Sjecanja na njihovo djetinjstvo

Vjerujem da svi vi imate djecje albume gdje lijepite njihove najljepse fotke.
Ako imate kameru, sigurno cuvate i filmice sa kljucnim momentima njihovog djetinjstva.
Cuvate li na jos koji nacin neke trenutke njihovog djetinjstva kako bi ga se kao veliki mogli ponovo prisjetiti?
Da li su vama vasi roditelji na neki nacin sacuvali koji djelic vaseg djetinjstva?

===========
MZ i ja smo i za Vedrana i za Zrinku otvorili po jednu biljeznicu u koju tu i tamo zapisemo vazne trenutke, zanimljivosti, navike, dogadjaje, lijepimo ulaznice ... Neko vrijeme nam je to jako dobro islo (do Vedranove 4. godine u njegovoj biljeznici), onda smo malo zapeli, sad opet pisemo ... Mislimo da ce im to biti zanimljivo procitati kad budu veci (a pogovoto kad ce oni imati klince). :lol:

Meni je od mog djetinjstva (do kasnoskolskog doba) ostala jedna kutija sa fotkama sa dosta rupa i nepoznatih lokacija, ljudi i dogadjaja, nakon toga sam ja poceo sam skupljati svoje fotke. Zao mi je sto nemam vise informacija o tom vremenu.

Eh, koji tipfeler ... :shock: :roll:

Admini, mozete li izmijeniti naslov teme da ne bude "djetonjstvo" nego "djetinjstvo"?

Hvala!

tatek, divan si :heart: :love:
ja imam album s fotkama, nema ih puno, imam medu starog kolko i ja s kojim se sad igra moj Vid, a inače baš i nemam sačuvanih stvarčica i uspomena na djetinjstvo što mi je jako jako žao.
bilo bi divno da su mi roditelji napravili jednu bilježnicu kao što ti i TŽ radite za svoje klince, u koju mogu zaviriti i prisjetiti se ....
...ali zato ću ja za svoje klince sačuvati uspomene, kolko je god moguće. inače, ja sam također pobornik bilježnica, albuma, sličica, ulaznica i sl., jer mi to nekako ima "human touch" /bez obzira što ništa ne može zabilježiti trenutak kao kamera/.
meni bi recimo bilo lijepo vidjeti danas neku teku u koju je moja mama prije 30 godina zaljepila ulaznicu moje prve predstave na koju me vodila.... :heart:

Pripremila sam jednu kutiju u kojoj čuvam sve drage uspomene od prvog ultrazvuka pa do danas. Dakle, imamo nalaze ultrazvula, trudničku knjižicu, kalendar od 2000. godine, narukvice iz rodilišta, prvu košuljicu i odjelce, prve papućuce, prve tenisice, prve traperice, pramen kosice s prvog šišanja, košuljicu i svijeću s krštenja, reprezentativne crteže kroz svaku godinu, prva slova, prvo pismo mami i tati, prvu igračku, jednu bilježnicu ( s raznim fazama, riječima koje nije mogla izgovoriti, kada se nasmijala, prohodala, rekla prvu riječ prva riječ...), razne ulaznice s kazališnih i kino-predstava, ....jedino mi je žao što nikad nisam napravila otiske stapala i rukice...Ta kutija se neprestano nadopunjava a namjenjena joj je kao poklon tate i mame za njezin 18. rođendan.
Meni je mama sačuvala jako puno uspomena, čak je neke moje stvari sačuvala i za Sonju (ima moju piđamicu, vunene papučice i još čudo toga što je nona Sonji sačuvala od mene).

Citiraj:

---

anek prvotno napisa

tatek, divan si :heart: :love:
ja imam album s fotkama, nema ih puno, imam medu starog kolko i ja s kojim se sad igra moj Vid, a inače baš i nemam sačuvanih stvarčica i uspomena na djetinjstvo što mi je jako jako žao.

---

Meni je sad fora listati moje rokovnike iz skolskog doba sa tamo nekim top listama muzike i slicne adolescentske zapise.
A zanimljivo mi je i baciti pogled na prastari album sa postanskim markama - one su nekad dublirale kao ljudi (umjesto danasnjih figurica itd), auti ili sto je vec trebalo pa su neke danas podosta ofucane. A jos k tome kod stare imam na vrtu jednu drvenu kucicu (bivsi kokosinjac davno preuredjen u djecju "rezidenciju") prepunu stripova, starih knjiga itd sve do gotovo kompletnih godista "Poleta" iz ranih 80-tih ...

Stoga mislim da cu biti dosta teske ruke kad ce trebati baciti koju djecju igracku jer cu misliti kako ce im to biti fora pogledati kad odrastu. Dakle, svi preduvjeti za punjenje stana starom kramom su tu. ;)

Moji roditelji su sačuvali dosta toga kao uspomenu na bratovo i moje djetinjstvo. Sačuvali su dobro konzerviran pupak na štipaljci(možda nekom zvuči bljak, ali je stvarno fora), arukvice iz rodilišta, pramenove kose, skroz malu odjeću i papučice, sličice s otiscima ruku, čestitke koje smo im izrađivali za rođendane, audio zapise prvih riječi(sa cca. 1-2 godine), brdo fotografija, crteže(od prvih pokušaja do kraja osnovne škole), prešali cvjetiće koje bismo poklanjali mami za dan žena.

Franove stvari skupljam još prije njegovog rođenja-test koji je pokazao da sam trudna, :heart: slike i kazeta s ultrazvuka, slike s poroda, pupak, narukvice iz rodilišta, čestitke povodom rođenja, sliku i obavijest o rođenju iz novina, pramen kose s prvog šišanja, svijeću i košuljicu s krštenja, sve crteže i ine uratke, hrpa slika i snimljenih kazeta kamerom, bilježim svaku važu stvar u njegovom životu, kad je rekao prve riječi, kad je prohodao, znao reći svoje ime, prvi osmjeh....

I isto mu to mislimo pokloniti za 18 rođendan(ako prije ne otkrije tu kutiju).

D. i L. sam ispunjavala radosnicu koja je već puna,a moram priznati da sam gabijevu malo zanemarila pa ću morati nadoknaditi.
inace,čuvam njihove crteže,čestitke...

ja imam dosta svojih uspomena iz djetinjstva-štikanu benkicu u kojoj sam izašla iz rodilišta,pa poslije mene i moja djeca,svijeću sa krštenja,haljinicu,nekoliko igračaka,čestitke za majčin dan i 8.mart,kazetu na kojoj s 3 godine pjevam zeko i potočić...
to sve moja mama čuva i prekrasno mi je.

Moja je mama meni ispunjavala radosnicu pa mi je baš zabavno uspoređivati moja dostignuća sa bembolininim, npr prvi zubić smo dobile u 4 dana razlike. Moja mišica spava na posteljini koja ima izvezene moje inicijale...Sada ja to isto radim za nju!

Ja nemam takvih uspomena iz djetinjstva, tek pokoju sličicu i to baš zamjeram mojima.

Mi, osim hrpe slika i video snimaka, imamo za Leu jednu kutiju u kojoj su svi telegrami koje sam dobila u rodilište, sve čestitke, sitni pokloni za rođenje i krštenje, ulaznice za razna događanja - npr. prvi put u kazalištu i sl.
U knjigu Moji prvi koraci upisujemo dogodovštine i sve što već ide unutra, iako moram priznati u zadnje vrijeme sve manje. Izgleda da te toviše drži dok je beba mala, poslije se više ni ne stigne toliko.

Samo se cijelo vrijeme podsjećama da isto MORAM raditi i za drugu, treću bebu jer svi iz iskustva govore da prva beba ima hrpu slika i takvih uspomena, druga već puno manje, treća još manje..........
Mislim da to nije fer i da se kasnije mogu radi takvih sitnica osjećati zapostavljeno

Sad sam se još sjetila.

Imamo narukvice iz rodilišta, moju i njenu,
dnevne i tjedne novine izašle na datum njenog rođenja,
bocu i kutiju šampanjca otvorenu u čast njenog rođenja,
pramen kose s prvog šišanja,
stvari s krštenja,
2 testa trudnoće ...

Za Martu čuvam sitnice, uglavnom iste koje ste već naveli. A od svog djetinjstva, osim fotografija, ostale su mi jedino 2 dekice, i adolescentski dnevnik te pregršt pisama iz faze dopisivanja, koje sam prije par mjeseci poparala i bacila u smeće, ne vjerujući svojim očima što je sve u tim hrpama papira pisalo. :lol: :lol: Još da mi kćeri to dopadne u ruke... No Way

Iz svog djetinjstva imam par albuma sa slikama, prve cipelice, pisama koja sam pisala starcima u Njemačku, otisak ručice, nešto igračaka...sve u svemu nije loše :O)

Za Leonu isto imam kutiju u kojoj čuvam sve ono trodimezionalno :lol: a dvodimenzionalno je tu www.leoweb.info :)

I baš vam hvala na ideji da joj kutiju sa tim preslatkim sitnicama poklonimo za 18. rođendan, coooool :O)

Ja sam u trudnoći vodila dnevnik i u njemu imam sve fotkice s ultrazvuka, napisane svoje osjećaje, promjene i sve vezano uz trudnoću.
inače, čuvam narukvice iz rodilišta, isječak iz novina kada se rodio, pramen kose neposredno nakon dolaska kući, milijun slika i jednu video kazetu (nažalost još nemamo kameru), milijun slika, kronologiju njegovih razvojnih dostignuća, ulaznice sa svih "događanja" na kojima je bio, avionsku kartu s njegovog prvog leta, sve crteže (iako ih nema puno jer nije baš zainteresiran), sve ostale radove...
A imam i bilježnicu sa svim njegovim biserima od kada je progovorio :D
Jedino što mi je jaaako žao je što nisam napravila odljev trbuha pred kraj trudnoće i što nemamo otiske ručica i nogu.

I meni je žao za otiske. Nekako si još uvik planiram, sad ću, sad ću, pa nikako uhvatiti vrimena.