaj da sva djeca oko nas imaju nekakve interese, nešto ih vuče, samo moje dijete - ništa. Neda mu se šetati, neda mu se crtati (to pogotovo), niti bojati, neda mu se loptu ganjati, voziti bicikl....Samo - mama idemo gledati crtiće/na komp....Ja volim pjevati i svirati, njemu to smeta....
Jedino se voli kupati, brćkati u vodi. Možda ga za godinu dana upišem u plivački klub. A do onda...

za predškolsko dijete je najvažnija slobodna igra,
i to ne virtualna...
dakle, ako je dijete u jutro u vrtiću, popodne
mu treba opuštena igra u krugu obitelji, prijatelja
iz susjedstva, dogovorena druženja i sl.
Što se igrica tiće, većina literature o dječjem odgoju (spominjane i na ovom
forumu) ukazuje na njihovu štetnost...
dakle, skinuti ih sa kompjutera što prije i što radikalnije...

I moj je išao ravnih mjesec dana na karate i onda odustao.Od tad je prošlo 2 godine i on ne želi ništa drugo.A ja ga ni ne silim.Kući smije na komp.samo pola sata do sat i onda na van.Odemo na plažu,u šetnju,u park i slično.Stalno smo u pokretu.Kad je ružno vrijeme tj.kiša igramo karte ,neljuti se čovječe i slično.Ne trebaš se brinuti.Kad krene u školu i sazna od svojih vršnjaka na koje aktivnosti idu i on će sigurno htjeti na nešto

potpis pod litalu
Pa možda mu jednostavno fali više aktivnosti u obitelji sa vama - ima puno igara koje se mogu igrati kod kuće a koje bi itekako pomogle učenju primjernog sudjelovanja u aktivnostima u vrtiću npr čekanjr na red, pokazivanja inicijative,motivacije, nošenje s porazom itd na zabavan način

ja se isto slažem s litalom i krojachicom.
moj petogodišnjak nije zainteresiran za nikakve aktivnosti i par puta sam se malo zamislila jer svi negdje idu i onda sam skužila za to uopće nema potrebe. neka se igra i uživa u nemanju obaveza. druga je stvar da sam izrazi želju za nekakvu aktivnost, tada bih ga svakako upisala. vrtić je zaista ogromna obaveza za njih i tamo sam ga upisala na likovnu igraonicu, ali to će biti tijekom njegovog boravka u vrtiću. kada odem po njega popodneva provodimo tako se dosta šećemo, igramo na zraku, a kad je kod kuće također dosta traži crtiće i kompjuter jer smo cijelo ljeto proveli vani i zaželio se. nakon par dana popuštanja zaključila sam da je dosta i ograničila tako da jednostavno ugasim i ponudim igru, razgovor, zezanje i sl.
ne znam odgovor na pitanje kako zainteresirati dijete, možda je stvarno poanta u tome treba li njemu zaista nekakva aktivnost? no taj odgovor ti znaš najbolje. možda da zajedno sjednete na bicikl pa po cijelom gradu.
ja sam sebi kupila role, a mom sinu bicikl i mi zapalimo po 10km u komadu.

Malo da se nadovežem ovoj temi o slobodnim aktivnostima... kod mene je malo drugačiji "problem". Moja curica (5 god) unazad godinu dana je stalno tražila da je upišemo na balet, ove god. smo joj konačno to omogučili, krenula je prije dva mjeseca, bila sretna, oduševljena, nije mogla dočekati dane u tjednu kad bi imala balet (2 puta tjedno po 45 minuta). Ali sad je nastao problem, jer pripremaju neku malu predstavicu za Božić, i neke curice u grupi znaju napraviti zvijezdu bez ikakvih problema isto tako i špagu. Ona špagu napravi s malo poteškoče a zvijezdu nikako, jednostavno joj ne uspijeva. I ona sad nikako više ne želi na balet zbog toga, rekla mi je da se osječa neugodno što je među curicama koje neznaju zvijezdu napraviti, a i teta balerina što ih ući joj je rekla da se nebrine zbog toga da nema veze ako nezna. Ja sam pokušala s njom razgovarati, ali uzalud ne želi se više vratiti na balet. Ja ju ne želim siliti, a na drugu stranu mi je jako žao što odustaje zbog toga, a toliko je željala ućiti balet.... neznam kako da joj pomognem

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Petogodišnjaku se još uvijek može dozvoliti isprobavanje i odustajanje, pa i izbor da se ne bavi nikakvom slobodnom aktivnošću. Školsko dijete je već druga priča, pogotovo nakon drugog-trećeg razreda...

---

A zasto je skolsko dijete nesto drugo? Po cemu to skolska djeca moraju imati van nastavne i vanskolske aktivnosti? Imam malu djecu i dize mi se kosa na glavi od tog ustaljenog misljenja ili bolje reci stila zivota gdje obitelj i prijatelji vise nisu dovoljni nego djeca idu na bar dvije aktivnosti (jezik, sport, glazba) a roditelji, pogotovo ako imaju vise djece postanu vozaci koji po cijele dane samo razvoze djecu po aktivnostima. Jel to samo meni nenormalno?

Citiraj:

---

mina30 prvotno napisa

A zasto je skolsko dijete nesto drugo? Po cemu to skolska djeca moraju imati van nastavne i vanskolske aktivnosti? Imam malu djecu i dize mi se kosa na glavi od tog ustaljenog misljenja ili bolje reci stila zivota gdje obitelj i prijatelji vise nisu dovoljni nego djeca idu na bar dvije aktivnosti (jezik, sport, glazba) a roditelji, pogotovo ako imaju vise djece postanu vozaci koji po cijele dane samo razvoze djecu po aktivnostima. Jel to samo meni nenormalno?

---

Tja, čuj, kao u svemu i u tome treba imati mjere. Stvari nisu crno-bijele. Djeca NE moraju imati vannastavne aktivnosti, ali ja mislim da je bolje da ih imaju nego da provode vrijeme na ps, igricama ili u skitnji.

Svojoj djeci vrtićke dobi dozvoljavali smo odustajanje ako im neke aktivnosti ne bi legle. Školsko dijete je ipak drugo, ipak to JEST drugačije. Uostalom, u školi ne dozvoljavaju bez gadne procedure ispis iz izbornih predmeta. Ako si izabrao, izvoli guliti do kraja školske godine!

Isto vrijedi i za glazbenu ili trening - ako si izabrao, izvoli guliti do kraja! Moja djeca imaju svoje uspone i padove, ali smatram da ih treba poticati da završe to što su odabrali. Dakako, to nije uklesano u kamen i ako bih vidjela da je djeci zaista preteško, vidjeli bi zajednički što je najbolje. Uostalom, te aktivnosti se boduju pri upisu u srednju školu, ali treba ih guliti cijelu godinu, za odustajanje nitko nije bio pohvaljen niti dobio bodove.

Ne bih voljela da moja djeca steknu dojam da u životu smiješ odustajati na prvu loptu. Oni to znaju. Kad su krenuli u glazbenu, razgovarali smo o tome kako to ništa ne znači ako ne završiš barem osnovnu glazbenu do kraja. Tako je i s učenjem jezika. Eh, sad, roditeljsko usmjeravanje i podrška je bitno, a odabir treba napraviti tako da bude najbolji za sve - da djetetu paše, da se roditelji slažu, da je u vrijeme i na mjestu koje je dostupno itd. Kao i sve drugo u životu. I još jednom - ne moraju ništa od toga, ali ako žele znati više i danas sutra to iskoristiti, moraju se malo i potruditi.

Citiraj:

---

zabrinuta31 prvotno napisa

Malo da se nadovežem ovoj temi o slobodnim aktivnostima... kod mene je malo drugačiji "problem". Moja curica (5 god) unazad godinu dana je stalno tražila da je upišemo na balet, ove god. smo joj konačno to omogučili, krenula je prije dva mjeseca, bila sretna, oduševljena, nije mogla dočekati dane u tjednu kad bi imala balet (2 puta tjedno po 45 minuta). Ali sad je nastao problem, jer pripremaju neku malu predstavicu za Božić, i neke curice u grupi znaju napraviti zvijezdu bez ikakvih problema isto tako i špagu. Ona špagu napravi s malo poteškoče a zvijezdu nikako, jednostavno joj ne uspijeva. I ona sad nikako više ne želi na balet zbog toga, rekla mi je da se osječa neugodno što je među curicama koje neznaju zvijezdu napraviti, a i teta balerina što ih ući joj je rekla da se nebrine zbog toga da nema veze ako nezna. Ja sam pokušala s njom razgovarati, ali uzalud ne želi se više vratiti na balet. Ja ju ne želim siliti, a na drugu stranu mi je jako žao što odustaje zbog toga, a toliko je željala ućiti balet.... neznam kako da joj pomognem

---

Da li tvoja kci zna nesto drugo izvesti, sto ostale djevojcice ne znaju? Mozda da joj teta koja ih vodi pokaze neki skok, ili okret ili nesto sto ce samo ona savladati i znati a drugi ce nju kopirati.

Moj (skoro) trogodisnjak je krenuo u univerzalsnu sportsku skolu i prva tri dolaska su prosla odlicno a onda slijedeca 3 nije htio ici i potpuno je odbio ukljucivanje u program. Mi smo ga pustili da sjedi sa strane i promatra i sam odluci da li ce se pridruziti.
Medjutim, nekakao mi u podsvjesti da on mozda i nije sportski tip (da se tako izrazim), jer geni su ipak jaka stvar a mi smo svi u obitelji muzikalni a ne sportski tipovi.
Zakljucila sam da bi mu mozda sada trenutno bilo interesantnije negdje gdje se pjeva i plese.
Pitanje koje je off topic, ali nisam nigdje nasla bolje mjesto da ga postavim: Da li netko zna da li igdje u Zagrebu primaju 3 godisnjake u zbor ili na plesanje ili nekakvu glumu ili nesto?

Pogledaj radije što imaš u kvartu, da ti logistika ne pojede sve slobodno vrijeme... Mi smo svoje dečke dali u Kikiće kad je mlađi imao 3 godine, a stariji 4, ali to nije funkcioniralo. Mlađi ima besprijekorni sluh pa je dobivao slom živaca uz klince koji su kojekako drečali. Starijem bi još i odgovaralo, ali nakon ovog neuspjeha dali smo ih u Sokol i tamo su bili nekoliko godina. Odustali smo zato jer nam je bilo tlaka voziti djecu 2x tjedno u centar grada, nemaš se gdje parkirati itd.

Evo ti link na Kikiće (to je sasvim ok dječji zbor, jedino je moj mlađi sin posebna cveba, he he he...pa mu nije pasalo): http://www.kikici.hr/

Ja mrzim slobodne aktivnosti. Još više mrzim to pomodarstvo da sva djeca MORAJU ići na nešto jer ako nešto ne trenira onda su roditelji bezvezni ili nešto nije u redu s djetetom. Pogotovo tako malo dijete. Zamislite koji pritisak nam društvo nameće kad ovdje mama 5-godišnjaka otvara ovakvu temu. Ja imam dijete iste dobi i ne pada mi napamet upisati ga na išta. Djeca kasnije budu toliko opterećena školom i školskim obavezama da im ne treba ništa drugo. E sad, ako je dijete talentirano i ako želi nešto, to je druga stvar, naravno da ćeš ga upisati na nešto. Ali moji npr mijenjaju interese svakih tri sata, stariji je izmijenjao 5,6 sportova, izmuzao novaca (to je sve uglavnom baba forsirala i financirala), sad ne trenira ništa i tako će i ostati. Aktivnosti im ne fali, svi trče, skaču..

Mi smo svojeg upisali na sport - to je nešto kao sportska igraonica. Vježbaju, rade kolut naprijed, nazad, stoj na rukama, upoznaju se sa raznim sportovima,...
2 puta tjedno po sat vremena, sve je laganini i ležerno i nalazi nam se doslovno preko ceste, tako da nema razvažanja.
Inače sam "protiv" slobodnih aktivnosti, ali ovo mi je jako drago da ide, jer ne ide u vrtić, čisto da ima neki blagi oblik obaveze i da malo vježba pod nekim stručnim vodstvom.
Jedino što bih voljela da jednog dana nauči svirati neki instrument, ako će imati volje i talenta.

Trina, post ti je malo kontradiktoran. S jedne strane "mrzis pomodarstvo" da djeca treniraju a s druge strane "stariji je izmijenjao 5,6 sportova, izmuzao novaca". Znaci i ti si bila pomodarna a sada vise nisi :-). Nemoj kaj zamerit, samo te malo zekam.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Ja mrzim slobodne aktivnosti. Još više mrzim to pomodarstvo da sva djeca MORAJU ići na nešto jer ako nešto ne trenira onda su roditelji bezvezni ili nešto nije u redu s djetetom. Pogotovo tako malo dijete. Zamislite koji pritisak nam društvo nameće kad ovdje mama 5-godišnjaka otvara ovakvu temu. Ja imam dijete iste dobi i ne pada mi napamet upisati ga na išta. Djeca kasnije budu toliko opterećena školom i školskim obavezama da im ne treba ništa drugo. E sad, ako je dijete talentirano i ako želi nešto, to je druga stvar, naravno da ćeš ga upisati na nešto. Ali moji npr mijenjaju interese svakih tri sata, stariji je izmijenjao 5,6 sportova, izmuzao novaca (to je sve uglavnom baba forsirala i financirala), sad ne trenira ništa i tako će i ostati. Aktivnosti im ne fali, svi trče, skaču..

---

Lijepo je napisala da je to baba isfurala.

Inace ju potpisujem, Trinu, jelte. I litalu.

ja ne mrzim slobodne aktivnosti, ali slažem se s trinom da djeca, naročito predškolska, stvarno ne moraju ići na nikakve aktivnosti. e, sad, ne moraju niti poslije, ali postoji kao prvo "opasnost" da nemaju mogućnosti za slobodnu igru s vršnjacima, a druga "opasnost" je da imaju prevelike mogućnosti za slobodnu igru s vršnjacima :mrgreen: što je kod nas slučaj.
tako da, kad me naljuti, prijetim se da ću ga upisati, uz sport na koji ide, na engleski, španjolski i flautu, pa neće imati više vremena za kvartovske piz*arije koje mu padaju na pamet.
npr trenutno su to, šta mislite? opčinjenost petardama, naravno.

E, da barem mi imamo babu koja bi nesto isforsirala. Nasa obecala da ce ga voditi na neki koncert, on se sav zapalio, a ona karte nije dobila i poslije se koncert vise nije spominjao...

Kod nas je upravo ta situacija da nema apsolutno nikakvih mogucnosti za igranje sa vrsnjacima, tj sa djecom opcenito bilo koje dobi. U vrticu je samo 3 sata i mislim da bi bilo dobro da ima sansu da se jos negdje druzi sa djecom. Necu se previse veseliti, ali mislim da sam pronasla rijesenje u obliku knjiznice SS Kranjcevic na Pescenici koja ima glazbenu igraonicu. I to zabadava. Jedva cekam da vidim hoce li biti zainteresiran. Da li netko ima iskustva sa tom knjiznicom i tom igraonicom?

Moje dijete će skoro 4 i ide na sportsku grupu.
Grupa savršena profesor prekrasan L. ga obožava.
Osim vrtića to mu je jedina aktivnost i sasvim dovoljna.
Jučer baš bio zadnji sat i na poklon su dobili zajedničku fotografiju.
Nismo ga forsirali na ništa nego smo probali i on ide rađe u sportsku nego u vrtić.
S tim da je najmanji u grupi i jedini dečko:-)

Slonicanelica, a gdje to idete u sportsku?

Citiraj:

---

Mrs Happy prvotno napisa

Slonicanelica, a gdje to idete u sportsku?

---

ne znam da li si vidjela lokaciju.Mi smo ti iz jednog sela kraj čakovca a sportska nam je u sklopu osnovne škole:-D
ako ti to nešto znači napišem ti u pp.