Ništa ne jede!!!! Pomozite

Imam kćerkicu od nepune 3 godine koja nikako ne voli jesti. Dojila sam ju 2 godine i dok je dojenje trajalo u kombinaciji sa hranom lijepo je napredovala. Sada primjećujem da već duže vrijeme stoji sa kilažom, možda bih mogla i reći da je sada počela gubiti na težini. Nekada je uživala u povrću, voću, mesu.... svemu što se stavilo pred nju a sada više ne želi jesti ništa. Kruh i namaz, paštu i pečeno meso i juha; to je njezina hrana. Sve ostalo je uzaludan trud i muka da uguram u nju. Mislim da je ona jedino dijete koje u niti jednom obliku ne voli krumpir. Ima ćak i tu " moć " da sama sebi digne želudac samo na pogled na hranu koja joj ne odgovara. Ne znam više što učiniti. Probala sam hranu slagati po tanjuru u raznim oblicima. Sudjeluje u kuhanju svih obroka. Radi većeg apetita više nema 5 obroka nego samo 3. Grickalice nikada i nije jela, slatko ne voli. Osjećam se bespomoćno jer ne znam kako joj pomoći a vidim da je svakim danom sve gore. Molim vas neki savjet, ideju, prijedlog za nešto što bi joj otvorilo apetit, način na koji bi joj hrana postala draža. Molim vas pomozite!

Važan je B komplex. Nekad je Krka imala "zrnca", ali to dugo nisam našla.
Trebalo bi provjeriti hemoglobin i zubiće.
Sretno.

Ide li u vrtić? Možda bi društvo pomoglo. Djeca bolje jedu u društvu.

Kod nas isto je bio taj problem!
Ali sam kroz neko vrijeme ponovno ga navikla da sve jede, kroz igru, čak i na dvorištu, sve bi radila sam o da nešta pojede, ponekad neka mala nagrada, sad jede sve i nema problema.
Sretno znam da je to teško!

Da se ne ponavljam, pročitaj moje postove na ovoj temi gdje smo dobrano izanalizirali uzroke takvom ponašanju. Sigurna sam da bi i vama pomogli :)

Stvar se svodi na to da nije uopće stvar u hrani, nego u tvojem preuzimanju njene odgovornosti i djeteta koje pokazuje bunt prema tome naravno na način da odbija hranu. No kao što rekoh, da ne ponavljam sve, molim te pročitaj moje postove na drugoj temi.

Pročitala sam postove.Nikada ju nisam tjerala da jede niti kažnjavala ako nije jela.Kada želi jesti sama jede, kada ne želi ja ju hranim (opet na njezinu molbu).Mislim da sam što se tiče mojeg djeteta ovom problemu pristupila stvarno na sve moguće načina i baš zato sam i odlučila pitati za savjet.Nema ručak kad ja to odredim nego kad zatraži ali ako je za ručak nešto osim njezinih omiljenih obroka ona NEĆE. Nikada ju nisam udarila, ni pecnula po ruci ni guzi, ne vjerujem u nikakav način kažnjavanja koji uključuje batine i mislim da su djeca inteligentna bića kojima se sve može objasniti razgovorom i ponavljanjem.Nema razloga inatiti mi se jer nemamo takav odnos.Sve nas dvije možemo riješiti ali to nikako.Ne može razlog biti ni ljubomora zbog bebice jer sam trudna tek mjesec dana a te borbe sa hranom traju godinu dana.Vidjela sam da se osjeća isključeno kod kuhanja ručka pa smo uveli to da kuhamo skupa; sjeckamo,režemo,sve skupa. Vidim da većina djece koja ne jedu kući jedu u vrtiću ali moja na žalost u vrtić ne ide jer sam ja nezaposlena pa je sa mnom doma (financije nam ne dozvoljavaju privatni vrtić,a u državni može upasti ako radim).

Znam i vjerujem da ti je teško, i ja sam to prošla u možda malo blažem obliku.Stariji sin mi nije volio jesti i svašta sam izvodila ,sa tri godine je imao 11 kila mislim da to dovoljno govori. Kod nas su krajnici bili problem, kao što ti je kate napisala provjeri joj hemoglobin ili se konzultiraj sa doktoricom. sretno