Printable View
Imam bebicu staru 14,5 mjeseci, i jos uvijek se hranimo svako 2h po noci a nekad i cesce. Ima li netko pametan savjet kako tome stati na kraj??????? Bez obzira na to sto toliko uzivam u dojenju, osjecam se uzasno iscrpljeno i mislim da je krajnje vrijeme da to rijesim. Naravno, nebi htjela prestati sa dojenjem.
Najbrži način je da bebu prepustiš tati nekoliko noći ak imaš tu mogućnost i ak ti je fakat svega dosta.
Ti naravno možeš "nedat" al bebica neće tako lako odustat jer zna da od tebe može tražit. S tatom (ili nekom drugom osobom) je drugačije, klinci se jako brzo nauče da nema, znaju da od tate to ne mogu tražit, utonu u san, nekoliko noći prođe i stvori se navika spavanja bez buđenja. Ili se bude al brzo i zaspu.
Spava li beba pored tebe?
spava. pokusala sam ju 2 noci stavljati u njezin krevetic, ali vec trecu noc nisam izdrzala. svo to vrijeme se svodilo na setnju od mog kreveta do njezinog krevetica.
a sto se tate tice, on ju ne moze niti uspavati. naviklo dijete na cici. :D i tako jedino i zaspi. a i nije od neke koristi jer ga cesto nema doma jer je na putu pa sam ja sama s njih dvoje. to spavanje s njom u krevetu mi je linija manjeg otpora, znam, ali i ne znam kako drugacije.
Meni je super zajedničko spavanje, ne mislim nikako da je to linija manjeg otpora. Spavajući uz majku dijete se osjeća sigurno i zaštićeno. Zajedničko spavanje je nešto sasvim prirodno i mislim da upravo na ovom forumu ima puno roditelja koji spavaju sa svojom djecom.
Da ne govorim o prednostima za dojenje ako dijete spava kod mame.....
Osim toga, vjerovatno bi ti bilo puno napornije da moraš svako malo ustajati, pa je uzimati sebi, dojiti, pa vraćati u krevetac i tako čitavu noć.
A da je premjestiš u njezin krevet možda bi baš onda još i više tražila dojenje, jer nedostajala bi joj ona sigurnost i toplina koju osjeća uz tebe.
Jesi probala naći neki položaj u kojem možeš istovremeno spavati i dojiti?
Ja sam se već navikla spavati na lijevom boku i zadignute majice. Dijete se puno puta probudi i prišteka, a da ja to ni ne primijetim.
Ako ti je baš teško, možeš je pokušati umiriti na neki drugi način; maženjem, pjevušenjem, ljuljanjem na rukama, tihim pričanjem itd.
Ali nažalost ništa od toga ti nije garancija da će ona prospavati noć ili se rjeđe buditi. Neka djeca se u četvrtoj ili petoj godini znaju buditi noću.
Jel se ona oduvijek tako često budila ili je to tek nedavno počelo?
Može biti da je u nekoj ekstra stresnoj fazi pa da zato toliko traži sisanje. Možda joj raste neki zub, možda će upravo prohodati, možda se boji nečega pa traži dodatnu utjehu.......možda jednostavno ima potrebu za sisanjem kako bi se umirila nakon svih pokupljenih dojmova od prethodnog dana.
Vjerovatno ti nisam puno pomogla, samo pokušavam pomoći da shvatiš zašto je to tako i da na neki način prihvatiš to. Možda ti onda bude lakše sagledati čitavu situaciju i pronaći rješenje.
Karlo je sa mnom spavao do godinu dana, mislim, i sad spava dio sa mnom dio u krevetiću, ali negdje do godine ga nisam niti jednom pokušala staviti spavati u krevetić (nismo ga ni držali u stanu).
Mi smo pokušali sa krevetićem prije nekoliko mjeseci. probali smo je dvije tri večeri odnijeti u njega nakon dojenja, ali nije išlo. Ona je plakala i nije htjela tamo spavati, a mene bi tako neka tuga obuzela kad sam je gledala u nekom tako za nju velikom, osamljenom i nepoznatom prostoru......
Evo jednog linka o noćnom spavanju
http://www.lalecheleague.org/FAQ/sleep.html
Ja sam uvela krevetić kada sam počela izbacivati dojenje kao uspavljivanje. Karlo je bio dosta živ i bilo me strah da se ne prevali s kreveta pri uspavljivanju, pa smo uveli rešetke. Još uvijek svako jutro (a nekad i puno prije) završi kod mene u krevetu. Ak se probudi i čini mi se da želi moju blizinu, samo ga prebacim k sebi, zagrlim i tak spavamo do jutra.
Hvala Zorana na korisnom linku, i vama ostalima sto ste se javili-naravno. meni i jest najveci problem sto mislim da je zakidam za nesto lijepo kad ju stavim u krevetic. Inace, taj je krevetic bio potpuno propala investicija i sa Dorianom, koji sad ima 5,5 god. i jos uvijek mi se zna zavuci po noci u moj krevet iako ima vec i svoju sobu. Nije mi problem spavati dok ju dojim, naprotiv. Imamo tako dobru pozu. Samo je problem sto kada zaplace ja se probudim i onda tesko zaspim. Ma i to ce proci. Za sada neka ostane ovako kako jest, sama ce htjeti prespavati noc kada za to bude spremna. Drago mi je da vidim da nisam jedina u tome, i vec mi je lakse. :D
Bok svima, evo ovo je moje prvo javljanje na forum. Prisiljena sam traziti pomoc i utjehu jer se bukvalno raspadam od umora i trebam vas savjet i potporu. Moj sin ima 8 mjeseci i dojim ga. Ovo dojim ga znaci KONSTANTNO ga dojim. Preko dana hajde jos tako tako, ali po noci... brrrr. svakih sat vremena trazi siku. probala sam sve (bar mislim da jesam). Hranila sam ga vise pred spavanje, extra obrok, extra podoj, probala uvesti samo voce pred spavanje, samo siku, caj za smirenje (kamilica), obicnu vodu, nosanje do iznemoglosti (prvo ja onda MM), igra-razbudimo se svi. ne, ne i ne ako zelim da zaspi mora dobiti siku. probala sam i to. svaki put kad trazi siku dam mu je. sva sreca mlijeka imam dovoljno. utjehu pronalazim na rodinom forumu gdje mogu vidjeti da nisam jedina (doriana) s tim problemčićem. inače mališa je isključivo dojio do skoro 6. mjeseci i sad smo vec 2-3 mjeseca na kašicama i koječemu. jako sam sretna zbog dojenja, volim taj naš poseban odnos koji imamo i mislim da je to za dijete nezamjenjivo. ne moram ni napominjati da sam imala velikih problema s okolinom radi tog "mog dojenja", pa i danas. puno puta čujem samo ono "šta?? još ga dojiš? ti nisi normalna! uglavnom se ne obazirem, čak dapače prijezir koji osjećam prema tim likovima daje mi snage da dojim sljedećih 100 godina. zbilja sam se iznenadila koliko žena, mojih prijateljica i rodbine nije uopće dojilo s obrazloženjem da šta to njima treba kad danas ima formula i koješta. ne mogu ni od koga tražiti savjet jer svi kažu "tako ti i treba, pusti ga da plače, daj mu formulu jer je gladan i sl.". ovim putem molim za koju riječ utjehe i to da me razuvjerite da će moja beba ipak jednog dana spavati malo više od dva sata. :? :wink:
Mamita, proci ce. I ja s tome nadam. Lovro (6 i pol m) doji po noci vrlo cesto. Ali ja vise ne brojim. NJegov je krevetic pokraj naseg. Navecer ga stavim spavati u njegov, a kad ja dodjem leci on se odmah probudi i trazi siku. Onda ga prebacim sebi u krevet i on tako siki svako malo, do jutra. Koliko puta? Pojma nemam.
Tvoj decko je malo stariji pa ga jos hvata i strah od odvajanja, al to ti je faza i isto ce proci.
ma sigurno će proći. Mislim da ti je ovo sad vrhunac, i da si na kraju snaga jer si se nadala da će još malo, pa do 6 mjeseci ti se možda činilo da je normalno, pa evo još malo, pa te najedamput obuzelo da to više ne možeš, da to nije normalno, a svi ti uokolo umjesto da ti kažu koju utjšnu serviraju SF priče o djeci koja spavaju cijelu noć pa se ti još pitaš i jel ti dijete zdravo............
to ja po sebi, za 7 dana ćemo 7 mjeseci. i sve više doji noću. Tješim se da onda barem nešto jede jer danju nema vremena od siline istraživanja i žurbe da sve skuži.
Imam iskustvo i sa starijim, a tad sam bila uplašena itd, pa čak pokušala i prekinuti s dojenjem odn. uvesti adaptirano - ajoooj, em nije uspjelo prekinuti dojenje, em se pokazalo da je alergičan na kravlje mlijeko. Pa smo se natezali s večerama raznim ne bi li bio sitiji. A sve s istim rezultatom, samo smo se i on i ja više uzrujavali, on jer je samo htio mamu a ja jer nisam ništa uspijevala.
Ma ništa. Samo budi opuštena, slušaj signale koje ti šalje i uživaj.
hvala cure, bitno mi je znati da nas ima još. ma izdržaću ja nekako (samo bojim se da ne zaspim dok ovo pišem)
p.s. isprika za pogrešno napisano ime –dorena -sorry
:D
Moj Vid se isto budi po noći (ima 2 godine). Uvjerena sam da to nema veze s dojenjem. Koliko puta sam čula "budi se samo 2 puta za čajek".
Vid se u zadnje vrijeme počeo buditi rjeđe, dugo dugo je bilo isto kao i vama, dorena, svaka 2 sata, a u zadnjih 6 mjeseci kao da primjećujem promjenu. Sad ponekad odspava do 3, 4, a ide spavati oko 9. Isto spavamo skupa i baš nam je lijepo. Jedino tata nekad gunđa da ćemo ga izgurati s kreveta :), ali isto mu je super kad se Vid skutri uz njega.
Kad hoću zaspati, a ne mogu, obično čitam neku knjigu pa me brzo uhvati san :).
Drzi se mamita. Evo, moja Mia ima skoro 11 mjeseci pa je lakse. Ali s 8 mjeseci ja sam uredno dojila po noci, svaku noc, ali se ne sjecam tocno koliko puta. Bebu u krevet, nauci spavati na jednom boku s dignutom majicom i nek doji koliko hoce.
Mia sad prespava dosta cesto noc, a veceras - sad je 23:30, a od 8 je dojila vec triput :shock: . Tako ti je to.
Sad kad si razmislim, sa 7 i 8 mjeseci je bila takva nekakva faza, da je bila po noci vise budna nego spavala, non stop sam ju imala na sisi. Onda je malo krenulo na bolje.
Napisala sam vec negdje, od susjede mala je starija od moje i na adaptiranom, pa se isto budi po noci i jede. To ti je samo pitanje da li ces ostaviti dijete da place ili neces, a ne da li ces dojiti ili neces. Malo je onih sretnica kojima djeca sama od sebe, bez ostavljanja da placu, pocnu rano spavati cijelu noc.
Dorena,
htjela sam se osvrnuti na ono "dijete zna zaspati jedino na cici". I moje je dijete bilo takvo pa kad sam s njegovih godinu dana MORALA prestati dojiti (moja bolest) bilo me najviše strah kako će zaspati i što ćemo po noći. Bio je na jutarnjem, večernjem i još kojem noćnom pododju. Međutim, prošlo je odlično. Uzela bih dijete navačer k sebi u krevet i mazila ga i pričala tako da me cijelo vrijeme osjećao i nije mi uopće inzistirao dugo na dojci. Zaspao je vrlo brzo i tako se naviknuo da ga uspavljujem milujući ga. Onda bi ga prebacili u njegov krevetić (nije spavao s nama). Noću kad bi se probudio opet bih ga malo gladila (nisam pribjegla bočici nikad) i on bi zaspao.
Htjela sam reć, može se dijete odviknut od dojenja ako imaš zaista dobar razlog i ako to čvrsto odlučiš ili ako moraš kao što sam ja morala.
Mislim da većina majki misli kako će to dijete teško podnjeti, a zapravo je nama mnogo teže prekinuti tu hranidbenu i najviše emocionalnu vezu s djetetom. Mislim da je mani bilo puno puno teže prestati dojiti nego djetetu.
Na kraju je zapravo bitno što ti sam očekuješ , jer ponekad ono što je najbolje nije baš i najjednostavnije. Ali ako imaš pozitivan stav o dojenju, to može jako pomoći da prebrodiš krizno razdoblje (a vjerujem da se radi upravo o tome). Samo pomisli što bi bilo da ga recimo ne dojiš, a da on traži i dalje papati, pa se moraš odšetati još i do kuhinje, pripremiti bočicu, skuhati mlijeko, ohladiti...
A što se zajedljivih komentara okoline tiče, dojenje je danas postalo gotovo političko pitanje , a najčešće kritiziraju upravo one koje same nisu ili su neznatno dojile :? . Valjda su to neki kompleksi, da opravdaju sebe...
Ako te puno gnjave, kaži da su slabo informirani i da danas svi pedijatri to preporučuju kao najzdraviju prehranu barem prvih godinu dana, pa te neće valjda optuživat što se trudiš da je dijete zdravo.
Naravno da je za razvoj isto tako bitna i emocionalna komponenta dojenja, ali od takvih ljudi to ni ne očekujem da razumiju.
Samo hrabro :wink: i nadam se da ćete uskoro ponovo uživati, a tebi da se naspavaš... 8)
Matej ima 9 mj. isto noću traži cicu, ped je rekao da je obilatiji ( 10,900kg ) te da mu ukinem to noćno dojenje. A ja još ne osjećam da je došao pravi trenutak :lol: Veselim se svojoj vitkoj liniji :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
još koja riječ utjehe...
Ben ima sada 9,5 mjeseci i trenutno smo u nekoj malomanjehoćuciku po noći - fazi.
Uspavljivanje isključivo prvo cika a onda me i tata može nositi dok tonem u san.;)
No, nema bez cice spavanja.
Neki puta se probudi dva-tri puta dok ja ne dođem spavati, a neki puta se samo malo prišteka kad se ja ušuškam u krevet.
A onda je noć ovisno kako koja.
Uglavnom je jednostavno jer mi spavamo skup pa ima non-stop dostupno dojenje. Malo se promeškolji i prišteka a mama može neometano spavati;).
mi smo isto počeli spavati zajedno jer nakon 4. buđenja više nisam u stanju doći do njegovog krevetića. lakše je kad spava s nama. ono što sam primjetila a mislim da je uzrok njegovog buđenja jeste to što on svaki put kad se probudi diže se na koljena i kao da hoće otpuzati (inače od prije 3 tjedna puže). mislim da ga vjerojatno to uzruja pa se rasplače, a u biti spava.
Ja mora da sam stvarno ostarila,jer čitam ove postove i nemogu doći k sebi.Kažete dijete spava s vama i samo se prišteka,vi ni neznate koliko puta.U prvoj trudnoći je bilo čupavo jer sam bila nervozna,uplašena itd itd kao i mnoge,moja bebica je jela svako malo,jela je premalo pa se česti i budila,jednom sam zaspala dok sam je dojila i ona mi je kliznula pod pazuh,kad sam se probudila prestravila sam se od straha da sam je mogla i ugušiti jer sam bila tako premorena i neznam da li bi osjetila da sam je pritisnula.Od tad je spavala u svom krevetiću.Isto je bilo i s drugim,a biti će i s trećim.S dojenjem u drugoj trudnoći nisam imala problema jer sam jednostavno bila sigurnija i mirnija,a sad će biti još lakše.
Moja formula je uvijek bila;prvo se napapamo, pa podrignemo pa se mazimo,ljuljamo i pjevamo,ali onda svak u svoj krevet na spavanje i ne mislim da sam bila okrutna prema svojoj djeci.Dojila sam i prvo i drugo oko 8 mjeseci,nismo imali problema sa odvikavanjem i sve je bilo ok.
Neka mi ne zamjere neke mame ,ali imam dojam da se malo pretjeruje oko nekih stvari.Svi mi obožavamo te male životiće,sve bi dale za njih,ali nesmijemo zaboraviti na sebe i ostale članove obitelji.Ja nisam skakala na svaki uzdah mojih anđela i zaboravljala sve drugo,a ipak su izrasli u zdravu,sretnu i prekrasnu djecu.
MATEA,12.05.1991.
ADRIAN,12.05.2000.
NOVA CURA,18.01.2004.
Ja mogu reci da se Lovro malo organizirao i da sad siki jedno tri-cetiri puta. I dalje ne brojim niti cu :wink:
Za spavanje skupa postoje preduvjeti, jedan od kojih je da mama ne smije biti premorena.
Ne skačem ni ja na svaki uzdah, a mislim da ne pretjerujem i baš mi se sviđa moj život i to kako se moje dijete razvija.
Ne osuđujem majke koje drugačije rade od mene pa molim da ni ti mene ne osuđuješ govoreći da ti se čini da pretjerujem zato što radim drugačije od tebe. Drago mi je da su ti djeca izrasla uzdravu, sretnu i prekrasnu djecu.
ovaj forum služi za to da se jedni drugima pomažemo i tješimo (i manje kritiziramo). odgajati djecu nije lak posao. na nama je težak zadatak stvoriti od njih razumne odrasle ljude koji će dalje rađati i voljeti svoju djecu. nisu sva djeca ista, a bogami nisu ni mame. U filmovima je uvjek ono: stavila sam djete u krevetić i ono je sretno zahrkalo. a što je sa onima koji se bude npr. svakih 15 minuta po noći. to jeste samo prolazna faza, ali faza u kojoj se majke, bogami, žrtvuju i danima žive kao zombiji. ako ne skačemo na svaki uzdah svojih anđela-onda je jedino riješenje da ih pustimo da plaču. ja to nisam nikad mogla, a drago mi je da nisam jedina. pa makar ponekad bila-zombi.
welcome to the land of zombies! :D
Ma nikog ja ne kritiziram,samo imam svoje mišljenje o vašim postovima.A bila sam i ja zombi,još kakav,s prvom,jer i kad bi napokon zaspala onda sam se dizala po sto puta provjeriti da li diše i sl...neznam tko je više plakao taj prvi mjesec,beba ili ja...sve to ide u "rok službe",danas živim pod onom devizom:opusti se i uživaj!
Ponekad su najveći problemi samo u glavama mama,pogotovo mladih... :P
Na koje točno probleme misliš?
Ovdje, koliko sam skužila, raspravljamo o buđenju zbog dojenja pa ne znam da li si mislila da je to problem koji je u glavama mladih mama.
Mislim da je lakse odviknuti dijete od cice kada je malo pa ne kuzi. A sad sto se tice pretjerivanja:mi svi uzivamo u zajednickom spavanju, pa cak i tata kojeg nekada nenamjerno iz njega istjeramo. A sto se tice straha da se dijete ne ugusi - po noci sam svjesna toga kada se oni okrenu u snu, a kamoli da ih (ne daj Boze) poklopim. Obicno mame kvalitetno spavaju i sa "jednim okom otvorenim". To nam je valjda urodjeno :)
I vidim da i moja djeca isto tako izrastaju u zdravu i zadovoljnu djecu, iako su nam metode uspavljivanja malo drugacije. :roll:
Govorim iz vlastitog iskustva,sa mojom prvom bebom sam imala problema s dojenjem prva dva mjeseca i kad sad to gledam,nakon 13 god i još jedne bebe,mislim da sam ja bila najveći problem;bila sam uplašena,prenervozna,nestrpljiva,da o umoru i ne govorim,a dijete to i te kako osjeti;npr;nikad nisam bila sigurna da li je malena dosta pojela,pa bih je čim bi se javila ponovo stavljala na prsa,ona bi ,jadna, malo pojela,pa zaspala,jer je bila neispavana,ali nije spavala dovoljno jer nije dovoljno jela i tako u krug,a ja sve nesretnija,mislila sam da sam nesposobna biti dobra mama,da moje mlijeko ne valja,da nikad neću podojiti to dijete kako treba itd itd,MM i ja smo živjeli sami tako da bake nisu bile pri ruci,sve u svemu: užas!No malo po malo sve je to došlo na svoje.Citiraj:
VedranaV prvotno napisa
Sa drugom bebom priča je bila potpuno drugačija,sve je išlo bez velikih potresa i to zato jer sam tu već bila,znala sam što i kako,nisam se opterećivala nekim stvarima,sigurna u sebe i svoje sposobnosti.
Eto zato mislim da je često problem u mamama,možda sam malo fulala mjesto gdje bih o tome govorila,možda sam malo poopćila stvari,ali ne zamjerite,sve u dobroj namjeri,možda i moja iskustva nekome olakšaju....
Ja sam isto imala problema s dojenjem i to prva tri mjeseca :(, ali ne zato što je problem bio u mojoj glavi nego zato što je normalno da se i dijete i mama moraju naučiti dojiti, to traje obično 4-6 tjedana ili do dva mjeseca, mame za pomoć će znati točno. Ja sam imala sreću da sam imala Jamamu i cure s foruma.
Razumijem sad na što si mislila, ali opet ja to ne bih nazvala problemom u glavama mladih mama (dobro, možda u nekim slučajevima da, ali i onda se može pomoći), nego neiskustvom. Sve je lakše kad imaš iskustva, ne samo majčinstvo. Mislim da postoji dosta mladih mama koje ne idu svako malo provjeravati da li im dijete diše niti su previše zabrinute, bez obzira na neiskustvo. Ali da je obično lakše s drugim djetetom, vjerujem da je.
Meni su neke stvari s drugim djetetom bile vise rutinske. Ali recimo ovo sto navodite, stalno provjeravanje da li disu, to sam radila jednako i s prvim i s drugim djetetom. Radim jos uvijek. Ne smatram to problemom. Meni je tako normalno.
Citiraj:
dorena prvotno napisa
Ne mogu se sloziti... mislim da je bas obrnuto...
Kad je beba mala, nema sanse da je odviknes (barem je tako bilo u mom slucaju :D ), on vristi najgore moguce i nemozes ti njemu nista objasniti..
Dok kad je dijete vece, mozes ga uspavati pricanjem, pjevanjem - mozes mu odvuci paznju, dok je to kod male bebe (barem u mom slucaju) nemoguce.
Pricala sam na jednom drugom topicu kako se mi sad uspavljujemo - tako da sisamo, pa ga malo nosim da podrigne i onda legnemo na krevet skupa, pjevam mu, on se malo vrti, smiri, ja mu dam ruku i on polako zaspe. To je bilo APSOLUTNO NEMOGUCE prije. On je sada dosao u tu fazu da je sposoban zaspati sam (uz moju malu pomoc) sto prije nije bio u stanju nikako. To je moje iskustvo :D
da, dobro si rekla. ja sam se mozda malo krivo izrazila. kada je dijete manje, mozes mu uvaliti bocicu. kod moje malecke je to nemoguce, ona otkada se rodila nije imala ni dudu ni bocu niti jednom. niti ne zna dudati na bocu, a duda joj je 2 puta sluzila kada su je mucili zubici, cisto da zvace. a manje dijete na to mozes naviknuti pa nije problem. zato sam rekla da je manje dijete lakse odviknuti od cice :)
Jednoj mojoj frendici se mali počeo buditi jako često i to samo zato da jednom, dvaput povuče i opet zaspe. Doktorica joj je rekla da ga ne stavlja na prsa svaki put kad se probudi (lakše reći, nego učiniti). Onda mu je počela davati vode iz magic cup i kod njega je to funkcioniralo. Nakon par noći je shvatio da se glupo buditi arai vode. Mislim da kod mene to ne išlo jer bi se rasplakala da joj ne dam jesti.
i ja sam isto Samiju probala s vodom i bočicom, ali ni onjušiti. toliko se rasplače da poslije imam muku smiriti ga i ponovno uspavati. možda opet sljedeći mjesec pokušamo. :?
Mamita,
nakon svih ovih pročitanih postova, mislim da je najpametnije da slušaš svoje srce i da sama odlučih što je najbolje za tvoje dijete. Jasno svaka podrška je dobrodošla, pogotovo mami koja se osjeća iscrpljeno nakon neprospavanih noći. Jedino što ti ja mogu "savjetovati" je da zamoliš nekoga preko dana da čuva bebe na par sati, a ti pokušaj nadoknaditi malo sna da po noći možeš izdržati. Nisam za radikalne metode odvikavanja od cike po noći pogotovo ne u ovoj dobi. Ja sam jedna od sretnih mama kojima bebe spava od početka cijelu noć. Oko mene je dosta cura koje su rodile i gotovo sve imaju problema s noćima tako da mislim da je moj slučaj iznimka a buđenje po noći pravilo. Kada sam započela s nadohranom (bebica je sada 7,5 mjeseci) počela se buditi po noći i tražila je ciku i dobila je. I sada svaki put kad idem leći provjeravam koja cika je na redu da joj eventualno dam po noći ako bude tražila. Mislim da oni kuže ako siiiiilno nešto žželimo napraviti po svome i onda oni baš hoće suprotno. Prema tome pokušaj se opustiti i daj cike jer je to njemu uživancija! Što se tiče ljudi koji osuđuju dojenje, nisu uopće spomena vrijedni a kamoli da se oni miješaju u tvoje privatne odluke. Ja svoju malu također još dojim i planiram to činiti i dalje, dok god to ona bude željela i potpuno te razumijem kako se osjećaš kad ti netko uputi takav komentar. Definitivno su mi najbolji oni tipa- to tvoje mlijeko sada ništa ne vrijedi jer je čista voda ?!?! Ja takve izjave više i ne komentiram. U dojenju uživam kao i moja curica i nitko me u tome neće sprijećiti!!!!
Što se tiče gore napisanih rasprava o ttome da li bebači trebaju spavati s nama ili ne - to je definitivno stvar svake mame i tate! Naša bebica nikad nije spavala s nama u krevetu i meni je bilo jednostavnije deset puta otići do nje i vidjeti da li spava nego da je stavim sebi u krevet. Jednostavno saam takav tip.U početku dok su još bili noćni podoji MM bi je donio u krevet, ja bi je podojila i on bi je odnio nazad u krevet. Ako je nekome jednostavnije da bebe ostane u krevetu - onda je to definitivno stvar njegova izbora. Mislim da su na ovome forume sve mame koje jako vole i brinu za svoju dječicu, inače ne bi bile ovdje.
Drž se, sve to jednog dana mora proći!
hvala na dugačkom postu utjehe za sve nas mame noćobdije :wink: