(Ne)prijatelji

Muči me već duže vrijeme jedna situacija kod mog sina: od prvog razreda je bio povezan sa prijateljem s kojim je bio najbolji prijatelj do prošle godine, kad su bili u 6. razredu. Tada se, poslije jednog koncerta, taj prijatelj počeo intenzivno družiti sa drugim dječakom iz razreda i tako je moj u njihovom društvu višak. On se i dalje druži i sa jednim i drugim, ali u manjem omjeru, jer njegov "stari" prijatelj nema više vremena niti zanimanja biti u njegovom društvu. Sada trebaju napraviti igrokaz u parovima, a moj nema s kim to napraviti, jer su već svi nekoga izabrali. Kada ga pitam da li mu smeta što se ona dvojica druže i što on nije u većoj mjeri u njihovom društvu, on veli da nije. Dosta je zatvoren i teško mi je do njega doprijeti. Ja sam već i ljuta i mislim da nije fer što se to njemu dešava (jer stvarno nije troublemaker i živa je poštenjačina!), ali nemam namjeru nikoga okrivljavati ili ispitivati u stilu "Zakaj se više ne družiš s mojim sinom?" ili nazivati roditelje i ukazivati na to, jer prihvaćam činjenicu da su se ona dvojica "našla".
Ono što, u stvari, molim od vas je da mi kažete koju pametnu - da li da ga usmjeravam da se proba više nabacivati ovoj dvojici (iako sumnjam da će to rezultirati dobrim..) ili da to ostavim ovako kako je (ipak su to njegovi prijatelji) ili .....da s njim pripremim igrokaz za solo glumca na temu "Kako se prijatelji ne bi smjeli ponašati?" :-x

joj, teška situacija
ali bojim se da tu ne možeš ništa napraviti
koliko god te boli jer je tvoje dijete u pitanju, treba prihvatiti mogućnost da je prijatelj u tom novom dječaku našao srodniju dušu
sve je to dio odrastanja
i mi smo svi bili u situaciji i tvog sina, ali i onog drugog dječaka
ja bi ga probala usmjeriti da se proba povezati s nekim drugim, ali da se i dalje s ovima druži koliko to njemu odgovara

potpisujem aleks, tocno tako razmisljam

I ja potpisujem a70v, dogodila mi se točno takva situacija u osnovnoj školi da se moja najbolja prijateljica od 1-5 razreda počela družiti sa drugom djevojčicom, i općenito smo se udaljile i malo pomalo potpuno prestale družiti. Jednostavno, odrastale smo, i postajale smo različite osobe. Tvoj sin će pronaći novog najboljeg prijatelja, i to ne nužno u razredu - moja najbolja prijateljica u OŠ (i dugo godina kasnije) uopće nije išla sa mnom u školu. Ako ne može pronaći para za neki školski zadatak koji se mora raditi u paru neka mu onda nastavnik pronađe s kim će to raditi.

Mislim da se roditelji niti mogu niti trebaju u to miješati. Kako djeca rastu prijateljstva se mijenjaju i to je tako. Tvoj sin će sam smisliti što će i kako poduzeti u vezi ovih ili nekih drugih prijatelja.

ne možeš na te stvari utjecati niti bi trebala
djeca odrastaju, mijenjaju se, mjenjaju i prijatelje
umješati se trebaš samo ako ga njih dvoje počnu maltretirati
dotle, situacija je normalna i tako je trebaš prihvatiti - ja čak ni ne bih ispitivala dijete je li mu teško, jedino bih pokušala na neki suptilan način potaknuti ga da se druži s drugom djecom, da izlazi, kreće se u društvu vršnjaka - a ostalo bi trebalo sve doći samo po sebi.

Imam slične traume iz djetinjstva :-/ . Nisam bila među popularnijima u razredu (povučena) i stalno sam se htjela-nehtjela morala nabacivati, da ne kažem ulizivati curama ako sam bar povremeno htjela imati društvo (stvar je donekle spašavala muzička škola, ali svejedno, osjećaj nije bio neki...).
Nisam to znala riješiti tamo sve do 2.-3.srednje, a tek sam se ranim odlaskom na faks preporodila.
Moje doma to uopće nije zanimalo, a bio bi mi dobro došao koji savjet, tako da...prati, ali nemoj ignorirati ako se bude dugo neuspješno koprcao.

Pratiti, suptilno pomoći, ali paziti da ne saljes djetetu nesvjesno poruku, da se ono ne može sa situacijom nositi. Niti da ti nesvjesno ne preuzmes odgovornost za njegov društveni život.

Jučer sam nakratko s njim porazgovarala, ali sa velikim oprezom, jer mu nisam htjela nametati svoje mišljenje ili njega preokrenuti protiv njih, i na pitanje da li misli da je ponašanje njegovog prijatelja u redu prema njemu, da li se osjeća zapostavljenim ili izuzetim, on mi je mrtav-hladan odgovorio: "Ma daj mama, pusti ih, oni su si prijatelji,ja se družim s njima i to je tak ok." Nakon toga nisam ga više ništ imala za pitati, jer sam skužila da fakat nema smisla drviti nad tim. Hvala žene na razumijevanju i dobrim idejama!

...opet ja...
samo jedno kratko pitanje: da li biste pustile svoje klince sa prijateljem i njegovim tatom u kino ako bi ga pozvali nenajavljeno u 9 navečer?
nama se to jučer desilo i mi svoga nismo pustili, jer nam se to učinilo stvarno kasno, svejedno što je njegov tata išao s njima.
Što vi mislite, jesmo li ga trebali pustiti i da li je ovakav odlazak u kino ok?

Po mome mišljenju nisi pogriješila zato što je to prekasno za 12-godišnje dijete. Ako film tek počne u 9.00 on ne bio kod kuće prije 11.00, ako ne i kasnije. Ne bih ni ja svog sina pustila.

Pustila bih ga u neko ranije vrijeme, bez obzira na poziv u zadnji čas.

Čini mi se da bih ja u ovakvoj situaciji svoje dijete ipak pustila u kino.

Jučer je bio petak, danas nema škole i ne vidim problem da dječak od 12 god. ostane jednu večer malo duže budan, ako mu je taj izlazak u kino baš značio.

Pa nije da mu je značio, kad je saznao za njega u zadnji čas...ali nekako mislim, ako će sad, sa 12 god., ići u kino od 9, pa kaj bu onda radio sa 15-16?

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Po mome mišljenju nisi pogriješila zato što je to prekasno za 12-godišnje dijete. Ako film tek počne u 9.00 on ne bio kod kuće prije 11.00, ako ne i kasnije. Ne bih ni ja svog sina pustila.

Pustila bih ga u neko ranije vrijeme, bez obzira na poziv u zadnji čas.

---

i ja ovako

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

Čini mi se da bih ja u ovakvoj situaciji svoje dijete ipak pustila u kino.

Jučer je bio petak, danas nema škole i ne vidim problem da dječak od 12 god. ostane jednu večer malo duže budan, ako mu je taj izlazak u kino baš značio.

---

i ja isto tako, pogotovo što je odrasla osoba išla s njima. sigurna sam da je i doma bio budan, isto do tad do kad bi se vratio iz kina. pa nije to svaki dan, kad pitaš ako sad ide u 21 u kino, šta će s 15?

Citiraj:

---

bilbo7 prvotno napisa

ako će sad, sa 12 god., ići u kino od 9, pa kaj bu onda radio sa 15-16?

---

pa isto ce ici u 21 jer su najcesce tada kino prestave, samo nece ic i prijateljev tata s njima :)

ja bi kao zdenka2, i nemoj se grist sto ga nisi pustila, u tom trenu vam se nije cinilo ok, drugi put ces promislit jos jednom i odlucit ovisno o okolnostima u tom trenutku. vazno je da dijete zna zbog cega nije isao u kino i da je s tim ok.

za ovo prvo pitanje koje si postavila, i ja se ne bi mijesala u prijateljstva sa drugom djecom, posebno kad je tako jasno dao do znanja da je njemu to ok.

Citiraj:

---

bilbo7 prvotno napisa

Pa nije da mu je značio, kad je saznao za njega u zadnji čas...ali nekako mislim, ako će sad, sa 12 god., ići u kino od 9, pa kaj bu onda radio sa 15-16?

---

Bilbo, meni se čini da si ti jako dobro odradila dosadašnji roditeljski posao. Meni se čini da ovo cirkusiranje s prijateljima-neprijateljima više pogađa tebe nego sinka, koji očito nema problema sa samopouzdanjem i to je stvarno dobro.

Što se tiče večernjeg izlaska, potpis na Zdenku. Prekasno je to za 12-godišnjaka. Bit će prilike.

Meni bi ovisilo o tome koja je ta odrasla osoba koja bi išla s njima. Ako je riječ o roditelju B najboljih prijatelja, koje ja poznajem i vjerujem, pustila bih ga, bez dileme. Ako je rijec o čovjeku kojeg ja ne poznajem, ne bih ga pustila, isto bez dileme.

u ljetno kino ga pustam tako
ali ova zg kina - isto ovako ko bubica, mogao bi ici s ravno 1, 2, 3... da, s nekim od troje roditelja
samo sto bi onda tog roditelja nazvala i rekla mu: sto ti je, pa zasto da nam djeca upropaste dozivljaj gledanja filma onima odraslima oko njih, taj film mogu pogledati i u neko normalnije vrijeme
ako bi i dalje htio voditi par hahara i crvenit se dok oni hrscu kokice i srkaju kolu i komentiraju scene kako su navikli u djecim terminima, njemu na izbor

Ja V. (10 i pol g.) puštam u kino samu sa najboljom prijateljicom, jer nam kino nije daleko. To mi je OK, ja dođem po njih... I to je to.