voli se igrati sam

Ne znam baš da li sam potrefila naslov, ali uglavnom zanima me da li netko ima iskustvo sa sljedećim, odnosno ne znam da li je to uobičajeno...
Dakle, naš bebač se voli sam zadubiti u nešto i zaigrati se, voli kad smo blizu njega (iako ne, u slučaju da se sprema napasti utičnicu :lol: (zaštićenu, naravno, ali svejedno :shock: ), ali ne voli da mi pokušamo "dirigirati" igru (ne znam da li sam se dobro izrazila); npr. on proučava slikovnicu, ja je uzmem i idem je čitati s njim, a on ni 0,00000001% interesa, dapače, okrene se na drugu stranu i ignorira 8)
Ista situacija je i sa mnom i s MM-em, ne znam u čemu je fora :? Je l' ima netko odgovor?

p.s. Ista situacija je i da ja prva uzmem slikovnicu (uzet će mi je iz ruke i SAM je proučiti). I, inače je super beba, voli se smijati (glasno i sočno), dobro napreduje...mislim da ga kužim, ali ovo mi nije jasno...

Mislim da se nemas sto uzrujavati. Po metodama Emmi Pikler djecu se itreba pustiti da sami istrazuju svijet, znaci roditelji ne trebaju zabavljati djecu posebno ne onda kad se ona sam zabavljaju i na silu usmjeravati njihovu paznju.Ukucaj njeno ime i naci ces dosta zanimljivog o ponasanju majki i djece. Srz teorije je da su djeca individue i pametniji i sposobniji nego sto mi prezastitnicke mame vjerujemo i da ih treba respektirati ko osobe u svemu pa i igri.

I moj je sin takav, s tim da je meni to super. On je dva tjedna mlađi od tvog sinčića.

Ma ovaj moj se voli ljubit i grlit samo odmah nakon spavanja, ostalo vrijeme - udri brigu na veselje...

Cure, hvala na odgovoru; nije mi komp radio pa tek sad odgovaram :roll: Sad mi je malo lakše; mislim nisam mislila da je to nešto strašno, ali crv sumnje... što ako... :roll:

:*

daisy, potpisujem ifigeniju u tome što je rekla.
fantastično je to što su nam dečkići samostalni u istraživanju.
budi ponosna a ne zabrinuta :D

Josie, ma da; skužila sam da u želji da ga što više kužim počnem pretjerivati i preanalizirati stvari :roll: , onda sam si malo proučila ono što je Pavicka sugerirala (Emmi Pikler) i :oops:
:*

I ja imam dvoje djece razlike 23 mjeseca. Daniel 6 godina, Andrea 4. Totalno su suprotne naravi.
Daniel se nikad nije znao zaigrati sam, dok je Andrea bila manja mogla je satima provoditi uz igracke koje trube, razne slikovnice i puštati različite zvukove veselja... On je morao imati osobu koja je svoju pažnju posvećivao samo njemu. Tek kad je krenuo u vrtić to je stalo, ali njega su do 3 godine čuvali deda i baka doma, dok Andreu sam odmah s 1 godinom pustila u vrtić.
Ta razlika već se uvidjela čim je Andrea mogla sama sjediti s igračkama u dječjem vrtiću, a on je bio stalno na rukama. Kad sam protestirala za nošenje na rukama još od starosti par mjeseci dedek i baka su me gledali kao... (da ne bih nešto krivo napisala). A pojedine osobe su mi predlagale da Daniela stavim u torbu za nošenje i da tako kuham ručak. Koji apsurd???? I više od toga...
Zato je ona sada puno slobodnija u puno stvari, ona juri na tobogan, dok ga Daniel dobro proučava jeli možda previsok. A najsmješnije je kad ispadne mlađa seka hrabrija od njega. To je sada baš i zgodno pogledati jer ona se penje po mrežastom dijelu i lojtricama na vrh tobogana dok on se ponekad curikne.
A kod osoba koje su mi predlagale nošenje u torbici Daniela i sada kad su već srednjoškolci vidi se DEBELA RAZLIKA. Sin koji ide srednju školu je zaista JAKO ZATVORENA OSOBA - ponekad izađe s dečkima u kino i to je vrhunac njegovog izlaska, a djevojčica s kojom nije to radila SADA VEĆ U OSMOM RAZREDU OSNOVNE PROVODI DRUŠTVENO SVAKI VIKEND.

Nek vas to ne uznemirava, provjerite jel zainteresiran za vašu radnju, ako ne ili je promjenite ili im nemojte smetati. Već će oni nešto naći za sebe!!!