Kućne obaveze za 9-godišnjaka

Mišljenja smo kako klinci moraju preuzimati dio kućanskih poslova, normalno uzimajući u obzir njihove mogućnosti. Najstarija kćer unazad nekoliko godina ima obavezu slaganja čistog suđa iz suđerice. Nedavno smo dogovorili da ona preuzme peglanje 1x tjedno, a da sinko koji je navršio 9 g. preuzme slaganje suđa. Međutim, kod njega to ne ide baš glatko. U glavnom odbija, jučer je rekao kategorički: "neću!", a danas je ipak pristao no nakon 30 sekundi je izjavio da ne zna. To da ne zna nije istina jer ga je već ranije slagao i to vrlo uspješno. Kakva su vaša iskustva što se tiče dečkića i kućanskih poslova? Voljela bih ga pridobiti da ih obavlja na "mekši" način, da to ne bude prisila. Namjeravam ustrajati u tome jer smatram da je to za njegovo dobro.
Tnx!

A da ga možda pustiš da sam izabere aktivnost-odgovornost koju želi.
Ja npr. za se što želim da moji rade pitam njih da si izaberu od ponudjenih opcija.
I na neki fora način objasnim zašto je to dobro za njih.
Npr.Najmlađi iznosi smeće i njemu sam prodala priču kako je u kući odmah čišće i svježiji zrak i svašta nešto nameljem
a on presretan jer mu mama može disati .
Srednja kći voli prati suđe i nemamo perilicu tako da njoj prepustim beštek i tanjure koje prethodno namočimo da joj nije preteško.Njoj sam rekla kako me je spasila jer kako bih ja to stigla .Najstariji postavlja stol i najčešće ga i rasprema nakon ručka.
On je jedan mršavko kojem sam rekla da kad nosi tanjure jača mišiće.Moji klinci za sad gutaju sve te fore i rado pomažu.Jer sam im objasnila da kad bi ja radila sve to, oni nikad ne bi stigli do parka -šetnje ili bilo koje aktivnosti koju žele.Ovako nam ostaje više vremena za sve . školu i igru i šetnje

Ja sam jos daleko od ovoga (sinko mi je jos u busi :-)), ali slazem se s tobom, i nadam se da ce i moja djeca jednoga dana podjednako sudjelovati u kucanskim obvezama bez obzira na spol. MM npr. nikad nije odgajan tako, jer je moja sveki misljenja da je sramota da musko usisava ili pere sudje ili tako neki sl. "zenski" posao, pa mi je jos vise vazno, jer nece imati primjer. Sva sreca da MM nije bas toliko tvrd, pa mi ipak pomogne kada ga zamolim, ali bas da mu je to pod normalno pa da sam uzme nesto napraviti - to ne.

Sad cekam Peterlin sa kakvim pametnim savjetom, jer koliko sam skuzila njeni sinovi sudjeluju u kucanskim poslovima..:-)

Moji decki rade sve; od spremanja soba, iznosenja smeca, slaganja i ciscenja stola do pranja suda, kupaone i sauganja. Rade skoro sve kucanske poslove, izuzev peglanja. Kad je generalka cak i peru prozore ( u svojim sobama). Polako su poceli i uciti kuhati.
Ja u tome ne vidim nista sporno. I jako mi ide na zivce kad netko radi razliku izmedu muskog i zenskog djeteta. Zasto bi curica radila, a decko ne?!

Na pocetku je bilo prigovaranja i natezanja, ali tokom vremena i kroz razgovore su shvatili da je nas puno doma i da mama jednostavno ne stigne sve sama. A i da nije fer da jedan radi za sve ostale...
I tako su to prihvatili i sada uglavnom nema problema.

Mm je odgojen da NISTA ne radi doma i to zamjeram njegovoj mami. Zato ne zelim da moji decki budu takvi.
A na kraju krajeva, jednog dana ce se odseliti od nas, pa nece mi valjda donositi prljavi ves i svaki dan dolaziti na rucak?! :)

Ani super. Ni ja ne želim raditi razliku, ali cura nam je starija pa je ranije krenula. Sjećam se da je isto u početku protestirala. Ali ovaj mali je tvrdoglav za pop... Malo prije smo imali sastanak kućnog savjeta i lijepo pričali sve do te točke... Dali mu da odabere posao koji će redovito izvršavati, a on: "ja neću ništa!". Skužio je da mi je to jako bitno i sad kontrira. Onda je MM ublažio stvar tako da ga je prozvao svojim pomoćnikom, i dogovorili smo da će mu pomagati oko svih poslova koje on obavlja. Srećom da MM stvarno sudjeluje u kućnim poslovima, iako nije odgojen da ih radi. Nerijetko me nadmaši u količini kućnih poslova koje obavlja.

moji takodjer sudjeluju. ja nemam neke teske filozofije oko toga ;-) jednostavno im kazem sto treba, oni obave. kao i kod ani, poslovi se krecu od preslagivanja sudja, usisavanja, brisanja poda, pranja kupatila, prozora, pranja sudja, punjenja/praznjenja masine za robu, vjesanja robe, spremanja svoje ciste robe, rucnika, a u posljednje vrijeme netko jednom tjedno dobije kosaru punu carapa/gaca i ima privilegiju preslozit sve u posebne hrpice i dodijelit svakome svoje :mrgreen: ... pa cak i opeglaju (dvoje starijih) neke svoje stvari...

mi nemamo nikakav raspored ni ekskluzivna zaduzenja jer jednostavno ja ne mogu tako funkcionirati :mrgreen: pa obavljaju sto im se kaze onda kad im kazem. ne svadjamo se, ne kontriraju, ako ima vise poslova, ponekad i sami biraju tko ce sto obavit. sudjeluju svi, od 4-12 godina, obavljanjem poslova koje mogu ili uz pomoc starijeg brata/sestre...

Kod mene je isto kao kod litale - ne volim te rasporede ni za sebe, a još manje za djecu. Oni se sami uglavnom ne sjete, ali to mi nije važno, jer poslušaju kad im se kaže. Zaduženja ovise i o školskim obavezama koje imaju prednost - npr., za vrijeme praznika su ujutro naizmjence praznili perilicu za suđe, a sada to radim ja, jer se oni pripremaju za školu. Inače odnesu smeće, odu u dućan i u pekaru, pometu, spremaju svoju robu. Preko ljeta su i pomalo učili kuhati, ali uz moj nadzor. Znali su i peglati, ali samo za probu - strah me je da se ne opeku. Jako mi je važno da skupljaju odjeću, suđe i druge stvari iza sebe i to je zapravo jedino na čemu inzistiram.

Citiraj:

---

susret prvotno napisa

Mišljenja smo kako klinci moraju preuzimati dio kućanskih poslova, normalno uzimajući u obzir njihove mogućnosti. Najstarija kćer unazad nekoliko godina ima obavezu slaganja čistog suđa iz suđerice. Nedavno smo dogovorili da ona preuzme peglanje 1x tjedno, a da sinko koji je navršio 9 g. preuzme slaganje suđa. Međutim, kod njega to ne ide baš glatko. U glavnom odbija, jučer je rekao kategorički: "neću!", a danas je ipak pristao no nakon 30 sekundi je izjavio da ne zna. To da ne zna nije istina jer ga je već ranije slagao i to vrlo uspješno. Kakva su vaša iskustva što se tiče dečkića i kućanskih poslova? Voljela bih ga pridobiti da ih obavlja na "mekši" način, da to ne bude prisila. Namjeravam ustrajati u tome jer smatram da je to za njegovo dobro.
Tnx!

---

Ovo smo i mi imali u određenim fazama... pa sam ja rekla da neću kuhati ručak/večeru, da ni tata neće raditi ništa od onoga što inače radi, a korisno je za sve... Bilo je malo natezanja, ali brzo smo došli tome na kraj. Može reći da ne bi odmah, ja ne tjeram da se nešto napravi isti čas (iako je to zapravo najbolje dok su mali, ne misle oni na dulje staze).

Moji su pomagali prati pod dok su imali 3 i 4 godine, sad se to nekako prekinulo ali iznose smeće i prazne suđericu redovito, razvrstavaju veš kad im kažem, presvlače posteljinu (to obično radimo zajedničkim snagama), metu balkone, zalijevaju cvijeće, brišu prašinu (ne pamtim kad sam to ja napravila osim kad su generalke) jer meni je to gnjavaža, pogotovo uređivanje tv-a i monitora i sl. Ne znam zapravo... Sve rade u skladu s mogućnostima. Jest da ponekad zahire pa ostave prljavo suđe od doručka na stolu, ali nema veze. Dođu doma na ručak prvi pa NJIH dočeka nered. Treba vremena, ali ide to. Ne ide ni glatko ni idealno. I naravno, postoje razlike među djecom - moj stariji nekako to puno lakše prihvaća, mlađi se diže na stražnje noge ali za sada se već pokazalo što kome bolje leži. Mlađi redovno ide u trgovinu i to mu nije tlaka, stariji voli čistiti špajzu i frižider pa to radi i doma i kod bake itd.

Meni je najbitnije da ne ostavljaju prevelik krš za sobom i da ne moram stalno za njima skupljati njihove stvari. Ima toga, da se razumijemo, zapravo često, ali kad ih podsjetim/natjeram ipak sve to ide. "Udice" su neka zabavna aktivnost - npr. kad pospremimo kuhinju/kupaonicu/sobu možemo svi zajedno van/gledati tv/blabla... ili možeš se ići igrati kod prijatelja nakon što obaviš to-i-to.

Ja imam dečka 11 g. i curu 10 g. Po kući pomažu oboje, ali baš sam neki dan razmišljala kako cura ipak odradi veći dio posla, a trudim se da nema podjele dečko/cura. Razlog tome je sinova sporost, kći je brža u svemu, od pisanja zadaće i učenja, do kućanskih poslova, tako da dok sin još uči, ona pomaže. No, njoj to nije teško, kad odradi školske obaveze, dosadno joj je jer se više ne igra, tv i komp su ograničeni, tako da mi pomaže stvarno u svemu: od kuhanja, pranja podova ( to dijelimo na 3 djela: sin, kći i ja ), pranja prozora, čišćenja kupaone...
Sin prazni svoj dio perilice, usisava, svoj dio podova, zajednički slažu čiste čarape... Njemu se ponekad neda, prigovara, ali ipak napravi...

Eto, javljam vam cure da je nama krenulo... pohvala čini čuda :). Kod mojeg ljepotana od razgovora i uvjeravanja raznih nema vajde. U petak je lijepo pospremio svoju sobu, danas pomagao oko sekinog rođendana, servirao stol za sve goste i još puno toga. Do suđa u suđerici nismo još uvijek došli, ali nema veze... Idemo malim koracima, ali sigurna sam da neću odustati. Hvala vam na iskustvima koje ste podijelile!