Moja tata više voli mlađeg brata!

Stavljam ovakav naslov jer se rimuje :-)
Zapravo bi trebalo pisati mama.
Imate li u svojim obiteljima primjer da vaši roditelji preferiraju vašu braću/sestre pa shodno tome im pomažu, na raspolaganju su im oko pomoći u njihovim (novim) obiteljima, oko čuvanja njihovih potomaka, kućanstva i sl. dok s vama nije isti slučaj. Možda imate više djece, obveza, jednostavno drukčije u odnosu na obitelj brata/sestre, ali vaši roditelji su jednostavno naklonjeniji onima drugima.
Naravno, ovo "više voli" u naslovu je uvjetno rečeno.

eeeeeeeverybody loves Raymond... :)

hahaha Moover

Mislim da je svijet pun takvih primjera, ja ih znam jako puno.

Nekom više treba.

Netko je bliže.

Netko se s nekim bolje slaže...štajaznam.

Teško je to u životu izmjeriti preciznom vagom i mikrometarskim vijkom. Mene SADA nerviraju moja djeca kad mi tako "zaviruju pod rep" za sitnice tipa koga sam češće poslala da odnese smeće.

Imam puno mlađeg brata, pa mi je nekak bilo normalno da roditelji o njemu dulje brinu. No, njemu mama pere i pegla i dan danas kad je prekoračio četrdesetu. Njihova stvar... Ja SAD mislim da to svojoj djeci ne bih radila, ali tko zna, možda i budem.

Ne treba se time opterećivati. Da mi treba pomoć roditelja i da mi je oni mogu pružiti, zamolila bih da to i učine. I priča gotova. Sve je do komunikacije. Meni je drago da ja mogu nekom pomoći, dati, priskočiti i to mi više vrijedi nego da netko mora meni. Ne zavirujem u tuđi tanjur, više se volim držati svoga.

Mislim da je čest slučaj, odnosno da to intenzivnije pomaganje nekom drugom ima 2 varijante (osim u patološkim slučajevima):

1. da je sve u oku promatrača tj. da nismo baš objektivni kad je o nama riječ.
2. da roditelj stvarno intenzivnije pomaže jednom djetetu, ali ne zato što ga više voli, nego iz nekog razloga to dijete smatra nesposobnijim za samostalan život (ili se to dijete samo izbori za taj status).

Kod mene npr. sestra nema djece pa mama pomaže meni (i sestra također). Ali se jako dobro sjećam djetinjstva kad su se kupovale iste knjige u 2 primjerka i pomičnom mjerkom mjerile šnite torte da jednoj ne bi bilo više :lol:.

U primjerima oko sebe često vidim nesrazmjer u pomaganju. Najčešće ne iz manjka ljubavi, već se neki uspiju super prikazati nemoćnim i nesposobnim, a bake jedva dočekaju uskočiti. Problem ostale djece je većinom u tome što ne kažu jasno i glasno da i oni očekuju pomoć, nego se grizu u sebi.
Nekima, objektivno, stvarno treba više pomoći, jer su lošije prošli (nemaju drugu baku, nemaju novaca za plaćenu pomoć, imaju suludo radno vrijeme, boležljivo i/ili zahtijevno dijete itd.). Možda i baka sad ima više vremena nego prije.
A neki su jednostavno dovoljno bezobrazni i komotni da traže sve više i više i ne zanima ih da li ta baka ima i nekih drugih interesa ili obaveza.

Ipak pomoć je dobrovoljna i ne bi trebalo za to nikome polagati račune, ali razumijem da zaboli.

Možda da popričaš s mamom i kažeš joj što te smeta.

Ja imam oduvijek dojam da mama preferira brata, a on suprotno.:roll:
Bitno je da smatram, da je nakon 30 godina stvarno vrijeme da se pomirim sa time i ne važem više. :lol:

Inače ja sam uvijek karakterno bila tatino dijete, a brat mamino. I to ima nekakve veze - valjda.

Ja imam takav slucaj u siroj porodici. Ono, majka ocigledno "vise voli" mladje dijete (obojica u pedesetim haha). Da ne svjedocim tome svakodnevno ne bih vjerovala da je tako esto moguce

Vidim da postoje istomišljenici da objektivno postoji netko kome je pomoć potrebnija.
Prva obitelj ima dvoje djece, otac radi puuno i dugo i bez fiksnog vremena, nema pomoći sa strane, kuhaju sami, peru, peglaju i čiste i nabavljaju.
Druga obitelj ima jedno dijete, drugi baka i dida su angažirani pa mama ne mora kuhati, prati i peglati na porodiljnom, tata radi osmosatno radno vrijeme ali putuje na posao.

Samo, jedna mama je "agilna, brza i snalazi se, ima vremena čitat knjige i peć kolače". A druga mama je "bez energije jer je iscrpi dan s djetetom".

-pod navodnicima je ono što kaže baka koja pomaže-

I ja imam u familiji jedan takav očigledan primer, gde se mama naročito ističe u preteranom obožavanju starijeg sina (četrdesetogodišnjaka). I ne radi se tu ni o kakvoj pomoći, već o čistom obožavanju, uzdizanju. Malo bolesno deluje, ponekad me i plaši....

Što naravno ne isključuje i ovu drugu kategoriju, kad je jednom detetu pomoć više potrebna. Ali ako se ono drugo dete oseća preterano ugroženo i loše zbog toga, ne znam šta bih rekla.

u mojoj blizoj obitelji ima takva situacija... i traje od uvik... i to svi znaju. i svi primjecuju. i ja mislim da ipak radit toliku razliku medu dicom i nije bas ok.
moja "draga sveki" , kaze mm , od kad on zna za sebe vise je nakolnjena njegovom bratu. to je danas covik od 30 godina koji ima svoju obitelj i dvoje male dice. ali mama uvik za njega ima vrimena, kad bilo sta triba. a za nas samo kaze : "moram vidit s njima, dali ce im ista tribat". znaci, ako ne triba miljeniku onda ce nama pomoci, tipa sacuvati Ivana 1 sat, dok mi obavimu kupovinu ili nesto slicno.. a to se svede na kraju da se nema vrimmena za nas...
mi smo naviknuli da na nju ne mozemo racunati i to je to.... al ipak, mm dan danas to zasmeta... al nauci se covik zivit s tim.
dok ja kod svojih roditelj a imam dva brata nikad nisam osjetila da rade neku razliku medu nama.

uh
ja to nekak ovak gledam: mom burazu nije bilo neugdno vise "uzet" dok su nam starci bili zivi
ja nekako mislim da je problem u nama, ne u njima
u tome koliko smo sami sebi spremni priznat da nam treba njihova pomoc i koliko smo njima spremni dati da nam se petljaju u zivot - jer cim pomazu odma misle da imaju i veca prava komentirati ili utecati na ovo ili ono

Eto vidiš, sirota žena je bez energije i iscrpljena pa treba pomoć :roll:.
U tome i je stvar. Oni su se prikazali nesposobnijima i baka se osjeća dužna pomoći.
A tko je kriv onoj drugoj spretnoj mami, koja sve sama stigne...

Kako Muki kaže. Netko traži u krajnjoj nuždi, a nekome nije teško uzet i malo više od potrebnog.
Mislim da je to više problem karaktera, nego manjka ljubavi. Jednostavno neki ljudi uspijevaju organizirati i svoje, i živote ljudi oko sebe, kako njima odgovara.

Moja najbolja drugarica(inače smo i ona io ja najstarije dijete u svojoj porodici)ima tvrdnju, u koju sve više povjerujem, da svaka majka, koja ima 2 ili više djece, iz nekog razloga odabere jedno dijete, koje je opet, po nekom njenom nahođenju, najslabije(zdravstveno, finansijski, nesretno oženjeno/udato, depresivno, "ružnije", manje snalažljivo) i onda je njemu naklonjenija, odnosno, često, bez potrebe, hvali ga, brani ga, podilazi mu i slično. To valjda vuče od Darvina, najslabije umire, pa majka se trudi da mu bude posebna zaštita. I ja sam bila tatino dijete, brat mamino, a seka, treća svih nas :)

hahahahahahah :)

Citiraj:

---

mama_jos_malo prvotno napisa

Samo, jedna mama je "agilna, brza i snalazi se, ima vremena čitat knjige i peć kolače". A druga mama je "bez energije jer je iscrpi dan s djetetom".
-

---

Pa činjenica je da na istu situaciju dvije osobe neće jednako reagirati niti se snaći - nismo svi isti.
Meni je OK ako se pomaže nekome kome to zbilja treba (ali ne da je to glumljeno i da se iskorištava i uzurpira u odnosu na drugu stranu).
Tužno je ono što je navela bambus99 da kad druga strana (koja sve sama hendla) zatraži neku pomoć, ta baka prvo pita ovaj dio obitelji kojoj većinom pomaže da li će je oni trebati. Bilo bi fer da je pristala pomoći jer u tom trenutku nije bila angažirana oko drugih.

Mi živimo sa bakom (sveki) i ona nam uskače jako puno ali ako ima druge obaveze sve se dogovaramo obiteljski. Činjenica je a mi imamo vrtićarca, ja na čuvanju trudnoće a šogi ima cure od 14 i 17 godina i žive dalje od nas. U svakom slučaju baka je spremna svima pomoći i dogovaramo se sve unaprijed (nikad ne uzimam zdravo za gotovo da nam mora biti na raspolaganju).
Sa druge strane moji roditelji su više orjentirani na brata koji im je bliže i stalno i on njima uskače tako da sve štima.

Definitivno ovisi i o tome kako se mi postavimo - netko voli da mu se nitko ne petlja tj. ne sudjeluje u životu, drugima to ne smeta.

Kako sam navela ružno mi je da netko izigrava patnika kojem je potrebna pomoć.