Sto kad dijete ne zeli tati???

Vec je dvaput otisla kod njega i dvaput ju je vratio. Prvi put nakon 3 dana ( jer je dijete 3 dana plakalo i nije jelo), a drugi put nakon 4 sata (trebala je ostati kod njega vikend od petka do nedjelje, a nije izdrzala niti petak). Sad krivi mene i nju i prijeti - nju ne znam zasto, a za mene kaze da sam joj isprala mozak sto nije istina jer oko mene imam barem petero svjedoka koji me svakodnevno cuju kako joj o tati govorim samo pozitivno. Vec ga 4 dana ne zeli nazvati, a bogme ne zove ni on nju. Sto da radim? Da li je na meni ili na njemu? Sa malenom otvorim razgovor o tome svaki dan, ali ona ne zeli niti cuti. Rekla mi je da je vec dovoljno velika da zna gdje zeli, a gdje ne zeli biti i da ona ne zeli kod tate :-o. Samo da napomenem da se sa njom ne moze dogovarati, dakle sve ono 'porazgovaraj sa njime' pada u vodu.

Citiraj:

---

iridana2666 prvotno napisa

Sto da radim? Da li je na meni ili na njemu? Sa malenom otvorim razgovor o tome svaki dan, ali ona ne zeli niti cuti. Rekla mi je da je vec dovoljno velika da zna gdje zeli, a gdje ne zeli biti i da ona ne zeli kod tate :-o.

---

Jel' se nešto dogodilo kad je bila kod tate? Jesu se posvađali? Možda je nešto čula, vidjela?

Odgovore na ova pitanja ima samo tvoja kćer. Moraš naći načina da dopreš do nje...da ti se povjeri...

Ako ne postoji neki konkretan razlog zbog kojeg ne želi tati.....rekla bih da je krivnja na prilično narušenim odnosima koje imate ti i BM....a ona je velika...i sve vidi.

Ako se nije ništa specijalno dogodilo kako kaže zizi, dijete jednostavno "brani" mamu, jer zabadava ti govoriš lijepo o tati, kad dijete osjeća vašu ljutnju, bijes i nepodnošenje.

Znam da je glupo za reči, ali meni je jedino rješenje da ti i otac tog djeteta sjednete i postignete dogovor u korist djeteta.

Nema nikakvog prepucavanja preko djeteta. Do sad je redovito i normalno isla k njemu i ponasamo se tako da dijete za nista nije krivo. Muka mi je vise od svega, dizem ruke i necu nista vise ni pokusavati, a ponajmanje ju siliti da ode ocu. Pricam sa njom svaki dan pa neka ona sama odluci kada ce ici k njemu.

možda tata govori protiv tebe pa joj to stvara otpor? (upoznata sam s jednom takvom pričom, dijete je odbijalo ići tati jer nije htjelo slušati ružne riječi o mami)

Samo me jedna stvar zbunjuje.....Kažeš da razgovaraš s njom svaki dan, a iako nisi saznala u čemu je problem, dižeš ruke od svega, pa i od toga da saznaš što je malenoj i zašto se tako ponaša?

Dizem ruke od toga da idem na ruku njenom ocu koji se ionako ne trudi, a malenu svaki dan ispitujem i shvacam u cemu je problem i do sada sam to uljepsavala i 'upakiravala', ali sam odlucila da vise necu. Neka se sam potrudi! Uostalom, vidim da je dijete stabilnije, mirnije i zadovoljnije otkad ne odlazi tati.

Na žalost, iridana2666 i kod mene je tako. I ja sam odustala, a kada sam skužila zašto ga K. izbjegava bilo mi je grozno što sam je nagovarala.
Isto tako, svjesna sam da će joj to jednom biti veliki problem, puno veći nego danas i voljela bih da to riješi.

Mislim da je to problem koji ne mogu sama hendlati, ja sam u stvari zadnja osoba koja bi trebala posredovati između njih dvoje, a za psihoga trenutno nemam novaca (rekli su mi da to dođe oko 200kn po satu).