što je uzrok takvom ponašanju - dolazak nove bebe ili moja slabost

curka ima 5 godina i zadnjih mjesec dana je potpuno nemoguća.......moram naglasiti da sam trudna i da možda sve ovo ima veze s dolaskom bebe ali ne znam se više nositi s time.........počelo je kao neka luda posesivnost zamnom još na moru, nije mi dala da mrdnem od nje, ako bih išla plivati plakala je i vrištala da ne mogu ići bez nje (prije toga mjesec i pol na moru nije bilo nikakvih problema kad god sam htjela nekud otić bez nje)........ajde recimo da je bila faza.......vratili se u zg, ona je dijete koje obožava ići u vrtić još od kad je s godinu dana došla u jaslice, njoj su tamo prijateljice koje obožava, ona se ljutila kad bi dolazila prerano po nju jer se ne stigne poigrati.......a sada šok - svaki dan plač u vrtiću, navečer i ujutro drame da ona ne voli ići u vrtić, da dođem po nju rano..........ok, mislila sam opet se poklopila neka faza, dobili su puno malih u grupu koji su stalno plakali pa joj to valjda smeta. Nije tih dana gotovo ništa jela u vrtiću, čak se i meni navečer prijetila ako ne dođem po nju prije spavanja da neće ništa jesti.....fala bogu nisam popušila foru, nisam htjela ipak prelaziti neke granice i objasnila joj da mogu doći po nju tek kad se probude i pojedu užinu, a ako ona neće jesti da će na žalost nju boliti trbuh od gladi.....i to je nekako prošlo, za tjedan dana je vikala na mene jer prerano dolazim po nju i sve se nekako vratilo na staro...međutim kako je bila ta neka luda faza kad smo se vratili s mora (odnosno ja sam bar mislila da je sve zbog vrtića i nisam joj htjela dodatno otežavati) nekako je ispalo da je počela spavati s nama u krevetu cijelu noć. Mene to strašno iscrpljuje, hjtela sam se ja prebaciti u njen krevet da se naspavam ali opet je počela dramiti.... uglavnom ona sada spava nagurana na mene i cijelu noć pipa jesam li tu blizu.....jako mi je teško nositi se sa svimtim ali jučer sam skroz pukla.....teta u vrtiću je rekla da je već prije ručka počela plakati da joj zove mamu.....pa ne razumijem, dan ranije je bila na igranju s frendicama iz vrtića, rastale su se ko da u rat idu uz toliko ljubavi, grljenja i ljubljenja.....kaže da se nije svađala s njima nego da su ju bolile noge od atletike dan ranije pa je zato plakal.............e tu sam ja pukla zaključila da ne može više ovako, ja sam nervozna jer ne spavam, trudnoća me već sama po sebi umara, dajem sve od sebe da njoj udovoljim, nitko više ne smije po nju u vrtić osim mene, ako imam nekih obaveza ona plače da dođem što prije po nju..........luda sam........sinoć sam joj rekla da više ne možemo svi zajedno spavati i da svatko ima svoj krevet i da će tako od sada biti........plakala je ali činilo mi se da je prihvatila činjenicu da će ju tata odnjeti u njen krevet kad zaspi....i spavala je cijelu noć u svom krevetu (inače ovih dana se budila i plakala čim bi ju pokušali odnjeti u njen krevet).......a ujutro opet drama.......tuče me, vrišti, plače, da ona ne želi spavati u svom krevetu.............
ispričavam se što sam se toliko raspisala..........ali stvarno više nisam ni malo sigurna u sebe, treba mi neki pametan savjet, nečije iskustvo,gubim se totalno i više ne znam što radim krivo......htjela sam sve najbolje za svoju curku, da joj olakšam težak period u životu (zbog dolaska bebe) ali imam osječaj da sam sve zeznula i da sam na totalno krivom putu.......i ne znam kako se dalje postaviti......:cry:

razumijem, suosjećam, pružam podršku.
moja starija je mlađa od tvoje, ali ima slične faze s vremena na vrijeme
vjerojatno si i ti na granici sveukupnih sposobnosti, pa ona to osjeća i čini je nesigurnom
moj savjet : za početak - budi iskrena i drži se toga da ona treba tebe razumijeti jer i ti nju razumiješ.
to znači da joj lijepo kažeš kada si umorna, iscrpljena, zašto ne može spavati sa tobom - zato jer te trbuh dodatno umara, zašto mora ići u vrtić - zato jer i ti moraš svoj posao obaviti (bilo doma, bilo u uredu)
kada ste skupa postavi se prema njoj ne samo kao mama, već kao velika prijateljica koja sa njom želi dijeliti svoje tajne, brige, teškoće
moja cura bar voli takav naš odnos, voli kada joj kažem da je moja velika djevojka i da mi pomaže puno, voli kada joj se nešto požalim, kada pričam sa njom kao sa prijateljicom
jer realno, nema njoj što biti loše ili teško zbog dolazeće bebe, ona ne može biti svjesna što će to još biti, vjerojatno osjeti tvoju grižnju savjest što je zapostavljaš u odnosu na prije (a sigurno joj se posvjećuješ i više zbog toga, samo realno bez onog pravog zadovoljstva jer si preumorna)

svašta sam napisala, nadam se da ćeš osjetiti bit
i želim vam puno sreće, sve će se posložiti, samo treba vremena i tvoje snage

već me nekoliko puta pitala zašto braco može samnom ići negdjea ona ne može, a manji je od nje.........tako da mislim da možda ipak ima veze s ljubomorom iako je braco još u trbuhu........e da i da napomenem do sada je bila jedinica u širom familiji i sigurno ima određenu dozu razmaženosti, uvijek se sve oko nje vrtilo.........

da, sada nešto drugo okupira tvoju pažnju, osim nje
moje cure znaju nekada biti takve kada čitam knjigu (banalno poređenje) - odmah dođu, iako su do tada radile nešto sasvim drugo i igraju se na meni
a odgovor je jednostavan : zato što je braco još u trbuhu, i ona je tamo bila i tada si sve sa njom radila
pokaži joj slike, ako im imate, kada si nju nosila, pročaj joj o tome, da li si tada bila umorna, kako si tada spavala, da li te je budila, da li te je jako lupkala
i pričaj kako ćete to sve skupa jednom braci govoriti kada se bude rodio ....

osjeti ona sigurno promjenu na tebi, a ne razumije zašto, kako i toga se boji vjerojatno
treba imati puno strpljenja (toga obično najmanje ima) za nju, ali opusti se i ti (znam da je najlakše reći)