Zaboravljiva djeca

Dogodi li se i vašima, ili sam samo ja sretnica:

Slučaj 1.
Mjesec studeni, puše buretina, moje se dijete vraća iz škole. Nakon tjelesnog, umjesto da na bijelu sportsku majicu u kojoj je igrao tjelesni obuče drugu debelu pamučnu u kojoj je išao u školu, on samo obuče jaknu na tu bijelu majicu, a ovu drugu nosi u ruci. (u stvari da bijelu prije skine, ali na tome ne inzistiram jer to je SF koji ćemo usvojiti do srednje škole. Valjda.) I na pola puta od škole do kuće on je izgubi. I dođe doma bez majice, obučen kao da je tek počela škola. Ali ne, njemu nije zima i što je najčudnije, on uopće nije kužio za koju mi majicu pitamo. :?



Slučaj 2.
Jučer su sa školom bili na snijegu. Marko je sa sobom u ruksaku imao skijaške hlače. I mislite da ih je donio doma? Nije. Zaboravio ih. A one su toliko velike i debele da zauzimaju pola ruksaka, ali to nije dovoljno da ih on uoči ili da mu bude sumnjivo da je ruksan prelagan i preprazan.

Kad sam skužila što je zaboravio, razbolila sam se.

O, da.
Bezbroj puta smo se vraćali u školu po papuče, majice, trokute, atlas...
Već sam prestala brojati.

Mogu reći da je otprije par mjeseci bolje, odnosno: tek zadnja dva mjeseca nije ništa zaboravio (a od toga su 3 tjedna bili praznici :lol: ).

Enivej, primijetila sam da su dečki obično zaboravljiviji od cura - bar u mojoj okolini. So, don't worry - it will pass...

Joj, ja sam bila užasno zaboravljiva kao klinka. Ne znam koliko kišobrana, šuškavaca, hlačica i majica za trening i još brdo stvari kojih se uopće ne sjećam sam izgubila u raznim garderobama, tramvajima i sl. Mama me znala poslati u dućan da kupim tri stvari i obavezno bih jednu zaboravila.
No da te utješim, s vremenom sam prestala zaboravljati stvari i sada sam "sasvim normalna" ;)

mi smo jos na zaboravljanju pernice ispod klupe 8)

al je zato mama kraljica zaboravljanja
jedna dan smo zurili iz skole, N. je bila sa nama, stalno sam ih pozurivala da se ukrcaju u auto, skupa sa ruksacima, vrecicama za slape, sokicem koji sam morala kupiti jer oni NE MOGU IZDRZATI 2 minute da dodjemo doma da popiju vode...
kad smo stigli, izadjemo iz auta, a S. pita: a gdje mi je skolska torba :shock:

ostala na cesti :mrgreen:
sva sreca da nas je cekala tamo gdje smo ju ostavili :lol:

Osim sto je zaboravljiva ja bih dodala jos i - boli je briga :cry: . I uopce mi se ne de nabrajati primjere jer bi pala u komu.

Emily :lol:

Citiraj:

---

anchi pp prvotno napisa

Osim sto je zaboravljiva ja bih dodala jos i - boli je briga :cry: . I uopce mi se ne de nabrajati primjere jer bi pala u komu.

---

Ma da, to je najgore. Ja se nerviram, malo fali da si kosu ne počupam, a on me onako cool pogleda kao: "što pak je sad tebi?" :x

Evo ti predzadnji biser našeg Zvonimira, 10 god. (zadnji je zaboravljena košarkaška lopta poslije treninga).
Otputovao je s ekipom na utakmicu u Petrinju i nakon utakmice zajedno s trenerom svuda tražio svoju šuškavu sivu vjetrovku koju mu je netko ukrao-odnio, pa se majstor vratio, po popriličnom vjetrovitom i hladnom vremenu, u majici kratkih rukava doma. Poanta svega je da je njegova vjetrovka visila doma, a on je ustvari ujutro otišao u svojoj prekrasnoj svijetlo-plavoj "frutkici" koju je dobio od kumova za rođendan i već je skoro prerastao koliko ju je iznosio.
Nadam se samo da je i dalje u upotrebi i da je rado nosi neko dijete koje ju je pronašlo...

Inače, omiljena izreka nam je kada naš sin nešta traži: "U nos te bode..." a to je naslijedio od tate. Njegov pokojni deda je njegovom tati vječito govorio:
"Ti od šume ne vidiš drvo!"
A ja sam u djetinjstvu do četvrtog osnovne pozaboravljala toliko kišobrana da mi je mama do kraja mog života kod njih nastavila kupovati samo šuškavce. Prve kišobrane sam si kupila kad sam se zaposlila, i nastavila sam ih "sijati" svuda gdje sam išla. Zato nikada ne kupujem kišobran skuplji od 30 kn. Hvala Bogu na Kinezima, imaju jeftinjoze raznih boja pa se uspijem i moderirati... :lol:

Jedan od prvih tjedana školske godine moj sin (9 i 1/2) je poslije nastave imao gimnastiku. Kući se vratio bez TORBE. Torbe se sjetio tek sutra kad je trebalo pisati zadaću. Naravno ja sam bila kriva što mu nisam rekla da mu fali torba.

vidim da dugo nije bilo zainteresiranih za ovu temu , ali evo mene!
Uskrsni doručak,zvoni telefon i moje dijete od 10 godina jedino registrira poziv i javi se.Međutim od sobe do kuhinje je uspjela zaboraviti da je i s kim razgovarala. Za nekoliko dana kad smo jedva riješili nesporazum koji je izazvala na upit da li je netko tada zvao ona se prisjeća ah pa da!!!!
Vrlo često zaboravlja stvari,a svako malo "nestane"neka bilježnica ili knjiga,komad odjeće i dr.
fascinira me kako uz svu svoju zaboravljivost uspijeva biti odličan đak!!

ida (7,5 god, 1. razred) je u ovoj skolskoj godini na putu kuca-skola (putuje busom u drugo selo) izgubila kabanicu (to mi ni nije cudno, inzistirala je da je uzme iako nije trenutno padala kisa, pa je zaboravila vrecicu s kabanicom negdje ili u skoli ili na busnoj stanici...)

i jednu majicu na kopcanje. to me cijelu zimu u stvari fasciniralo. ujutro si obuce majicu pamucnu tanju dugih rukava, preko neki gornji dio trenerke ili sl. na kopcanje, pa jaknu. cijelu zimu je dolazila doma iz skole (oko podne) u majici dugih rukava, ruksak na ledjima, jakna vezana oko struka, ova majica na kopcanje - u torbi :shock: svaki put je imala isti komentar: vruce mi je :roll:

enivej, obzirom da je to radila svaki dan, ja zadovoljna da je izgubila samo jednu majicu :mrgreen: (a njoj krivo jer je bila u kompletu s hlacama... a i za kabanicu joj je krivo...)


dakle, dobro smo prosli!

hah, a ja baš htjela vidjeti postoji li slična tema ili otvoriti topic.

Dakle Lovro je prezaboravljiv, ili ja bih rekla dekoncentriran...u vezi svega..škole, treninga, jela, bilo čega.

Obično se sjeti u nedjelju navečer da treba nekaj za školu za ponedjeljak, stvari zaboravlja posvuda (naravno ne po doma).

Jel to neka normalna faza (a rekla bih da je po vašim komentarima) i može li se nekako djelovati na njega? :unsure:

Ja sam uvjerena da je to nasljedno. Da ja svom muzu dam kantu i posaljem ga da donese mora, vratio bi se i rekao da nije nasao.
Tako i klinci.

Ma hajde, koliko sam samo oprema za fizičko (ili ti tjelesni) izgubila u osnovnoj i srednjoj. Meni je bilo totalno svejedno, jer ja nisam morala platiti novu. Nisu oni zaboravljivi nego im to trenutno nije prioritet da o njemu razmišljaju.

Ja sam u toj dobi zaboravljala sve: od majica, opreme za tjelesni, satova, instrumenata, kaputa, svega. Usprkos kaznama to nije bilo iskorjenjivo i bilo je gotovo svakodnevno. Kad sam jednom u školi zaboravila cipele i došla kući u papučama (u školu sam išla u Kršnjavoga, a stanovali smo kod Vukovarske) mama me je odvela psihologu. Tamo su mi ispitali inteligenciju i ostalo i ustanovili da sam ja itekako koncentrirana, ali na nešto sasvim drugo, na knjige i na stvari koje su mi se vrtile po glavi. Ta usredotočenost je bila tolika da u radnoj memoriji nije bilo mjesta za pamćenje trivijalnih stvari poput tenisica, cipela i školske torbe. Vjerujem da je slično i sa vašim klincima.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Ja sam u toj dobi zaboravljala sve: od majica, opreme za tjelesni, satova, instrumenata, kaputa, svega. Usprkos kaznama to nije bilo iskorjenjivo i bilo je gotovo svakodnevno. Kad sam jednom u školi zaboravila cipele i došla kući u papučama (u školu sam išla u Kršnjavoga, a stanovali smo kod Vukovarske) mama me je odvela psihologu. Tamo su mi ispitali inteligenciju i ostalo i ustanovili da sam ja itekako koncentrirana, ali na nešto sasvim drugo, na knjige i na stvari koje su mi se vrtile po glavi. Ta usredotočenost je bila tolika da u radnoj memoriji nije bilo mjesta za pamćenje trivijalnih stvari poput tenisica, cipela i školske torbe. Vjerujem da je slično i sa vašim klincima.

---

joj, sad sam se sjetila svog skolskog koji bi dosao na tramvajsku stanicu bez torbe i jakne kad bi krenuli iz skole. i onda bi po tome sto smo ga mi cudno gledali znao da je nesto zaboravio ali nije znao sta... presmijesno.
meni to zapravo ne smeta puno osim sto mi ide na zivce sta unaprijed znam odgovor na svako pitanje koje pocinje s "znas li gdje je..."

ja sam izgubila hrpu kapa jer su me tjerali da ih nosim, a ja sam ih mrzila. a ko za vraga, baka ih je plela brzinom svjetlosti. :mrgreen:

ljudi podižem temu.

eto opet primjera: na kraju godine je trebalo predati papir na kojem se izjavljuje hoće li u 4.razredu učiti njemački kao izborni predmet ili ne...naravno da smo zaokružili da i naravno da je Lovro zametnuo papir...koji smo naravno našli jučer navečer...
da ne kažem naravno niš od njemačkog.

uopće ne znam kaj da radim s njim,,,totalno je dekoncentriran, sve zaboravlja...ja sam malo "picajzlasta" i to me jako živcira..
..tješi me da još nisam čula za nekoga te dobi da je puno drugačiji, no svejedno što napraviti da se skulira?
Molim iskusne roditelje za savjet.

Citiraj:

---

snjež prvotno napisa

ljudi podižem temu.

eto opet primjera: na kraju godine je trebalo predati papir na kojem se izjavljuje hoće li u 4.razredu učiti njemački kao izborni predmet ili ne...naravno da smo zaokružili da i naravno da je Lovro zametnuo papir...koji smo naravno našli jučer navečer...
da ne kažem naravno niš od njemačkog.

---

pa draga mama - nemoj svoje obaveze svaljivati na dijete :mrgreen: . tvoje je da pitaš da li je predao papir, što je učiteljica rekla, itd... da si odradila "kontrolni" dio posla - to se ne bi dogodilo.

a kad mladom gospodinu dozlogrdi kontrola - prestat će zaboravljati. ;)

vjeruj mi te je kontrole prošle šk.g. bilo više nego dovoljno...
ali s malom bebom i učiteljicama koje nisu baš za neku interakciju to nije bilo najuspješnije...na kraju se na naše inzistiranje to nekako uspjelo riješiti, ali ovo s tim njemačkim je bilo par dana prije kraja škole, pa nisam uspjela skužiti jel predao ili ne..i kažem tek smo sad vidjeli taj papir među njegovim črčkarijama..

mislim da osim kontrole moramo poduzeti i korak koji se zove ozbiljni razgovor s pasivnom učiteljicom...ne može mi netko ne reći koliko košta topli obrok, a inzistirati da se danas kaže hoće li ga ili ne.

Ah (tužan uzdah)!
Luka me izluđuje. Ma, već me izludio, to sam nadišla... sad sam u zen fazi.
Primjer:
Na satu prirode dobio je jedan za radnu bilježnicu. Ja pitam; kaj ju nisi ispunio??? On kaže; ne, nisam ju predao. Ja pitam; zašto? On; nisam znao da treba predati.
Dakle 25 djece u razredu predaje radnu bilježnicu, a moje djete ne primujećuje da se nešto događa.

Ostali primjeri:
-usred zime zaboravi obući jaknu kad ide van
-zaboravi jesti
-zaboravi zadaću
-zaboravi obući cipele (ode u šlapama)
-zaboravi kaj treba pisati na satu, ne piše niš, dobi jedan...

Tako je i Filip prošli tjedan zaboravio predati bilježnicu iz prirode u kojoj se nalzila u zadnji čas i u teškim mukama napisana zadaća. I dobio je 1 iz zadaće.

Citiraj:

---

anchi pp prvotno napisa

Osim sto je zaboravljiva ja bih dodala jos i - boli je briga :cry: . I uopce mi se ne de nabrajati primjere jer bi pala u komu.

---

Ja sam mislila da je moj sin jedini takav..
on je totalno flegma a ja pjenim :mrgreen:

oh bože...eto mene opet...
razlog:ostali smo bez zimske jakne...nema pojma gdje ju je ostavio, doma nije, kod prijatelja nije, kod bake nije, u školi nije, sad nam još ostaje nada da je na bazenu u garderobi pod izgubljeno-pronađeno.
totalno je dekoncentriran....
...mislim da se ja moram skulirati jer po postovima vidim da će to još trajati i trajati....

Ja ipak s godinama primjećujem poboljšanje. Ali tako sporo napredujemo.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Ja sam uvjerena da je to nasljedno. Da ja svom muzu dam kantu i posaljem ga da donese mora, vratio bi se i rekao da nije nasao.
Tako i klinci.

---

:lol: :lol: :lol:
Vidim da se dečki tu većinom nalaze....a mislim, možda ima malo i do karaktera...npr. moja nećakinja je takva, nećak i nije, ali hajde... doduše, vidim da puno djece tako (ja nisam bila takva, nisam ni smjela, pa da bih izbjegla bukvice pazila sam - ruku na srce - pazila sam da mi ne bi govorila da sam malo nesposobna)

Da se vratim na quote:
primjer MM .... daaaaa MM.... ide vani platiti račune i u trgovinu. Oblači cipele (računi ostaju na stolu - uzet će ih kada se obuče, je l), usput mu govorim da treba smeće ponijeti i naravno zaboravlja račune, tj. zaboravlja zašto je uopće krenuo vani...
Ovo je samo jedan od primjera....daljinsko zaključavanje auta nama nije potrebno, iako ga imamo, jer obavezno moram čekati min-2 da nađe ključ, jer ne zna gdje je. Ali, srećom, naučila sam se ne živcirati i strpljivo čekati pored auta sa smješkom na licu, tj. čak mu se smijem, jer mi je smiješan, jer sam vidjela da nema pomoći....

A djeca? Neka će se poboljšati što se toga tiče, a neka baš i neće! :mrgreen:

I ja se uhvatim u dućanu kako stanem i ne znam pošto sam došla. Ak dođem u dućan bez popisa kupit ću sve duplo i što mi ne treba a zaboravit ću ono što trebam. :lol: :lol: :lol:

A djeci stalno nešto nabrajamo, nabrajamo, pa se jadni totalno izgube. Tako je jednom moja curica stala na sred boravka i počela urlati da ona više ne zna što ja hoću od nje kad joj kažem pet stvari odjednom i da ona tako ne može živjeti (10 god). Nastojim onda jedno po jedno i polako.

A da ostavljaš popis???

Patrick je jedan dan na početku školske godine došao doma bez torbe. Dolazi on doma i priče doživljeje ja ga pitam di mu je torba , a on se okreće i gleda u čudu na leđa :shock: , mora da sam je izgubio ili... je možda nisam ni ponio. Vjerujte stripove nije zaboravio donijeti :roll:

Baš sam se nasmijala :lol:

Ja sam ko mala išla u školu biciklom, u drugo selo. I jednom sam, negdje u drugom razredu, lijepo sjela na bicikl i krenula bezbrižno put škole. Baka i deda su radili u polju i računali da se velko dijete zna samo spremiti. Kakva greška :mrgreen: Falabogu ma me vidla suseda i poslala doma po dvije sitnice koje sam zaboravila stavit na sebe - cipele i torbu :lol:

Citiraj:

---

Kad sam jednom u školi zaboravila cipele i došla kući u papučama

---

to sam i ja napravila...ili dosla kuci bez skolske torbe, ili u skolu dosla bez torbe... :lol:
cijeli zivot sam mislila da sam jedina takva...drago mi je da nas ima jos :love: